Београдске новине

Izl aze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslile

Pojedlnl brojevl: • ■MrM« lakralokm.i.p.iltOoiHto jJJjjjjgfg

H •• I *r. £«U p. (IJmI k

12 h»l«n

Mj<

itplati

U Rapgrsdi I • kn o. I kr. Ma n tw| u | U B»grs4s u deiUrta . kik 7 U momrhljl. . U Inoitramtri.

Ofllesl po oljanlku.

480

Jradnlitvo: BE08RAD, Vuka Karsdllća ul. broj 10. Taltfon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata TopllSln venac broj 21. Telefen br. 25. Prlmanja ofllasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Tolefon bro| 245.

Br. H3. BEOGRAD, nedjclja 28. aprila 1918. Godina IV.

Od Ypra prema Calaisu. Značenje zauzeća Kemmela. — Yper pred padom, Calais ugrožen.

RATNIIZVJESTAJI IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 27. aprila. Na jugozapadu ograničilo je loše .vrijerne borbenu djelatuost. Načeluik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva ■ Kb. Berfin, 27. aprila. Zapadno bojište: Sjevemo od Wytschaete prođrll smo do Južne Ivlce V o o r m ez e e 1 e-a. Francuske su I engleske dlvlzlle uzaludno pokušavale. da nam preotmu Kremmel. Njihovi su so napad! prlfe podne na froutu od D i kkebuscha do Lokera, a isto tako I napadi, koje su uveče preduzeii iz okoiiša L o k e r a do zapadno D r aii o c t e r a. s I o tn i 1 i u z v e I i k e g nbitke u našoj vatri. Gdje je ueprljateU došao do naših linija, podlegao Je u borbi na nož. Osufećeni su neprijateljski napadl sjeverozapadno od M e r v i 11 e-a, na Južnol obali L y s e I kod G i v e nc h y-a. I/medju Scarpe i Somme izvMjačke borbe. Južno od S o m m e iskrvariii su se Francuzi u višestrukom naletu kod i južno od V i 11 e r s-B r e ttonneux-a. Poslije što su osufečenl jaki nutarnji napadi na 1 sjeverno od haugardske šume, skupio je neprUatelj poslije podne svoje siie, sastavljene većim dijelom iž Marokanaca, za jedan uovl napad protiv h a ngardske šume i sjeverno od potoka L ti c e. Ovaj je napad više puta ponovljen. Sa najjačom topničkom vatrom započeti pokušaji, da se probiju haše llnije. izjalovljeni su. Viastitoru odlukom prešla su na to na napad s obje strane potoka L u c e naša pješadijska odjeienja I očistila više gnliezda raašinskih pušaka, zarobivši pri tom izvjestan broj Francuza. Na ostaiom frontu nema uišta značajniieg. Istok: Flnska: Osujećenl su neprljateijski pokušaii. da prema sjeveru probRe liaše linife kod Lahtisa. Pn1 zapovjednik giavnog stana pl. Luđenđorff.

Slamčica. Miir u Brest-Litovsku poremetio Je zapadne sile sporazuma u unutrašnjoj ravnoteži više, nego makoji drugi dogadjaj. Ako bi se iz ove prolazne diepresije zaključivaJo trajno odricanje koalicije, onda bi to značilo ne poznavati dobro pravi k-arakter đržavnika u Londouu i Parisu. Ako su se mogli

