Београдске новине

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkoni poslile. podne.

Pojedinl brojevl: IIWfW» I ■ knjtvlaa Uf*i]a<N«a i fl hotfTTJl «4a.lb. Ittap« oljnl t* . . .lUHUClO • —M»> •• ........ 12 l»Mra

MJeseCna preiplata: U eMfradu I b krala.lmi upasjtdnutii* u

U Baogradu » fe.ta.Hi o knfe U «onirhl|l. U hKatraoatra

Oglasl po oJJenlku.

B 8- ■ 4BO

tfrednlHvoi BE08RAD, Vuke Karadilća uL bro] 10. Teiefon bro] 83. Ilprava I prlmmjo pretplete TopllSln vonao broj 21. Telafen br. 26. Prlmaoje oglesa Knaro Mlhalla td. bre] 38. Telefon bro| 249.

Br. 125.

BEOGRAD, subota 11. raaja 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 10. maja. Nema nikakovl'h naročitiii doga’djaja. Načclnik glavnog stožcra. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Beriin, 10. majav Zapadno bojište: Na borbenltn frontovima je topnič djelatnost preko dana bila živahna isamo u oblasti Kemmela, obostrano [potoka L u c e i na zapadnoj obal! •A v r e. Jako povećanoj valri u ihn odsjecima slijedUi su neprijateljski napadi. U njihovom suzbijanju i u živahnoi izvi'djačkoj djelatnostl zadobili smo [zaroMjenike. S večeri f n toku noćl oživjela je topnička borba više puta !zanedju YseraiOlse. Na ostaliin frontovima ograničila .se borbena djelatnost na izvidjaćke jborbe. Sa ostaltii bojlšta nema ničeg novog. Prvl zapovjednik glavnog stana Dl. Ludendorff. Izvještaj bugarskog glavnog stožera B. b. a. Sofija, 10. maja. Maćedonsko bojlšte: Jzmedju ohridskog f presjpanskog jezera rastjeraii smo jedno francusko pješadijsko odjeienje, kojo je poslije artifjerijske pripreme pokušalo, da se približi našim linijama. U fcstom ođsjeku prodrlo je jeđno naše jurišno odjelenje u neprijateljske položaje I vratlio se sa francuskim zarobljeniclma. Sjeverno od Bitolja, istočuo od C r n e R e k e. kod sela S t r a v I n e, na Dobropolju I južno od H u m a, bila je pokadšto jača obostratia paljba. Naše predstraže rastjerale su vatrom srpska I eugleska jurišna odjelenja kod sela Z b o r s k o i istočno od V a r4a rav Privredna pogodba sa Rumunjskom. Ugovor o miru sa Rumunjskom 'đao je piore-d svojih značajnih vojnih l političkih posljedica saisvim novu sliku i privrcdnom ratovanju srednje Evro pe. Sađa, pošto su i u pojedinostima

Novi neuspieli engieski napad na Ostende.

