Београдске новине

Br. 66. BEOGRAD, nedjelja 10. marta 1918.

fzlazei dnevno u jutro y ponedjeljkom posllje podnt.

Pojtdlnl broj.vl: I atnfMlM i to. Mip* d|w( «...

12

Ofltati p« eljMika.

Mji

itplatai

B iwr.ii 11 «. I kr. Ma U BMfiMa M U uanvMJI. . U -

u kat«

• • • • •

UrsdniHv«: BE00RA0, Vufca Kiradllća uL bro] 10. Tatefn broj 83. Uprova I prlmanjo prstpiato Taplliln vanac broj 21. Toloton br. 20. Prlmaajo oglata Knou Mlbajia uL broj 38. Tetafon bro] 21X

Godina IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Bcč, 9. tnarta. Kod B a 11 a, u Ukrajinl, rastjerale su Čete, koje nastupaju radi zaštite žeIjezničke pruge Kovel—Odesa, jake razbojničke čete. Na talijanskom froutu mjestimičjio živalina topnlčka borba. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj bugarskog glavnog stožera B. b. a. Sofija, 9. martau Maćedonsko bojište: Na zapađnom obronku Mokre planine rastjerall smo vatrom jednu jaku francusku izvidnicu. Zapađno od Bratindola izvršili smo uspješan topovski napad na neprijateljske poloŽaje. U luku Č e rne imali smo po nas povoljne čarke s izvidnicama. Suzblli stno i rasturili smo engleska pješadijska odjelenja, koja su bila pošla protiv naših osiguranih iinija kod B arakli Džume. U vardarskoj dolini 'živahna vazdušna djeiatnost neprijafcelja. Dobručkl front: Primirje. Primjer Runiunjske Kaleo u neutralnim državama tako i u sporazutnnoj štampi nalšla je na žlv odjek činjenica, <la je zaključen prethodnl mir izmedju četvornog saveza 1 Runtunjske. Dod pisci uvodnih člana!ka u francuskoj i eugleskoj štampl po svima pravilitna noviuarske vještine što ‘no vele ,,na jedno oko plaču, a na drugo se smiju“.i pokušavaju, da se snaOju u novostvoreiiom položaju, to se Istinski nepristrasni listovi u Holaudiji f Švajcarskoj nikako ni ustežu od kntičkog ocjemjivainja ovog slučaja, prt čemu Jasno ukazuju na loše strane doeadašnje ruinunjske politike. U njihovim se razlaganjima sve nanovo pojavfjuju izrazi kao što su „prevareme varalice“, „razbojnički prohtjevi" 1 „megalomanska proždrljivost za zemljtš;tem“, a ukazuje se prstom na mahinaćije zapadnih impeirijalista, čija su priimamljiva obećanja i dovela do propasti Bratiattov sistem. „Journal de Oehćve“, za koji se svakako ne može reči, da ja neprijateljski raspoložeu prema sporaztunu, čak šta više u zaključenju najnovijega mira gleđa početak stvaranja novog srednjeevropskog bloka, kome bi se ranije ili docnija vojUički, politički i privredno pridružila I Rumunjska. Isti list otvoreno konstatuje, da su saveznici, uvlačeći Rumunj»ku u rat, učinili pogrješku, koja im je 'dor.ijela strašnu nesreću, gotovo katastrofu. Na sve strane u nautralnim komentarima naiiazimo na konstataciju, da je zavedcni rumtmjski narod danas Jeduodušam u ogorčenju protiv Bratiana I da se gorko kaje, što se još ra-

Vijećanja kongresa sovjeta o ratifikaciji ugovora o miru. — Trockij odstupio. — Ostavka španskog kabineta. — Ruski državni zajmovi poništeni.

Je izvršnl sredlšnji odbor sovjeta vell« kom većinom odobrio držanje LenjlnTrockove vlade u pitanju o zaključenjrt mira i Izaslanom dclegatu sovjcta ii Moskvu preporučio ratiflkaclju ugo* vora o mlru. — ,,N o v a J a Ž i z n f‘ sazuaje, da je generalisim Krileuko nodnlo ostavku, zbog sukoba, kojl je Izinedju njega I nartMkilh komesara izbio u nizn političkih i prlvrcdnih pf* tanja.

