Београдске новине

Cetvrtak

BEOGRADSKE NOVINE

1«. raaja 1918.

Strana 3.

Broj 130. , Vijesti iz unutrašnjosti RazMstv.i. Javljaju nam h Novog Pazara: Noću izmeđju 1S. i 19. aprila đošli su k zakupniku Profiru Petroviću u Lukočevu, kod Požegc, dva nepoznata naoružana turska vojnika. Oni su silom otvorili štaiu i odveli dva vola u vrijednosti od 3000 kruna. Jedan od tih razbojnika mogao jc imati 35 godioa, boginjava lica, plavih brkova, u sivoj uniformi, tnrskoni fesn, ruskom puškom i opasačem. Drugi, medjutim, bio je takodje oružani TurČin, umotanc glave, u gradjanskom odijelu \ bijelim arnautskim pantalonama i crnim srpskim kaputom. Obadva razbojnika vezali su Profiru ruke crvenom tkanicom i odvukli ga oko 2000 koraka daleko u šuinu. Onako vezan, Iitio jc Profir razbojnicima oteti pušku, ali dobi na palcu desne ruke ubod. Volovi su bili ođ 5 godina. Jeđan, sive boje, nosio je br. 6107, a drugi žute boje, br. 6108. Do sada se nije ušlo u trag ni volovima ni razbojnicima. Jedino su tragovi volova vodili kroz šumu putem, a onda kroz planinu u pravcu Tutina, no tu je trag i prestao. Vodi se dalje potjera. Nekoliko dana poslijc, 23. aprila, provalili su u kuču Mile Jovanoviča u Lukačevu 7 oružanih ljudi u arnautskom odijclu, te oteše spomcnutom seljaku K 5000.— u - novčanicaina od 10 kruna, 10 komada lira u zlatu i pola franka u zlatu. Osirn toga su razbojnici zlostavljali ukućane. Kad sn prodrli u kuću, izjavili su Milu Jovanoviču, da znaju pouzdano, da on ima novca u zlatu, te zatražiše, da im ga jzda, ako hoće da ostanc žlv. Pošto se Mile opirao, udari ga jedan od razbojnika bajonetom u lijevu stranu grudi, a ženu i brata Miloša zlostavljali su batinama. Na to je Mile izdao novac. Tu se u gostima nalazila neka Jerina Mihajlović iz obližnjeg sela sa svojim trogodišnjim sinčičem, a razbojnici 'dočepaše ovo dvoje i odvukoše u pravcu prema šumi Turjak. Osim toga su naredili Jovanoviću, da poslije dva dana u tu šunm donese 4000 kruna, Inače će tu ženu i dijetc ubiti. Đoznavši za sve ovo, otišla je jedna patrola sutra dan oko podne u selo, r.o ni tu ni u spornenutoj šumi nije se razbojnicima moglo uči u trag. Istom 25. aprila oko 11 sati dodjošc petorica oružanih ljudi, iz onc razbojničkc družine, u kuču Profira Petrovića u Lukačevu. Odavđe su uptill dvijc žene k Mil Jovanoviću sa nalogom, da odmah dođje i donese sobom ucjenu od K 4000.—, a otida 4 hljeba i 4 oke sira, ako hočc da ona odvedena žena 1 njen sin ostanu živi. Jovanovič i njegova žena podjoše na to sa one dvije žene u Profirovu kuću, te pređadoše razbojnicima K 2000.—, koju su svotu dan prije pozajmili od svoga age, Mchmeda Munidžiea, u Novom Pazaru, kao i 4 oke sira. Razbojnici odvedoše sada Jovarovića i njegovu ženu u šumu, gdje mu predadoše ođvedenu Jerimi sa njenim sinom, koje su medjutim čuvala 2 razbojnika. Za vrijeme, dok su one dvije žene fcile kod Jovanovića, pokupiše u Profirovoj knći razbojnici 6 ženskih košulja, u vrijednosti od K 480.—, 2 oke pčelinjeg voska, u vrijednosti od K 60.—, 2 para vunenih muških čarapa, u vrijednosti od K 50.—, 2 para ženskih čarapa, u vrijednosti od K 40.— i K 105.— u gotovu. Medjutim, na putu u Profirovu kuću, javile su žene cijelu stvar mjesnoi straži, koja je odmah obavijestila žandarmeriju u Novorn Pazaru. No pored sveg traženja nijesu se razbojnici mogli naći. Potjera je nastavljena. P a b i r c i TRl RAZDOBLJA ĆOVJtejEGA ŽIVOTA. U nekoj staroj saskoj kronici saČuvana je legenda, koja na duhovit način priča o tome, kako jc čovjeku Opredjeljen njegov vijek. m Kada je vječni tvorac stvorio sviJet i sve životinje, a na posljetku i čovjeka, tada pozva preda se čovjeka i životinje, u namjeri, da opredijeli svakome od njih, koliko će koje od njih živjeti na zemlji. Najprvo stupi pred tvorca čovjek, kome tvorac reče: ,,Ti čovječc budi car sve moje tvorevine. Tebe obdaruJem ispravnim, ponositiin i dostojaustvenim oblikom. Tebi dajem moć govora i mišljenja, ti ćeš gospodariti nad pticania u vazduhu, nad ribama u vodi, kao i nad svima ostalim stvarima, koje se naiaze pod zemljom i nad njom. Sve, što zemlja rodi, neka je tvoje, a tvoj vijek na zemlji neka traje trideset godina." Covjek stupi tužan I žalostan na stranu. a u sebi je ovako mislio: „šta mi hasni, što ću biti carem svemira i nživati u izobilju u dražesti tvorčeve niilosti i blagodati, kada će to moje tživanje biti kratka vijeka i trajati samo tridesct godina.“ Tako je čovjek mfslio u sebi i zavidio raznim životlnjama, kojima je ivcr*»c wCS”' , j i vjii) diiži vijek. U to dodje red na magarca, kome tvorac reče:

,,Ti češ podnositi samo mnkc i patnje, nosićeš tovare, a batine i nemilosrdni udarci — biće ti plaća i nagrada; nikada nećeš imati mira ni počinka, a tvoj vijelc trajaće pedeset godina“ Jadni magarac, kađa to začu, poče plakati i ovako moliti tvorca: ,,Oh moćni i mllostivi tvorče, zar tako jadan i kulcavan život da provodim, pa još mi tako dug vijek dosudjuješ! Oh, smiluj mi se pa mi bar za dvadeset goaina skrati vijek!“ Covjek, kome sc dosudjenl mu vijek učinio prckratak, čim ču ove magarčeve rlječi, stnpi odmah pred tvorca sa molboni, da njemu pokloni ovih dvadeset godina, koje magarac odbija. Tvorac se nasmija na to i usiiŠa čovjekovu želju. Medju tim dodje red na psa, kome tvorac reče: ,,ti ćeš svezan za lanac čuvati ktiću, ti ćeš paziti na najveće blago, koje će ti biti povjereno. Ne smiješ nikome vjerovati, nego čim ti je šta sunmjivo, zalaj, a lirana će ti biti kosti, koje ćeš glodati. Tvoj vijek trajaće četrdeset godina.“ Na ove riječi snuždi se pas I stade moliti tvorca: „Smiluj ml se, miiostivi tvorče, moj će život i onako biti jadan i kukavan, ja ću kuću čuvati, nad blagom vječito stražiti i gole kosti glodati, pa još da mi vijek traje četrdcset godina. Oh smanji mi vijek bar za dvađeset gođina!“ A čovjek, željan đužcg vijcka, čuvši, šta pas moli, zamoli tvorca, da njeinu pokloni ovili dvadeset godina, što ih pas neće. Dobri se tvorac opet na to nasmija i isptini želju Čovjeku. Tada dodje red na majmunn, kome tvorac reče: „Ti_ ćcš irnati oblik sličan čovjeku, hodaćeš pogtiren, djeca ćc sc s tobom igrati a Ijudi će se s tobom zabavljati i s tobom šale provoditi. Tvoj vijek trajaće šezdeset gođina.“ 1 majmun se snuždi, na ove riječi te zamoli tvorca, kada mu je dosudio tako bijedan život, da mu ga smanji bar za trideset godina. A nezasitni čovjek, čim ču majmunovu molbu, odmah zamoli tvorca, da njemu pridoda i ovili triđeset majmunovih godina. Milostivi tvorac ne htjede čovjeku ođbiti molbe, vcć nui i ovu želju ispuni. I tako živi čovjek prvih 30 godina, kao car svemira, bezbrižno, u uživanju, nasladjivanju i najfjepšoj dobi infadenačkoj. Od tridesete do pedesete godine muči se, mora gledati, da podmiri sve potrebe svoje i svoje porodice; valja mu mnogu tešku životnu borbu podnijcti, mora mnogc gorke časove proživjeti, mnogu nestašicu lirepatiti, dok zasluži svoj svakdanji liijeb. To su one magareće godine čovječijeg života. A kada čovjek jednom navrši pedeset godina, tada sjedi kod kuće, čuva ono'malo uštede i ne miče se od toga, kao da je za to svezau ili prikovan; ne vjeruje nikom živom, svaki mu se šušanj čini sumnjivim, a za se jedva pregori koji slab i mršav zalogaj. A preživi li čovjek sedamdeset godiaa, tada ga pamet izđa, postane matuii, ide poguren, djeca se s njinie Šale i sprdnje zbijaju. Služi drugima u opšte kao kakova igračka. To sti onda majmunske godine čovječijeg žpvoia. S. L. • KRALJ I MINISTRi. Kađ jo jcdnom cngloski loalj Kar’o I. išao sa svojom svitom kroz prestomi d\oranu, smotri na naslonjati napisano ove reči: „Ovde scdi Njcgora 'Vcličanstvo Karlo Stuart. O, putaiče, vcruj on nikad nijo rekao ništa glupo, a nije ni učin'o nista pair,etuo‘‘. Sa osmehom otcrcne sc kralj svojoj sviti, pa reče: — Ne verujem, da bi mi pisac ovili reči mogao više i fcoije polaskati, j r rcči su uvek moje, a moja dela su đela mojih ministara.

