Београдске новине

Br. 91. BEOGRAD, subota 6. aprila 1918.

ittzet

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslila podne.

Pojedlnl brojavi: U OMfraO« I u krtjatlrae /apoijediutlm od o. I h. Ctt» pa oljani o< . . , U moutfeljl holera

Ogiasl po cljeniku.

MJeteSna pretplata: “ wrj.“stsr.«nar« ™ U Inottranstvu4'BO

Jrodnlitvo: BEOGRAD, Vuks Karadžlćo ul. broj 10. Telofon broj 83. Upreva I prlmanje pretplate Toplićin venac broj 21. Telefen br. 25. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 245.

Godina IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Ekč, 5. aprlla. U Veneciji sino odbili južno od Fontana Secca jedan noćni napad Talijana. I na Devoli u Arbaniji propala su neprijateljska poduzeća protiv naiih sigurnosnih linija. i Načelnlk glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 5. aprila. Zttpadao bojiSte: Jttče smo južno od Somme I sa obadvl« strane M o r e u 11 a prešll na oattttd I izbacili neprijiatelja iz njcgovih lakli poiožaja. Engleske I francuske prtčara »ndariše se sa našiin četama. fljbttv Jurfe razblo se u našoj vatrL Peshje jake borbe zauzeli smo Iz(Bttdftt Soaaie 1 potoka Luce H a m e I. kao I dtjeiove šume sjeveroistočno i Jttgakatočtfeo od V 111 e r s—B r e t o nleuit, a na zapađnoj oball Avre C as t e I I M a 111 y. Neprljatelj je davao M cM>lei Irontu očajan otpor. Zato su njecerl krvavi gubitcl n e o b I č n o t e i k L Zaroblll smo uekoliko hiijada |»dL Po završenoj konstatacijj iznosi broj zarobMeoika vojske generala pl. Đatiera od 21—28. marta 51.218, a oevajettlh topova 729. Time je dosafttttaS akHtt«i plijen povlšen na 96.000 Karobijenau i preko 1300 topova. Za odttMzdu zbog boaibardovanja uaSk tkkttdka u Laouu, koje od nekoflke daea vrše Francuzl. u z e I i s m o po4 vatru Reims. U C h a m p a g ii i. ua istočnoj obaII M a a s e zarobill smo uspješnim napedadata izviestan broi zarobljenika. PreM Verdun o m je preko dana po▼BeM artfijerijska boroa bila živahua ) za vrijenn noči. Istok: U Ukraflai oduzcH- smo neprijateljsktai bnttkottn na željezničkoj pruzi P o 11a v a—Konsta ntlnovg r a d 28 vattooa punih francuskih pušaka i ■■■kiie I v i š e u eg o 1 m i 11 j u n t opevskih metaka. Čete, što prodiru u d n J e p r s k o j doliul, zauzele su 3ekaterinosiaw. Azitsko bojištei U vBeAttevnoj borbl p o t i s I e s u itfeHMčkc čete u zajednici sa osmanakhtt »■■eaMi natrag preko Jordana, eacleake pješadijske i konjičke briga'Ae. koje su poslije preiaza spomenute rfleke prodrle preko Es-Salta i na 'Aritttttt. Prvl zapovjednlk' glavnog stana pl. Ludendorfl.

