Београдске новине

iziaze: dnevno u Jutra, ponedjeljkom poslile podne.

Pojedini brojevl: « iMftnli | u knjnlmt l.poijadoutim •0 & I kr. htš h el]nl *0 , . . ■ mmOip . . 11 Mm

MjeseCna pretplata: đu I ■ kril.Tlmi itMiletfnut im mš ■ *«lt u D.Jnu | ntapnu utti n- rnl

II Soorsdu I ■ krtjiulma ti ». I ki. * ‘ U . U monarhljl U (noatranstv«

Oglasl po cljoniku.

Urodnlltvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj ia Telofan bro| 83. Uprava I prlmanja pretplata Topllifn venac bro] 21. Telofon br. 29. Prlmanja oglasa Kneza Mlbajla ul. broj 38. Telefon brol ?4S

Oodlna IV.

Rumunjska usvojila uslove središnjih vlasti. Utisak mira sa Rusijom u Beču i Berlinu. Zašto je Pašić morao dati ostavku?

si>e i središnjih vlasti. No zas&bui je mir ii>ak sklopljen, a revolucija mu je položila temclje. Zaključen j:a evo, a saukcijonisala ga je baš revolucija. Ceitvorni je savez u Brest-Litovskom izvojevao pobjedu- U toj pobjedi ima podjeduakop: udjela vojuičko kao god i diploinatsko oružje. Rusija je bila arela za zasebni mir još od Tarnowa i Gorlica, a sve do čejia je još došlo poslijc tih saidbonosuih vojnih dogadjaja, u najboljern je slučajti moglo odložiti, a tiikaiko sprijočiti otno, što j.e bilc neizbježno. Taleo je austro-ugatrsko I njemačko junaštvo udarilo kainou temeljac djclu, kojc je sada dovršeno, tako se eto pokazalo, da krv tolikih junaka nije u zaluđ prolivena. I ovom je prilikom u prvom rediu odlučio jedinl metod, koji evo već hiljadama godina cdlučuje sudbinu naroda — snažna odlučnost, koja se ne ogleda u riječlma, već u djelima. Mir zaključem sa Rusijom stoga predstavlja tim veču etičku i praktičku dobit u tome, što je izvojevan siliiom nadmo6icšću. Uslovi mira, po kojima se na prvi pogled može poznati koji je pobjednik, a koji je pobijedjeni. pod tim su okoinostima dvostruko značajni. Revolucijonarna je Rusija u tom ugovoru od 14 člatna u svakom poglcdu i bez ikakvog ogranačenja popustila srediišnjim vlastima; odredbe ugovora o rniru jedva da Izglcdaju drukče nego li kao prerada i 'dotpuna ultimatuma, koji je prcthodio novira pregovorima. Iz teksta ovoga ugovora o mirti jasnije no iz kojeg bilo drugog dokumenta savretmeme istorije može se vi'djeti kolika je nemoč i propast uekada tako silne imperije, koja je prije četiri godine prijetMa da preffCk&i Aucvtro U^&veku 1 najsnažnijim razlogoim u boabl za opstanak, pred đjetlom, istopili su se kao snijeig u suncu svi zatnašni planovi boljševičke vlade o oslobodjenju svijeta, svršeno je bilo sa svim razmetanjem ovih teoritjskih ,,spasioca“ u času, kada su ponovo progovorili topovl. U prkos svemu tome položai na istoku još nije potpuno raščišćcn. S\-jetski jc rat već u više maha dokazao, koliko je probleanatična vrijednost ma još tako svečano zaključenih ugovora — toliko je puta stvamost pocjepala hartiju sa pečatima. Što se napose Rusije tiče, to čovjek može da vjeruje u đobru voiju njenih sadašnjih vlasnika, ma da i u tom pogjcđu valja biti obazriv. Od većeg je značaja sumnja u to, je li dovoljna n.iihova vlast. Ugovoroin o miiru boijševička se vlađa primila čitavog niza obaveza, koje slabo da će biti u stanju da isputii. jer prohtjevi, što ih je probudila njetna vlađavina, neznaju za drugu voiju osim svoje. Stoga nam valja sačekali, kako će se razviti stvari u Rusiji posTije zaključenja mira.