objavljene odredbe toga ugovora, može se ocijeuiti, u kojem su poglediu i u kojoi mjerl Austro-Ugarska l Njemačka mogle izvućl privrednih koristi od pobjede svojili tnipa. Od naročite su važnosti one tačke privredne pogodbe, koje govore o Izdaivanju pod najam rumunjskih državnih zemljišta, I prema lcojim će ta imaaija eksploatlsatl nc samo u okupiranim krajevima, već i u Moldavskoj jedno društvo, koje će se nalazitl pod nadzorom pobjedioca. Ovo je pravo eksploataclje ustupljeno na 90 godtna j to tako, da će dotično društvo po isteku svakih 30 godjua prenijeti praiva i dužnostl na drugo društvo, koie će označlti njemačka t austro-ugarska vlada. Interes rumutijske države u ovom predutzeču, koje će skoro isključivo obuh’vatati ekspioar ciju petroleja, obezbijedjeu je obavezom đruštva, da u toku od 15 gođina vrši nova bušenja petrolejskih izvora, dalje reverenciiom t. j. pravom da za sebe otkupj izvjestan dio proizvodnje I najzađ u učešću u društvu kapitalom 1 čistom dobiti. Jeđnovremeno je naročitim odredbama iskijučena mogućnost, da rumunjska držaiva Ul opštine nametnu društvu naročite poreze ili druge dažbine i na taj ga način oštete. Kao što se iz ovih naigovještenih odredaba ugovora može viditi, središnie vlasti ostavljaju svojom predusretljivošću rumunjskoj kraljevini dovoljnu osnovicu za razvitaJc, na kojoj uspiešno može raditi na svom privrednom jačajiju. Na iine već i prije rata rumunjska je proizVodnja sirovog petroleja davala višak od preko ■ 1V 2 milljuna tona, od lcoJe su kollčine do dnše jedva dvije desetine izvezene u Njemačku i u monarhiju. Središnje će vliasti dakle osim prava nadzora nad novim petrolejskim dntštvom, koje će se osnovati obezbijeditl sebl samo ingereneiju o pravcu, kuda se izv r ozi višak u sirovinama 1 težiće u glavnom da se osiguraju u snabdjevanju mineiralnim proizvodlma. Druga važna tačka ugovora odnosi se na trgovinski monoipol. No ovaj će monopol stupiti u snagu samo u slučaju, ako do 1. januara 1919. godtne ne bl doveli nl do kakvog rezultata pregovorl, kojl iina da se povedu izmedju rumunjske vlade i središnjih vlasti poslije ratifikacije ugovora o miru o snabdjevanju ovih posljednjih rumunjiskim viškom od proizvo'dnje sirovog petroleja. Rečeni moriopol pak Zarmišljen je kao trgovinski monapoi, to jest sav sirovi petrolej, koji se nalaizi u Rumunjskoi ima da se stavi na raspoloženje monopoJskotn društvu, koje je dužno đa ga primi. Pošto }e monopolskom društvu u interesu što

veća proizvodnja, to se ne može pretpostavlti, da će ono učinitl neuinjesnu upotrebu od svoga prava, da slobodno opredjeljuje cijetie i tinie sputavatl proizvodiiju. Odnos izmedju Njemačke i Austro-Ugarske u toj stvari, ođmosno njihovo učešće u rumunjskol petrolejskoj Industriji regullisaće se u vidu siitdikatskog ugovora. Austro-Ugiairska dobijaće od rumunjskog izvoza u petrolejskim proizvodima 25 na sto, l to u prvom redu sirovog petroleja, kojlće shižlti kao sirovina za amstro-ugarsku itidmslriju rafinerija petroleja. Pošto Austro-Ugarska Iz galicijskih izvora petroleja može 1 sama pokrtti svoju vtaistitu pofrebu, to je time ta pcrtreba u izdašnoj injerl zadovoljena. Dalie u ugovoru o miru ima odredaba važnih u saobraćajno-telmičkom ipogledu, kao na primjer o uredfenju dunaivske plovidbe. Već prjje rata bita je predvidjena reforma starog dunavskog akta od 1857. godine, pa je ta namjera sad eto odrnah i privedena u djelo. Jedna tačka ugovora obuhvata umjerene propise onaknadi štete I o rekviizicijama, za koje jc, kao i za sve ostale pogod'be finansijske prirode uzeta kao pravna osnovica haaška konvencija, prema kojoj okupirana zemlja itna da snosi neprijateljcve troškove. Pogodbom o žitu dopunjuje se privredni ugovor, što su ga zakijučile srediŠHje vlasti sa Rumunjskom, a koii je sve drugo samo nije diktat sile ili neograničeno iskorišćavanje vojničkih uspjeha. Rumunjska je naprotiv tim ugovorom sačuvićiila potpunu privrednu slobodu na sve stratie. Posnje mira sa Rumunjskoni. Ekonomskl ugovor sa Rumunjskora. (NaroCttt brzojav „Beogradsklli Novtna“.) Budimpeišta, 10. rnajrt ,,D 611 Hirlap“ Javlja iz Beča: Ekonomski ugovor sa Rumunjskom imia 5 tačaka. Prva se odnosi na zaikup onih oblasti rumunjskih, u kojima su petrolejska polja. Druga i treća tačka utvrdjuju, da će Rumunjska i rumunjska vlađa ove oblasti staviti pod prisilnu upravu i prepustiti jednom njemačkom društvu, kode se ima obrazovati. Četvrta tačlca se odnosi ria stvaranje državnog trgovačlcog monopola, koji će se prenijciti na jedno društvo, koje imaju osnovati .aiustrougarska i njemačka vlada. Peta tačka sadržava cdređbe o eksploataciji. Pravo zakupa odobrava se spomemitam društvu na 99 gdđina. Od ulja, odredjenog za izvoz, zadržalla je AustroUgarska za sebe 25%.