PODLISTAK Mttieatfle Stanišići P e 1 i v a n Sunce je već bilo odskočilo za dva •kopflja. — šta li je to?- pitao sam se ustajućt iz postelje. Napolju, kroz tišinu prolećnjeg juIfra, odjekivao je udaljeni pisak zurle, praćen odmerenim udarima talambasa. — Do djavola! Kakve su to navike?l Ne može čovek ni za skupo pla 'ćenu postelju spokojno da se odmori! Iz bele zore digli se, da drugima ne dadu spavati! Zlovolja mi je bila usredsredjena » psećaje.. — Ah, da su mi saxl ovde! Bilo bl trlsta čuda! — Zeli li gospodin što? obratl ni! se sobar, ulazeći unutra. Moje kreianje po sobi opomemdo ga je da sam ustao, te je požurio da mi ukaže po. trebne usluge. Medjutim, moja fiziogno inija ocrtavala je tada ijutinu u tolikoj meri, da je on posle te konstaiacije više želeo, da nije ni ulazio meni. — Da svi odete u pakao! Kakvi su vam ovo običaji?! Ne može čovek ni mirno da spava! Ako je ovo ovako svakog adna, onda, Boga mi, gledaću da posvršavam poslove još danas do podne, pa da se čistim! — Držim da ne treba da se Že-

Dosadanji plijen na zapadu: 90.000 zarobljenika i 1300 topova. — Spanjolska akcija za mir.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera /' * Bba. Sofija, 4, aprilA. Maćedouski front: U dolini gomje Skumbe rastjerali slno vatrom pojačanu neprijateljsku izvidnicu. Zapadno od Bitolja i na više mjesta u zavijutku Crne Reke kratki neprijateijsla napađaji paljbom. 'Zapadno od Dobropolja i u predjelu 'Mogl ene bila je artiljerijska paljba na o- | badvije strane povećana. Sjeverno od T ahinskog jezera rastjerale su naše izvidniee više jakih engleskih pješadijskih ođjelenja. Iznad i iza položaja živahna obostrana letačka djelatnost. Poslijo že. stokog i anijeiog vazdušnog boja srušio je naš avijatičar, kapetan Milanov, jedan veliki engleski hiplan u dolini Btrumo, kod Sv. Vraća. Dobručki front: Primirjo. Jedna godišnjica. Danas je ravno godinu dana. od kada je Woodrov Wilson objavio ra Njemačkoj. Kada je 5. aprila 1917. godine predsjednik Sjedinjenih Država oružanom akcijom stupio u svjeiskl rat, svakako da nije ni slutio, da će sporazuiii dvanajest nijeseci docnije pretrpiti poraz, koji ni američka pomoć neće ! biti u stanju spriječiti. Još mnogo su manje od onili 200.000 ljudi, što ih je on tobož izbacio na zapadno bojištie koristili sporaZumu moralni Wilsonovi j govori, što ili naročito u posljednje vri- | jeme izbacuje jedan za drugim. Riječt, kojima je pokušao utješiti Engleze i Francuze izazvale su u buci svjetskoga rata isto toliko malo pažnja kao I teiegrafska uniiljavanja kojima je veliki „mirotvorac" s one strane okeana htio pridobiti boljševičku Rusiju. Poslije godimu dana atneričke akcije ova sa svoje strane nije bila u stanju đa izazove kakvu bilo promjenu ratnog položaja. Ono što se sada u Evropi ostvaruje i dalje ide svojim pravcem, kojim je već izranije bilo pošio. Lažni američkl ipropovjednik morala nije u stanju da naškodi snazi Austro-Ugarske i Njemačke. Porcd svega toga nije zgoreg, da sa na dan, kada je od američke objave rata prošlo ravno godinu dama, ponovo konstatuje, da razlozi, koji su Sjedinjene Države odveli u kolo neprijatelja Njemačke, u stvarl nisu bili moralne prirode. Baš u toku ove godine nagoniiiali su se silni dokazi za tačnosr te konstatacije. Proma izjavi profesora Eugcna Kulmewanna, koji je predavao na atncričkim univerzitetima, WiIson se sve do decembra 1916. god'ine pouzđano nadao eugleskoj pobjeđi, kada ga

