Београдске новине

I z I aie:

dnevno u Jutro, ponedjaljkom posltje podne.

Pojtdiai brojevl:

mmn*i l«knftTlm •4 f. I tr. StU H t<>Ml tO

llMera 19 Men

MjenoCna pntpl.ta: U OtMrtO« I • kraltttaM nnHnta m t. fkr. Ma tt M|m I tttktittMa. . U OttonOt m Otttntta • ktti U 3 ... U ImttrtMttra4-33 Ogtkkl po cijoniku. ~~ —r

Urodnlitvo: BE08RAD, Vukn KarodiiCo ul. bro] 10. Telofon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Toplliln venac broj 21. Tolefm br. 25. Prlmanjo oglaia Kneza Mlbajla ul. broj 38. Telefon broj 245.

Godina iV.

Ugovor o miru s Rusijom ratifidran.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 18. inarta. Nema naročitih đogadjaja. Načelnik glavno« stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 18. marta. Zapadno boliste: h'ront priiesiolonasljeđnika Kupprechta bavarskoz: U F1 anđ ri ji, sjevemo od Armentieresa, kao i u vezi s engleskim napaflima s obdju strana kanala La B a s s e e bila je na mnogo mjesta pojačaaa topnička vab*. Froni njemačkog prijostolomasljedliika I Kdierala Gallwitza: * Jzmcđju Oise i Ai3nO, sjevemo odReimsa, iu pojedimm odsjscima Dhampagne o'živjela ja topiiička vatr'k pa se u večoj žestini održala pneko dalia s c>biju strana rijeke Maase. Pront vojvode Albrechta wurtiemberškog: Na eijelom iotrinškom frontu 1 u srednjim V o g e s i m a s vremena na vrijeme bilo je topničke djelatnosli na cijelom frotu. Neprijatelj jo izbacio fcombe na lagaretska postrojenja u Lethouru, ina fia su se ona jasno rnogfa raspoznaii kao t&kva, Mi smo ju6e oborili 21 nepr’j deljsku ktikcu i 2 cernatračka balona. Poruč»ik Kroll izvojevao je svoju 21. 'vazdušnu pobjedu. Gubica nepr’jiteljskih ietačkib snaga u mjesecu februaru iznose 18 osmatračkih balona i 138 letilica, od kojih je 59 palo dza našib linija, dok su l&stale pale odonud neprijateljskili polo iaja, a iako tia. ec to mogto jasito po(enati. Mi smo u borbu izgubili 61 letili»u i 3 osrnatračka balona. Istočoo bojiite: Mir. U iužnoj Ukrajini zauzet j< Ni$K>]ajev. \ Sa ost-,Kh bojišta neina ničcg novog. Prvl zapovjednilt glavncg stana ol. Lutleadorft Irska bujica Irska bujica raste. Po vijestima, 5to kroz željeznu pregradu engleske cenzure dopiru do nas, može se poznati, kakvom se brzinom ta zenilja ipribližuje novoj krizi, koja će po svoj prilici biti sudbonosna za Veiiku Britaniju. Londonski se iistovi sve više ipune zabrinutim člancima, puniin opomeua, a isto je tako suinnjiva užurbanost, kojom je LIoyd George pokrenuo