Mir sa Rusijom Utisak n Beču. Kb. Beč, 4. marta. Vijest o potpisu mirovnog ugovora sa Rusijom raširiia se brzo po cljeOom Beču i ako je već bilo kasno i nedjeljni odmor. I ako nije ova vijest došla ueočekivano, Ipak jc svuda učinila dubok utisak, koji se pokazao u izjavatina radostl i oduševljerća na ulicama i u javnim Iokalima. Ltstovi ukazuju danats na svjetsko-istorijski značaj inira sa Rusijom, kao 1 nk velike uspjehe, koji su u isto vrijome sa mirom postlgnutl. Iz velike sadržine utanačenja naglašuju listovi naročfto poglavlje o medjusobnom otpuštaniu ratnih zarobljenika, koje člnl radosnu vijest za stotine biljada porodica. Glasovl nfetnačke štainpe. Kb. Berlin, 4. marta. Govoreći o zaključeti.iu mira s Rusijoin, veli ,,B e r 11 n e r T a g b I a 11“: Radosno pozdravljamo mir i blagodarimo vojsci i njenim djelima, koji su ga iznudili. „Vossische Zcitung“ veli: Razbijena je jaka koalicija i>rotiv nas. Vojnički ne će naša vo.iska više imati na fetoku đa sc bori, a kad i Rumunjska bude primorana na mir, onda ostaje još samo neprijatelj na zapadtt. D alja borba je 'zlišna. ,,K r e a z z e i t u n g“ piše: Mnogo je borbe trebalo, dok sc dospjelo do ovog svjetskog dogadjaja. Ako je po shvatanju čovječijeg razuma otklonjena oipasnost sa istoka, onda za to itnamo da zahvalimi divnim ustpjesima naše vojske i gei. ialnom vodstvu Ilini.iiii: skopčano sa pokoronjenn istočnog protivnik«. ,,L o c a I a n z e i g e r“: Upiremo blagodame poglede na glavni stan caru, koji je ostavio odriješene rnke Hindtenbiurgu i Ludetndorffu. All i ovima kao i grofu Hertiingu i državnom taijniku pl. Ktihlmannu, koji su istrajno umjeli da Izvrše svoj zadatak.

Pregovori sa Rumunjskom Budhupeštanskl llstovl o zahtjevlma ugarske. (Naročiti brzoiav „Beogradskfh Novtaa“.) Budimr>ešta, 4. marta. Više listova raspravljaju bukureštaniske pregovore o miru i zahtijevaju energično zastupanje magjarskih interesa, prije svega ispravku granice na onim mjestima, koja su izložena napadajima. Najveći dio zahtjeva listova stoji u vezi sa plovidbom na Dunavu. Dotične zahtjeve formulišu ,,Uj Hirek“ i drugi podnevni listovi ovako: Mi motramo beemslovno zadržati sva dtunavska pristaništa, koja su nam u rukama, i to ili mi ili