s;i.a, cdgovorio mi je sobar. To su naši orijentalni običaji, na koje vi ne mo žete da se prilagodite. Ali, budite spoJcojni, jedan od ovili običaja, koji je počeo izlaskom sunca, završiće se još danas, kad bude sedalo sunce. Pisak zurle i dumbaranje oglašuju početak jedne bogate turske svađbe. Unckoliko sam bio uinLren ovim rečima sobarevim. Pošto sam sve doveo u red, sišao sam u kafanski deo gostionice, da tu osfatak vremena do devet časova itrovedem i da se nečlm potkrepim. Kelner mi donese naručeni čaj sa ritmom, koji se ovde na jedinstven način prigotovljava. Polako sarn ga srkutao, Čitajući jutamje listove. Nervozna zlovolja ponovo me spopade. Pisak zurle i dumbaranje nanovo poče, i to sad jače. Hleo sam tresnuti novine o sto, plati.ti trošak i cdmali odjuriti na željezničku stanicu da livatam prvi voz pa da odem. Ali. poslove nisam posvršavao, a ispoljavati svoju ijutinu medju raspaljivim elementima ne bi bilo probiiiačna Jer, ko zna kako bih se proveo. Zato sam našao, da je uajbolje da ljutnju zadržim za sebe. — Možda će me jutarnja šetnjas pcd utlcajem svežeg vazduha, razblažit! u nervozi? To nametnuto pitanje pretvaralo se ta.koreći u zapovcsL Ono me najzad nagna, da ostavim novine, izadjem :z kafane i da se uputim dugom ulicom, prcko „Dušanovog mosta“ na Varda»ru, iziazu tevan varošt.

je pak američki posianlk u Berlinu Qerard obavijestlo. tk ipak nije islključen poraz sporazuma, io ga je još većma učvrstiio u namjeri, da svima sredstvima pritekne u poinoć zapadnim silama. Podmornički rat bi'o je samo vrlo providan povod za os.varenje ove namjere, jer je pri američkoj objavt rata Njemačkoj kao i kod sviju akcija, što ih Sjedinjeine Države preduzimaju, isključivo mjerodavan čuansijski momenar. Već odavno su sjiorazumne sile bile mdužene prciko giave u Sjedinjenlm Državama, pa ako bi one pretrpile poraz, to bi američki liferanti ratnog materijala njihove dugove inorali upi 1 sati u red snmnjivih. Tiine, š'o je stuplo u rat, Wilson je dakle povjerilac da spriječi padanje pod stečaj svđjih dužnika, s time da će već u svoje vrljeme sa interesom na ir.teres ,,lstjerati“ svoj ncvac. Da je zbilja bilo tako, tnogli ste poslije nekog vremena jasno vidjeti iz nekog izvještaja new-yorškog dopisnika pariskog „Petit Journala". Pariski I je novinar u tome dopisu prikazao svoj razgovor sa nekhn krupnim amaričkim bankarem, j>a je n toku tog.a razgovora ovaj berzanski velikodostojnik re* kao: ,,Mi smo stavili pribilješku na vašu pobjedu. Sporazuinne sile na sva^ k| načrn moraju i>obijediti, da bi nain mogle isplatiti dugove. Kada je naš predsjednik repubiike pređao putne lspravc njemačkom ambasadoru grofu Bernstorffu, iza njega je stajaia sjenka američkog kapitala.“ Još je jasnije siivatao situaciju đrngi jedan čovjek, Trockij, velikl protivnik kapitaitema, kada je u svoine govovn 21, iiuvi-utiijra 1917. godine rekao: „Sjeditijene Države stupile su poslije tri god'ine u rat, a pod uplivoin hlađnih računa američkih berzi. One su u prvom ređn zainteresovane za slabljenje obiju koalieija, koje se sada u Evropi bore medfu sobom. Kada je NJemačka obiavila neograničeni podmornički rat, bile su sve željezničke stanics i sva prisfanišia u Sjedinjcnim Državama pretrpani proizvodima ratne industrije. Kapital }e Wilsouu postavio ultimatum i W'ilson se pokorio. Tako je došio do rata“. Pore'd ovog potajnog uzroka pak još je jedan drugi razlog rukovodio Wi!sona, da stupi u rat: Sjeđinjenim Državama bila je potrebna vojska, da bi se mogla učvrstiti u svom svjetskom položaju, i da bi bila spremna za razračunavanje sa Japanom. Predsjednik je ratno oduševljenie u narodu upregao u kola svojfh političkih ciljeva, pa je tako što ‘no vele, jednlm udarcem ubio dvlje muve. Danas pak, pošto on već godinti dana aktivno učestvnje u ratu, svi su fi motivi već poznati svima i svakome. Posljednjih dvanajest mjeseci konačno su zdeTah' obrazinu wasiiingtonskom monalistl i pacifisti.