jasno vidijetl pokušaji, da se vojnički i ekonomski klonuloj Rusiji već u svom sopstvenom interesu pomogne kako bi se opet digla već za vrijeme protekle rie>vo!ucijonarne godine, sad se to još bolje možc primjetiti. I opct upozoruju krugovi sporazumnili siJa na to, da je nesreća sa svitn svojiim posljedicarna samo zato zadesila saveznike, što je neprijatelij na istoku dobio odriješene ruke, te suvišne divizije bacio na zapad. Svakog daua čuje francuska i emgleska ja\most, kako dovlačenje njemačkih trupa sa napuštenog ruskog fronta traje neoslabljeno I dalje, baš kao da je od brest-litovskih daina iz svalcog pojeđimog čovjeka postala čitava stotina. Englesko rovarenje u Rusiji uskortlo je veoma karaktcristične pojave u najrazličnijim krajevima nekadašnje carevine. Dokazano je činjenicama, da je djelo konačnog inira sa Ukrajinom satno zato tako teško napredovalo, što su svuda bili bez skrupula razni upli/vl sporazumnih sila na putu postizavanju sporazuma. Isto jie tako poznato, da se otpor, na koji je naišla Turska pri zauzimanju obećanih oblasti u Kavkazu, može u glavnom pripisati mahinacijama sumnjivog izvora. Pa ako u posljedmje \ r rijeme opet dol'aze ovamo vijesti o energičnoj promjeni kursa moskovske vlade, onda to dokazuje, da bi tom veoma problematičnom pokretu imali uravniti put VVilsonovi pokušaji pribiižavainja, kao f engleskl novčani prflozi. Ali svakako bi manje mogio bitl poznato. da — kako javlja dopisnik jeđnog berlinskog lista — Bngleska u velikoj mjeri inta svoje prste upletene u Finskoj. Bjegunci, koji su došili u Sordavalu, pričali su nahne, da se tiz crvene gardiste bore takodje i engleski 1 američki časnici. Davmo prije, nego je Finska dobila njemačku potporu, pozajmiia je Engleska revolucijonarima svoju pomoć u borbi protiv vlade, koja je. budi uzgred rečeno, biia najdemokratskija na cijeloj zemfji. A sa časnicima, koji su u početku bili odredjenl samo za obučavanje vojnika, došie su i trupe, koje su na prvom mjestu imale politički, a tek onda vojnički zadatak. Vojnici Velike Britanije, koji bi — kako se danas ispostavilo — boije učiniii, da su ostali na zapadnom frontu, zauzeji su murmansku žeijeznicu i digli tamo sasvim uredjenu englesku koiom'ju. Tako je zaobilaznim putem crvena garđia dobiijala ne samo dovoljno oružja i municije od svojih briitanskih prijatelja, nego je time ova engleska filijala zatvorila i jedini felaz Rusije na okean. Ako svl

znaci ne varaju, to jc trebalo da bude sredstvo za presiju na vladu u Moskvi, kako bi biila što poslušnija i pristupačnija za savezničke planove. Isto tako, kako je Indija ekspan/.iji ruskog lcoiosa prema jugu postavila silovitu zaprjeku, predstavija i posjedćuije sjevernog diijela ruske zemlje podvezivanje posljednjeg životnog damara, što je Rusijl ostao poslije gubitka baltičkih pokrajina. Time je u britauske ruke dospio onaj jediini trgovinski put, kojim je raspolagala nekadašnja carevina, a hipoteka, koju je engleski dobrotvor u svoje vrijeme odobrio otpalom savezniku, izgleda — ako u posljednjem trenutku ne bude zelenaški ukamaćena, — da je barem de facto osigurana. Slučaj sa Finskom pokazuje jasno, kako VeMka Britanija, vjerna svojim tradicijama, tjera realnu politiku u najgorem smislu, kako umije da svoj imperijalizam dovcde u vezu sa nadama, koje stavlja u budućnost, te se i opet ne plaši pred iznudjivanjem. Momentano je vojnički sposobna Rusija — čeižnja iondoskih uržavnika, a za dizanje ove sfilamčice nije im ni jedno sredstvo suviše odvraino. Pri svem tom ostaje slamčica naravno slamčica. Odlučni dani na zapadu. Značenje zauzeća Kemmela. Borljn, 27. aprila. General harijn JJrdcnne. vojni kritičar ,,B e r 1 i n e r T a g b 1 a t t‘'-a, piše: Sad će se tek pokazati značaj na brdfo K e m m e 1 u, osvojenjie ovog stuba engleskog položaja. 26. april biće naročito obiiježen u sadanjoj ofesizivi, te pntža sjajnu persipektivu. Berlin, 27. aprila. Sa mjerodavne vojničke stranc primljena je ova informacija: Uslijed osvojenja Kemmela Englezima je nemoguće držati Yper. Od steenskog potoka možemo prodrijeti u položaje kod Ypra, te udariti na grad s boka>. Žefijeznička pruga Yper—Pope.ringhe nala.zi se pod njiemačkom unakrsnom vatrom. Poiožaj Engleza u Ypru p o s t a j e k r i t i č an. Mi moramo čekaitl samo još maJo vremena, da bi doznali, na šta su se Englezi odlučiili. Značajno je, da je prednost unutrašnje Iiinfje, koju su do sada imali Englezi, prešla na p u š t a n j e m yperskog zavijutka u ruke Nijemaca. Upada u oči, da su onih 6500 zarobljenika pri osvojenju Kemmeia,

