Београдске новине
Slrana 2.
Subota
BEOGRADSKE NOVINE
18. ma}» 1918.
Broj 132.
turslce podanike prava, da mogu u Grčkoj i Maćedoniji imati imanja. Kako smo sad saznali, Orčka je taj zakon I ostvarila, ona je turskim podanicima oduzeia imanja. Turska vlada je posredovanjem španskog poslanstva protiv toga protestovala. Prema grčkim podanicima u Turskoj, kao i prema svima neprijateljskim podanicima, postupalo se besprjekorno, njihova imanja nisu zaplijenjena, oni su vršili svoje poslove bez ilcakve smetnje. Sad će pak i Turska lišiti grčke podanike svih prava u Turskoj i preduzeće sve mjere kao i Grčka. Najnovije vijesti širom svijeta. fTurska štanipa o sastanku vladalaca u lijemačkom glavnom stanu. Govoreći o sastanku obiju monarha u njemačkom glavnom stanu pišu rturskl lištovi, da su napori i intrige sporazumnih sila da poremete sporafcum izmedju vlada Njemačke i AustroUgarske postigli sa svim protivno, raime, imali su za posljedicu, da se sayez još Jače učvrstio. Sastav finskog sabora. „Svenska Dagbladet'* doznaje iz Helsingforsa. da se finslci sabor ovako grupisao: 51 Starotinac, 25 Mladofinaca, 26 ograraca, 21 švedjanin, kao i oko 20 socijalnih demokrata, čije se sudjelovanje u raspravama ne spriječava. Japanski upliv u Klni. Washingtonska pošta doznaje sa poluzvanične strane, da je japanska vlada odlučila, da pošalie 200.000 ljiidi iu Kinu, da bi zajedno sa isto tako velikom kineskotn vojskom uspostavila red u Kini. Kineskim trupama koinan dovaće japanski časnici. U slučaju, da se ovaj prijediog odbije, poslaće Jaoan trupe u pokrajine Šantuiig i Fukien radi čuvania svojili interesa. Osini toga se čuje, da je Japan predao Kini ultianatum svojih političkiii i finansijskih izahtjeva. Rađi se o potpunoj kontroli kineskih finansija, -o iskorišćavanju kineskih gvozdenih rudnika i brodogradilišta pod japanskom upravom, kao 1 o priznanju japanske interesne sfere u Mongolskoj. Uz to dolazi još i zahtjev, da baretn 50% od svih kineskih kupovina municije i\na da se yrši u Japanu. Prisutnost jedne grupe vfsokih japanskih finansijera u Pekingu, koji rade zajedno sa barunom Sakatani, svodi se na pokušaj v.elike reforme monete, koja ima da kinesku valutu postavi na zajedničku japansko-kinesku bazu.
Dnevne viiesti Ratna f/Jožba u Budiinpcštl. — Otvaranje srpske grupe. Javljaju nam iz Budiinpeštc 16. o. in.: Vojni glavni guverner Srbije general-pukovnlk barun R li e m e n Bcrensfeldski uputio je gcneral-pukovniku nadvojvodi J o s i p u molbu, da ,*se u okviru ratne iziožbe na budimpeŠtanskom ostrvu Margiti mogu izložiti kulturnl i poljoprivredni radovi, koje je vojna glavna gubernija Srbiie izvela u osvojenoj oblasti. Odobrenjem nadvojvode, jxitpukovnik je u glavnom stožeru Alfred B a r t a vodio brigu o tomc, da se izložba srpske grupe u dostojnom obimu ostvari. Zbirkom zanimljivog i poučnog materijala za iziožbu rukovođiii su odjelui predstojnik 1J 6 r m a n n, pukovnik glavnog stožera Kerchnawe i major N a c k. Danas sr. predštavnici štampe razgledaii izložbu.
