Београдске новине

Tzlaze: dnevno o Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: U I «kra|i»tm3 np«iji<nrtla •4 «. I kr. »aU p« rijMl o4 . ■ . tl MUfMf •••••••• U

MjesaCna pretplata: U (Msradu I • kralttlau np»«)«.»»flra M I kr. tati n k«)M I i’rapna piita. .

U I U mttaarhijl. ! U lne»tran»tv«

«■ • • • • • • »

34 80

Oglasl pa cljenlkn.

Uradnlttve: BEOGRAO. Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talefan broj 83. Uprava I primanja pretplata TopllSln vannc broj 21. Talafen br. 25. Prlmanja oytaia Knera lilhajla uL bro| 3S Tetefoa broj Mi

Br. 62 .

BEOGRAD, srijeda 6. marta 1918.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Xb. Bcč, 5. marta. Na talijanskom fcroutu nikakvih naročitih dogadjaja. Operacije za uspostavu reda I sigurnosti u Ukrajinl Idu odredjenitn tokom. Rumunjska je priinila usiove prlmirja središniih v|ast). Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 5. marta. Zapadno bojište: Vojna skupina bavarskog prijestotonasljednika Rupprechta i nje>mačkog prijestolonasljednika: Na mnogim mjestima fronta živah»ia izvndnička djelatnost. Sjeverno od R e i m s a i na istočnoj obali M a a s e bilo je francusko topništvo mnogo zaposleno. Vojna skupina maršala vojvode Albrech ta vvi'irttemberškog: Na istočnim visovima M a a s e obdan žestoka vatra. .faka francuska odjelenja napala su u veče naše poloŽaje istočno od M o n i 11 y-j a, ali su u 'jtfotnnapadu suzbijena. Inalotarinškomfrontupai u srednjim Vogesima bila je poIačana borbena djelatnost. Istočno boflšte: Ruinunjl su usvojili naše uslove. Prenia tome nastaje opet priuilrje s Ru* ttnmjskora. S drugih' ratnlh popiišta neina ni&a novo. Prvi zapovjednik glavnog stana dI. Ludendorff.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera Kb. Sofija, 4. marta. Maćedonski iront: Zapadno od ohridskogjeze't a naše izvidnice, poslije borbe prsa u prsa, privele su kao zarobljenike Essadpašine pristalice. U predjelu oko B i t o 1 j a, istočno zavijutka Crne Reke i uvartiarskoj dolini topnička vatra je bila obostrano vrlo živahna. .lužno Ojevgjelije naša su izvidjačka ^odjelenja doprla do samih neprijatelj»kih linija i vratila se s nekoliko zarobijenih Erancuza. Dobručkl front: Priinirje.

Kako je zaključen mir sa Rusijom. — Istorijska sjednica u Brest-Litovsku. — Predstoji Njemačka intervencija u Finskoj.