nije nije otarasio ovog lažno-g apostola ouakvom odlučnošću, kako Je to ovaj čovjek zaslužio. Dledajući ovo pozno saznanje, do koga je u Rumunjskoj i u uvidjavnlm evropskim krugovima došlo priljkom najnovijega preokreta u svjetskom ratu, nekako se samo od sebe natneće uporedjenje izntedju zemlje, koju je izđao Bratianu i one druge države, čije interese, bar kalco on tvrdi, zastupa Pašić. Sudbina Srbije i Rumunjske po- ( kazuju čitav niz dodirnih tačaika, koje će svaki, koji umije tumačiti svjetsku istoriju, shvatiti kao ozbiljnu i strašnu opomenu za napušteni narod kraija Petra. I Srbija je bila od onog dana, kada je podigla mač protiv AustroUgarske, ostavljena sama sebi i upućena jedino na lijeipe riječi, kojitna su iz Parisa i Londona sve nanovo dražili njenu otpornu snagu. I Srbija je u džinovskoj sili na istolcu, čiji su slotn Austro-Ugarska i Njemačka u meidjuvremenu izvojevale, gledala najjačeg pomagača svojih iđeja i zaštitnika 1 ču* vara svojih interesa. No time, što se Rumunjska graničila sa Rusijom, mogla je Rumunjska i izvitći praktičkih koristi ocl ruskog prijateiljstva. Mjesecima su se trupe ruskog imperatora borile raime uz rame sa vojnicima kralja Fcrdinanda i svojim su bratstvom u oružju zbilja očuvali dio rumunjskog zemljišta. Ali takve pomoći uije vidjela Srbija, čiji je položaj od početka blo nepovoljniji od položaja Rumunjske. Njene su se vojske usamljene borilc u svojoj domovini. kao hermetički odvojene od privrednih pomoćnih izvora sporazumnih sila i lile su krv najboljih narodnih sinova za fantastične idejc, koje je Pašić izmislio. Kada jc pak protiVni'k, koji je prije toga imao da odblje napade moćnijih neprijateilja, udrts ženom snagom pristupio savladjivanju Srbije, započeia je tragedija prodatog naroda. Niko se nije odazivao srpskim pozivima za pomoć, i x prostog razloga, što sporazutn nije bio u stanju da pomogne. Tako se dogodilo ono, što se moralo dogoditi: ostatci srpske vojske umakli su lz domovine, a za svo pokazano herojstvo požnjcle su od svojih priiatelja samo nezahvalnosti. Evo ih danas na maćedonskom bojištu, gdje ih smatraju taman još dobrom hranom za topove za to sporedno bojište I gdje su okružemi crncima, Anamitima, esadistima, vojnicima francuske stranačke legije i slavenskim prebjeglicama, prinudjeni, da se bore za neiki fantom, kojemu ni oni ni njihove vodje ne znaju imena. Suđbina je gorka. Nije naša stva.r, da na osnovu uvlđjavnosti, do lcoje je u dvanaestom času došia Rumunjska, povučemo jevtlne konsekvencije i odnosno buduće sudbine Srbije. Ali zato

možemo tt svako doba ispunjeni poštenitn saučešćem gledati narod, koji Je u toku ovoga rata pretrpio već tolilca razočarenja, a nilcako ne može da vidi ono, što jc toliko očevidno, da to svaki drugi tako reći rukasna može opipati. „Sjedinjene države na istoku u Pod naslovotn „Pitanje o sjeđinjenlm državama na istoku“ odgovora francuski političar Rcinach na pismo grofa Andrassya tordu L a n sdo w n e u, koje je izašlo u „Ravue PoIitique Internationale" a koje predlaže Austro-Ugarsku za posrednika izmedju Engleske i Njemačke. Odgovor Reiinachov je s toga od opšteg interesovanja, šco se u njemu govori o „đunavskoj sttdbini“ i o odredjenju Austrije na istokn. On sc tom prilikom vrača na Košutove misli o sjedinjenlm dunavslcim državama Ugarskoj, Srbiji i MoIdavsko-VIaškoj. Posltje vrlo laskavih izraza o habsburškoj dinastiji i sadanjcm caru predlaže on u podužem razlaganju moderno ostvarenje te stare misli i govori o jednoj carcvini na istoku, osjedinjenitn drž a v a in a n a i s t o k u p o d H a b sbttrš'kom dinastijom, u čijettn bt se ustavu nalazili najbolj! eiementi ustava Sjedinjenih Država, njemačlcih saveznih država i švajcarske republike. Reinach tom p jljikom govori sn svim otvoreno, da b! takav srednjoevropski sklop, kome bi se morala i Poijslca pridružiti mogao bitl protuteža lcako prema Njetmačkoj tako i prema Rusijl, O Habsburgovcima on najzad veli, đa bi se taor-ali pronaći, a lc o v e ć n e b i p o s t o j a 1 i, i da bi ta parafraza poznate hfforijske ocijene o Austriji bila daleko. važnija, nego li ona prvo bitna izreika. Po se!bi se razumije, da se osnivanje tog novog državnog sklopa ne bi moglo izvršiti bez pristanka dotičnih naroda. Reinach misli, da bi Ugarska, Ceška, Moravska. Hrvatska, Srbija, Crna Qora, Rumunjska, njemačka Austrija, pa i Poljska, pristali. 0 sttdbini Trsta i ,,Trentina“ moralo bl donijeti odiuku stanovništvo tih oblasti. Osigurani opstanak te novc države garantovala bi Evropa i Amerilca. Sa svim je prirodno da bi ostvarenje tih misli naišio na ogrotnne teškoće, pa je s toga želiti, da se ma s koje strane učini pođsticaj za lconferenciju zastupnika dotičnih naroda, bilo od austrijskog cara, sporazumnih sila ili od jedne neutralne države. Ovim imperijaHstičkhrt smjerima, kojima nas usrećava Reinach, svrha je, po santoj prirodi, osarnljoniei Njemiačke.