sve živo, da što više ubrza rad dublinskog konventa. Svakako da engieskog pređslednika ministarstva ne rukovodi eista ijubav prema bližnjem, kada se on sada najednom zalaže za stvaranje irskoga ustava i za št'o skorije dkončanje tih pregovora. Živo interesovauje, što ga pokazuju za sudbinu Iraca britanska javnost i londonski viastiici, objašnjava se opasnošću, koja Engieskoj prijeti sa „zelenog ostrv r a“. Ta opasnost ne dbuhvata satno revolucijonarni pokret, sa kojim bi Velika Britanija za nuždu još i mogla izići na kraj. Jakl vojni odredi na jugu zemlje i žilava energija glavnog komandanta domače vojske maršala Freiicha predstavljali bi valjdia dovoljno jake faktore za sve eventualnosti te vrste. No irski probiem obuhvata tnnogo više, Jer se on u toku rata toliko proširio i toliko je zađobio u siiini, da on danas zadire do najđublje jezgre engleske politilce. Do.saa je bio uzaludan sav trud, uložen radi uklanjanja tih teškoča. Kao što se to vidi iz njegovih posijednjih govora, Carsonovo istupanje iz kabineta kanda je preteča obnavljanja stare raspre izmedju ulsterskog kraja i ostale Irske. Gsim toga je Ređmondova smrt oduzela Engleskoj najdragocjeniju pristalicu mirnog poravnanja sa Irskom, a irslci umjereni elementi lišetii su njome svoga vodje. Ovaj je gubitak tim teži po Englesku, što ,,sinn-fein“-ci najvećotn energijoin i žučnošću rade na tome, da se Irska priiikom pregovora o miru prizna kao udzav-isflit dfžavd. U’vo jucanjc p«»k»«eta za nezavisnu irsku republiku ovoga časa tim težc pogadja Veliku Britaniju, što se uporedo sa njime razvija akcija, kojoj je ciij ni \1še nl manje nego pasivna rezistencija radi onemogućavanja svakoga đavanja hrane i dopune u ijudstvu Engleskoj. Gvi kaiainiteti se neprijatno zaoštravaju i tiine, što i Sjedinjene Države u posljcdnje vrijetne za čudo mnogo uzimaju učešća u sudbLni Irske. Repnblikanci u Uniji, kao i demokrate primoranl su, da više nego do sada uztnu obzira na irske želje, a sve zbog izborS za kongres, koji imaju da se izvrše u novetnbru. Zato je optravdama bojazan, da će predsjedaik Wilson prvom prilikotn ponoviti na veoma učtiv ltačin svoj zahtjev za ispunjenjc irskih aspiracija, šia više, da će ga na veoma odlučan načiit naglasiti. Ako se sve ovo uztne u račun, onda je pojmljiva briga, koja engiesku

viadu u pogledu Irskc sve više mori. Rezoiucija lorda Salisbury-a od 12. o. mj. o gornjem domn, najbolje osvjetljuje cijeiu važnost ovi>ga problema sa kratkom rečenicom, da poiožaj u Irskoj znači eminentnu opasuost za uspješno dalje vod'jcnje rata. Prijetećl prošla je u tom trenutku ispred govornika i ostalih ogromna opastiost, zbog koje se svaki engleski državnik do kostiju stresao: opasnost predstojećeg raskomadanja britanske imperije. Ako Irska počne, ne može ni Indiija dugo zaostajati, za kojom će u izvjesnom razmaku poćl i Egipat, tako ill barem slično prsnula je varnlca kroz rnozak prodstavnikl gornjeg đoma, %ad je Iord Curzori ti svom odrgovoru morao potvrditi rijcći SaIisbury-a, ne mogavši ništa drngo učinitl. Da je pri sven tom rezoiueija po\ , 'učena, dokazuje saruo to, dokle žeii engieska politika da pobija činjenlce, lcoje je za treruitak pi ije sama priznala, I na Icoje je njemački državlii kanceiar več u svom, veiikorn govoru upozorio, nazvavši pita-nje budućeg oblika.Irske niedjunarodniiri probleniom. Veiika Britauija ne će se dugo moći otimatl ođ obavcze, koju je seb! iiprtila propagandom za pravo samoođredjenja nar >da. Jcr Irska btijlca ra-ste... Austro-ugarski ministar vojni o položaju VojmRH io poioža; sredlšnjih vlastl odlican. ■— Savcz' sa lNjeuiaćkotn čvršćl no Ikada. — Ojršti iu!r nlje daieko. (Narofiiii brxoiav „Beoeratlskib Nov'na") Budimpešta, 18. marta. Bećkl ’đopisnik ,,Az Est“-a razgovarao se s ininistrom vojnim pl. S16ger Steincr oin, odmah poslije njegovog povratka iz Beriina: Ministar je u razgovoru izjavio: Prva svrha moga puta bila je, da vratim posjetu pruskom ministru vojnom pl. S t e i n u i đa se s njime razgovoriin o tekućim stvarima. Upitan o vojničkom položaju, minlstar je o njemu rekao, da je odličan. Na istoku, tako je rekao ministar, nastupiće nadajmo se uskoro na cijeioj liniji mir. Ostavka kabineta Averesca samo će za kratko vrijeme odložiti zaključeuje mira. Kad budemo izvršili naš zadatak u Ukrajini, onda će dugačak front biti