najidealnlji i najpouzdaniji prasak za sušenje i desinfikovanje rana.

Iste vrijednosti i podjednako djetuje kao i jođoform, dermatol, kseroforni, vloform i tanofen. Na osnovu ljekarskih i kliničkih mišljenja, najtoplije preporučeno. Fabrika i ekspedicija: ,jOerntaforlne“, laboratonja dr. Katona & €omp., Budimpešta (Budapest) I, Attila-utca 5. 1174

EKSPOZiTURA PESTAKSKE-UOARSKE KOMEBCIALNE BANKE ii Beoorctfu — Knez HitioJlova br. 50. Specijalno otijelenje la siSjanje novaca ratnim zarobljenidma i interniranlma. Osnovna gliivniaj i priČuve 232,000.000 krun& m

A. Gria: DAN ODMAZDE (Nastavak). ,,Ta liije se valjda ništa desilo... Lčinilo mi se maločas kao da je neko vrisnuo," začu se iza njih dvoje piskavj glas one hrome babe. ,,Ah, ništa, ništa,“ prisebno će Stanhope, „gdjica. Dalton malo se bila uplašila, kada mi je htjela pokazati očev aparat. Gdjica i ja u ostalom se davno poznajemo, kao što sad vidim.“ ,,E, pa to je lijepo, onda ćete je možda bar moći malo i utješiti," odgovori baba prividno dobroćudnim tonom i opet izadje iz sobe. Mary uzđanu. „Uh, sreća što nije vldjelja mašinu. Sjećam se, da se otac jedared strašuo naljutio kad je ona ušla u sobii, dok je ova zavjesa biia odgrnuta. On nikađa nikom nije pokazivao ovu mašinu, a kada bi kogod slrau bio u sobi, ja sam uvijek morala paziti, da ne pridje bliže mašini. Pa ja se i sama bojim od nje i sama izbjegavam, da joj prilazim. Neznam ni sama od kuda sain imala hrabrosti, da vam jc pokažem.“ Stanhope je pošto poto htio još jednom da vidi mašinu, ali se nije usudjivao, da Je moli, da još jednom odgrne zavjesu. ,,Vi ste i suviše dugo vremona živjeli sami sa svojim ocein“, reče joj on, ,,a to je uzrok vaše nervozne plašljivosti“. „Možda io i tako kao što kažete>“, promrmlja ona i duboko se zamisli. Stanhope nikako nije mogao skinuti oči sa nje, gledajući je gdje stoj! pred njim u svoioj skroinnoj haJjinl. Neodoljivo ga- jc vczivala njena cijela đražesna poj:rva. sredina izmcđju djetinjaste ljupkosti i ženskog dostojanstva, člsto bijelo čelo, uokvireno gustoni, kovrdžastom zlatnoin kosom, blagi pogled njeniii očiju, fini oblik nosa i ustiju, obli obrazi i brada, što je sve njenom licu davalo toliko otmjeni I umni izraz. Ona kao đa se u sebi nešto Iomiia. ,,A jel‘ta molim vas, zašto ste me maločas pitali, da li ie moj otac bio rošav po licu? Je li vami poznat kakav čovjek, koji je imao boginje?