- Japan i Rusija .Japanci ne bi bili one hladne račundžije, realni političari bez iskne osjećaja, kada iie bi iskoristiii raspadanje džinovske ruske države, da u istočuoj Aziji Što više prošire svoju sferu intenesa pre-ma zapadu. Ne može se tačno zuati, koliko su ruskog zernljišta do sada već posjeji; izgleda pak, da je pouzdana činjeniea, da su japanske trupe okupirale južnu Mandžuriju. Sada pak stižu seuzacijone vijesti iz Amstcrdama, prenia kojiina je u tokijskoin parlainentu s'aopšteno, da predstoji japanski napad na Rusiju Osim toga se tvrdi, da je u Vladivostoku stiglo pet krstarica, i to engk.skih i francuskih, koje su iskrcale trupe i posjele pristanište. Jednovremeno Reuterova agencija širi vijest, gdje se veli, da je njemačko nastupauje u Rusiji stvorilo sasvim nov položaj za sve saveznikc, koji imaju svojih intercsa na istoku. Zauzeće Petrograda, veti se, značilo bi pod izvjesnirn okolnostima. da je N)emačka samo za mjesec dana pntovanja udaljena od Vlađivostoka i da bi se u roku od nekih pet do šest nedjelja njemačka viast proširila na cio Sibir sa njegovim bogatim rezervatna u hrani l drugim namiiraicama i potrebama. U tome veli se daije, Japan gleda vanredno veliku opasnost za se, kojoj prema toine nadležni u Toki.iu moraju pokloniti najveću pažnju. Ovo Reuterovo podmetanje i suviše je ncspretno. da ga u japanskoj prijestonici na prvi pogled ne bi prozreJi. U Tokiju, gdje hladno i stvarno sa gledišta japanskih itrferesa posmatraju postojeće činjenice o mogućnosti, svakako su uvidjeli ciij ove najnovije Reuterove uzbune. Traže na ime da Japan već jednotn krone svoje vojske protiv četvornog saveza! To je poziv u pomoć, ponovljen već bezbroj puta, koji će, u to se svako može kladiti u štogod hoće. — i sada kao god i ranije ostati „glas vapijućeg u ptistinji.“ Japanci niti lioće niti tttogu uzcti aktivnog učešća u evropskotn ratu. U njihovom interesu nije, da se srednja Evropa vojnički slomije i Iiši svake političke ntoći, i to iz prostog razloga, jer bi se time odveć osnažila Ettgieska, koja bi zagrozila japanskotn položaju kao velike sile u istočnoj Aziji. Uz to neprestani nagovjcštaji japanskih državnika i japanske štatnpe o tome, kako poslije rata valja uspostaviti prijateljski odnos sa Njemačkom pri tome jasno pokazuju, u kakv r om se pravcu kreće japanska politika- Ositn toga Japanci pored klime svoje doittovine podnose za duže vrijeme samo klimu južnoga Kitaja, Meksika i Kalifornije, zbog čega ,ie i propao pokušaj, da se j Mandžurfja koloniše Japancima, što ga j je mikadovo carstvo sa nraogo vještine biio pnedttzelo. Jeđan dio naseljenika

jKjmro je, a ostali su se vratili u domovinu. S tega sino u početku svojih navoda i govorili satno o proširenju japanske sfeire interesa u pravcu zapada, pošto sttmnjamo, da se Japanci misle i teritorijalno Širiti na račun ruske Azije. Tokijskoj jc vladi po svoj priiici slaio jedino do toga, da sebi i kod novog ruskog režinta obczbijedi trgovačke povlastice, što ih je zađobila trgovinskim ugovorom, zaključenitn još sa carskom vladom. Nije ttevjerQvatno, da će se Japan u tu svrhu poslužiti jakirn pritiskom na Rusiju, ma da odlazak japatiskog antbasadora iz Petrograda ne mora značiti, da su več pristupili takvoj akciji. Anarhija, koja vlada u prijestojvici na Nevi dovoljno je ohjašnjenje za odlazak japanskog predstavntka. No i Japanu je stalo do toga ,da se u Rusiji uskoro uspostavi mir i red, jer se sa zeimljom, čije se stanovništvo medjusobno kolje i kasapi, nc može voditi trgovina. Preina tome će možda isti razlozi, koji su daii povoda Njemačkoj, da pomogne Ukrajiui u istrebljivanju boljševičkih razbojničkih drtižitta i kad su uputili njemačku vojsku u Livlandiju f Estoitsku, skloniti i Japan na sličnu akciju u pogrančnim sibirskim krajevinta. Sa takvog gledišta valja ocjenjivati japansku politiku preima Rusiji.