potpuno siobodan. Na priinjedbu dopisnika, da inl naše čete možeino još da povučemo sa istočnog fronta, ininistci r vojni je odgovorio: da je to djeliniično tačno, ali da će đoći vrijeme, kada će našc čete biti Ipak slobodne i kada ćemo ih moći isključivo upotrebiti radi utvrdjenja našeg talijanskog fronta, te će on tada biti još čvršći I sigumiji. Na pitanje, đa li će se naše čete poslati na zapadni front, mfnistar vojni je odgovorio: To pitanje ne spada u moj đjelokrug. Osim toga -se po-ložaj danas svakog časa inijenja te se danas ne irto-že reći, kakve će vojnlčke mjere zahtljevati sutrašnji dan. Našsavez s Njemačk o m j e č v r š ć i i i s k r e n i j i, n eg o 1 i i k a d. Na pritnjedbu đopisnika, da smo nii ušii u Ukrajinu tek tada, kad smo vidili, da možemo uspjeh iako postići, ministar je rekao-: Nije sa svim tako. Mi smo intervenisali kad smo vidili, da je mješavina s naše strane potrebna. U produženju se ministar opfimistički izrazio o privrednim koristima iz saobraćaja sa Ukra-jinom. Na pitauje o našem položaju na taiijanskom bojištu ministar je odgovorio: On je'vrlo dobar! Nedavno smo napustiii Monte Tomba i povukli smo se na visove, koji ieže neposredno iza njega. Nama je Monte Tomba bio potreban samo dotle, dokle je trajaia liaša o-fehziva. Pošto je ona biia završena, nije bilo nikakvog razioga, da se taj položaj držl i dalje po cijenu teškili žrtava. Upitan o njemačkom zap a d n o m frontu ministar je odgovork>. Raspidožcnjc sviii iniciuđaviiib činilaca je puno pouzdanja, što ja nalazim da je vrlo razumljivo. Ja poznajem Nijemce i znam, da oni sve što prcdnzimaju, prethodno temeijno pripreme. Sad su imali dovoljno vremena za spretnu. Ja sam uvjeren, da će se položaj za njili okrenuti n a j p o v o 1 jnije. Na pitanje o opštem niirii vojnl ministar je rekao: Proricanja trefaa izbjegaivati. U ostaloin ja tnogu reći samo moje lično mišljenje. J a m i s 1 i m, daopšti mir nlje daleko. Naše je vojničko stanje odllično I m o ž e s e s a m o j o š p o b o I jš a t i. To moraju uviditi i sporazumne sii-e, a tako isto, da i američka pomoć nije od tolikog značaja, kako su se one nadale. S neslomnjenom voijom za pobjedu stoje središnje vlasti na svima frontovima. Sporazumne sile moraju najzad uviditi, da i najdurašniji rat ne bi u tome đonio nikakve promjene. Tako ćemo mi ipak đoći do inira.