Problem mira i PregovorJ za mir Izitiedju Turske I j kavkaske repubiike. Kb. Carigrad, 9. imarla. Turska delegacija, sasinvijena iz tri člana, kreće se danas za Trapezunt, da taino učestvuje u pregovorima a Viadi» liom delegacijom kavkaske republike. j Jedan demanti srpskog poslanstva u Londonu. | Kb. Amsten-dam, 9. marta. Reuterov uredj Javlja: Srpsko poslanstvo objavljuje ovu Izjavu: Potpuno je lažna skoro objavljena vijest, da su — prema „Leipziger Neueste Naclirichten“ — pregovori sa Srbijom i Crnom Goroin samo pitanje nedjeljd, pošto bi obadvije zemije, u slučaju da Rusija i Rumunjska istui>« Iz rata, takodjcr tnorale pristati na to, da zaključe tnir. Isto tako neodgovara istini tvrdnja, da je Pašićeva demisija u vezi sa predstojećim pregovo'rima o miru. Ovosve srpsko poslanstvo kateigorički demantujo. U predvečerje velike revolucije u Irskoj Kb. Berlin, 9. marta. ,,D e u t s c h e A 11 g e m e i n e Z e tt u n g“ doznaje, dia }e preko 10.000 Ijudi engleskih četa poslato u irska prlstaništa. (Ova viiest kao da stoji u vezi s poznatira izvještajima holandskih puiiiika o predznaciraa velike revotuci« Je u Irskoj. Uredn.) Predistorija rata (Naro£;t5 brzojav ..Bcoerađskth Novlna") Budimpežla', 9. inarta'. ,,Az E st“ javlja iz Berlina: O tiiko zvanim ot.krićirna Thcbonovim, prema kojima jo Njemačka za neutralhost Frandtlske bila poslavila uslove koji se misu mogli pnmiti, izjavljuje đržavni pođtajnik barun. Busche: Francuska djclatno lučestvnje u ratu. Ona je prvobitno ’biia riješena da ne ostane nent.ralna a time je doprinijela, da cara raspoloži za rat time, šlo je obcćala svoju fotpUnu potporu. To je bilo od velikc Važnosti za ruslcu mobiiizaciju, upravo ddiućno za nju, a tako isto i za objavu ^ata od strane Itusijo. Dogadjaji u Rusiji IZVRŠNI SREDIŠN.II ODBOR SOVJETA ZA RATIFIKACI.1U UGOVORA O MIRU. Kb. Petrograd, 9. marta. Petrogradskl brzojavul ured javIJa: List ,,Izvestlia“ potvrdjuje, da