Mir sa Rusijom Izvještaj o toku piegovora i zaključcnju mira. Kb. Brest-Litovsk, 4. marta. Poslije predaje nacrta tnirovnih ugovora 1. o. ntj. raskoj delegaciji, izjaviia je ova, da r.e. 1 ': da stupi u nikakve komisijske pregovore o tim ugovorima. Istog dana posiije podne umolio je predsjedn'k ruske delcgacije predsjednika đđegacije četvoraog saveza, da se odredi d/n, .za.,ix)tpisivanje ugovora, našto je sporazutrmo za to utvirdjen 3. mart. 2. rnftnta- tražili stt predsjednik i pojedini Llanovi rusloo delegacije dodir s delegatima četvornog saveza, da se obavijeste o izvjesnim odredbama ngovOTTiih nacrta, ali nijesu tom prilikom iskazali želju za promjenom tih nacrta. U punoj sjeidnici 3. marta u tl sati prije podne jxtd predsjedništvom austro-ugarskog j>os!anika pl. Mersy-ja ispitana su prije svega jntnomoćija delegata, te je no tome spoitazumno uzeto na ztianje, da grof C z e r n i tt i drža\mi tajnik pl. Kfihlmann u Bukureštti naknađno ptotpišu ugovore. Zatim je predsjeđnik ruske đelegacije dao dvije izjave. U prvoj izjavi ukazao je na posljednji odjelak IV. člatia mirovnog ugovora, kojim se Rusija odriče miješauja u nove prilike srezova Erdehana, Karsa i Batuma. On je izjavio, da samo ttz protest prima tu ugovornu odredbtt, koja involvira promjenu posjeda bez saslušanja dotičnog stanovništva. U

svojoj drugoj izjavi ukazao je S o k o 1n i k o v opširno na to. da je njemačkl ultimatum zatekao Rusiju u stanju đemobilizacije, te da je republika bila prinudjena da ga pritni i da sad jrotpiše podnijeti joj mirovni ugovor. Taj mir nije sporazttrrtni mir. Ruski jiogranični uarodi dobijaju prividno pravo samoopredjeljenja, a u stvari stavljaju se I>od uticaj Njemačke, pri čemu se vladajuće klase štite i jirotivrevolucijonarae snage jačaju. Isto tako štiti četvorni savez protivrevolucijonarne snagie u Finskoj i Ukrajini i teži za postizavanjem strategijskih ciljeva. Prekidom primirja izvršeno je nasilje nad Rusijom i ova potpisuje pod-nijeti joj mirovni ugovor ne ulazeći o toine u pregovore. U odgovoru na ovo je poslattik pl. .Meray, koji je zadržao pravo izaslanstvu četvornog saveza da iscrpno odgovori na meritum ruskog protesta, izrazio žaljenje o ruskoj izjaVi. Silo četvornog savcza nadale su se a i želile, da se ovoga dana čuju samo miroljubive i radosne riječi. Kad rusko izaslanstvo protesuije protiv posljednjeg odsjeka Slana IV. ugovora o tniru, onda mora upozoriti na to. da je rusko izaslanstvo bilo n položaju a imalo i dovoljno vremena, da o toj ugovomoj određbi, kota mu je predložena, izazove pregovaranje i da traži izmjenu te odredbe. Kad izaslanstvo nacrte ugovora prima bez pregovaranja en bloc, onda ono nema nikakva prava, da se protiv toga žali, nego je samo za to odgovorno. U opšte siie četvornog saveza moraju odbiti od sebe svaku odgovomost za sadanji poiožaj, u kome se Rusijd nalazi. Pregovori u Brest-Litovsku trajali su, pri potj>unom ntirovanju oružja, puna dva rnjeseca, te je rusko izaslanstvo, ako se htjelo koristiti tiin dugim rokom, imalo i suviše prilike, da djelo mira, na još u početku sj>orazumno utvrdjenoj osnovi, privede uspješnom kraju. Što je rusko izaslatistvo u daijem toku taj put naj>ustilo, pa sad odustaje i od saglasnih razgovora, onda u tome sva krivica jxida isključivo na rusko izaslanstvo. Poslije ovoga je dužim razlaganjem odgovorio prvi turski izaslanik H a k k i p a š a na prvu izjatvm ruskog izaslanika Sokolnikova. On je ttpozorio na to, da je Turska nekoliko stoijeća držala u svome posjedu okrttge Erdeltan, Kars i Batum, da je Rusija te oblasti zadobila nasilnom aneksijom, i da Turska, dok su te oblasti bile tt njenim rukama, nije nikad prema Rusiji hapadački postupila. Sto se tiče l>rekora, da se ovdje vrši aneksija, on obraća pažnju na doslovnu sadržinu dotičtte ugovorne odredbe, iz koje sc vidi, da stanovništvu tih oblasti pripađa pravo, da o svojoj budućoj sudbiui samo rijieši. Tom ugbvornom od-