PODLISTAK Bogoslav K. .Tošt: Pjesnik prošlosti i budućnosti Povodom 100. godišnjice rodjenja hrvatskog pjesnlka Petra Preradovlća. ... U Tvom polju daj rau groba, Tvojlm cvljećera grob mu kllll Bilo je to u Oestemunđu, bremenf skom pristaništu, 1903. godiue, kad sam prvi put shvatio pravi, duboki i realni smisao završnog stiha Preradovlćevog ,,Putnika“. U ono je vrijeme ;vlše nego ikad narode Evrope spopala manija iseljavajija u ,,obećanu“ zemiju onkraj Okeana, gdje je prema riječima besavjesnih agenata joŠ besavjesnijih rekomorskih paroplovnih društava teao med i mlijeikjo. Sva opominjanja i svi savjeti zbog tog Lseljavatija zabrioutih patriota ostall su uzaluđni; narod jje upravo bio lud za Amerikom, prodavao i kuću 1 kućište, posledmje goveče I svu sreću svoju samo da smogne ;za putni trošak i podje ,,da kupi nevidjeno b!ago“. Niski egoizam i pohlapnost za bogatstvom zatrovali su sve, i «taro i mlado. I muško i žensko. Ja sam se u ono vrijeme kao van'drokaš naiazio u Bremenu i imao prillke posmatrati ovu seobu naroda u ,,nojyi svijet“. Zalazio sam medju pojeidine skupine, naročito medju naše Hrvate, Jpisao sam im za parče hljeba razglednice i obilazlo u Gestenmnde, kad god ih je koji brod imao da poviede u dale,ku Ameriku, da vidim njihov rastamak *a Evropom. Koliko li je tu odiazilo nate narodne energije vedra čela u neLz-

vjesnu niračnu budućnost! Koliko H bi bilo nastalo blagostanje u vlastitoj zemlji, da su se svi ti ljudi, koji su se, ne poznavajući svijet i zbilju života, puni pouzdanja u svoju suagu otiisli u tudjinu, takvom istoni energijom prihvatili rada na rodjenoj grudli?! Jednoga dana. dotk još nije ni osušila suza u mome oku, što je kanula pri pogledu na one hiljade, koje su kličući od dragosti na jednom ogromnom parnom brodu možda za uvijek odmicale od staroga svijeta, desilo se, da se iz nazovi Eidcrada vraćao jedan drugi brod, i ja tako mogao vidjeti ko'ntrast izmedju onih što odilaze ,,za srećom“ 1 onih što đolaze razočarani i prevareni kao pokajnici natrag, da ih, ako ništa više, bar još jedmom u životu ogirije toplo sunce domaćih livađa i gora... Ni giasa prcdjašnjem veselju. Brcđ, koji je sada ulazio u gelstemundsku lukti. piovio je dostojainstveno ali mirno, kao đa vozi mrtvace. Putnici su na njem slajali ukočcni, nainrštena, blijcda lica, Lz koga je provirivaia bol i patnja. Silazili su sa broda nekalco ljenlvo, kao da Lm se ne žuri, sustezljivo I kao strepeći pred časom, kojl će ih silovito podsjetiti na razorene snove. Tek jedan se uzvrpoljlo i kao đa nije mogao dočekati da se iskrca, trčao je preko postavljei.e ćuprije, što je spajaia obalu sa brodom, 1 stupivši na evropsko tlo, pađne na koljetia, raskrili ruke 1 zavapi: — Hvala Ti, hvala Ti, veliki Bože, što mogu opet da stanem na zemJju, kojom mogu da dodjetn u sv'oju otadžbinul Prl tom je plakao kao maJo dijete I Ijublo onu zasprašenu. ugljem pocrnje-