“ Stanhopo porumeaii. Ta kao da je bio potpuno zaboravio zašta je došaj'o u ovu kuču. Mislio je samo još na niu i na njen teški položaj. „Htio bih prvo znati, đali v i pozliajete takvog čovjeka“, obazrivo će Stanhope. ,,Ne poznajem, ali čtm je moi otac bio otišao, doša'o je ovamo n sobu ne,ki gospodin rošav po licu i pitao je za oca. Mislila sam, da ste vi možda šta čuli o torne i da ste predpostavili da je taj čovjek u kakvoj vezi sa moiim ocem“. Te su ga riječi toliko iznenadile, da je Stanhope samo teškom mukom sačtivao prisebnost, „Imate pravo“. odgovori on drlitavim glasoin; a kako je inače izgledao taj čovjek, možete li mi ga opisati?“ „Bio je vr!o krupan i plećat. Ali, pa što je imao straŠne oči. Kad bi me pogledao, mislila bih, da ću umrijeti od straha“. ,,A je li ođinah otišao, kada ste mu rekli da vam nema oca?“ „Otišao je, ali se prvo nekako obazreo po cijeloj sobi, zatim je pogledao mene i nekako se ružno nasmiiao.“ ,,A, velite, naišao je, čim je otac izašao iz kuće?“ „Tako je; kada satn bila izašla, nebili li vidjela, kuda će otac, pa sam se poslije vratila u kuću, već sam ga zatekla ovdje. Kod njega je bila gdja. Brovvn, znate, ona baba, što ste ju maločas vidjeli.“ ,,To znači, da se on već nalazio u kući, kada je vaš otac tako iznenada pobjegao? Možda —“ Stanhope prekide. Mfelio se dali neće kod djevojke Izazvati straha ili nepovjerenja. Zatiin nastavi: ,,A jeli vam rekao, da što poručite ocu iJi je!i rekao da će se vratiti?“ „Nije. samo se na samom pragu još jedanput zadržao i po-drugljivo se nasmijao. Meni je njegova posjeta bib vrlo neprijatna, pa kad vidjeh, da oca nikako nema, počela saim se 1 plašiti“. „Nesmiiete ni pošto ostati ovdje,“ živo joj upade u riječ Stanhope. ,,Ntkada sebi nebih oprostio, kada bih vas ostavio ovdie samu u takom stralm, ncgo vi uzmite pa spakujte svoje najpotrebnije stvari.“ Ona odmahnu glavom. „Nesmijem ja otići odavde,“ odgoviri 011 a tužnim i zabrinutim glasom. „Vami bih drage voije rekla, zbog čega to, ali bi bilo vrlo opaisno, kada bi još ko drugi što o tome saznao. *Zav ne bismo moglj malo zatvoriti vrata?“ Stanliope pogleda u hodnik, ali ne spazi nikoga; vrata susjedne sobe bila. su takodje otvorena. On ih zatvorl tako, da su ostala samo sasvim ma!o odškrinuta. Zatim pogleda u Mary, ali ona kao da još nikako nije inogla da se riješi šta da radi. ,,Ja sam i suviše mlada i neiskusna,“ uzdahnu ona. „Možda i činim nepravdu svome ocu, ako je još u životu. ali tek bojhn se, da je onaj zagonetni čovjek kriv njegovom nestanku. Oa se još Jednom prilikom pojavio u kući, pa — — nego evo vam,“ reće ona od jednom odlučno, „uzmite

