Београдске новине

Izlaze:

dneimo u Jatre, poned)el]kom poslile podne.

Pojedinl brojovl: • .::£rsrrr.ioi»ira ia

H ■ M| ....

0 o. I U ttosgr.d« U mojiarblji U InestrMsln

Oglasl po ctjeniku.

4-bo

Urodnlitvo: BEO0RAO, Vukt Karadžlća nl. broj 10. Tolofon broj 83. Uprava I prlmanjo protplato TopllCin vonae broj 21. Talofan br. 28. Prlmanja oglaoa Knaza Mlhajla ul. broj 30. Tolofon broj 243.

Br. 69.

BEOORAD, srljeda 13. marta 1918.

Godloa IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. EVeč. 12. marta. Nema lilkakvih dojjadjaja. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 12. marta. Zapadno boiBte: Neprljateljsko topiištvo je raizvilo rano ujutru »a mnogo mjesta fronta. naročito kod Lysa i Scarpe živahnu djelatinost. Takodje je u veče bila Življa paljba. Ispred obostranih položaja došio je do manjih pješadijskih bojeva. Paljb! engleskog topništva na mjesta u pozadini palo je žrtvom mnogo francuskog stanovništva. I na Cambrais je j>alo mnogo metaka majtežeg kalibra. Za odmazdu zbog neprijateljskih letačkih napadaja od 9. i 10. marta na S t u < t g a r t, E s s 1 i n g e ii. Untentfirkheim 1 Mainz, bombardoivali su naši avijatičari sa uspjehom posljodnje noći P a r i $. Poručnik barun R i c h t h o f e n izvojevao je svoju 27. vazdušnu poIpjcdu. Sa ostalih bojišta neina ničeg oovog. Prvl zapovjednik glavnog stana pt. Ludendorlt. „Kako se uzme...“ iz bujice govora i glasova štampe, Kojom zapadne sporazumne sile svakoga dana obasipaju červorni savez, istićn se evo već trl 1 po goditie sve isti zahtjevi i argumenti. Kod odgo/ornih ljudi u Parisu i Londonu prešlo je tako reći u običaj, da se izvjesne stv 2 ri, kojima su već dosadill i Bogu 1 Uudima, svakom službenom priliikom iaanovo podgrijevaju i iskite govorničkim sjajem. Jedna od tih fraza, koje ne mogu umrijeti, jeste priča o nasilju iz^ršenom nad Belgitjom, a u istu kate>goriju spada zloupcntreba pojmova slobode, sainoodredjenja naroda 1 kultur&, koja se do u beskrajnost ponavlja fi zapadno-evropskoj štampl. Sporazum sistematski i bez i najmanje promjene bombarduje svoje protivnike istim govorničkim djubretom, pa se pri tome brižljivo stara, da se sve to tumači samo jedr.ostrano i da važi samo s obzirom na središnje vlastl. Sporazum se „pravi lud“, kada se pokatkad iz suprotnoga tabora pojave Istovjetni pahtjevi u pogledu Irske, Egipta i Inđ«je, a ako bi tek ovdje-ondje'lcoji njegov vlastiti podani'k pokušao da zah(jeva ostvarenje tih zvučnih 1 čovječnih ratnih ciijeva, to sjx>razumne drSavnike dovodi upravo do ludila. Koliko se bezobziran sporazum, »— prsdrazumijevajući tu 1 njegovog