ZVAMĆNA OBJAVA OBUSTAVE NEPRIJATELJSTVA. ICb. Petrcgrad, 9. mai'ta. Petrogradski brzojavnl ured jav* IJa: Njemački glavni zapovjednlk Ja zvanično Izvijestlo glavnl stožer u Petrogradu, da su nepriiatelfstva obustavliena. TDOCKIJ DAO OSTAVKU. Kb. Lontlon, 9. marta. Reutcr iavlja Jz Petrograda: Troekij se povukao sa svoga položaja kao narodui optinoniočeuJk za spoljue poslove. Izjave za i protiv sklopljeuog ralra (NaroCiti brzojav .^Beoeradslclh Nevlna“) Budimpešta 9. marta. ,,A z E s t“ doznaje iz Stockholma: Moskovski savjct održao_ je 4 marta sjeđnicu. Prvi je govornik bid Prokovvski, koji je prvih dana u BrestLitovsku zastupao Rusijtt. On je izjavio, da mirovni ugovor u Brest-Litovsku stvara gvozdeni prsten oko Vellke Rusije i da bi ubio revoiuciju. Zinovjev se takodje izjavio protiv mira. On je napao ttkrajinsku radu, Čija je izjava primorala boljševlke na sklapanje mira sa njemačkim hriperijalisttna. Zastupnik centraliiog odbora navodii, da se mir mora ratifikovati, da bi snaga revolucije ostala očuvana. Ulisievicz upozorava na to, da se Velika Britaaiija ne tnože ishraniti, ako srediŠDje viasii odnesu zalihe iz Lkra* jine. Uprkos nuiogtli govora nije đošlo tii do kakvog zakJtjttčka. Kb, Rotterdam, 9. marta. „Nifirvrc Coiivaat“ e lrd ikuje petrogradsku vijest ,,D ai 1 v Ne w a“-a. po kojoj su U očekivanju sovjetskog kongresa stranka za rat i sirauka proliv rata već uhvatile u košlac. Ratna stranka ima svoj nov organ, koji se zovc ,,Kroniist“ i koji propagira za revolucijonarni otpor. Vodj je te stranke Rnharin. On je član hotjševika u Moskvi i hio je <lo sad strastan ptivržcnik Lenjinov, dok se ovaj sad zauziina u ,,Iz vjestija“-ma i u „Prav. đi“ za ratifikaciju mirovnog usovora.

Opljačkana poslanstva. (Naročitt brzoiav „Beograđsicih Novina") Budimpešla, 9. marta. Kako,,A 7 Est“ iz Basela javlja, poslanićke zgrade Ilalije, Engleske i Francuske u Pčtiogradu opljačkane su odmah poslije odlaska poslandka. Jcdan dio dokurnenata je ukrađen

PODLISTAK Miilca S. Vlatkovlćeva, Donji Laipac: Njegov zadnji pozdrav Ratna bura bjesni, hara Po razboju žrtve kosi, I posljednji pozdrav domu Mukli vjetar poljem nosi! Naslonjena starka sama Na jedinca sina misli, Ruke su joj suhe, slabe A srce joj jadl stlsli. Pred ikonom Boga nioli Topiom suzom molbe prati, Prozor puče; vjctar huknu: ,,Ne nadaj se stara mati!“ Ratna bura bjesni, hara Po razboju žrtve kosi, Njegov zadnjl pozdrav inajci " Mukli vjetar poljem nosl... P a b i r c i . KO JE LUD? Znamenitl nemačkl prirodnjak Aleksandar Humbolt dodje jednom u gosie jednom svom prijatelju čuvenom ipariskom lekaru za duševne boIestL •Posle nekoliko dana zamoli gost svoga domaćina. da mu pokaie kog svag

Interesantnog pacijenta. Domaćin tu.. molbu vrlo rado prihvati i obeća Humbcltu, ća će sutra na ručak đovesti jednog svog bolesnika, za koga reče, da je vrlo ir.teresantan tip. Kad bi sutradan, leikar mesto jc-dnog dovede dva gosta. Jcdan beše otmeno odcven, držanja gospodskog i velik-a ćutalica, tako, da o ručku nije lti bele piosiovio. Onaj drugi, pak, bio }e odisla vrlo interesantan: aljkavo odeven. kosa razbarušema, ponašanje prtr stačko i strašno brbljiv. Od njega niko ne mogaše doći do reči. Pričao je razne anekdote, pravio dosetke, smejao se sam svojim šalama. Svaki čas bi prekidao jcđnu stvar, pa čak i rečenicu, 1 prelazio na drugu slvar. Humboltu je bilo jasno kao dan, da je to lud čoveik. Kad oba gosta odoše, Humbolt rcče svome prijatelju, đa mu je veonu zaltvalan, što tnu je dao prtliku, da vtdi jednog taiko intereisantnog ludaka. — Ja sam — zawrši prirodnjak —* vrlo zadovoljan, jer sam se neoblčno Iepo proveo u društvu toga ludaka, koji 1110 je prekrasuo zanimao. — Ta on nije ni reči progovorlo. Ćutao }e za sve vrema, kao zaliven reiće domaćin. — A onaj brbljivko? — To je Balzak, dragi prijatelju. Spoljašnost i ponašanje ovog velikog francuskog književnika naveli bl zaista svakoga čoveka, da pomišlja —. ako ga samo nisu poznavali — da Imaju preid sobom luda čoveka. ’