orvaj kliuč, otvorite onaj kufer tamo i vidite §ta hnia unutra. Nemam poverenja u Browna j njegovu žeuu.,. paziću za to vrijeme na vratima." Stanhope se stade n čudu pltatl, šta to opet znači, ali joj učinl po voIji. Ođključai katanac na starinskom sanduku, pa kada je odklopio poklopac spaizi grdno neko staro odjelo, koje je uredno bilo složeno u sanduku. Mary mu dade znak rukom da izvadi odjelo, pa kada je to učinio. imao ie šta vidjevti. Ispod onog odjela našao je nagomilan na nekom čaršavu grdan novac u zlatu, srebru i banknotama. kao i kupone od hartija od vrednosti. Stanhope uplašeuo opet vrati cdjelo u sanduk, kao da se plaši, da će I sarni zidovj izdati tu tajnu, i da će se nečije gramžijive ruke mašiti toga silnog blaga.

Razne vijesti Rothschildovi golubl-Hstonoše. Kako berza umije iskoristiti ratne dogadjaje, najbolje se vidi iz istorije bankarske kuče Rothschild. U Napoleonovoj vojsci su redovno bili Rothschildovi izaslanici sa izvježbanim goluboviina-pismonošama. Preko tih golubova dobijala je banka redovno odmah vijesti o pobjedama ili porazima Napoieonovim. Ovo je utoliko bilo važnije, što je stanovništvo ninogo kasnije dobijalo te vijesti, pa je Rothschild prema tome vršio svoje berzanske spekulacije. Kakav Je bio ishod bitke kod Waterlooa, znala Je Rothschildova banka u Londonu samo šcst sati poslije bitke, a ministarstvo i stanovništvo dobili su izvještaj tek poslije četiri dana. Bnnka je odraah prodala sve francuske državne hartije c-đ vrijednosti koje je imala, a pokupovaia je sve engleske hartije, do kojiii je mogla doći. Uzgred đodajcnm, đa su francuslce hartije imale viši kurs, nego engleske. Naravno, kad je cng’eska favnost doznala za rezultat bitkc, francuske su hartlje naglo i znatno pale, a engleske sn skočile, pa je tako Rotliscliiidov dobitak iznosio nekoiiko milijima.