Povratak KiilUmannov u Berlin. Kb. Berlin, 10. maja. Držiavni tajnik dr. K u h 1 m a n ti danas u 10 sati prije podne je ovdje. prispjeo. Dočekali su ga i pozdravill državni kancelar grof H e r 11 i n g i državni tajnicl ostalih nadleštva. Odlučni dani na zapadu. Engleskl poraz pred Osteiidom. Kb. Berlin, 10. maja, Zvanično: Engleiske pomorske boračke snage poduzele su 1. maja u 3 sata u jutru ponovnl blokadni napad protiv Ostende. Nekolicinl brodova je pod zaštitom vještačke magle pošlo za rukom da prodru u pristanište; ali su ih suzbile naše obakke baterije, Druga jedna krstarica je nasjela izvan pristaništa.. Ulaz u pristanište je ostao potpuno nepovrijedjen. Na brodn nasjele krstarice nadjeni su samo mrtvi Ijudi. Prema dosadanjem istraživanju uniŠtena su najmanje 2 neprijafeljska motorska broda. Jeđan je motorski brod tešlco povrijeidjen. BiokadiH po'kušaj je sa svim odhijen, Engleska je ponovo tizalud žrtvovala ljudske živote i brodove. Neusp.iešui engleski uapad na Zeebriigge. Kb. Berlin, 10. maja. \Volffov ured javlja: Jake ue.prijateljskc eskadre napale su selo i obalu Zeebrugga. ali nisu pričiniJe nikakve vojničloe štete. Od neprijateljiskih letilica poginula su 3 Beigijanca i dva djeteta, dva su lica teško a ne.koiilco lako raujena. Tri neprijafeljske letilice su na mont oborene. Načelnik admiraiskog stožera mornarice. Sudbina Ypra. Kb. Paris, 10. maja. Kako listovi javljaju, ratfri savjet sponaeumnih sila je riješio, da nfc ::d pusti istaknuti odsjck Ypra, koga smatraju neoisvojivim. ako savezne vojske pokažu vojju da ga održe. Renterove bajke. Kb. Berlin, 10. maja. Zvanično: Rcuterov lired ponovo rasprostire neistinita saopštenja o našim gubicima prilikom cngieskog pokušaja bicJciran.ia O s t e n d e i Z e ebrfigga. Mi možemo samo ponovo obraititi pažnju na naš izvještaj od 4. maja, prcma kome su naši gubipi iznosili 8 mrtviili i 16 ranjenih, dakle ne stoje ni u kakvoj srazmjeri prema gubicima Engleza, koji su imali 588 mrtvih, ranjenih i nesteiih.

