Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: O iMfrata I n knjtrlma iran]rtM«a < fl hnlflra M «. I kr. d«ti m •Ijnl *4 . . . lUUEiCia

MJesoCt

itplats:

Oglul po djonlku.

O IninDo I 0 knimma o>n|a<irta mt a. I kt. Ma ta Dg n« | atapaa aalta, . S'0A U Beofradu aa Intnaai a ku«a ., ! * 3 _ U moaaiM|l , , * J

Uradndtvti BEOORAO, Vuka Kiradtlča uL braj 10. Talafan bra) 13, Uprava I prlmanja pratplata TepliEln vanao broj 21. Talafan br. 28. Prlmanja oglasa Knaza Ulhajla uL braj 38. Talefan brol 243.

Br. 54.

BEOGRAD, utorak 26. februara 1918.

Godlna IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 25. februara. ^ Na PI a v i jc bila živahna topnička đjelatnost. Kod vojne skupine geaierala Cl81 n g e n a uspostavile su njemačke prednje čete u Žitomiru vezu s ukraflnskim četama. Načelnlk elavuoar siolera, Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 25. fdbruara. Zapađno bojište: Na raznim rnjeisthna fronta mnogobrojne topničke borbe 1 bocbe sa mlnama. U izvidjačkitn borbama istočno od Armentleresa zadobisnto zarcbljenike i mašiaskih pušaka. Istočno bojiite: V o j n a s k u p f n a m a r š a 1 a E i c h c# r n a; Naše su čete posjele P e r n a n. Jedan estonskl batalijuu stavio se pod njemačko zapovjedništvo. Jurišne konipanije IS. puka i 1. eskadron liusaiskog ptika br. 16, koje su pošie naprlied pred svojim divizijama, zauzele su D o r p a t. U putu za tamo zarobiii su 30G0 ijudi i zaplijcnili 100 kola. To Ieteće odjelenje prevaliio je dakle za pet I po dana preko 210 kilometara. Vojna skuplna generala L i n s 1 ngena: U Ro v n u pao nam je u ruke cjelokupnl stožer ruske „naročite armije“. Njihov zapovjsdtiik je umakao. Prednje Čeie stlgle su u Žitomir 1 uspostavie su vezu s ukrajinsklm četama. Sa druglh bojišta nema ničeg UOA'Og. Prvl zapovjednilč glavnog sfana pL Ludendorff.

Strah na zapadu Još od prvih dana svjetskoga rata ori se po glavnim gradovima Engleske I Francuske na sav glas pjesma o nadmoćnosti vojnika sporaziumnih država. Čak i u moinenticna najtežih vojničkih nezgoda pokazivali su poluzvanični krugovi zapadnih sila sve iztiova sposobnost, da poraze, što su ih pretrpile njihove vojske, zabiiježe kao pobjađe, a katastrofe poput one, što su pretrpile kod Cambrai-a, predstave kao sjajne podvige svojih četa. Nadtnoćnost po broju, koja do sada joŠ nikađa ntje dovodila do istinskih odluka, udružena sa ovim precjenjivanijem Ijudskog matcrijala, pr'Cdstavljeni su kao činilac, od koga su, — ako za sada nije još đao ždjone plodove, — za budućnost oćekiviaiil sigurnu pobjedu sporazuma. Mnogostruke su kombmacije I komen-'

Mir sa Rusijom siguran. Boljševiki prihvatili sve njemačke uslove. Nijemci u Dorpatu i Revalu.