lu zemlju kao da Ijubi ne<ki najsvetiji amanet... Približih mu se. Bio je to čovjek četrđesetih godina, ali več posve sijed, uvelih cbraza, slomljene snage, sav u krpania. Govorio .ie h r v a t s k i, bio je LičanLn iz Otočca. Pričao mi je docnije, da je kao mlad jedar čovjek od trideset godina, pro-davši sve svoje na domu svome, sa ženoin I djetetom otišao u Ameriku ! ondje izgubio sve: i ženu i dijete, i novac i zdravlje... U tudjoj zemlji- uijesu rmafi s njime nikakva obzira: dok su ga trebali, ispijali su njegovu snagu kao krvožedne pijavioe, tjerajući ga po hiljadu metara ispod zemljine površinv-, a kad ga nLsu tre 1 bali, ganjali ga kao kuče kakvo i hlađnokrvnim posm-jehom prelazili 1 preko samih Iješeva njogove žene i njegovog djcteta, što sn kao žrtve modte.niog kapitaiizma usred milijonaškog luteuza poumirar na ulici od gladi... Kome da, slušajuči ovo, ne padnu na pamet divne Proradovićeve riječi: ,,Za t u d j i n c a ništa nemaš, T u d j a majka, kad te moli, Tudje dijeto tvoja n.ije!“ rijcči, na koje je možda, 1 ne poznavajući ih, došao sžm po sebl i ovaj naš bijeduik, kad mu ni sve suze i molbe upravljene tudjoj majoi, ne pomogoše? Tudja majka inia svoje, Ne poznaje jacte T vo j e...“ I šta je prirodnije. liego da je i iiaš putnik u tom času pomislio na mili zavičaj, šia je naravnije. nego da su i njemu u tim trenucima hrlile misli preko mora. brdd, rijeka i doiinS u rođni kraj, medju njegove ljnde, koji bi s njimei po-

dijelili i posijednji zalogaj, pa da zajedno sa Preradovićevim pufcnikom upLta: „Gdje su ruke t v o j e majke, Sađ da skupe suze sina?. Gdje koljeno da počine, Da si teško brerne skine, Gdje je tvoja domovina?“ i pr sve je razinnljivo, d'a je> l taj jadnik u tom času stisnuta srca, ali uzdignutili očiju okrenuo caiarno, od kud mu od drage domovine svako jutro sunott sate. i da je učinio sve, -ne bi li bar pod jesen svoga promašenoga života naŠao u domaji posljednje zaklonišie, — da mu najzad njegovo poije dade groba, njegovo cvljeće grob ckiti?... Prerađoivićeva ,,PulnLka“ mnogi sir.atraju n a i v n o m pjesmoin, ali to ova pjesma i ako na o k o naivne sadržine n i j e. Naivan je ž i v o t, naivni su 1 j u di, naroćito u našiin krajevinia, a Preradovičev ,,Putnik“ imao je svrhu, da to prikaže vijenio i istinito, da ga njegov n a r o d, njegov s e 1 j a k može da razumiie. Naivnom čovjeku treba pisati naivno, jer se inače promaši prava s v r h a. A ta uzvišena svrha, koja je Preradoviću u njegovom ,,Putniku“ lebdjela pred očima, učinila ga je jcditim od najjačih hrvatskih p atriotskih pjosnika... I da su pozvani faktori u vrijeme kad se raširila manija iseljivanja. umjesto što su da to spriječe, štampali razne učene brošure o teškoin životu u Americi koje naš narod n 1 j e shvatio, štampali i u nekoliko desetina hiljada raširili. Preradovićeva „Putnika", koga bi narod zacijelo shvatio, možda bi se onom velikom zlu još za vremena bilo stalo na kraj. Ail Preradović u svojem „Putai-

Ratifikacija ugovora o miru s Rusijom Kb. Beč, 18. marta. Ruskl nurodni komesar za spoljnj« poslove uputlo je ovakav bczžićni brzojav austro-uearskom I njemačkom ministru spoUnih posiova: Sveruskt vanredni kongres sovjeta radnićkih« vojničkih. seijačklh i kazačkih izaslanika ratifiovao je 16. marta 1918. godb lie u Moskvl ugovor o iniru, što ga j« Rusija 2. marta o. g. zaltlUičila u BrestLitovsku sa silama četvornog saveza« Kb. Pefcrograd, 18. niarta. Reutcr javlia: Ugovor o mtru ratllikovan jc posiije Javnc sjednice 18, o. mj. u ponoć.