Problem opšteg mira. Papiua želja za inirom. Kb. Rim, 10. maja. Papa je izdao Motu proprto, prema kome se imaju na dan praiznfktf Petra I Pavla svuda odslužitl sv. mlse, da bi čovječamstvo ponovo uživalo u slozi i miru, ! pomolilo se za žudno željeni pravičnl mir. Velika afera u Engleskoj. Rasprava u donjem domu povodotu ] Maurizesovih optužbl. f Kb. London, 10. maja. » Jučerašnja sjednica donjeg doma, u kojoj je Asquith obraziožio svoj pređlog za osnivanje naročite komisije za istraživanje sa'opštenja generaia Maurizesa, bila je mnogo posjećena. Lože poslanstava 1 i lordova bile su pu« ne. Asquith je izjavio, da njcgov prcdlog no znači nikakav votuin nepovjerenja. Kad bi on osjećao, da se ima predložiti nepovierenje, on bi to otvoreno učinio. Poslije njega je govorio I loy.d Oeorge. On je prije svega osuuio postupanje generala Maurizesa, Ako je ovaj cijelu stvar smatrao za talco važnu, da je mfelio, da se može usprotiviti službenim propisima, onda je trebao prije doči u kabinet ili đo okrivijenih ministara, upozoriti !h na pogrješku i tražiti ispraivku. Tako smo za geneiraiovo pismo doznali istom iz novina. Ovo postupanje je nepristojno. istražna komisija za ocjenjivanje navoda rninistara nije na mjestu, pošto svojstva narada zbog rata idu suviše visoko. On ostaje pri svojim saopstenjima. Njegov navod. da je borbena stiaga engleske vojske 1. januara 1918. gcd. bila znatno jača, nego 1. janunra 1917. god., osnovan je na zvaničnim informacijatna ratnog savjeta. Ako su ovi navod'i lažni, onda za to od'govara ratni savjet. Ali navodi su tačni. Kb. London, 19. maja. Reutcr javlja: Sa 293 glasa protiv 106 odbio je donji đom predlog A s q u i t h a, kojim navode generala Maurizesa ima ispitati odbor đon.ieg doma a ne sudije. Podmornički rat Nova poiapiiania. Kb. Berlin, 10. maja. < Podmornie.j., Šojoj je zapovj?dnik kapeUui pl. Glasenapp r .ima!a je vclikiuspjeh u Irskom moru i njegovnri pritokamu; ona jo tra.nsport.nom saobracj jij naših neprijatelja nanijda ponovo osjetne štete. Obazrivim i odlučnim vodjsUom zapovjedniku je pošlo za rukom da polo; i 7 parnih brodova, većina u osiguranom sprovodu, i 3 jedrenjaka, nkupno 25.009 bruto tona. S paniim brcđovima je unišlen skupocjeni ratoi materijal i mno. ga sirovina. Načehiik admiralskog stožera mornaTice.

PODLISTAK JLaza K. Lazarevlć: Sve će to narod pozlatiti. (Crtica iz rata 1876. godine) I sumrak so poče hvalati, a ladje još r.ema. Svet, koji ju je čokao, poče se razilaziti. Ode i dečko 8 tvrdim zemičkama i kapetanica s bajatim licem. Odoše i oba prakljkanta, s Markom stolarom, svadivši se najpre s gostionićarom, što im je točio još prošle sređe otvoreno pivo. Po<ljoše j kočijaši, nudeći se da po dva groša voze u varoš; alli većina, „radi ftpetita‘‘ ili „opružanja nogu“, ode pešice, zametnuvši prut na rame, a palac od leve ruke za špag od pršnjaka. Ni žena Marinka magazadžije ne htede sesti u kola, već podjc sa srojim malenim drušlvom pešice, okrećući čas po ledja o-tnima s kojima je govorila; i to ne iz ne.pristojiiosti, vcć prosto zbog tepcluka, koji tako bozazleno blislaše, kao da jo Zaje,čar procvatio, a kroz Knjažovac protekla reka od mleka. , Sunce se beše rasplinulo u dalckoj prekosavskoj ravnici, i samo još povrh rnesta gde ga je neslalo pružahu se u nebo dugačke, svetlo bohčaste zrake, kao da je otud sa zapada pomoho neko grdirn šaku, sa raširenim i ica goro okrenutim prslima — upravo onako, kako to prave dobri i rdjavi moleri. Sava, koja jo bila tako opala, da je so gotovo na svakoin mestu mogla gaziti, sanjivo oticaše, odbijajući slabačak crvenkast reileka od oblačaka povrh nje. Za tnalo još, i svet se sasvim razddje. Osein slugu i činovnika parobrodskib, na obali stajahU još samo dva čoveka —-> tjedan u fesu i čakšinuna, drugi u mun-