Nijemci, već prema tome, u čijim su riikama. Za osiguranje i održatije plovidbe osnovaće se komisija d’unavskog ušća, koja će naplaćivati takse, emitovati zajmove, te blti obavezna, da se stara o održanou plovidbe. U krug djelovanja ove komisije spadaju sva tri rukava ušća. U komisiji su zatstupani: Njemaeka, AustroUgarska, Bugarska, Rumunjska, Wfirttemberška, Bavarska i Ukrajina. Ostale države su isključene, pošto nijesu uz obalu. Pod djdokrug ove komisije spada dio od Braile do mora. Druga komisija, pođ čiji djelokrug diolazi dio do Braile pa na više, ima da čini predloge svojini vladama u poglcdu rađova, koji se imaju izvesti, da bi se omogućila potpuna ploviđba. U ovoj komrsdji biće zastupani: Njemačka, Austro-Ugarska, Bugarska i Rumunjska. Središte ovoj komisiji ima da bude u Buđimpešti. Za popravku plovidbe mora se u Austrij! sa Njemačkom dunavsko korito za 2 mctra učiniti dubljim. Regulaciju Gjendlapa preuzima Ugarska i to tako, da se iskopa kanal za usporavanje đunavske struje kod Gjerdapa. Troškove za ovu reguJaciju preuzima Ugarska nz odgovarajuću odštetu. Bugarskl zahtjevi. (NaročltJ brzojav „Bcozrađskth Novtaa“.) Budimpešta, 4. marta. BerliiiiSki ,,Az Kst“-ov doptsnlk imao je razgovcr s bugarskim poslanikom Rizovom, koji je rekao: Mi tražimo Dobrudžu. u kojoj su uvijek 86% stanovništva bi'li Bugari. Nije istina što tvide Rumunji, da bi time Rumunjska bila pogodjena u žlvotnl đamar. Glavnl Izlae a more bio je uvijek Dunav. ZeIjGzniika nruiza ćetrua Voda:—Konstanca ostaće ftnansijski i dalje u riuminjskim rukaina i Rumunj će rnoći Konstancu da Ujjotrijebe kao slobodmo pristanište. Sad je sazrela potreba neposnednog susjedstva izmedju Buganske i Ugaffske, a ta nova neposredna granica biće Ihiija Oršava—Tekije—Zaječar i Vidin. Rizov je naglasio nužnost, da se Rumtmjskoj za svagda onemogući, da ustanc protiv Bugarske, a što se tiče ustupamja izvjesnih dijelova Besarabije Rumunjskojj, ne bi se imalo šta primjetiiti. Turski vellki vezir otputovao u Bukurešt, Kb. Carigrađ, 4. taarta. Veliki re/.ir T a 1 a at-p a š a ofpufovao je večeras u Bukurcšt, zbog sudj-Iovanja na mirovmm pregovorima sa Rimnuijfekomi Podmornički rat NOVA POTAPL.lAN.fA. Kb. Bcrlin, 4. marta. Wolffov ured javlja: Neiuinarlioj djelatnosti njemačkih podmornica

palo je opet u kaiialu i na istočnoj cvbaH Engieske na žrtvu oko 22.000* reglstrovamih tona zapremine u trgovačkom brodovlju. Medju potopljenim brodovima nalažahu se engleski paTOl brod ,,Hutemor“ sa o>kruglo 5000 toua, jedan natovareni engleskl parni brođ sa preko 5000 tona i jedan engleski naoružani tovarni brod, lcoji je Izbačem i t jake neprijateljske pratnje. Načelnik ;irlrnirMlskog stožer® tnornarice. Slobodna Finska Đrautingov napad na FinceKb. Sfockholni, 4. mnita. U ,,Socialdemokraten“-u objavljuje Branting žeslok članak proliv F4 naca, kojima prebacuje, da njihov ideal nije slobodna nezavisna država, mgo protektorat Njemačke. Po Brant.ingovom tvrdjenju idu finske simpatije daije

Japanska intervencija u Sibiru Kb. Bern, 4. anarta. Kaspravjjajući o predstojećoj japanslcoi intervenciji u Sibiriji upućuje William Martin n uvođnom Čla.nku „Journal de Genevc" na to, kako vcliku opasnost znači ovaj posljednji ke-ak j panske vla:de za sporazrmme sile. Jnpanci su stupili' u rat, ne 'da slome njemačku silu, 'od koje im ne prdjeti nikakva opasnost, nego vi še eato, da pokupe — hogahi zolvn. Danas, kad se pred njihovim \Tatima ot\ r ara grandiozan konkurs, nebi trebali Japaricr da prdjavljuju svoja' potraživanja, jer. se i onako mogu prosto pos'u'iti. Uiazale Japanaca na sibirsko zem'jiš'e svakojako još nije izvršena Činjenica. Izgleda, da ovaj korak Japana nailazi na jak điplomatski otjior kođ izvjesnih saveznika, koji Vlrže, 'da bi japansko zaposjeđanje ruskih oblasfi piij© đovelo do sporazuma Japana sa Njcmačkom, nego li do njihovc merljusobne bor-i bo. Cin.i se, đa japanska vlada, danas čini' korak unatrag. No zacijelo Japan će srttra ojKit 'poći naprijed; sudbina ga na' ro goni. Morao bi čovjek da budt slijep kod zdravih 'oČiju, da arži, kako bi ulazak japanskili vojnika u Vlađivostok pred< stavljao neposrednu opasnost ža N'jemce. Ainerika u ratu Zapljena privatno svojine grofice Bernstorff. Kb. Bcrlin, 4. marta. Prenia „Bcrliner Tageb I a t t“-u javlja jedan new-yorški Iist, da je država uzaptila kao neprijateljsko imanje 850.000 dolara privatuo svojine grofice Bernstorff, koje se nalazilo deponovano u new-yorškim bankama.