sami Fraucuzi. Ovo pokazuje, da Englezi višene raspolažu dovoljnirn snagama, da bi svoje p o 1 ož a j e mo g 1 i braniti bez francuske pomoći. „Neosrojfivr Kemniel. — Uvferavanja Clćmenceau-a, Fociia i Malga jedan dan pred zauzećem. Ženeva, 27. aprila. Ratni dopisuilk fraucuskih i engleskih novina javljaju u novinama od srijede i četvrtka, da vrhovno zapovjedništvo sporazumnih sila smatra, da je osvojenje kemmelskog odsjeka i sk 1 j u č e n a. Clćmenceau je rekao članovima francuskog vojnog odbora: Ja sam govorio sa Fochom, Haigom i ostalim zapovjcdnicima, te sam osvjed'očen, da će Nijemci iz vojske Sixta pl. Arnima okrvaviti glave i d a Kemmelneće uikada osvo-, j i t i. (Dan je đocnije Kemmel bio osvojen! Op. Ur.) Jedno Haigovo priznaufe. Ženeva, 27. aprila. „Echo de Paris“ i drugl pariski Iistovi donose ovu izjavu Haiga: ,,Ja sam jcdini odgovoran za jučerašnji neuspjeh aJIli ipak ne očajavam, mojc čete očuvaće vjernost prema menL“ Neslomijiv napadačkl duh njcinačkih četa. Zi'irich, 27. aprila. ,,N e u e Z ti r c h e r Z e i t u n g“ dobija sa njemačkoig glavnog fronta ovu privatnu đepešu: Pri moioj viišanedjeljnoj posjeti na frontu od Nancy-a đo Passcher.daele osvjeđočio sam se lično, da su trupe bez obzira na sve napore i n'ezgode pune nesiomIjivo>g napćidačkog. dtilia, i da u borbi jurišaju kao i u avgustu 1914. g. Gubici su srazmjerno neznatni i poređ svili teškoća u zemljištu pridonosi dobro uredjena rezerva ratnog materijala municije i ishrane, da se povjerenje u vodstvo uvijek učvršćuje. Cete ne izglediaju nigdje pretmoreme. Odnosi brojeva promijenili su se, pro* tivno vremenima odbranbenih bojeva, u boJeve na dva fronta. Njeinačko voino vo-dstvo raspolaže sa po izgleđu neiscrpnim rezervama živog i mrtvog materijala. Na frontu se misli, da su điosadašnja preduzeća početalk velike, dugotrajne ofmzive. Sudbina Calaisa i Diinkirchena. Značcnfe ugroženog Ypra za Francusku. Zeneva, 27. apriia. Vojiii kritičar pariskog ,,J o u rnal“-a piše: Sudbina Calaisa I