'diru i mamuzama. Onaj u fesu — Blagoja kazandžija — ceo dan nestrpljivo hodašc; svaki čas zapitkivaše boga po štogod; ^brtašo se neprestano, kao da ga cela snaga s\Tbi, pa ne zna, odakio da se počne ćešati; ulažaše u staničnu gostionicu, i, čisto kao da ćo odocuiti, usplahireno istrčavašo ponovo napoije, upirući pogled daleko preko mirno Save. Njcgovo lepo izbrijano, čisto lice, s lakim površnim horama, nalik na one oblačke u ćilibam, sa sedim zolufima i bTkovima, stajaše nekako u konfrastu S malenim, plavim vcdiim očima, koje živo, pa ipak s použdar.jem skakaše s jeđi og pro'lmeta na dnigi. Cihuk je neprestano đržao u zubima, palteći lulu istrescnim kokicama. _ Svairi čas je zapitkivao i mOmke i agcnta: što to nema lađje? da li ima kakv T a depeša? jo li voda tako mala? vuče li kaku teretnicu itd. — našto mu i momci i agcnt, sa uroflj nirn gospodstvom strhnih državljana, vrlo ukratto i osorno odgovaraše. Kapet.au, pak, po imcnu Tannsije Jeličić, slajašo golovo coo dan na jcdnom' mestu, podločivši se na sablj i. Lice mu licše okjemito strani s toje ladja đolazi, a oči umorno I nestalno bludiše oko toga mesta, kao ono sasvim izdubena g‘la\ T čina oko ojedenc osovino. Na njegovu licu ne beše onoga lieroičnoga izgleda, koji se kadšto vidja i ua pcnsionovanim potpukovnir.inia, pa ipak ono te opominja na oonarinu, iza koje se diže oluj, odleću ćeramide s kuća i kape s glava. Punački, maleni, 3 obe strano poštrižmi brkovi, malen ali podebeo nos, osrednje smeđje oči, rollavo ohrvo, okrugao obrijan podbradak i čisti, masno žuti, ali he mršavi obrazi, mala usta, s povefljivim konturama, vnelike ruke, aljkava urdTorl ma, a kao sneg bela tošulja i kao mleko