sv6 rebra zabole. I sape mi nestaje i dihati tie mogu, a opet mi godi i milo mt je... I polcaže se mjesec iza oblaka, mjesečina se tilia, meka 1 svilena raziije po Čitavom sokalcu; i lagašno piri tihi vietrić i jasne zvijezde trer pere. — Pusti, Šinio, — govorim Ja idem u kuću. Grdit če me ntojl. — Ostani, Pavka, ostani Još malo! Samo još malo! Ja bi uvik 'vako sidio uza te, Talco me on moli razdragan. a Ja ostajem i ne pazhn i ne marim, Što noč odmiče. Samo se privljatn uz njcga i niazim se kao mače jedno. A on mi Ijubi obraze i usta i oči I vrat... I maramu mi, kako je mazan 1 pust, odveže i kosu mi raščupa i od dragosti me za obraz ugrize... A meni sve to milo; užlvam u tom, eve se rastapani... Tako smo mi mlodovali. I uzeil stno se i povjenčali nas. I djecu sino porodili i radosti se naužili 1 brige se nabrinuli. Daboma da se moj Šima nije uvijek tako mazio uza me. To je bilo samo ispočetka. Ai poslije, e — poslije, već zna se, kako je! Našao se on katkad i u bircuzu, dcšao katicad bocue i pijan kući, a katkad me sc 'nako pijan i namlatio, da sam drugi dan bila sva ko isprebijana i boleana, Al sve se to podnese, sve se to zaJboravi. Tako Je to svagdjc, pa tako valjada I mora da bude. Ja sc i toga rado spomcnem i baš moram kazati, da mi je i to sađa milo k6 f oni danl, dok je on bio momak, a ja dievojka. Onda smo mi jol bili svojt, E, al kad su djeca ponarasia, kad tmo sve poudavall f sve Doženill pa
Grad i okolica
Dnevni kalendar D a n a s je subota 18. maja, po starom 5. maja. — RlmoUatolici: "Venancij mnč.; pravoslavni: Mučenlca lilna. Casnička i žinovnička kaslna otvoiena je poćamod 15, februara do 11 sati u noži. C 1 k. vojnlčki dom: Citaonlca, soba za pisanje i igranje, kanUna. Otvoreno od 7 sati izjutra do 9 sati uvcče. Slobodan pristup svakome vojniku. Kinematografi: Vojni kinouKralja Miiana ulici br. 56 (Koloseum): U 4 sata poslije podne opžta predsiava; u 6 sati poslije podne predsiava za vojnlke, a u 8 30 sati uveče predstava za časnlke uz pratnju garnizonske muzike. — C i kr. g r a d j a ns k 1 k i n o na Terazijama br. 27 (Paris): U 5 sati poslijc podne i u 8 saU uveče predstave za sve. Večernja uz pratnju vojne muzlke 409. etapnog batalijuna. Noćna služba u ljekarnama: Od 12. do ukijućivo 18. maja vršiće noćnu službu u Beogradu ove ljekame (apotekc): S e 1 a k o v i ć, Kneza Mihajla ul. 45, V1k-torov ić, Terazije br. 28, Prendtć, Kralj Aleksandrova ul. 64, i S t o j i ć, Sarajuvska ul. 70. Bibllotcka za pozajmicu (Balkanska ulica br. 1, Hotel Moskva). Otvorena od 10—1 sat prije t od 3—7 sati poslije podnc. Beogradski orieum (u zimskom pozcrištu, prije Boulevard): Početak pred»tave u 8 sati uveče. Saobraćaj na ratnom mostu izmedju Beograda i Zemuna obustavljen jc svakog dana od 7—8'30 sati piijc podne od 12.30—2 sata poslijc podne. Kužna bolnica: Posjeta nije dozvoijena. Obaviještenja o bolesnlcima dnevno od 11 do 12 sati prlje podne naulazu u baštu boiničke zgradc sa strane Vldinske ulicc. Posjel bolesuika u bolnicama: U boitiici .Brčko": od 2—4 sata poslije podne. U boliiici „Brtinn“: od 9'30—12 sali prije podne i cd 2—4 sata poslije podne. — U c. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, četvrtak i nedjelju od 1—3 poslije podne. Vojno parno toplo kupatilo u Car Dušanovoj ulici. — 1. Kupatiiou kadama: a) Za vojne osobc otvoreno radnim danima od 7 sati prije pođne do 5 sall poslije podne, a nedjeljom i praznicima od 7 sati prije podne do 12 1 / sati u podne. — b) Za gradjanstvo radnim danima od 9 sati prije podne do 5 sati poslije podne, a nedjeljora i praznlcima od 9 sati prije podne do 12>/ 2 satl u podne. — 2. Parnokupatilozn časnike i njima ravnc činovnlke otvoreno je utorkom, srijedom, petkoni I subotom od 7 satl prije podne do 5 sati poslije podne, a ncdjeljom i praznicima od 7 sall prije podue do 12*/ a sati u podne. — Za gradjane muškogpola otvoreno je parno kupatilo ponedjeijkora i četvrtkom (ako u ie dane ne pada kakav praznik) od 9 sati prije podne do 5 sali poslije podue. — Ćasniclma i njima ravnim ćinovnicima stoje na volju da se siužc parnim kupatiiom i u dane odredjenc za gradjanslvo (ponedje)jkom i četvrtkom). Blagajua sć zatvara radnlm danlma u 1 Ž'/ a sati, a aedjcijom i praz nicima u 12 saii u podne.