Protivrevolucijoni pokret u Rusiji. Sporazumne sile spriječavaju mir na Balkanu

anieričkog saveznika, — pridržava te politike na osnovu načela „Kako se uzme“ i kako se to bestidno priznaje i u samoj štampi, roože se vidjeti iz niza članaka, što ga nekii amerlčki pravnik objavljuje u jednom ne\vyorškoin listu. Ovaj se krasni gospodin u tim napisima bavi time, kakva će Amerika biti poslije ovog rata, što s obzirom na sve veću japansku opasnost kanda više interesuje viadine krugove nego li današnja Amerika. Interesantno je pročitatl iz tih članaka, kako u zemlji predsjednika Wllsona u buduče mlsle da poštuju meksikansku neutralnost. Pisac bez ikakvog okolišenja veli, da se tneksikaitslka neutralnos: u slučaju kakvog rata sa kakvom evropskom ili azijsom siloni, — a misll pri tome naravno na lzvjesnu odredjenu azijsiku silu, — mora žrtvovati bezbjednosti i nepovrijedljivosti Sjedinjenih Država. Amerika. veli on, do duše u problemu neutralizacije neke zemlje zastupa najviše moraltie principe, ali u tome ona nesmije otići toliko daleko, da u slučaju nužde zarad tih principa dopusti propast vlastiite zemlje. Cio će svijet shvatrtt i razumjeti, veli on dalje, ako bi Sjedinjene Države preduzele mjere, kojima hooe da se osiguraju od mogućnosti prepada sai ineksikanskog zeinljišta. Pisac ovih redova pokazao je sviJetu dvoje: prvo je ukazao na okolnost, kolileo su se u spora®umnim krugovima več pomirili sa pomišlju o budućem ratu izmedju Amerike i Japana i koliko se trude, da ozbiljnim apomenama zaplaše inikadovo carstvo, — pri čemu energično učestvuje i Engleska,; drugo je pokazao, kolikom drskošću Sjedinjene Države tvrde, da se na njih ne odnosi zahtjev, što ga one svakodnevno prebacuje svojim proltvnicima. U isto vrijeme, kada se do nebesa ori kuknjava i zapomaganje o nasilju Izvršenoin nad Belgijom, za koje se veli, da u veliko doprinosi produžavanju rata, s one strane okeana mirno, kao da nlšta nije ni bilo, javno diskutuju plan, po kojemu bi se zbilja izvršilo nasilje nad jednom neizavisnom državom, a to pri tome smatraju stvarju, koja nema nikakve veze sa uzvišenim pojmovima. kojima se po svome tvrdjenju rukovodi sporazum. Pri tome je vrlo pikantna i značajna za američke pravne pojmove činjenica, da se baš pravnik, koji je po svojoj struci pozvan, da bolje od običnih smrtnika razliikuje zlo od dobra, prirna zadatika, da novinarskim radom potpcmaže transatlantski imperijalizam. Tome valja dodati još i to, da prema geografskom položaju posjed Meksika za Sjedinjene Države ni iz biiza ne može biti tako opasan, kao što je i»sjed Belgije bio za Francusku. No zašto bi se čovjefk uzrujavao. Komotna filozofija, koja se izražava u

načelu „kako se uzine“ znatno olakšava sporazumu, d.i ostane dosljedan svojoj težnji, da ra jednu stramu bude upravo razmetljDo pravedan, a na drugu stranu neograničeni egoista. Kad Clćmenceau u svome listu traži od Spanije, koja Je još uiz to neutralna, španskl dio Marotua i Tanger, nudeći joj u zamjenu za te usfupke engleskl Oibraltar i u opštc na liartiji igra sa zemljama i narođima, kao da su to kruške, a ne narudl 1 plemena. — za čije pravo sainoodredjenja on tobož vodi rat do istrage, — to je sve samo proizvod jedne te Iste teorije, koja danas s one strane okeana prlprema povrijede neutralnosti već i za slučaj mogućlh suikoba u budučnosti, to je samo Lzraz duha, koji viada i cijelim siporazumom i po kojemu on sudi o svakom pitanju po praktičnom načelu „kako se uzmc . . .“ Prethođni mir sa Rumunjskom Interpelacija u eiigleskom đonjeiu domu. — Balfourov odgovor. Kb. London, 12. marta. U donjoj kući upittlo je King pttanje vladi, da li je Runmnjska skloplla mir sa središnjira vlastima, a da nije prije toga mirovne usiove javila saveznicima, 1 da li ležl u politici saveznika. da ove uslove iznese na reviziju j>red mirovnu konferenciju ili pred ligu narodil poslije rata. Ministar spoljnih poslova Balfour odgovorio jc: Kako doznajem, m I r j e p r i v r e m e n o z a k 1J u č e n, a I i j o š n i j e r a 11 f 1kovan. Vlađa je obaviještena o pogodbama neprijatelja prije, nego se na njih pristalo. Sto se tiče posljednjeg dijela .pitanja, mogu reči, da vlada iina najživlje simpatije;zA Runmnjsku. Obzlrom na strahovlt položaj, u kojl Je ova zemlja gurnuta, izvjesno je naša dužnost, a Mče 1 cllj uašeg liastojatija, da se na mirovnoj konferenciji provede revlzlja nametnutfh teških uslova.