— Jesfe li bili kadgod u Skoplju ranije? Osvrnem se. To je pitanje bilo upravljeno meni. — Gle, to ste vi dragl Rešade! Milo mi je Što vas vidim na ovom mestu. Kuda ste vi tako porauili? — To ja uobičajeno svakog jut r a činiin prcko cele godine. Ni jaka stuđen preko zime iie može mi uskraiiti moje jutarnje šetnje. Da nije toga, verujte mi, ne bih inogao ja nanizati dvadeset godina nastavničke službe u idadiji. Davno bi se rastrojio moj živčani sistem. Ali, ja ga ovim načinom čelič'm, i. da vidite, meni ovo pomaže. Za to vreme ja sam razmišljao: — Bože moj, dvadeset godina šetatii Od Idadije do kasanni i natrag. Kac' bi se Šetnje za svih đvadeset godina skupile u jednu rezultantu. onda je on prošetao dužLnu bar dve naše zemaljske kugle. — Ako'želite, možemo zajeduo. šeinja sa vanii biće mi neobično prljatua. — Drage volje. Zašto ue? Ja sam u toj nameri i ipošao. Pošli smo zajedno stazom preko polja, koja je preko jedne uzvišice vodi'a vojničkiin kasarnama van grada. Starl turski profesor Rešad krepko je koračao napred. I ako je preturio Šezdeseiu, ipak je još bio držeći. Njegove jezgrovite misli, koje je u toku šetnje u govoru raziagao, bile su za interesovanje. Svaki Jzroz tih misii propraćao

Odlučni dani u Francuskoj Pripremanje francuske JttTHoctl na dafje poraze. Kb. Berlin, 5. aprila. „Abendblatt der Deutschen T a g e s z e i t u n g“ od 4. o. mj. đonosi ovu vijest iz 2enevet: ,,Lyonski Progres“ doznajei: Pariski nijerodavni krugovl smatraju položaj 11 a zapadnom frontu sada kao i prije veoma opasnini, pošto o neprljateljskim nanijerama vlada potpuna ne'sigurnost. S v a k i j e o p t i m i z a m preuranjeiL Mora se misliti na to, da su poslije proboja na Dunajecu, kad su Nijemci za 7 đana bili s one strane Sana, Nijemci se tu zadržali 4 nedjelje, tako da su spo'razumne sile smatraJe ofehzivu završenom, dok nedjeiju diana kasnije nije pao Lavov. Nagadjattji stigleske štanMe o trajanlu aieniačke ofenziv®. (NaroStt brzojav ..Bcostradsktb NovLna".) Rotterdam, 5. aprila. „Mancliestor Guardian' 1 misri, da oe ofenziva na zapađu trajali ]oš nedjeljjama i mjesecima. Neprijalelj još uvijek cilja na to, da englesku Vojsku rastavi od francuake, te da 'Engleze potisne prema Calaixu, a Franeuze prema Parisu. Socijalisticka se šlampa tuži. da je potpruia aaradnja Američana tek sada ponudjena, i ako jo trebala da iotpočne još 21. marUi. Boittbttrdovanje CoaM**attM-ći i Amiens-a. Kb. Berlin, 5. aprila. W o 1 i i o v u r e d javlja: Važne željezničke stanice Compiegne I A m i e n s bombarduju sc artiljerijom i borbama. f'flMttci pred Anitenitt. Kb. Borlin, 5. tiprila. ,,*8-Uhr Blatt' 1 javlja iz 2cnevo: „Journal des Debats'* konstatuje, da su lijemačke vojske h l i ž e A m i e n s u n ego 1914., 5ix> bez sumnje znači znatnu prednost za njemaiko vojlio vodstvo, koje time može ozbiijno ugrožavati veliku saobraćajnu prugu AmTens-Paris. ZamršerU odnosi izmedjtt ctttttmd.e I francuske vojske. Kb. Berlin, 5. aprila. Ralni dopisnik ) ,Lokalanzeiger‘‘-a donosi ovu vijest iz Haaga: Važno je, što francuski vladini organi registraju izđajničku izjavu, da je tek engleski poraz bio u slanju da popravi zanušene odnose izmedju engleske i francuske vojskc. U tome priznanju se nalazi ključ o novo stvorenom položaju. Clemenceau se zaklinje svojim generalom Fochom. Svaku kritiku, koja mu se dobaci u Vojnoj komisiji, suzbija on rijcčima: sve će to (Foch svršiti. U Parisu se još i imože s takvim sre-