čista sablja — sve Lo izđavaŠe čoveka gospodiu.'i i gejaka, čovcka od koga iščekuješ da zna aranžovati kadril i očistiti ostricu, a, opet, te nimalo ne bi iznenadilo, kad bi on okrenuo dami leđja, obrisao nos salvejom, iii čak zabo viljušktl u lakumiće. On, dakJe, stejaše, a kazandžija. se neprestano vrl.ijaše. Naposletku, kod mrak stižo pr© ladjo, i no inogadijaše sc više videti na zlatan per\ r az na agentovoj kapi, i njih so đvojica, pokunjenj, vratiše u mehanu. — Nema je, pa nemal — ročc knzandžija ljutito, kao čovck komo ne ide karta. — Ncma je — reče i oricir, ali mirno, kao periođičan činoviiik, kcji zua, da posle pet g odina mora dcći ldasa. — Fto li, Bože? — reče opd kazandžija. — Valjđa... )a da... ovdo i nema Turaka... A ladja se, valjda, i ne može bobandirati ? Kapetan ćuti. — A lcoga vi čekate? — upita opet Blagojc. Ženul ►— A ju sinal Ranjon je. On se malo strese, brzo stado istresati skoro punu lulu i, ponovo j.i napunivEi i paleći, nastavi preko čibuka: .— Ali lako, sasvim latol Pisao mi ja njcgov drug Jole. Ovdo i ovdel —• on rukom pokaza sasvim neodredjeno: najpro preko leve plećko, pa onda duž cele desne nogo. — Samo ga okrzlol otpušton jo kući iz bolnioe, da se popravi, pa posle u lme Boga opotl... I treba... Treba goniti pcksijttnal... Samo neka nam je Bog u pomo<S!.. — A šta vam je sin? — reče kapetaa, počinjući učestvovati u istoriji kazondžijinoj. — Moj sin? Kazanđžija! Eh, da vidi- [ te, kalio taj radi. U njega ruka, viriite, ov- | de deb’ja, ncgo u mcne noga ovđe. Ja saan zbog ovih oskudriiii vremena p’rodao sve što sam irnao — šta će mi? samo sam alat ostavio. 'Ali dok je njegovih mku i alata, biće nama dvojici hlo- j ba, pa baš da nas js i desetoro. — Znam, znam — roČe kapetan; ali šta ji on u vojsci? — U vojsci? Pešak! Jcst, pešak! .Ta uvek kažem: ti, biuto, ti bi trebalo da si tobdžija. Ti bi lepo mogao jovući Top. Posle, ono kad grune — milina čoveku čuti! Ali on hoće u pešake. Kaže: ovo vredi — ako ćeš na puškomet, ako ćoš za gušul Strah te pogledati, kad se naljuti, Taj gde udaii, tu trava ne ničel — A gde je ranjcn? — Bogami, ne znam. Ne znam — hadaval Pisao mi je, istina, njegov drug .Tole, ali ja sam zaboravio. Sm.šna inrcna tamo. Evo pismal U dve'borbe — u dve... T)n izvadi sasvim masno 1 izgiižvano pisrr.o iz ćnrčeta i predado ga kapetanu, koji ga ]>onese u ruci, da ga pročita spram svećo u mohani. Udjošeu mieiiainu, s masnim dugačkim slolovima, čadjavim zidovima i od m'uha Hpljuvanim sahatom. Na 'vraiima, koja vodo u avliju, stoji napisano obligatno „srcćna nova gođina“ itd. i ispod toga „Uija! Sremčević 14 gro: od — raki“. Na srodi tavariico obešena lampa člriljila je, jedva probacujući zrake kroz roć sasvim cmo siaklo. Nasrdd srode stajaše jcdna drvena stolica, sa siamnjim sedištem i slomnjenom i tako živopiano ispruženom nogom, kao da hoće aa so fobografiše. Kapetan sede na dugačku klupu kraj prozora i poče Citad vrk> zamrijano pisrno. Blagoje skloni najpre onu stoliou,

psujući „što će'ovo čuđo ov'do“, sedo poslo prema kapetanu, zagmu rukav ođ ćurČeta i pogleđa s’olu, htevši s« nalaktiti. Ali se odjedanput trže, vidoći po stolu grclnu, crvenkastu, masnu mriju. — Ej, ti raorol E, ovo je haš preko jego! Gledaj, ti, molim te: malo no pokvarib koporanl Cuješ, ti, bre, hodi ovamol Obriši otoI Odnckud iz mraČ.nog ugla dovuce s'a jedno prljavo sLvorenje. — A šta je oto ovako masno? Je li magarče? — I’a niebana je, gazda-Bkgojo, —• re'Se prljavo stvorerije, s toliko nepol it■nog razloga, da se Blagoje sasvim razgo. ropadi: — E, gle ti ljjegal Mocljer si ti neki mudracl Pa, vaijda, ne sedc svinje U mohani ? Citaiac će se vrk> ogrešiti, ako pomisli da je Blagoje kakav čangrizalo —* Bože-sahrarii! Sađa jo on samo u gvozničavom stanju od nestrpljenja, pa traži samo sebi zanimanja. Pristao bi on sada i da se bije, i da ga biju — samo da mu prodje vreme. Nije on, inače, bio baš ni vrlo razgovoran čovek, i večorašnja njegov© upraTO napadarije na svakoga koga sretno l>eše samo očajriički pokušaj da razagna čamu. Zbog toga on opet juriši na kapetana: — Jcste li vidoli onoga s nogom?. •— Koga s nogom? .— Ta onoga bez noge? •— Koga bez noge? ■— Ta onoga sa štatom? — Koga sa, štakom? — Sa štakoml Onioga, šf© su mu doktori 'odsekli ruogu? — A što su mu odsekJj nogu? — Pa, kažu, hteo je da umre od ran«y što je dohio na Javoru, pa mti orida