Poslije mira sa Rusijom Boljševičkl se konvcnt sa 30 pi'otiv 12 glasova izjavio za ratifikaciju ugovora o miru. (Naroetti brzojav „Beozrađsklh Novtna".) Rotterdam, 12. marta. Pe.trogradski dopisnik ,,D a i 1 y News“-a doznaje, da se boljševički konvent sa 30 giasova protiv 12 lzjavio za ratifikaci j u ugovora o iniru. L en j in ie održao govor, u kome je predstavio, k a k o d a l j I r a t n e m a i z g 1 e d a. Rusija mora potpisati svaki mir, koji je

stavija u položaj, da se može spremiti za nove borbe. Privremeni mir bi doveo do potrebe evakuacije Petrograda, da bi se osiguralo spasavanje ratnog materijala, koji je za buduću borbu neophodno potreban. Trockijevo l Leujinovo stanovište. (NaroČitl brzojav „Beocradsklh Novlna“) Rotterdaim, 12. marta. Petrogradski dopisnik ,,Daiiy Ne\vs“-a razgovarao je sa Trockim, koji }e izjavio: Ja zapravo želim nastavak rata. Ali u interesu pairtijskog jedinslva popuštam onima, kojt žele mir. A ipak sve ima svoje granlce. Ako joŠ đugo popuštamo, Rtisija uopšte ne će više biti sposobna za život. Petrogradski savjet priinio je Lenjitiovo stanovište. Njegov list „Izvjestija" piše: Izdaja ruskog gradjanstva, koje nam je poslalo za vrat bijelu gardu i Nijemce, stvorila je potrebu. da zadobijano vremena za stvaranje nove vojske. Naoružanje je važan preduslov za buduću borbu. Brest-Jitovski ugovor mora se za'to ratifikovafi. Do kad s& inora Izvršiti ratlfikađja ugovora o miru. Tvb. Be5, T2. marla, Povodom netačnog tumačenja jx>sljednjeg člana Ugovora o rniru s Rusi jom, U dobro obaviještenim krugovima, kako listovi javijaju, napominje se lo, da obveza, da se ralifikacija ugovora o miru po želji jedne od siia Četvomog sareza izvrši u roku od đvije neJjelje od daaa Izaključenja ugo\ r ora, a to je zaključno do 17. marfa, leži samo na Rusiji. Ruska vlađa niora već 17. marta biti u položaju da ratililcaoiju izvrši. Aloo pak dotle jedna od sila četvomog saveza ne 1® takav zahjjev postavila, onda se ratifika. cija može izvršiti i poslije 17. marta. Austro-Ugarska i Njemačka nisn još preduzele potrebne borake radi raiifikacije. Kako listovi daljc javljaju, pokreti austro 'ugarskih četa u TJkrajini teku po utvidje. nom smjem. Sve su orgauizatorske prfpreme preduzete, da bi se dobavljanje životnih namimica iz Ukrajine moglo izvrših u ?fo je nrbguć« kraćem vremenu.