Dfinkirchena nerazdvojna je od sudbine Ypra. Iza Ypra nema stalnih' obranbenih linija, uiti izgradjenih položaja, nego samo privremenih odbranbenih položaja. Ova važna činjenica mora se konstatovati, da bi se predočilo, kakojeveliiko značenje Ypraza cijelu Francusku I En g 1 e s k u. Borba sa oklopnim automoMHina. Kb. Berlin, 27. apriia. W o 1 f f o v u r e d Javlia: Jedail dogćvdjaj z borbc sa oklopnim automobilima (tankovima) od 24. o. mj. zaslužuje naročito interesovanje. Južno od V i 11 e r s—B r e t o n n e u x a> bl-o je prvi slučaj, da su se naši jurišnj dklopni automobili sulcobili s naprijatehskim tankovima. Niemački taokov! su se tom prilikom pokazali kao jači, i daleko vještije vodjeni. Jedan jedini njemački tank, svojom vatrenom tučom s kratkog ostojanja, savla5ao ie tri neprtiafeljska tanka. Zamorenost u Francuskoj. Kb. Beirlin, 27. aprila. W o 1 f f o v u r e d javija: Iskazfi zaroblienika o zamorenom raspoloženju u Francuskoj sve se više množe. Francuska pismonosna pošta se hotimice zadržava, da bi stanovništvo ostalo što duže noobaviješteno o vojničkom položaiu. U Parisu vlada u poslje'dnje vrijeme organizuje jednu ligu, koja vrši neku strogu i tajnu naročitu službii. Onaj, koH nepovoljno govori o ratnom položaju, o-dimah se dostavlja vlastima i kažnjava se. Da bi se oslobodio što više Ijud' ski materiial za borbene redove. Američanl se upotrebljavaju za polici-jsku službu; oni strogo motra i na francuske vojnike koji se na dopustu nalaze. Zbog toga vlada nre-dju francuskim vojnicima velika ogorčenost, _ jer su sebi zamišljali sa svim drukičju amerioku potporu. Za saziv francuske narodne skupštine. Ženeva, 27. aprila. Pariski listovi, koji pripadaju Ijevici, neprekidno traže sastanak narodne skupštine u Franc u s k o j. Senator d e B i e r r e traži u iistu ,,V e r i t e“ da se sazove odbor, za javno dobrotvorstvo u V e rs a'! 11 e s u. Protivengleski pokret u južnoj Africi. Rotterdam, 27. aprila. Londonski listovi javljaju: Slom Rusije potstakao je, kao uspjeh njemačke ofenzive, južnoafričke republlkance na žestoku propagandu protiv engleske vladaviine. Kad je general Botha prije dvije nedjelije predložio u južnoafričkom parlamentu brzojavni pozdrav Haigu, nacijonaliste su se tome protivili i pjevajući narodne pjesme nisu se digli sa svojili sjedišta. Prilikom proslave rodjendana generala

PODLSSTAK Bož. D. Lukić (Beograd): C v e t i Kratak osvrt na istoriju praznika. Današnil dan. u toku svete četr'nfesetnice, na teškom putu iirišćanskog revnovanja 1 postnih podviga za radosni doček svetlog Vaskrsetnja Hristoivog, čini njen poslednii dan. Od njega nastaje velika, strasna sedmica. Pod Prvim zrakom pralećnjeg sunca, u prvom mirisu cveća i žeJJetnog zelenila, uz lako budjcnje prirode t milozvučn'j poj ptlca, slavlmo mi danas taj đan dušom i srcem kao svetll praznik uspomena lz poslednjih dana žlvota Hristovog — Njegov carski hođ u Jerasalim, -'Veti. Počinjući tu sedmicu, Crkva prinosi Gostpodu predprazničko pevah>e praznika Vaja, moleči sa >za one koji poste, đa bl i oni s Lazarom, koji fe četiri dana ležao mrtav u gnobu, osle četrđesetodnevnog posta, vasrsli od sinrti i greha; priugotovljava I priziva sve nas k duhovnoan susretu carskog hoda Gospođnjeg u Jerusalim. Svetao je to dan u životu i uspomesnama hrišćanskih naroda. Vefiiki je on i sveti u životu I Sifpskog Naroda. Svhna on napominje jedan svetao mcr menat iz života Hristovog. A Srpskl narod 9£ća na onaj istoriski čas, kad fie posle katastrofaine nesreće srpske °d 1813. god., na današnii dan 1815. ®od., rudnički vojvoda MiJoš Obrenović, po odsluženoj službi božjoj u Takovskoj crkvici, pod takovskim grtnom razvio zastavu oslobodjenja. Sa čisto srpsko-hrišćanske tačke gtedišta pnetma tome u današnji *e dan