Priposlano. POZIV. Scljaci 1 Vi imalo u važoj zemlji je'dnu biljku u vftli kim količinama, lcoja jc od veliko vrljcdnošti, a vi nijeste do sa’da nauČiii, da je dovoljno cijcnlte: kopiivul Oko vaših polja zasadili sto fcagromo, u čijoj hla'đovini kopriva divno uspjcva. Vi nalazito ovu biljku u velikim količinama oko baS^cnskih ograda. pored zidova, sinctlišta, po ulicama, pored žoljez. ničkili nasipa. U ralno vrijemo naučilo se industrijski proizvodili iz koprive veoma dobro tkanine, naročito rublje. Lišće ocl kopriva jo i odlična hrana za stoku, a dok jo zelcno uajo dobro povrće za jelo. Pošto so uz koprivu u ‘isto vrijemo nalaze i druge fci'jke, kao čičak, kojc joj snietaju, plijevite ovaj nekorisni korov i ostavite samo koprivu, koja ćo se utoliko bolje razvijati. Vi ćete đoći time do veoma dolne dobili prilikom ov'ogodišnjo želve kopriva. Vi ćete dobiti po K 35.— za 100 kg. sušenifc stafcljika kopriva, pri predavanju ratnom magacinu, koji ćo vam se novac odmah isplaćivati. Osiiri toga vam ostaje lišće za fcranu. Vi vnlite, da je kopriva korisiia biljka prvog reda, koju treba da njegujete za svoju rodjenu korist. Sad će se kopriva u Srfciji takodjc sijati. Za jiroizvodnju tkanina počinje đoha žetve u mjesecu julu; što su koprive duže, u toliko bolje. Ne sasjccajte koprivci suviše rano, pošto time postaju guste, te nijesu podesne za dobijanje vlakana. Poslijo julske žetvo možeto se nadati na novu žetvu u oktobru, koja će onda sasvim dobro doći poljoprivredi. Pri skupljanju i daljem obradjivanju kopriva treba pazili na ova pravila: 1. No žanjite koprivu suviše mladu, nego tek poslijo cvjetanja. 2. No kidajie stabljike, nego ih sijecite nožem, makazama, srpom ili kosom. 3. Gole stabljike (bez lišča) sušite na suncu u polju, raspito ih, okrećito če. sloili postavljajte vazdušne piramide. Pri lošom vremenu isprekrštajte ih u zračnirn prostorijama, samo izbjegavajie, đa ih sveže nalrpate, jer ćo se inačo pokvariti. Pt>kvariti so ne smiju. 4. Pregledajte od vremena na vrijome, da zaiiha ne pobudja. Povadite pljcgnive slabljike ili lišće, inačo 6e so sve pokvariti. 6. Vezujte sušono stabljike u snopovo ali no žioom. 6. Skupljeno koprivino stabljike imaju so predati najbližem okružnom opskrbr.om magacinu, gdje će se odmah i ilsplaćivati. «< Brzojavne vijesti Beogradskih Novina. O VLADARSKOM SASTANKU U NJEMACKOM GLAVNOM STANU. Kb. Žen eva, 15. maja. Po berlinskoj viiesti jednog ovdašnjeg lista ne obistinjuje se tvrdnja, kao da je u glavnom stanu zaključeno, da se nov savez unese u ustav saveznih država. O tome ne rnože za sad biti govora; ali postojl namjera, da se sklope politički, vojni 1 privredni ugovorl liinedju Njeraačke I AustTo-Ugar*