Parobrodarski saobraćaj. I. Izmedju Zemuna I Bcograda, Red plovidbe, koji važi od 2G. januara do opoziva: Pol.izak iz Zetnuna za Beogrnđ u 6-30, 7-30, 8-30, 9 30, 10-30 i 11*30 pr. podne te u 1-30, 2-30, 3-30, 4'30, 5’30,6'30 7-30 i 8-30 poslije podne, — Polazak iz Rf"«”' 1 * ., o, », io, u i 12 sati prijc podne, te u 2, 3, 4, 5, 6, 7 8 i 9 sati posiije podne. — H, Izmedju Zemuna i Pancsov it Rcd plovidbe, koji važi od 26. jartuara do daljne naredbe; !z Zemtma za Pancsovu tvakog dana u 6 sati ujutro i u 12 sati u podne. — Iz Pancsove za Zemun: dnevno u 8 - 30 sati prije podne i 3 sata poslije podne. Brod koji saobrača izmedju Zemunn i Pancsnve 1 obralno nc prlstaje u Beogradu. —111. Izmedju Beograda i S a p c a, Polazak iz Beograda za Sabac svake srijejie i subole u T30 sat j u jutro. Poiazak iz Sapca za Beograd svakog (elvrtka i ueđjeijom u 7 s. u jutro. — Putničkl parobrodarskt saobračaj izmedju U r š a v e i Z e m u n a i izmedju Oršave i B r n i I a. Polazak iz Oršave za Zemun: nedjeljom, utorkom, Cclvrtkom u 6 s.iti u jutro. iz Zemuna za Oršavu: ponedjeljkom, srijcdom 1 pctkom u 4 saia posllje podne. lz Oršavc za Lirailu: poncdjel;kom i peikom u 4 saia noslije podne (srednje evropsko vrljemc). Iz Braile zs Oršavu: ponedjeijkom i četvrtkom u 1 sat 50 časaka poslije podne (zapsdnoevropsko vrijeme). — Parobrodarski saobračaj Izmcdju Beograda i Smcdercva: Odlazak iz Bccgrnda za Smederevo nedjeijom i čctvrtkom u 3 sata poslije podnc iz
M
čak i unučađ ponarasla, kad su nas pritisie godino i ini ostarili, odonda mi već lco da i nismo svoji. Nekako smo se već sasvim otudjili jedno drugomu. To je sve pomalo došlo. Kad je on tnoj Šiina — već sasvim oinatorio, onda je sve predao sinu Pavi, neka on btide gazda u kući.J J a tako je i pravo. Samo od to doba Šima je — kako se ono kaže — peti točak u kolima. Netna već ra njega- pravoga posla; pa ako i ima, njegov pos6 ne vrijedi. Tako štogod djelucka na drvniaku ili je na stžnu. sam gleda da si tričava posla nadje. I svakome je na putu i nikomu nije prav. — Oj, didače, ded se, molim te, ukioni s drvnjaka! — istom će unuk, noseći veliku sjekiru. Moram sad tu da rascipam ove klađe. — Ajde, dado, molim te, tamo u trim! — javi se snaia, sva zaptirena od žurbe i posla. Tamo krpaj taj svoj opa| nak! Tamo ^ i bolje vidi. A on, siroma baš hoće da sjedi u kujni uz banak, da se ogrije kraj vatre. Neka je proljetno vrijeme, al staru je tijeiu uvijek zima! A i sa mnom nije bo!je. Sjeditn čitavu dugu zimu u zapećku, prevrćem, patrice u rtikama, kunjam i drijemam. Kraj niene se zgttri mačka, matora k6 i sama što sam, pa kad je poliie topiina iz furune i kad se zgrije, onda zadrijenia i prede. Drijemamo obadvije i zadovoijne smo, što nikomu ne smetamo. E, al evo ti odjedared snaje, pa zamoli: — Deđ, mamo. uklonite se, pomela bi sobu! Znam ja. da niiie nf njoj pravo, što me mora bunitl iz moga mira; al teško se mcni dizatl, kad zasjednem. Jedva se 1 mičem.