Njeniačka pomoć Finskoj Ziipočcle su operacije na aalandskiai ostrvinia. Kb. Beriin, 12. marta. „Localanzeiger** donosi vijest ,,M o r n i n g p o s t“-a, da su operacije na aalandskim ostrvima o t p očele. Nijemci su istaklt njemačku državnu ratnu zastavu na carinarnici u E c lc e ro-u. U jednoj proklamaciji izjavljuju, da dolaze kao prijatelji ! saveznici, da obore crvene gardiste. Da-

Ijc.se pogovara, da su njemačkLi šved« ski zajrovjednik 11 a aalandskim ostrvima imali dogovpr i da Nijemci traž« ostrvo Eakero i Lemland kao ctapna stanice za ekspedicije u Finsku, dok Svedi zahtjevaju za sebe ostTvo Aaland, koje hoće da posjednu. Jedna satnija njemačkih bicikiista smještena je na Levlamdu. Predsjednik finskog senata u Berlinu, Kb. Berlin, 12. marta. Listovi javljaju, da je pređsjednile finskog senata S \v i n h u f v u d poslije bjegstva punog razuolikih doživijaja. juče ovamo stigao. O sainom bjegstvu dcznaje „V o s s i s c h e Z e i t u n g“ ovo: Svinhufvudu i još osir.orici drugih pošlo je za rnkoiti, da pobjegnu iz zatvora ervene garde u Helsingforsu. Bjegunci su se najprije s?kri!i na jednom ruskom brodu, i rek kad se ovaj iialazio iia širokoj pučini, oni se pojaviše na krovu broda, napadoše i nad.iačaše njegovu i>osadu i primoraše je, da dade pravac broda za Reval, kud su sretno prispieli. 1/ Revala cloSU su u Beriin Pitanje japanske intervencije u Sibiru Englezl podupirii japanske uamjere. Kb. Berlin, 12. marta. ,,D a i 1 y C h r o n i c 1 e“ od 1. mar* ta, koji je kasno stigao, donosi značajan članak svoga dlplomatskog dopis= nika, lcoji naročito zastupa namjeru Japaua u ruskoj istočnoj Aziji. Dopisnik piše: Našim ugovorom Japan je autorizovani čuvar prava i reda na da= lekotn istoku. To ie veoma važno i daje Japanu pravo djelovanja. Čak i nesudjelovanjo ne može suzavati ovu ulogu Japana. Amerika ima dosta posla na zapadnom frontu. Mora se osuditl svaki pokušaj, koji bi išao za tiin, da čete, municiju i totiažu skrene sa ovog veliikog cilja. Tak-odje bi svako sudjelovanje Amerike u akciji Japana japansko javno ivmijenje smatralo kao znak j neipovjerenja u japansku sposobnost l desinteressement« Dopisnik izjavijuje, da bi dotičul dijelovi siblrskih oblasti pozdraviii novi policijski nadzor Ja* pana. Fodmernički rat NOVA POTAPL.IANJA. Kb. Berlin, 12. marta. Wolffov ii re3 javija: Je-đna otl naših podmomica (zapovjeduik pomor ki kapetan Glasenapp) na zapadnoj obali Engleske je potopila 5 parnih brođovft i jednog jedrenjaka sa ukupno 22.700 hrato tona. Medju polop’jenirn brodovima nalazila su se tri pama broda od velikfl vrijednosU, svalđ od 6000 l.ona: Dva od pet potopljenih pamih brodova bUi sil oklopni brodovf. Svi su brodovi bili naoružani i jako natovareni, osim jednog. Naročito se moglo ulvrđili :.a'naoružani engleski pami brod „Birchloap' 1 , 5817 iona, koji je poslije torpedovanja zapaljert i 6iji je kapetan zarobljen, kao i za engle?ki pami brod „Haileybury", 2333 tone. ( Načelni ' ■ i->iira!skog stofera 1 momarfoo.