stvima raditi, ali ne i u Lo:. 1 . u. Taiuo, prema jrouzdaniin izvještajima, riepovjcrenje sve više raste profiv svemogućeg generalisima Focba. Ratni plan, koji. jo izradjen u Compiegnu veli se, da je strašan za ljudsku snagu Engloske. On no sadrži samo spekulačije o bczus’ovnoj odbrani raznih mogućih linija za povl:u ćenje, nego i vrlo sumnjive spornzume. 0 četama, koje se nalaze na engleskora '/.emljištu. I uko Repington, koji je mnogo što-šta o tome čuo, jadikuje što će se iz Engleske izvući spremna momčad — ipak no će moći đrukčije biti. Stavljena od njemačke vojne upravc pred oMnčujućti borbu, engleska ratna uprava je morala podnijeti nečuvene žrtve i dati sudbonosna obećanja. Uznemirenju loiuiont skih kragova 'jo uzrok, što su (naimenovju njem Focha u izgledu teški engleski gu, bići. Ne mdže hiti govora o ispražnjavanju zeniljišta, veli parislri ,,Ecbo‘‘, đok ftlepington -naginje da sporazumnoj voj, noj upravi preporuči rusku straiegiju. Utoj pret.postavci đobija dovoijnog izraza parislco i ioudonsko eLdišfe. ZađovoUni Clćmenceau. Kb. Paris, 5. aprila. VrativSi se s fronta izjavio je C1 ćrnenceau jednom saradniku lista „Echo de Paris‘‘, cla je sa svoiim Utiscinm ua fi'ontu veoma — zadovoljau. Tulii—iki kraij — čestita Francnzittia. Kb. Zeneva, 5. 'aurita. Talijanski kialj je uputio Poincareu brzojav, kojim mu je čestitao na ’držanju francuskih četa na zapadnom frontu 1 izrazio nadu za zajedničku pobjedu. Spanjoiska će vlada posredovati za mir Madrid. 5. aprila. Jedna pariska vijest p o t v r d j u* j e, da će španjolska vlada skoro predu, zeti korake kod zaraćenih siia. da se obustave neprijateljstva i da se počnu pregovori o mfru. Pred potpisom konačnog mira sa Rumunjskom Kb. Bukurešt, 5. aprila. „Bukurester Tagblatt‘‘ dono» si ovo saopštenje, koje se, s lobzirom na karakter lisfa može smatrati kao zvauič. no: Pasljednjih dana smo s raznih strax na upitani, da li će poslije polpisa mira’ vojne vlasfi savezničkih drža\a ddmali' liapusiiti zerrdju. S mjerodavnog lnjesla saznajemo, da će i poslije potpisa mira' vojuička njjesta kao u 'Bukureštu tako i u unutrašnjosti praUužiti i dalje svoi rad. Rumuhjsko stauovnišivo ćo bezuslovnoi vršiti naredbe vojaičkih vlasti kao i prije. Kb. Berlin, 5. aprila. „Nordd. AlTg. Zeitung 7 * p'iŠe: R'umUnjska kraljertna izlazi iz ovog ra'.