Najnovije brz. vijesti Austro-ugarski poslanik u Bcrlinu kod državnog kaucelara. Kb. Berlin, 4. marta. ,,No rddeutscho Allgemeln e Z e i t u n g“ javlja, da je državni kancelar, grof Hertling juče primio posjetu austro-ugarskog poslaaiika, lcneza Hoheniohe-a.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 4. marta. Na taiijanskom frontu nikakvi osobiti dogadjjaji. UPodoliji operacije uspješno napreduju. Zaplijenjeno jc do sad preko 700 topova, preko 1100 mašinsikih pušaka i velika količina ratnog materijala svake vrste. Načelnik clavuog stožera. Izvještaj bugarskog glavnog stožera B. b. a. Sofija, 4. marta. Maćedotiski front: Na više mjesta u luku Crne RlI e k e kratka neprijatcljska paljba. U okolini Moglene i sa obadvije strane Vardara pokadšto živahnija topnička paljba. Zapadno od D o 1d ž e 1 i j a otjerali smo paljbom jodnu jaku engleisku izvidnicu, koja je htjela, da se približi našiin položajima. Dobručki front: i. Primirje.

Mir s Rusijom Ugovor o miru, što su ga juče poslije podne u Brest-Litovsku potpisali predstavnici četvornog saveza s jedne 1 predstavnici Rusije s druge strane, u mnogo pogleda predstavlja znaoajnu etapu u istoriji svjetskog rata. Sada se još jače, nego li što je to bilo prilikoin jKigodbe sa ufcrajinskom republikom, ispotjavaju tnometiti, koji osvjcjtljavaju nadinoćnoist središnjih vlasti, još se opipljivije, nego što je to brlo prilikom prvog zaiključenja inira opaža kolikl j£ pcvraz. koji su ovafcvim prfibkrelom fkuradiaia Dif-u-oil/- adL no-evropske sporazumne sile. Ono od čega su vlasnici u Londonu 1 Pariisu već dvije godine na ovaino potajno trepili, što hn nfkako nfje davalo mira, to irn sc danju i noću prividjalo kao kaikav bauk, što je njihov rad u ratu .učinilo nervoznim, nedosljcdnlm i nesisteinatskim — strah od zasebnog inira sada se pokazao opravdanim. Od ikada su ono mHijuni ruske vojske bili pretrpLJi sloin, sporazutn je ispunjein nepovjerenjem posmatrao sve dogadjaje u državi svoga istočnog saveznika, a kada joj carski režim nije više Izgledao u dovoljnoj mjeri pouzdan, sporazum je mirne duše dopustio, da ga uklone zajedno sa svima svojim istoriiskim institucijama, koji su uhvatili toliko dubokog korjena u narodu. Okolnost, što je sklapanje mira ubrzalo baš isto ono sredstvo. kojim su zapadne siie htjele spriječiti odvajanje svoga najsilnijeg i najvažnijeg saveznika. predstavlja I.iutu ironijn sudbine. •Saveznici su priredili rustku revoluciju, upotrebljujući cijefli svoj aparat podzcmnih rovarenia, prosipajući novac i obećanja i priietnje, a jeditio u svrhu, da se spriječi zasebni mir izmedjn Ru-