PODLISTAK .Vera S. 1..: AY a č k e ' „Atmosfera je ispunjena premaieĆuim dahom“ — kažu pesnici; ,,ima 'u ujoj one svežine, koja dolazi usled prolećne, zeunljine blizine suncu“ — kažu prirodnjaci. Bilo kako mu drago, mi bismo dois.ta triogll biti zadovoljni i .vrenicnom i sobom da nije vetra. Proleće, proleće! — dovikuje nain neišto 1 te čarobne rečl nas osvežavaju. Uostalom, ini težimo da talko objasulmo na$u radost. I to se tako jx>navlja svake godine. Svi misllmo na neku idiličnu Jjubav § proleća, na šetnje po slobođnoj pritodl, na čitanje Hajnea i Turgenjeva ali pro'leće nam baš nikad ne ispadjie sasvim tako. All mačke ostaju konzenkventne svojim osećajima i ništa niJe u stanju da ih pomete. Već je svršena njihova nesnosna dreka na krovovlma, pa ipak mirn! atanovnicl Beograda često čuju kroz sau mačke pod svojim prozorima. One lete preko stepenica f koridora, kroz podrume i dvorišta, jure po drvetima, prave na tavanima lupu, kao da djavoli igraju nad plafonoin, i dolaze samo tek kadHkad kod svojih gospgdara, kad ogladne ili kad posustanu od umora. I neka stara frajla, skoro očajna zbog neuredne toalete svoga ljubimca, zbog njegovih ugašenih očiju, fzgrebana lica I tužnog maukaaja, uzvikuje; „Orlić,

(Saša, Marko, Mimos — ili kako je već ime mačku), šta ti Je, srce moje? Ko te je ogreb'o? Ko te je jurio, milo moje?“ A -inačak žmirka i tužno joj prede, kao da joj priča istoriju svojih noćnih izletai, tu pesmu ljubavi, čežnje, ljubomore, punu gorkih i slatkih časova, punu krvi i rašrrenlh nokata na grebanje. U ovaj „saison d* amour“ njihovoj, naveo me je jedan tužni slučaj da pišem o mačkama, o mačkama čija nam pesma uvek prva nagovesti proleće ! koja dolazi pre ljubičica 1 pre šaša, čija pesma ili maukanje ide kao herold koji nain nagoveštava pohod Florc kroz šume ! livade. Moja susetka i rodjaka^ gospodjica Simonida, koja jako voll inačke, dobila je lane, ka-d se vratila iz unutrašnjosti, jedno lepo, belo mača, čije su sve četirl šape imate po jednu crnu paftu tako, da je izgledalo da ima cme cipelice. Ta se niačkica zvala Mara i odrasla je u svakofn izobilju; bila je mučena kupanjcin 1 parfimiranjem; hranjena je samo prženim mesom — jer drukče nije mogla da podncse, i oko njenog lepog, belog vrata uvijale su se svilene niašne najnežnijih boja, a tabani njenih šapica bill su ružičasti i nežni. Mara ih, naravno, nikad nšje upo:trebila po djubretu, po uglju u podrumima ili po blatu, jer se ona kretala uopšte samo po parketu. Spavala je na foceljama, na mufu ill u samom mufu, zavlačećl se uečujno 1 kradom. Kada se prvi put zavukla u muf, sv! su je tražfU ! nzvSkivali ođ

nestrpijenja i straha, ali kad su primetili njen rep, koji je visio iz krzna, svi su zanemili od iznenadjetija i proglasiLi su je za najmiliju i najbolju mačkicu na svetu. Njen je renomć rasao zajedno s njoin 1 svi su u kući težili da je zadovoije i da je učine naklonom prema sebi. Mara ne beše baš skronmih navika i njena razuzdanost išla je kad-kad vrlo daleko. Na primer, kad bi se digla s višečasovnog spavanja, teglila bi se zabadajući nokte prednjih šapa u fotelj lii u čipku od zavesa; skaikala je gositima u krlio i milovala ih repom po ustima i maukala očajtio, kad bi je ostavill samu u sofci. lzpitra su Je lzvodtll u baštu, gde je šctala samo po kaldrmici, gledajući vrapce pogledom u kome je biio više umora ne«o gladl; oko 10 satl ležala bi na prozoru siuičajućl se I gledajući ulicu. I ova bi elegautna i otinena mačkica verovatno dočekala duboku starost, da jodne noći nije paklena drcka probudila i u njenom srcu munjinu Ijubavi. Bila Je hladna, zvezdana, prolećna noć. Vetar je duvao prkosno i snažno. Oospodjica Simonlda. koja je u postclji čirala prema sveći Meterlinka, bi uzbudjena maukanjean svoje Mare. Balo je 11 satL Maukanje je spoija bilo urnebesno i bitka je morala biti očajna. Lepa Mara, s užagljenlm očima I frkćući, dodjc do postelje svoje gospodjice f zamauka tako tužnim kontra-altom kako nije imaia običaj, kontra-altom kakav gospodjica Simonida ne ču lz njenog grla. Mačka je htela pošto-poto da Izldje I s vreme-