KOLEVKA. Spanski kratjevska dom ima v;lo luksUzntt lcolevku, iskićenu zlatom, sret.rom i (lragim kamenjem. U ovoj kolevci ođnjihala se još kraljica Izabela, kojom je njen otac đarovao kad se bila ro lila. Ima još tako ItAsuznih i skupoccnih kolevalca, ali je ova u španskome Idvoni najukusnija. Tako bar uveravaju ljudt od ukusa, koji su imali pri'ike da vide. Ali dok se cd najprimitivnijc kolevko došlo do to za sada najčuvcnije ima poii, što bi rekli naši Valjevd. Prva i najprimitivnija loolevka jeste, nostimnjivo, majčino naručje. Kod skitničkih naroda, kao što je n. pr. ciganski, majke zavtjaju dccu u ulatno i nos'L ih na ledjima. Najprimdtivnija voštačka koLvka hila je izdubljeno siahlo od drveta kao neka vrS-ta korita. Poslo toga došia je kotcvka U ofclikti kotarice isplctenc od pruća, U starih Jclina ntajke stt đecn nj'hale u okruglim kotan'cama. Samo najratohornije pleme, Laccdenionjani, njihaJo je svo ju docu na očevinv štitovima. Rimljani su imali naročite majstore za izradjivanje kolevlc«. To je u hjili bila vrsta zanata; ali se a te kolevko nisu fazlikovale od grčkih, sve ove kolevke imaju jeditu zajcdničku osobinu — ležalo su ncposređno na zcmlji. Tek se u XIV. stoleću olpočeše praviti kolevke na naročitini osloncinta. Prvc takve kolevke i tnale su obLik ladjica i, kao što je već poznato od toga lcolevke se oblibom vrlo malo menjalc, aU au so svo više i 'Bkujtocenjj© kitile, dok ne po-

stađe ponajluksttznijom stvari —po đvorovima. Inače, po skromnijirn kućama, 1 loolevka je skromnija, tako da je Vrlo često zamcnjuje ohično koritanc® LJUBAVNI PRAŠAK. Itna još puno naivčina, koji zatnišljaju da se ljubav tnože i veštačkim putem izazvati. S tom okolnošću je i računao jodan propredenjak, koji je s-cbe nazvao dr. Velpalo. On je u jednom francuskom listu objavio, da jc pronašao neki „ljubavni prašak“, kojt ima čudotvornu moć, jer kad se taj prašak da ženskoj ma kojih godina, u kakvom piću, ili čaši vode, namalt će usplamteti od silne Ijubavne čeznje prema onome, koji joj je dao taj prašak. A cena mu je bila vrlo jevtina: svega 10 franaka, što je valjalo najitrc po-slati ovom slavnom prottalazaču, pa đa se od njcga dobije potrebna količina Ijubarvttog praška. Člm je ovaj oglas ugledao sveta, pronalazač jc počeo dobijati posvednevno gomilu pisama i novčanih uputnica. Može se misliii, kako se srećnom pronalazaču smešio brk samo, na žalost ne za dugo. Našao se bio i jedan penzionar, koji je pod starost još imao volje da se zaljubljuje i kome taj ljubavni prašak nlje upalio. Njemu je pa, bflo vrlo teško da prežali đeset franaka, nego celu stvar prijavi gde treba. Ali pronalazač kao da je osctio oluju, pa očrsti čustva. Kad je došla policija, da inu se predstavi, niega je već bilo nestalo.

Ubrzo se istragom utvrdilo, da ne postoji nlkakav lekar s tim Imenom. I da je đr. Velpato jedna najobičnlja varalica. Siroti zaljubljeni moraće i dalje da se žale mesecu i da se teše itoćnim priželjkivanjem slavuja, koji takodjer večito ,.bol boluje i za ljubovcom tugtije“. ZAZIDANE PTICE. Jedan dobar poznavalac ptica priča o ovom interesautnom dogadjaju iz ptičijeg života. U njegovoj bašti beše se nastanio jedan par senica u gnezdot, koje je ttačinio u šupžjini jedne trešnje. Oni su tu spokojno žiiveli, dok im se ne navrzoša jedan vrabac i vrabica, da im ga preotniu. Tako se oko toga gnezda često vodila ljaita bitka Izmedju starosedelaca i doseljenika, dok jednog dana ne zavlada na drvetu mir, koji je morao pasti u oči posmatraču ove ptičije niedijusobice. Kad je prišao gnezdu, Izuenadlo se našav da je, prosto rečl, zazidano. Otvorio ga je i našao u njetnu ženku senicu sa trl mladunca 1 svi su bill nrrtvl. Vrapci su, dakle, prosto zazidall svoju prothmicu i umorili je ua tako grozan načitt. Vrapci su poznati sa svoje pakosti I razbojničke ćudii u carstvu malih ptica.