tari vczivani za odluke versailleskog ratnog savjeta, a nikako nijesu litjeli umuknuti glasovi, koji su na osnovu tajanstvenih nagovještavanja pojedinih državnika zaključivali, da na zapadliom bojištu u skoroj budućnosti predstoji cnglesko-francuska ofanziva. Do duše su se jednovremeno čulie i ome slutnje, koje su u oslobadjauju lijemačkog istočuog fronta gledali opasuost po krajnju pobjedu sporazuma, koja svakiin danom džinovskim korakom raste. Kao što je to do sada uvijek bilo u takvim slučajevima, javnost zapadnih sila na sve je strane iznosila svakojatoa sumnjičenja protiv svojih neprijatelja, a medju ovim se na prvom mjestu javljaIa zamjerka, kako je Njemačka bi'lsa prekršila ugovor o primirju, zaključen sa Rusijom i kako je prebacivala vojsku sa istoka na zapad u času, kada to po glasu ugovora više nije imala pravo čiiniti. Taiko se pojavila avet ujeinačbe nadmoćnosti po broju, na sve su strane stali nazirati iznenadjenja'na bojištima, a štampa je bila ispunjena proročanstvima 1 dobrim savjetima svake vrste. Poput vrelog vala pr,eplavio je cijelu zemlju malintti groznlčavi strah, od kojega se Francuzi nijesu potpuuo izliječili još od 1914. god., sve se redje čula riječ „ofanziva", sve se više pmredjivala nada u ratničku nadmoćuost si>orazuminog vojničkog materijiala. Ta zamišljena kvalitativna nadmoćnost nije niogla Bog zna šta učiniti, dok je još biia u vezi sa brojnom nadmoćnošću, pa su sada Liin ma nje očekivald, da će sama moći odoljeti buri, koja je prijetila. Zatim su došli dogadjajt na istoku. Najnoviji izvještaji lijemačke vojue uprave svjedočili su o tome, da je Njernačka pri svojoj novoj akcijl na ruskom frontu angažovala znatne snage i da je bila potpuno neistinita predpostavka kako je njemačka odvukla svu vojsku sa istoka i prebacila je na zapađ. Očekivalo siet, da će poslije toga saznanja dauuti dušom u jako zasirašenhn sporazuinnim državama, da će vojničke i političke vodje tlh zernalja iz te činjenice iscrpsti novu snagu, a narod pouzdanje. Ali to se očekivanje nije ispunilo. Fraticuska štampa istom upornošču kao i do sađa nagiašuje, kako neiizbježno predstoji njemačka ofanziva, a tu čitijenicu konstatuje glasom, koji ni najtnaiiije tie odaje hrabrost. Koliki je strah spopao Francuze, vidi se iz toga, što pariški bulevarski listovi tješe svoje čiitaoce na takav način, iz koga se tnože zaključlfl, kakvo je raspoloženje stanovništva. U Francuskoj se po svoj priiici osjećaju kao kakav osudjenik u oči pogubijenja. Ta zar bi se dnugojače dalo objasniti, da list ,,Jounia3“ sam pripi-

suje svojim čitaochna riječi, kojitna se osjećaj o nekoj ;>redstojećoj nesreći dovodi u vezu sa več sasvint odredjenim pojntoviina i predstavama. Večernjl list upozonijc gradjanstvo, da se mane širenja ludih glasova, a jcdncvremeno prijeti čvrstom Clćmenceau-ovom pjesiiicom, spomlnje neke „nepoznate lfatastrofe“, „faintiistične gubitlce“, „nevjerovatna borbema sredstva središnjih viast!“, pa „napuštanje ovoga grada iil one liiuije“, a najzad zalazl i tako daleko, da procjeđi kroz zube, kako će Hindenbnrg „možda' 1 još pričekati koji dan . . . A sve se to dogadja u časti, kaida njeunačke operacije na zapadu slabo da prevazilaze obim Izvidjaokih naieta, 1 kada njihove vojske na istoku zalazc duboko u neprijateijsku zemlju. Ako se takvo raspoioženje joŠ može označivati kao „povjeirenje u vlastitu snagu i krajnju pobjedu", onda bi s obzlroan na talcve pojrnove zbilja valjaio sastavltl sasviin nov riječnik. Pred novim pregovorima za mir sa Velikom Rusijom Ruski kurir sa njeniačkiiu odgovorom već stigao u Petrograd. (Naro&U brzojav „Beograđsldii Novtoa“J