sam komentairisanjem za sebe. I uv r ek sam dolaizio do zaključka, đa starac inia veoma pravilne poglodie na život. — Sfca mislite o mojoj misiji? zapitao sam ga. Verovatno da ste već njom upoznati? — Mlslim, da će ona rezultirati pczitivnim odgovorom. Mada je bilo izuzctaka, ipak sc došlo do saglasnosti lccd kolegijuma. Danas do pcdne vlada će odgovoriti na naš telcžram, koji smo prekjuče poslali. Prijatno društvo i predvidjanje povoljnog ishoda moje mislje učinili su. da sam počeo bivali raspoloženiji. činilo mi se kao da smo tek pošli u šetnju. a već smo bili do kraja cilja. — Pogledajte! Zar nije veličanstvena panorama? Starac mi je ukazivao na izgled Skoplja, koji je zadsta bio veličanstven. Šumni Vardar prosecao ga je na dve polutine. Hiljadama njegovih odvoda kvasili su plodnu skopsku dolinu, iz koje se dizalo bujno zefeno bilje. Ooli Karadag se nadvisio nad samom varoši, da jc izgledalo kao da 6e da je prU klopi. Od njega su odbijali pozlaćeni sunčtvi zraci, žureći Vardaru da ga por.rebre. Vrhovi minareta parali su lake oblačke u vazduhu. Sa desne i lew V3 strane, kod ,,cigain-mahale“, visoravan je bila preikriljena kamemim spomenicima turskili grobova. To je staro tursko groblje, čije zasnivanjc počinje odmah posle propasti srpskog carsiva na Kosovu. Nenaviknutom oku izgle-

dalo ti iz daljine kao rastureno stado' na livadi. Kada sam se obrnuo na de« snu stranu, tek sam onda bio ushićem Kupasta Šara liardkriljavala je sve pla« ninc koje sam pcgledom mogao obuhvatiii. Malo zatim pojavi se ujen Ljuboten 11 sunčevom sjaju. Kao da je liteo reći: ,,Ja satn najviši!“ Zatim ga opefc ncstade u snežniin oblacima. — Hoćemo li natrag? trže nie siarac iz toga zanosa. Na ovu oipomenu sledovao satn mu odgovorom: — Izvinite! Malo sdm vas r du?f5 zadržao. Ali, veruj’.e, nisam zbog nve licpažnje kriv. Divni prizor zaneo mc. — Ah, molini, ne rnari! odvrauo rni je dobročudni starac. Krenuli smo natrag. •— Ako je po volji, d» Idemo drugim putem? Možemo obalom Vardara, pored tvrdjav«, pa opet u glavnu uh’cu. Možda če vas interesovat! unekoliko starc zidine grada'? Imali smo još dosta vremena za šetnju, ;e satn mu zato usvojio predlog. Spustili smo se nizbrdicom Vardaru I pošli u pravcu koji je vodio varošk Starac je zaista bio jedinstven. Nisam sc nadao, da ću ovako dobrovoljnog putovodju nači, koj! mi je sa dobrim poznavanjem do sitnica citirao istoriju staroga grada. Svaki [ najmanji delić opisivao mi je, kao da je bio očevidac njegovog stvaranja i dogadjaja, koii sti ga praiili u istoriji do tog časa. — I opet! progundjao sam mrzo«