Godina IV.

redbom se j>opravlja nepravda, koju je bivša ruska vlada nanijela Turskoj, Na zamjericu Sokoinikova, da Njemačka nije održala rok otkaza primirja, odgovorio je generai H o f f •• m a n n navodeći izjave državnog tajnika pi. Kfihlmanna u punoj sjedniel od 10. februara o. g., prema kojoj je ruskim prekidom mirovnih pregovora i ugovor o primirju postao lievažeći, Ovo je saopštenje primio 'lrockij bez ikakve primjedbe. Poslanik pl. R o s e n b e r g, koji je poslije ovoga uzeo rijeć. izjavio je, da odsjek 3. Člana IV. proiiv kog rusko izaslanstvo sad j>rotestuje, ne znači itasiljc nad stanovništvom u obIasti Erdehana, Karsa a Baturna, jer će to stanovništvo samo riješiti o svojoj državrtićkoj budućnosti. Dalje je Rosenberg naveo, da je Rusiji btlo ostavljeno sa svim na volju, da primi ili odbaci uslove, koje je Njemačka posu \ ila tako, da ona ne može reči. da joj je mir nametntit. Njerriačka je t* deccmbru i januaru ozbiljno tež'h si>orazumnom miru, ali je on bio osuj,ećen time, Što na protivnoj strarrf nije i>ostojala ista dobra volja. Pa ipals sadanji mir nije nikak« imperijalistički, jer on ne traži ni aneksija ni kontribucije. Na tvrdjenje predsjednika ruskog izaslanstva, da Njemačka smjera potpomagati protiv revohicijonarnu struju u Rusiji, on mora izjaviti, da to ne leži u namjeri ni Njeinačke i ni jedtnog njenog saveznika. Sile četvornog saveza ne će samo dozvolitl nikakvu protiv njih napt-renu agdaciju i jOTOpagandu, ostavljaju pak Rusiji, da u okviru- svojih granica raai i čini ono, što za dobro nadje. Predsjednik bugarske delegacije, Tončev, uj>ozorio je onđa na to, da su se zastupnici četvornog saveza sastali sa ruskim delcgatima zbog skiaj>anja trajnog irtira, a ne da posiju sjeme za i>onoviie ratove. Oovor i izjave gosj>odina Sokoljnikova pokazuju atmosferu, koja se sa ovom namjerom ne slaZe. On se mora siaviti protivno od neosnovane tvrduje ruske delegacije, da četvorni savez hoće da siluje Rusiju, misao, koja je daleko od Bugarske i njenih saveznika. Ako se Rusiia nalazi u svojoj današnjoj situa* ciji, to ie ovo samo rezultat one politike, koja ne gleda daije, a koju je Rusija vodila. Poslije jedne replike gospodma Sokoljnikova. koji je u glavnom P° n0 ' vio svoje već izjavljeno stanovište, 1 posllje nekoliko primjedaba poslanika pl. Rosenberga i generala Ho f im a n n a, odložena je sjednica od 2 sata poslije podne za 4 sata. Kod je ponovno otvorena sjednica. p r i s t u p i 1 o s e p o t p i s ii v a n j u mlrovnog ugovora, koje je dovršeno u 5 sati. Zaiim s»e izvršilo j>otpisivanje pravnih ugovotra, čiitte jo svršeno u 5 i pol sati. Zatim je uzeo riječ poslanik pl. M e r ay i rekao: Ne bih htio, da pro* dje svečau akt, koga smo upravo izvršili, adanedamizraza iskre-» n o j n a d i, d a ć e m i r, k o.g a s u d aii a s potpisali narodi našeg saveza sa Rusijo m. s k o j o m s u