čao. Demobilizacija je bila več otpočela prdje toga na nekoliko nedjelja. To su naši pregovorači znali. Oni su znali, da su rovovl pred našim frontovima skoro prazni bfll, kao što se to docnije prililtom našeg vojtiičkog naslupaitija i utvrdHo^ Pa ipak su naši pregovorači s najvećom popustliivošću raditi, đa se dođje do pravičnog niina. T r o ck i j n i j e li t i o m i r. On ue govori istinu, kad hoće da uvjeri Javnost, da je demobilizacija inastala uslijcid njegove izjave o k.raju ratuog stalijai. Te se činjenice, s pogledom na ruske priiiice, radii ocjene sadanjeg položaja moraju ponovno isticati. Olavni usiov središujih vlasti: priztianje Ukrajine. (NaroiiiH brzojav „Beograđslđh Novtaa“.) Budimpešta, 25. februara. Bečki dopisuik ,,A z E s t“-a iinao je kratalc razgovor sia jednim austrougarskim delegatotn, prije njegovog odiaska u Brest-Litovsk. Isti je kazao: Ja mislitn, da ćemo se posltije nedjelju dana vratiti iz Brest-Lilovska sa dobrim mirom. Jedian je od glavnih uslova središnjih vlasti p r i z n a n j e U k r a j i u e. Ogorčeuje fraucusko štauipe zbog ruske kapitulacijeKb, Bern, 25. fcbruara.

Budimpešta, 25. februara. ,,Az Est“ doznaje iz Stockholma: Juče u podne stigao je ruskl kurlr u* povratkii iz Hvrliua u Petrograđ sa njetnačkim odgovorom. Vlada savjetžl sazvala je odmah sjednicu savjeta. Nova Leujlnova Izjava: Moramo zakijučiti mir, inače su Nijetnci za 10 dana ! u Petrogradu. (Narc8!tl brzoiav i,B,eograđsk.!h Novina“) Budimpešta, 25. februara. „Az Est“Javijalz Rotterdama: ,,D a i I y C h r o n i c 1 e“ objavljuje jednu izjavu Lenjina, u kojoj se naglašava, da vlada mora sklopiti niir. inače su Nijemci za cieset dana u Petrogradu. Njemačkl poiuzvanični llst o ruskoj demobilizaciji. Kb. Berlin, 25. februaira. ,,N o r đ cL A11 g. Z e i t u n g“ piše: Trockij će sa<l reći, da je Njemačka produženjem nata uđatila na demobiliEacijn, koju je on nariedio: Mora s» sa svim jas.no reći, da to tie odgovara Činjemicama, jer rusku demobilizaclju nije naredio Trockij, nego je ona santa sobom dosla u tok pnotiv volje mskih vlastodi'žaca. Trockij je Izdao samo zajMivijest, da bi stvarno raspadamje ruske vojske predstavio kao svoje djdo mtra. On nije biio iskren, kad je govorio o torne, da je on rat okon-

Ogorčenje rrancuske štampe zbog kapitulacije boljševika nije još popusttlo. Listovi nagiažuju, da tinie nije završen sarno rat, nego i revolucija. U cljeloj katastrofi najgore ja, što predstoji takodje kapitulacija Rumunjske. ,,Qaulois“ piše: Bcljševiki misle, da će kapiitulacijom spasti svoj položaj, ali će u stvari biti obratno, pošto Njemačka Lma najviše intoresa u torne, da anarhističku propagandiu učini neškO'dljivom. Prl tom računa Njeniačka nesumnjivo na pomoć ruskih socijahiih revolucijonara, kao i umjerenih i konizervativuih stranaka. Prodiranje Nijemaca ka Petrogradu Zauzeće Dorpata. Kb. Beiiim, 25. febiuara. Njemačke čete su zauzele Dorpat. Panika n Petrogradu. (N T arot!t! brzojav „Beograđskih Nov!na“) Stockliolm, 25. februara. U Petrogradu vlada panika. Žeue i djeca se primoravaju da kopaju rovove oko Petrograda. Ko se tome protivi, tog strijeijaju.