s^e. S tim ugovorima treba da stoje ( vezi ugovori s drugim državama I njiK treba po mogućstvu zajednički potpi< sati. Ne će se sklapatl nikakve vojne, političke ili privredne konvencije. već ugovor, koji će predstavljati odgovarajnću cjelinu. Neosnovane su vijesti, kao da je prllikom sastanka oha vladaoca ugovoreno austro-poljsko rlje* šenje poljskog pitanja. DALJA IZGRADNJA AUSTROUGARSKO-NJEMACKOG SAVEZA Kb. Berlin, 15. maja. AVolffovurcd javlja: Vrlo povolj. no završeni pregovori u glavnoine s anu, fcojima jo postavljona osnovica za daJju izgradnju što potpunijeg saveza, predstavljaju dalju izgrađnju političkib, vojnih i privrednih pregovoniih radova. Njima ćo se u brzo pristupiti. Razumljivo je, da so dotični političld l vo]ni sporazumi daju lakše i bržc poslići, nogo privrcdni, kod kojih mora da so posligne teška intc. resna nagodba zemalja ođ privredno tako raznoliko strukture i pođjclo sila. Izvjesno je, da će prcgovori olpočc-ti u Bcr. lin i, gdje se u tu svrhu očekuju austrij. ski i ugarski državnici. Pregovori će sigurno biti povoljno privedeni kraju, a po svojoj opscžuosti iziskivaće rad od yiše mjeseci. DLMOBILIZACUA RUMUNJSKE VOJSKE. Kb. Bukurešt, 15. inaja. 14 o. mj. izišao je u Jašijii zvan'Čni dekret, kojirn se naredjuje demobilizacija ruinunjske vojske. PRIPOJENJE BESARABIJE RUMUNJSKOJ. Kb. Bukurešt, 15. maja. U jednom razgovoru sa zastupnlkom jaškog lista ,,A c t i a n e a R omana“ izjavio je ministar pređsjednik' M a r g i I o m a n, da će Besarabija u svojim granicama ostati Rumunjskoj izuzev graničnu ispravku na sjeveru, koja ćc se možda preduzeti. VELIKI USPJES! JEDNE PODMORNICE. Kb. Berlin, 15. maja. Zvanično se javlja: U zabranjonoj zoni zapacbiog Sredizemnog mora uništio je kapitaulajtnant Steinbauei ponovo svojc^n podniormcoin za malo dana sedam dragocjenih parnih brodova i više manjih brouova većinom na suprot zarrašnoj odbrani, sa ukupno 33.000 bruto rcgistrovanih tona i oko 10 topova, U zoru 29. aprila priijližio se on ostrvu Sau Pietro (kod Sarđinije) i napao u za, livu Carloforte ukotvljene brođove. Potopio je pod vatrom nekolikih suvozem. nih baterija jedan naoražani engleski parm brod od preko 6000 tona, uništio je idva oruŽLUia morska parr.a broda, zapr.iio jo jedau francuški ,,šonct‘‘ ea četiri katar« ko itek tađa je sebi pod jakom artiljerijskom vatrom iznudio izlaz. Za'irn je paljbom napacbao na signalnu stanicu na Cap Sperone (ostrvo AtUioio) sa pri. mjetnim djelovanjem. Načelnik admiralskog stožera mornarice. REUTEROVA VIJEST O IZGRADNJl ENGLESKOG BRODOVLJA. Kb. Washington, 15. maja. Reuter javlja: Šest oklopnica od ukupno 40.150 tona su dovršene u toku nedjelje, koia se svršila 1. maja, 14 brodova, medju kojima su 7 oklop* nica, spušteno je već u vodu.NOVI ENGLESKI MINiSTAR. Kb. London, 15. maja:. Reuter javlja, đa je prema vijri stuna londonskih listova Sir Witiam t"Weiss imenovan lmnistrom za lelačk* vojne snage. GENERAL MAURICES — NOVINAR Kb. London, 15. maja." R e u t e r javlja: Oeneral M a u r ices primio je mjesto saradnika na listu ,,Daily ChronicIe“. BORBE IZMEDJU BOLJŠEVIKA I ANARHISTA U MOSKVI. Kb. Petrograd, 15. maja. R e u t e r javlja: Po privatnim vl* jestima otpočele su u Moskvi borbe izmedju boljševika i anarhista. Kod K1 e m b a, kao sjedišta savjeta, namj&' štcni su mnogi topovi. Anarhiste raspolažu mašinskim puškama. Borbe traju. Obostrani gubitci još nijesu poznati. Slične borbe vode se i po ostalim građovima. Nada sve Ijupko lice dobiva se stalnom uporabom Dlana-Aiabaster-pudera I Diana-CrAne za Bce. Cijena jedne doze na probu iU tednoga krnčlO. K 2—, veUke K 4— Svagdje ae može dobOL Olavno prodavaillte: „DtANA" A. a DUDAKST V. NAdor