PODLISTAK R, F. Magier: C r v U glutio crno doba, kad sn-aia sania sklada, Ja osjecam ivadamnom kd da se nebo latita f sllazi u priči, sa svilnfm pahuljama, Kratjica aoćl draga, ko vjera 1 kfi nada, U sjaju svom, što grijc i peče sve u mcnf, Pa topi led i snijeg, moj ponajljepši svijet, Sd]e krute sante plove uz rezak fijuk zdenl 1 shrvati klonem. Sapet moj vedri dršće lljet 1 u klupko se svljam. O, V*o, Jesl 1’ Čula Mol vapaj? Moje molbe? MoJ uzdisaj f tužbu Žlvota krutog, 5to se uz sanirtmčku družbu Vijuga putom? Baštom ]e daviio uvenula šarena arabeska I cvjetnl sag pust ležt Kd učupani busen, k6 džbun bez sltnog granja, K6 Suraa bez svježine od kuda život bježl Bez utjehe, bez riječl, bez stalnog spomtajanja. Ja čekam u tol noćl i piiem dašak svakl, Uz gorki gutljaj kliže 1 topla suza. A tl K6 sftnga pružaš pogled tek mrtvi, što ko lakl Zavftlai draška cvijet kad sunca trak ga zlatl, Al menf to Je malo, ier zebcm kao šiba Na vodf, što Ju pljuska I val I santa leda, Pa ponirem sred zlalA I njezinoga gliba, U kojom vrtfog vltla I odahnuti ne da. Ah, pusta tlapnjo, zašto silaziš u noć lcasuu Bez maslinovog pruta, bez utjetie i riječt, Bez vedrog smiješka, kada baš zvijezde svjetđe gaisnu, A nema tkn da \1da f ronu bćniu lllečt?!

Ja osiećam nadanmom svjedj Demon plije tamni, Kad silazl noć snena i ncbo se prolama, Što duboko u dušu silazl pahufjama I zagriza I kopka crvotok... moj drug davnf. Drag. T. Popovlć: Iz gorkih dana Ostavljen. Uipomene na begstvo kroz Staru Srbiju.) Posle dugog marša besmo stigli u K. Na samotn ulazu u varoš zaustaviše nas sprovođnici, da nas predadu drugoj straži, koja nas je trebala uvestl u varoš na prenočište. Kad nam dadoše ,,voljno“, mi se poredjasmo po trotoaru, onako iznemogli od đugog marširanja. Raskopčao satn svoju torbu sa ledja i položivši je kraj sebe, i pustlo sam svoju tešku glavu na oslabele mlšice, i nešto sie duboko zamislio. Pred mojim očima prolazile su sve gore od gorih slike iz naših gorkih datta. Osećao sam užasnu glad u stomaku. te sam bio načisto rešio da begam, samo da se održim u životu, tna da sam dobro znao, da mi ovo neće lako ispasti za rukom. Ko zna dokle bi tako razbijao glavu, da me jedan glas, iza samih ledja, ne trže iz teške sanjarije. Poređ mene prodjoše dva mladića. Nešto živo razgovarahu. Ja se trgoh radoznao. — Izvinite, ako bi vam našlm razgovorom bili na smetniL rećiće mi k-

dati od njih dvojice, i sedoše blizu mene na trotoar. Rekoh itn da mi neće biti ni najmanje na smetnji, jer da i ittače želim društvo, i okretoh se tada lc tijima radoznao, da ih malo bolje posmotrim. Onaj, što živo nešto pripovedaše kad prilažaltu menl, itnadjaše na glavi neku izgužvanu staru šajkaču, progorelu na nekoliko mesta; na njemu beše neki kaput od fine materije, no sada sav pocepan i izgužvan, neke starc pantalone, na kojitna se ulepilo blato tnožda od dvadeset dana, i na nogama neke žute cipele, kroz koje ovont bedniku provlrivahu goli, prcmrzli prsti. Njegovo bledo-tamno lice, zapušteni, mall brkovi sastavljeni sa čekinjastom 1 neizbrijanotn bradom. ttpale, nckada jasne oči, lcao da su sada izgubile svoj sjaj, te iz svoje duplje ttekako molećivo i više bojažljivo ispuštaju svoj tatnni zrak; uveli obrazi, kao i neiščešljana, duga i kao ugalj crna kosa, što mu pokrivaše ceo vrat, sve — sve to odavaše sliku jednog očajnika. Drugi, isto tako, sa opuštenom glavom i pogledom što se rasipa tajanstveno u neku neodredjenost, beše bez malo kao I njegov drug. I na njemu se primećrvaše ona isita seta, i na njegovom licu beše isplsala zla sudbina one fste crte crnih. tnučno provedenih dana. Obojica behu jednih godina; tek ako behu prevallll dvadesetu. OnaJ, nešto bedniji, iskašlja se suvo, izvadi nešto crno li džepa, te njime obrisa svoja zapekla mođra usta.