Sudblna ruske baltićke flote. Kb. Amsterdam, 25. februara. ', Po jednoj lonckmskoj vljesti ,,A 11gemcen Handelsbiad“-a ptojtl se u engleskim pomorskim knigovima, šita će bitl sa mskom ilotom. „Dailyi Q r a p h i c" se boji, da ć e f 1 o t a pa-* s 11 N i j e m c i m a u r u k e. U Balttč« ko-m moru nalaze se 4 ruska ratna brof da, nekoliko krstarica i otprilike 40 torpedolovaca. ,,D .a i 1 y M a i 1“ piše, da se ondje nalazi i 5 ruskih dreduota. Liist drži, da nije iskijučeno, da će f crnomorska flota drteliti sudbinu baltičke flote. Pregovori za mir sa Ru* munjskom Rumuuji zahtijevaju zadovoijštimi ođ kralja i vlade za katastrofu. Budimpešta, 25. februara. Bukureštanski dopisnik ,,A 2 Est"-a javlja: Raspoloženje ovdašnjih Rumuuja okrenulo se protiv grabežljive poliitike Bratiana i ltralja. Ali ni vlada Averescua ne nalazi simpatija, pošto sc smatra, dia je uz prvoga takodje i Avarescu odgovoran za katastrofu Rumunjske. Ovo raspoloženje naročito je izraženo u otvorenom pismu Petra Carpa, u kome isti upozorava Averescua, da rumunjski na* 1 rod traži za katastrofu na svaki način zadovoljštiniu Narodnećetrpjeti, da nađ njim opet oni vladaju, koji s u g a g u r n u I i u p r o p a s t. Bukureštansko stanovništvo prima ovo odlučno zauzimanje položaja sa zadovoljstvom, te je vjerovatno, da sa Carp pri objavljivanju gornje izjave može osloniti na jaku stranku. Samo> u Carpov'om režimu vidi runtunjski narod dovoljiiu garanciju za to, da će Rumunjska opet zadobitt povjerenja središnjih vlasti.

Oružana intervencija Šveđske Z a p o s j e d a n j e a a 1 a n d s k i li o s t r v a. Kb. Stocklio.lm, 25. februara. ,,S v e li s k a T e 1 e g r a m B yran“ javlja: Pošto je izmedju ruskih' i finskih boračkih snaga postignut sporazum o ispražnjavanju aaiandskih’ ostrva, vlada je ovlašćenjein pariamenta riješila, da tamo pošlje jedno ođjelenje vojske radi kontrole, čuvanja i zaštite stauovništva protiv nasiija. U prisustvu kralja, prijestolonasijednika, njegovih sinova i mas© naroda, vojska se sinoč ukrcala u brodiave. Cete su odušcvijeno pozdravljene. Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berllu, 25. februara. W o 1 f f o v u r e d javlja zvanfčno: Na sjev'ernom bojištu potopile sat maše podanoraice 19.000 bnito registrovanih tona brodskog prostora. Medju potopljenlm hrodovima nailazio se i engleski parni brod za transportovanje četa, ,,T u s c o n i a“ od 14.340 tona