Smedereva za Beograd utorkom i petkom u 8 sati u julro. Parobrodarskl »aobraćaj na pruzi Budimpešt a—Z e m u n—B e o§ rad. (Važl od 28. marta). Polazak lz udimpešte dnevno u 10 sati uveče. Polazak Iz Beograda dncvno u 5 sati ujuiro. (Prvi brođ kreče 30, marta). — Parobrodarski saobraćaj na pruzi Szeged—Zemun Pulazak iz Szegeda (1. vožnja 31. marta) srijodom, petkom i nedjeljoin u 5 sati u jutro. Polazak iz Zemuna za Titel—Szeged (1. vožnja 29 marta) srijedom, petkom i nedjeljom u 11 sati u noćl. Riiuokatolička služba Božja na Duhove. I. Na Duhovsku nedjelju (19. maja): a) U k o u a k u: 1. U 8 sati u jutro njemačka i hrvatsko-srpska probovijed i sv. inisa za vojništvo. 2. U 10 sati prije podne talijanska propovijed i sv. misa za talijanske zarobljeuike. — b) U ž u pnoj crkvi: 1. U 8 sati u jutro tilia sv. misa za školsku djecu. 2. U 10 sad prije podne njemačka propovijed i pjevana sv. misa. 3. U pol 7 poslije podne majska pobožnost. II. Na Duhovski poneđjeljak: a) U konaku: U 8 sati u jutro sv. misa. — b) U ž u p n o j c r k v i: 1. U 8 sati u jutro sv, misa za škoisku djecu. 2. U 10 sati prije podne hrvatsko-srpska propovijed i pjevana sv. misa. 3. U pol 7 poslije podne majska pobožnost. U radne dane prva sv. misa počima u pol 7, a druga u pol 8 u jutro. U mjesecu niaju obdržava se svaki dan u pol 7 poslije podne majska pobožnost. Evangeličko Bogoslužje. Sutra 19. maja (Duhovi) biće_ u evangeličkoj crkvi (Vuka Karadžića ulica 9) u 9 sati prije podne Bogoslužje na magjarskom, a u 10 sati na njemačkom jeziku, oba sa sv. pričešćem. Narodne dobrotvorne predstave (,,H asanaginic a“). Danas prvi put Ogrizovićeva narodna drama u tri čina „Hasanagin i c a“ u naslovnoj roli^ s gdjom T aborskom, koja je prošle zime glumila Hasanagtnicu u Osijeku deset puta i postigla vanredni uspjeh kod publilce i cjelokupne kritike. Agu Hasanagn kreira prvi put g. Oavrilović. prvak beograđskih glmnaca. Ponosnog Pinterović-bega glumi g. Todorov i ć, a saiijarskog Imoskog kadiju g. Gošić; majku Hasanaginu gdja Rucović, a majku Hasanaginičinu gdja Pavlović, dviie ponajjače sile u ovoj struci. Najstariju kčerku Hasanaginice, Sultaniju daje gdjica D j o rd j e v i ć, koia je tu ulogu igrala u kr. hrvatskom zagrebačkom pozorištu. Ostale manje uloge: slugu Hasana, starosvata Husrefa i prosca Ibrahima gliime gg. Spiridonović, Stanojević 1 Dlntaio-rić, l obinjiOU Vicil'.lllju gdjlOJ A'II“ hajlović, tetke gdja i gdiica Todorović i sluškinju Latifu gdjica Bošnjaković. Odijela i oružje ustupila je biagohotno uprava kr. hrvatskog narcdnog kazališta u Zagrebu, a scenerija je izradjena po nadzorima redateija, gg. Čekića i Stanojevića. Djelom upravlja sam pisac. Čist priliod namijenjen je beogradskoj osiromašenoi inteligenciji, pa se stoga preplate primaju s blagodarnošću. Prva je predstava rasprodana s v a, pa se stoga večeras ne će puštati nitko bez ulaznice u dvoranu. Početak tačno u pola devet sati. Muzičku pratnju preuzeo je dio c. i kr. garnizonske rnuzike. Druga je predstava „Hasanaginice“ sutra, u nedjeiju, pa budući da je i ta gotovo sasvim rasprodana, to će treća preclstava biti u srijedu, 22. o. mj. Ulaznice u knjižarama S. B. Cvijanovič i ,,Jugo-Istok“.