utkivaju razmišijanja o trima posebnim dogadjajima, o trima raziličitim istorijama, trima odeljnim vremenima. Istina, i ako različiti dogadjaji, dva su veoma u bliskoj vezi, -upravo jedan pored drugili, kojl su mu pnedhodili uzrcčntk dnrgoga, a 'trećt je celina za sč. Prvi se 'đogađjaj domaša pretiiodnog dana, snbote, pa so odnosi i na drugi, današnji dan — ueđell u. Toga dana, dana Siibotc, pravoslavna crkva posvećuje svoje bogosluženje uspomeni dcgadjaja, koji prodvaruju i približuju spasonoisna stradanja i smrt Ciosipoda našcg Isusa Hrista i na kraju uspomeni samih stradania i smrti Njegov&. Ispunjuiući zakon starozavetiio« društvenog bogcsluženja (izl. XXIII, 17) i vršeći Volju Oca Svoga, Isus Hristos je u dane svoiga zetmaljskoiga žlvota išao na praznik starozavetne Pasiie u J>erusalim. Cetlri Pasiie obuhvataju vreme jevaivdjelske spasonosne propoveldi, koju je počeo ON iposle Svoga krštenJa i nastavio do Svo-ga .Vaznesenia. Tako je iON išao u Jerusaltm na praznik 1 posiednje svoje Pashe, ne gledeći na to što je Božanska slava učenja 1 čuda Njegovih, rasprostrvšl se gotovo po ceioj obećanoj zemlji, izazvala protivu Njega aavist starešina Judefiskih. koji su vcČ sirneraii da Qa osude na smrt. Tafi posl&dnji put Njegov na Pasiiu još je većrna umnožio Njegovu Božansku slajvtu 1 uvećao zavist I zlobu knjižntka i fartseja prema Njamu. Prvi dogadjaj pri tonne, kdi je osobito proslavio Gospoda i uvećao protlvu Njega zlobu Sinedriona judejskog, bilo je vaskrsenje ’Lazaravo, kojfi fe čeitiri dana le->

žao mrtav n grobu (Jov. XI, 5). Lazar je bio Jevrejin i farisej, sin Simona Fariseja (Mat. XXVI, 6), rcdom te sela Vitanije. Do smrti svoja tih dana, on beše bliski drug Hristov, i ovaj je veoma često odlazio k njemu. Smrt Lazareva trebala je da bude izliiv neobične ljubavi Hristove prema njemu [ vaskrsenje njegov-e iz mrtvih momienat proslavljanja Sina Božjeg utvrdjivanje vere Njagova i vere u Njega ■kod učenika Mu (Jov. XI, 4. 15). Ali je^ u isto vreme, pobe>da nad njoma vaskraonjem Lazarevim bila i poslednji krik zavisti i zfiobe njegovifii krvnili neprijatelja. Čuvši o vaskrsenju Lazarcvom, juđejski prvosveštenici i starešiine govoraliu o Hristu: „Šta ćemo činiti? Čovjek ovai čini mnoga čudesa. Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjcrovati, pa će doči Rimljani i uze. ti nam zemliu i narod (Jov. XI, 47, 48)". Arhijerej Kajafa posavetova Sinedrion, posluživšl ise pi-oiroštvom o slpasonosnoj sill kirstne smrti Isusa Hrista: ,,vi ne znate ništa; l ne mislite da ja nama bofije da jedan čovek umre za narod ncigoii 'da narod sav propadne (Jov. XI, 49—51)“. Od toga dana rešiše oni bezuslovno ubiti Hrista, obiavitl naredjenje da se 'uliivatl gde se saimo vidi (Jov. XI, 53). Vaskrseinje Lazarevo tajko je ozlobilo ficnji-žnikc I prvosveštenike, da su ireši'li ubiti m samo Vaskrsitelja nego i vaskrsloga (Jov. XII, 10). La-zar fe zbog toga pobegao na ostrvo Kipar, gdie je docnije bio od apostofia postavljen za etpiskopa. Bogomajka mu Je daroivala omofor, kodl fe sarna izradiia. Tu fe on živeo po svome vaskraenju feš 30 godina u strogom uzdržaivanju i podvizLma. Tu jo i po drugi put umro J sahranjen. U