PODLISTAK Istorijske izreke I’ o u i s XIV. n i j e r e k a o ,,L‘Ć t a t c* est rrol. — Kocka je pala. Oalilei n i j e rekao „Epursl muove!“ — Goethe nije rekao „Mehr Licht!“ Skoro za svaku istaknutiju ličnost u istorljl vezana je po koja izreka, koja se toj llčnost! priplsuje, I to tollko, da čovjeku i nehotice odmah pađne na pamet dotlčna izreka, kada nui pomenu ime toga Čovjeka. Ovth je dana o tome pltanju pisao čuven' danskl književnik i krltičar Georg Brandes, kojl š tvrdi, da u većinl slučajeva te lzreke n I s u i s 11 n 11 e, t. j. da Ih nijc izrcklo lice, kojemu se priplsuje, ill da Ih u opšte nije nlko Izrekao, da su dakle to Izreke tek docnlje izmislili Istoričarl I biogmafi. Prenosimo ovdje nekoliko primjera, što ih Bran* des navodi. Počnimo odmah’ sa čuvenom i hiIja’dama puta citiranom izrekom, koja se pripisuje moćuom francuskotn kralju Louisu XIV. ,,L‘ ćtat c‘est moi!“ (,,Ja sam država“), kojotn je on tobož deflnlsao svoju apsolutistlčku vladavinuOno poznato je, da je Louls XIV. zbilja bio apsolutnl vladalac, a u to 1 dovoljno moćan I mudar vladaff«. da bl mogao

dozvoliti sebi ovu iizreku, a da to ne bude prazuo hvalisanje. Govori se obično, da je kralj to izrekao u nekom 1 inače vrlo odlučnom govoru, što ga je lcao mladič od šesnajest godina 1655. godino održao u Parisu. U pouzdanim istorijskim izvorima pak nigdje nema ni traga o tome, da*Je u toku pomenutoga govora rekao: „Država — to satn ja.“ I u đjelima, koja na osnovu vjerođostojnih svjedoka potanko opisuju život 1 djela Louisa XIV. sve do najsltnijili anegdota, nigdje nema ni traga o toj izrecl. Dnigi opet pripisuju tu izreku engleskoj kraljici Jelisaveti, no biće da nl ona to nijc rekla. Sa biografijom čuvenog švedskog državnika Axcla OxenstJerne kao da je spasla izreka, koju je tobož napisao u jednom pistnu uipućeuom svome sinu, a koja glasi: ,,Da, znaš, sinko, sa kollko malo pameti vladaju svijetom," — a da bl stvar Izgledala vjcrovatnija, ta se izreka obično citira na latinskom, („Anc nescis, ml fill, quantilla prudentia mundus regatur.“) Brandes tvrdi, kiako mu se već bilo dosadilo da svuda i svakom prilikom, gdje bi gou biio govora o Oxenstjerni, naiiazi na tu rečeniou. S toga je on, veli, jcdnoga dana otišao u dansku državnu biblioteiku i pročitao sva Oxenstjernina pisma, kaiko ona, koja su pisana na njegovom maternjem, švedskom jeziku, tako i ona na latinskom i drugim jezicima. No on apsolutno nlgdje nlie našao takve ill slične riieči.

No đocnije, veii Brandes, pronašao sant, da Je ipak neko bar u opšte izrekao te riječi, ako ne Osettstjerna, a otto papa Julije III. Neki portiigalski kalugjer žalio je papu, što na svojim ledjima mora nositi toliki tcret, vladajući cijelim katoličkim svijetom. Na to mu je papa odgovorio: „Čudio bl se-, kada bi zitao, sa koliko se rnalo razuma vlada svijetom.“ Sa imenom Julija Cevzara (Caesara) kao da su na vječna vremena vezane riječi: „Kocka je pala“l Kao što jc poznar to, tvrdi se, da je Cezar tzrekao te riječi, kada jev započinjahićl gradjanski rat na konju prešao preko rljcke Rubikona. Oni, koji su uvjereni, da je Cezar zbiIja to rekao, neka potraže Cezarov „Oradjanskl rat“, pa će se začuditi, kad tamo budu naŠli. da Cezar u tom svom đjelu ne samo ne pominje te riječi, već u opšte nlgdjo I ne pomtnje rijeku Rubikon. A zna se, da Cezar u djelima o svome ratovanju često ne iizostavija ni najmanje sitnlce, naročito pak što se tiče njegove ličnostl. Bajku o ,,kocki“ izmislio je istoričar Plutarh, koji je to pisao nekih 130 godina poslije onog gradjanskog rata. Kada dakle sam Cezar nije čuo, da je ou u tako odsudtiom času svoga života taiko što procijeđio kroz zube, slabo da je to čuo Piutarh, pošto je proteklo vlše od jednog stoIjeća po Cezarovoj smrtl. Kada neko pomene Galileja, dobri se djaci odmah odazivaju citatom: „Eppur si muove“ — „Ipalc se kreće“ (tj. zemlia tflco sunca, a ne obrnuto).