prevrte džepove, ne biii našao koju koricu hleba, i kad tte nadje ništa, okrete se svorne drugu: — ,,Ni mrvice... baš ni mrvice... Ah!. .“ I nastavi svoju priču: Ja idem za P—n, a vi kuda hoćete... možete i samnom. — rcče nam naš pretpostavljeni, kad se vrati iz varoši, gde za sebe beše pripremio dovoljmi količimt hleba, da bi tnu sc našlo za put. Medju nama nastađe komešanje uplaŠenost, i mi se osetismo usamljeni. — Zar sa njim da idemo; da shapavanto od gladl bez mrvice blcba! Da na3 muči sa koTicama budjavog hlcba, što natn je do sada bacao kao psima? Pa i tih budjavih mrvlca neće biti više. On je pribrao za sebe sve. što je trebalo da posluži za sve na3 odneo brašno u varoš i dao da mu se od ttjega ispečc hleb, a ttami kako Bog da ... Ne, samo sa njim ne!... Zar da i dalje podnosimo njegove grttbe reči i neotesano ponašanje; da nas mirl i duševno, kad nas ostavlja da lipsavatno kao stoka, bez hleba, na putu! ...Ne.net... Hleba, hldba, hleba . . . Nama je samo on potreban. Nama ne reče niko ni: hajde napred, nitl pak da to moratno. Niti nas ko potkrepi telesno, niti se i jedan makar nadje da nas ozari, ma i tatnnim, zrafcom nade. Besmo ostavljenl saml sebi, l inače već iznemogli, očajni I na ivicl propasti — Vratimo se natrag! — slo-žismo se svi... Na našim ognjištima naćiće se, makar t posljednja, slatka mrvlca

hleba, a potom, makar i umreti, — all bar na pragu svog rodjenog doma.. I vratismo se ... U podnožju gorostasncg Kopaonl* ka zaustavi nas straža. Dotle nam beše dozvoljeno da jedan deo puta prevalimo bez sprovoda. Kako smo se tada osećali laki... Bez sprovoda!... Pa to je da ćovek pre'.eti ovaj prostor što nas razdvaja od našcg rodjenog mesta. Osetismo se odmornij', upotrebismo našu i poslednju istroŠenu snagu, samo da pre stignemo do mesta, gde smo se nadali makar i poslednjoj, mrvici hleba. All ttam sreća. kao što tl rekoh, ne beše dugo naklonjena. Podpadosmo opet pod stražu. gde smo morali ići jx> zapovesti i ophoditl se po njihovoj volji. Ispred naših očiju iščeze i poslcdnji zrak nade. Nagnaše nas na sprttd dveju reka. čiji ulaz u ovu diviju kotlinu ne mogah’ videti. Nadjosmo se medj novim drugoviina, paćenicima. koji nas uzeše čudnovato posmatrati. iz njihovih upalih, vlažnih očiju, iz njihove skrušenostt. očajne iznurenosti i cele bedne pojave kao da nam nešto predskazivaše, nešto užasno, nama još ne pojmljivo. A mi, oiajni. izgubljcni, sa strašnim mučenjem u praznom stomaku, ulazimo medj tu našu nesrećnu braću. zavlačimo se pod kakva kola, ili seda« mo kraj vatre da naše umomo istrošeno telo odmorimo i spremimo za nove napore, za napore koje ne održl svaki... I kad iztnučeni stomak poče sve više I više da me muči svojom očajnom