PODLISTAK

R. F. Magjer: Len-Boša Tz zapisaka sa sela. Nikada njoj, pa da ju podragaju: Boja, Bojice ili Bojena, već na svakom mjestu svima je na putu, što god kaže — ne valja i sVagda i za svakoga: ienđtura, divojčura,.. Len-Boša. I tako Boja nl sama nezna, kamo da se djene, što da zbori, a ni kako joj iine. — Zo-zovem s’... — No kaži samo svoje ime, kako te kod kuće zovu. — Zo-zovu B... Tu se sada sjeti onog ,,Len“ i dijete ušuti. Pa napokon i što da kaže? Boja ili Bojica nitko ju ne zove, a Len-Boša, ta to je samo poruga: prosto izrugivanje. A to nije ni lijepo, a kako učitelj u školi kaže; (prosto izrugivanje) grjehota. I tko se tamo usudi ma koga nazvati drukčije, već što mu je krsno ime, ostane preko objeda, a povrh toga mora još i klečati. A evo nju cijela zadruga drukčije ne zove, pa nitko im zato hišta. To zaista nije u redu — premišljavaše ona Često u sebi, poimence, kada bi ju tko nagovorio 1 zatpitao za ime... * Stara bab’ Staša nije imala unučadi. a to ie ona vruće želiia. Jedinac

njezin, strik‘ Jaša, već je četiri godine oženjen, a bez djece. U to umrla bab’ Staše sestra, koja je ostavila Bojtt. I tako Boja došla u kuću bab‘ Staše Peroševe, koja je odsele miitovala Boju kao da je njezinoga Jaše. Volili ju i ostali. Mcdjutim, jedva što se Bo-ia okućila, evo ti vesele poruke od Jašine žene. — Bi’ ć’ star’ majo, novosti... fala Bogu. , , ., I jedva, što je proteklo kakovth osam mjeseci — bab' Staša njihala svoje uiiuče, djevojčicu Voju. Dijete je bilo kržljavo i slabo razVijeno. Plačljivi oilaj vrisak parao kroz čađjave zidove kultinje na daleko. Uvijek plač, pa dreka. Strik’ Jaši to već dosadilo i on, samo da ništa ne čuje i ne vidi, bio vazdan od kuće odsutan, i dok je njegova Bistra kao reduša bila zabavljena u ix>sTu — bab’ Staša noša Voju, pjevala joj onaj sterectipni: haja-haja-hajd-fi... i onaj ,,a“ otezala, bože sveti, čak tamo do na kraj sela. A Boja prepuštena satna sebi. Ovu naglu promjenu oaia je osjetila najžešće sama na sebi. Nitko više oko nje, reć svi: Voja pa Votfa. Pristupi li ona bešici, pa da Voju pođraga ili ponjiha — eto ti odmah stare, pa joj odrine ruku. — Pust’, pust’... nij’ to za tebeka... probudit ćeš dLte... šta ć’ derište tu menika... Len-Boša. Bab‘ Staša uopće nije ni volila, da se tko miješa u njezine poslove. po

gotovo nije dala, kud se radtk) o Voji. Nije tu bio iznimka ni njezui Jaša, ni njegova žena. — Šta b' ti... id, boga t’... di ti znaš, lcako treba dicom. Dok bnde tu đrngo, jal’ trcće — da, al’ ovako... Pust’ ti to menika. Ne ć’ ja Voju po zlu, već dobru. Znam ja to bolje, vcč i naša vuČiteljica i notarišica i svc selo ... sve. Tsprva to bilo Bistri i krivo. Kakova je ona maika, pa da takova što uopće i dozvoli. Pa najx>kon ona je maja. Voja je njczino dijetc, njezlna krv. Pogotovo gdje je morala tako dugo čekati i zasto je radi toga bilo podocsta i prikora i predbaclvanja. — Nj‘ m‘ je pravo, pa eto ... ko j‘ to i vidio... ko?! Jaša ju mirio na sve moguće načiue. Trcba popustiti, bab‘-Staša je stara, voli đtijete... a najx>kon, ona je vlasnica zadruge. — Treba t‘ inato i zažmiriti.., znaš, ona t‘... pa ć‘ valjda... I Jaša vrtio i glavom i rukama, kako to inože imati samo dobrih jx>sljedtca, a Voja je svejedno samo njihova. — Naše dite, pa eto. Duge njezine i udri opct po svome. — Bud‘ painetna. Bar‘ š moći, kud‘ očeš. — Biago tebika... — Ja sirota inoram vazđa robovati... ko prava dadilja... — Svekrva t‘ vridi zlata... — Biago tebika.