na na vrarao grebala je na vratima, za1 vijajući glasom i prevrćućl očima, kao da umire. Gospodjica ustade; otvori joj vrata i niačkica Izleti napolje kao besomučna. Gospodjica Simonida gledaše ukočenim pogledoni, neko vreme, ti nirak, gde iščeze njeina ijubimica. pa se vrati u postelju uzbudjena 1 rasejana. Nije anogla da čita, a nije joj bilo do sjiavanja... Sutra dan su je našli na filararama u susedstvu. Nevešta kao što beše, obesila se za letvu svojom ogroinnom mašnom. Nežne šapice behu isprljane prvi put u životu, koketne oči ispunjene suzama i krvavim beonjačamai, eiastifini trup tromo viseči, izgubivši svoju vitkost, izobličon mrtvom utrobom koja se slegla. Veliika, svilena mašna bila je uzrok toj smrti, jer se ona i zapela za lctvu. Pa Ipak mila mačkica jo morala izdahnuti, ne vcrujući u istinltost opasnostl. Doneli su je kući i oplakali su je iskreno i dostojno. Saranili su je u jednoj kutiji, u dnu bašte, medju pcrunike, koje će skoro da izbiju iz zomlje i da procvetaju nad njenim grobom. Gospodjica Simonida čita ovih dana samo Bodlenf, svira samo posmrtue marševe i napisala je Jednu pesinu u elegičnlm dlstihovima u kojoj se .pominju faklje, lubanjo. crni sveitenioi, mirna jezera i privldjenja. • All da bismo viđell, što su u stanju da učine vaspitanje ! disciplina u životu, ispričaćemo vam Još Jednu istoriju,

koja se, istina, završuje takodje tragičnom smrću, ali koja je manje sladunjava od prve. Ona je kontrast gornjoj 1 preporučuje se onima koji ne žele da iinaju tnačku tako razmažonu i tako malo sposobnu za život, kao što beše Mara. Negde ua Vračaru, bio je jedan cstari penzioner sa svojom gospodjoin. On je voleo inalo više da pije i bio je ćutalica, ali njegova žena, koja je slučajno bila „apstinent", bila je naprotiv veoina govorljiva. Oni su se često svadjaii zbog tih raznolikosti u karakterima i zbog jednog mačka, koga su oboje voleli čudnom ljubavlju. Taj itiačak, po inienu Vučko, bio je crn i dostojanstven, imao je žute i sjajne oči i obraze naduvcne usled punoće. Kako je bio, uopšte, vrlo debeo, kretao se teško 1 tromo. Tako se kretao Vučko na ullci l na krovu; kod kuće se vukao. Ta njegova lenost bila je povod nmogim i neprcstanim razmiricama. Njegova gazdarica, gosj>odja Sofija, smatrana je za ženu, koja nije sažaijiva, jer je sama klala živinu, jagnjađ a nekiput i prasence, ili je iz zadovoljstva trovala susedn© pse i mačke samo zato, da ne bi smetale komoditetu njenog obožavanog Vučka. Njen muž, gospodin Gjoka je u svadji i svojoj rodjenoj ženi dovikivao. da rnu je lakše ubitf čoveka, nego popiti čašu vode i ponavljao je kako je ubio tri hajduka, dok je bio kapetau sreski. (On nije nikad zaboravljao da posle oVakvih scena mećtf rozetu od Takovskog krsta u rupicil