Besarabija — nezavisna republika , (Naroćlii brzojav „Beosradski!: NovIna“) Zeiicva, 18. marta. ,,Temps“ jav’ja iz Jaša: Besaraii& ja će. kao nezavisna republika, poslati de lcgatc ii Bukurešt za mirovne pregovore sa Runmnjskom. Pregovori saRumunjskotn Berthelotova komedija u Jašu. (Naro5:K brzojav „Beograds.ldh Nov1na“.J> Ženeva; 18. marta. ,,Temps“ javija iz Jaša: Fra. citsidč general Berthelot ima uslijed prelimb narnoor mira sa Rumunjskom da 'ođslupi sa mjesta svog dosadašnjeg djelovan te se oprostio veoma dirlj-'vom scenom« Pri oprošlaju je izjavio, da tpobjedničke za* padnt sile ne ćo dopustiti ugnjelavanja Rumuni'ke, nego će svom snagom poipo* magaii Paumuijsku, da dodje do ispunje* nja njenih zalitjcva.

Odlikovanje maršala Mackensena Bba. Sofija, 18. marta. 1 Bugarski je car podijelio marša'u pl. Mackensenu red sv. Akksandra I. ra^ zreda sa mačevima i povjerio ministnS pi'edsjedniku Radoslavovu, da maršaiu u Bulcureštu preda insigriije ovogi reaa. PrekjuĆe je Kađošlavov u pratriji' ger.erala TantilovaT pošlanika Stauh č o v a posjetio maršala Mackensena i Uru* čio mu ovo visoko odiičje. U svom je p> zdravnoin govoru Eađoslavov naročito t siaknuo zasluge, koje je marsal Mackeusen stekao za ujedinjenje Bugarske. Mar* šal Mackensen zalivalto se dirljivim rijjčima. Uveče je pozvana ria dmer mn'šalii Mackensenu cljela bugarska de'.egacija, a prisustvovali su mu i njemački državni fcajnik dr. pl. K ii h 1 m a n n, poslanik groT iO 1; e r n d o r f f-R o s e n b e r g kao i ostali članovi njemačke đelegac'j ■.

ku“ nije saino pauiota, on je i čov j e k. [ opet ću se poslužiti primje.roni za to, ter su istimski diogadjaji uvijek jači i od najljepše naslikanih riječi. Bio sam i sam na putu, spavao po sjenicima i grabama, gladovao i sfcra-dao kao malo ko, progonjen od sviju i svakoga kao izmet roda Ijudskog, za koji niko nije imao drugo nego prezir i psovku. Jer nišra nisann imao, nisam bk> prosto priznat za čovjeftca. Smatrali tna razbojnikom i nitkovom, i nikome nije palo na patnet da pomisli da sam i }a čovjek, i da ispita uzroke, zbog kojih' satn morao da se potucain od nernila do neđraga. Najbiaža riječ za me bila je .„hulja“, a svakidnevni pozdrav ,,marš!“. I kao što sam se god i ja u takvim prilikama pitao, kako se u praksi ima sa onim uzvišenim riječima „Ljubi bližnjega svoga kao samoga scbe“, tako je to bio slučaj i sa svim ostalim pastorcima ovoga svjeta, kojima je stidjeno da po onoj „Trbuhom za kruhom' 4 za razliku od naših seljaka, moraju tražiti utočišta u širokom svijetu. Zar nije Preradović baš svojim ,,Putnikoin“ htio dai i čovječanstvo drastioniim načinom podsjeti na vršenje najprvije plemenite zadaće svakoga čovje-ka: pomagati bližpiega svoga, izazivajući prirodjenu odvratnost u čitalaca prema svakome, koji se bilo kakvim izgovoroni nastojl riješitl čovjekovih duž' nosti? Jest. I da je Preradovićeva pjesma prodrla u mrak^m ispunjene dnšs tolikih sebičnih hiljada. zar bi se moglo i pomisliti, da bi se čovjek prema. čovjeku kad mu dodje zatražiti pomoć. pokazivao onako bezobzfram i tvrd, kao što je to slučaj danas, kad čovječanstvo u većinl svojoj za siromašnijega