Kao što je poznato, tvrdi se đa je Qalllej te rlječi izrekao, tresnuvši srdito nogom o pod, pošto ga je isusovački suđ bio natjerao da opozove svoje pravilne astronomske teorije. Kao štoje već drugoni prilikom u našem listu naglašeno, kada je ranije bilo govora o Galileju, istorijski je dokazano, da Qalilej nije izrekao te riječi. Kada je več riječ o isusovcima, da vidirno, kako stoji sa njihovom tobožnjom devizom: „Cilj o-svještava sredstvo“. Sami su Isusovci već bezbroj puta izjavili, đa nikad niko od njihovih mjerodavnih (pa ni osnivač njiliovog reda, Ignacio de Loyola) nije istakao takvo načelo, ali u zalud, u javnom mišljenju ta Izreka prati njihovo imc kao sjenka. Izvor tome tvrdjenju treba tražiti u Pascalovint djelima, kojl pripisuje nekom jezulti riječi: „Nous corrigeons le vice du moyen par la purete de la fin.“ („PopTavljanto rdjave strane upotrijebljenog sredstva člstoćom cilja.“ Još je razumljivo, što su se u istoriju uvukle pogirješne ili potpuno izmišljene „istorijske riječi“ iz staroga doba; no i u najnovijoj istoriji nailazimo, da se upomo održavaju bakozvane „istorijske riječi", koje nikad niko nlje izrekao. Te su se izmišljene izreke čak šta više sve većma množile, što se više razvijalo novinarstvo, čiji pojedinl predstavnici od uvijek dosta doprinose, — da se blago izrazimo, — „uljepšavanju“ isto'rije. Poznata je čuvena slika iz vvaterlooške bitke, srdje se junač-

ki bore opkoljeni ostatci irancuska garde pod komandom generala Cambronnc-a. Pod tom slikom obično stoje rijeći: .,La garde meurt et ne se ren4 pas“ (,.Qarda umire ali se ne predaje“). Tvrdi se da je Oambronne tim riječima odgavorio, kada su ga protivnici po« zvali na predaju. Dokazano je pak, da Cambronne te riječi nije izgovorio, već da ih je u jednom opisu waterlooške bitke izmislio novinar Rougemont. Slučajno je pak dokazano, da je general Cainbronn na poziv, da se preda zbllja Jiešto odgovorio, ali nije odgovorio ta* ko teatralnom frazom. več jednom Jev dtnoin riječi, koja se svakako po kasarnaina vrlo često čuje, ali koju bismo mi, kao pristojni novinari u ltajboljem slučaju mogll nagovjestiti sa nekoliko tačaka . . . Isto je tako malo vjerovatno, da je slavni Kosciuszko, bada je ranjen i zarobljen u bltci na Macsziejow I c u, uzviknuo i to još na latinskom, — Finis Poloniae! 1 * („Svršeno Je 5 Poljskom!“) U mnoghn Geothe-oviin biografljann stoji napisano, da su posljednje Goethe-ove riječi na samrtničkoj postelji bile: „Mehr Licht!“ („Više svjet!osti!“), pa se to onda naravno tumačl kao da je mislio na kuiturni napredaK I prosvjećivanje čovječanstva. Medju tim iz zabilježaka Ijudi, koji su 22. mar« ta 1832. godine bili oko Goetheove samrtničke postclje, vidi se, da su posljednje Qoethe-ove riječl bile upućeno njegovoj snajl I to je rekao: „Daj ml