XI veku vtzantijski imperator Lav F ilosof preneo je mošti Lazareve sa Kipra u Carigrad. Pravoslavna crkva po isteku četrdiesetnice, stupajući u neddju stradanja i srnrti Oospodnje, počinjo svoje svielštene uspomene vaskrsenjem Lazarevhn, koje je biJo neposredni uzrok nešenju judejskog ‘Sinedriona da se pogubi SpasitelJ, pa čak i sam Laizar. Vaskrsenje LazarCvo proslalvija crkva još od naJstarijih vretnena hrišćanskih. Oci Crkvo IV vekac sv. AmfiIoliije, episkop ikoniski, sv. Jovan Zlatousli, bl. Avgustin i dr. ostavili su nain i svoje pouke, 'koje su proiznosili na dian Lazareve subote. „Danas fe, govori Zlatoust. —• Laza-r vaskrsnuli iz mrtvih, uništio za nas innoge i različite sablazni." U VII v. Sv. Andreja Kritski napisao je takodje besedti na ovaj dogadjaj i kainon, koii sada beva Crkva. U VIII veku Kozma Majumski i Jovan Damaskin predall su Crkvi takodje kanone na ovaj dain, koje i saida CrkVa peva. Pa i prilikom prenosa Lazareivih moštl u Carigrad sastavijeno je na dan njegovog vask-rsenja liekoiliiko sveštenih pcsania, koje su l dan danji u upotrebi crkve. Po glasu crkve, vaskrsenjem Lazarevim, Isus je hteo izmedju ostaloga pokazati u Setoi Boga 1 čoveka, uvie-riti svoje učenike o budućem svome vaskrsenju, sve pak — odJšteim vaskrsenju mrtvih, — grešnicima iavitl obraz duhavnog vaskrsenja. Stvarno u licu svome Gospod Isus javio je na smrti Lazar-evoj najočevidnijim načinom božanstvo i čovečanstvo. Kao Bog, koji sve zna, On je izvestio svoje učenike o smrtl Lazarevoj, premda niie bio izvešten o tome. On odlazi u Jfiltaniju.

Marta i Marija, sestre umrlog Lazara, i drugi zaiednički javno ispovedaju Isusa Hrista svemogučim i Sino-m Božjini. „Gospođe, — govori Marta, — da si Ti bio ovđ-e ne bi moj brat uinro. A i sad da što zaišteš u Boga diaća Ti Bog... Da, Gospode, ja Ivterovali da si Ti Hristos, Sin Božji, koll dolazl 'na svet (Jov. XI, 21-22, 27)“. To isto prozbori i Ma/rija pavšl pred noge Spasiteljeve. Isto govoraliu medju sobom o Njernu i ostall Judejci: „Gledaj kako ga ljubljaše; n-a mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učinitf đa i oval ne umre?“ Tada i sam Hristos ja-vno izreče o sebi da le Da-rodavac života. „Brat će tvoj ustati", reča On neutešnoj Martu — ,,Ja sam vasfersenje i žlvot, koji vjeruuje mene ako i umre živeće. I ni jedan koji živl i vje-ruje Meno neća umretl na viiek“I kao istiniti Bog, prozljori On posle kratke molitve Ocu Svome — nađ dignutim katnenom otvorctnog groba Lazarevog, koji Već četirl đana tu le-, žaše i jaki smrad od njega udaraše:, „Lazare, izidji napolje". ,,I izidje mrtvaic obavit 'platnom po rukama L po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano" . . . „Tebi Vladiko, Care sviju, sve je inoguće", — govori Crfeva, — „glas Tvcnj razrušio ie adovo carstvo i reč vlasti Tvoje podigla Je iz groba četvo-. rodnevnog mrtivaca, i Lazar bi spasiteljni dokaz obnovljenja" (stih. na( Cveti). Kao istiniti čovek Isus Hristoš. došavši u Vitaniju gde jei živeo I umro Lazar, l videći sestre pogružene u tuzi i bolu, i sam fe dhgo plakao. I obhrvan tugom samo je upitao: ,,0de sfce ga metmili?." Jako fe Gospod do^