Boja je ležala več nekoliko dana. Bolest ozbiljna, a ovamo najveći j) 0 sao... vršidba. Znalo biti, pa cio dan, da k njoj nitko i ne pristupi. — Proć‘ će to već ... znam ja to... niije to bog zna što... Na psu rana, na psu i zarašta. Tako, tako. T stara Staša pogodišnju Voju na ruke, a košaru s ručkom u drugu, pa u pdje. Kad se uveče ix>vratiše svi s puta — Boji pozlilo jako. Oovori, viče, trabutija sve jače. Rukama maše, a nogama sve riKa petaru, pa da će bježati, a ovamo slaba kao perce, sva satrta; žuta kao vosak. — ‘Qć‘ me... sadikar, na... LudMandena-a... Lttd-Mandena-S... Imali s njom svi posla i jedva ju umiriše. Kada je zatim đošla k sebi, donesoše joj i čorbe i gnžvare i kalotina. — Neka s‘ malo posladd. Boja ni da okusi. — Šta ć‘ mi to sadikar, kada s‘ bolesna. Kad s‘ bila zdrava ondiakar bilo bubotaka, batina, psovanja, pa... pa... — Litd-Mandeoa-fi.., Lnd-Mandena-a. I dijete ponovno zakreštl i stane očlina prekretati, a rukama mahati i pružati. U ono nekoliko dana Boja se tako promjcnila, da ju nije bilo za prepoznati. Ona doduše nije ni prije izgledala bog zna kako, pa 1 ako joj ne bijaše najljepše u Stašinom domu —

životarila je tnnogo ijepše, no otkako ju pritisla bolest uz krevet. j>a nikud, nikamo. A napokon ona je bila svoj gosjx)dar, pa je tnogla kuda god je htjela. Jutros ratto otišla pred crkvu pa čekala, dok su školska djeca polaziia inisu. Poslije ritise uašTa bi ona, bilo Rokoševu Ankcnu, bilo kovačevu Marenu. Onda je bio za nju život. U jx>lje, u šljivik, do Karašice — kuda god hoćeš. . Samo što ta sreča prekraiko trajaše. Bab-Staša došla na pomisao, da kupi jedno dvadesetak gusaka, pa da ilt goji za prođaju. Proljeće prijieklo, gusaka dosta, samo nema gušćara. Učitelj ne da iz škole ni čuti, a pogotovo, da se koje dijete ispiše. — Proklet je taj naš vučitelj... a bilo b‘ mu bolje, da pušča od škole, ko onaj naš stari. Bilo b‘ dosta i natna, a i njemu. Ovako m* prazan i svinjak 1 koćak (kokošinjak). I... no, fdi. Prvi dan tjerala Boja guske, pazila da ne idu u kvar. Samo što bliže podne, a njoj kao da se istom dani. Vrijeme jedva da odmiče, onaj svoj torbak već ispraznila, a kućl ne smije prije šeste. — K6 ć‘ to očekati... k6?T A možda, da je već 1 proŠlo podne, a ona prečula zvonjavu. Pa napokon, dosta su se najele, mogu se već zatvoriti u kokošinjac. I slične inisli joj se vrzle po glavi. Konac konca bijaše, da Je s gustkama skrenula u selo.