I tako se vuku dani. a starost sve više pritiskuje l grbi ledja. I noge su sve siabije i korak je sporiji. Ja i moj starac živirno, k6 da smo tudji jedno drugom, kč da i nismo nig. da zajedno živjeli. Prodje po više dana, da se i ne vidimo. On se mota ko što kažem — po avliji, k6 bajage radi; šeprtlji tamo u štali ill na drvnjaku i!i je na stanu, pa tamo onda i danjiva i noćiva. Vidi I sam, da je svima na putu, pa glcđa, da se ukloni. I ja to vidim 1 nije ml žao. da je to tako. Pa tako valjđa mora da bude. Katkad samo ražalim se i nad njim i nad sobom. Gledam ga, kaki je: pobiielio k6 ovan i sav se skvrčio i usitnio. A kakav je, Bože moj, negda bio!... I on ti ‘nako maior ! klimav hoće da pomogne ljudima primjestiti na aviiji hambar! Upeo se, pa bajage diže onaj balvan, što su ga poduprli. A ja gledam otkalegod iz budžaka i sve mi je, da se smijem i da plačem. — E, moj didače, — mislirn u sebi — siromače moj, ti bi još uvijek htio da se pokažeš, kako si živ. A1 daieko si ti ođ života! I mene je i tebe život već bacio u stranu... I vjerui Bogu, baš da je tako! Meni se uvijck baš tako čini, k6 da i ne živim, k6 da sa strane samo gledam na život, što kraj mene bruji i kipi. Katlcađ zna on doći i sjesti kraj mene, kad nenia nikoga uz nas. Sjedimo tako jcdno uz drugo šuteći k5 dva stara pania i znamo dugo prosjediti, a ne progovoriti ni riječL A šta da i govorimo?! Ne treba nama rij-eči. Ml sve znamo i sve osjećamo. On i ne treba meni ništa reći, što mu je na srcu i u rnisli, kad ja to I sama osjećam. Sve, što oa proživijuje, i ]a proživljujem; sve, što njega tare I tišti, i mene Ušti.
Tražl se porodica. Umoljava- se gospodjica Nadežda S k o č i ć, učiteljica, lli ko od njene porodice, da se javl tajništvu opštine grada Beograda, Kralja Aleksandra ulica broj 5, soba broj 48 radi izvjesnog hitnog i važnog saopštenja. Potrebno je prilikom prijave pozvati se na broj 10444. Za beogradsku sirotinju. G. Milan St. D i š i ć, srpski potporučnik zarobljenik iz Grodiga kod Salzburga, poslao je sirotinjskom odjelenju opštine grada Beograda svotu od 10.— kruna, kao svoj prilog za pomaganje sirotinje beogradske. Kiša u Beogradu. Poslije nekoiiko vjetrovitih dana, juče smo imali u Beogradu kišu. Kiša je padala čitava dva sata. Vjetar je nešto stao duvati, ali je vrijeme još jako zahlađnjelo, te imamo skoro pravu jesen. Istorijsk! kaicndar. Na današnji dan, 18. inaja 1799. godine umro je u Parisu francuski književnik Pierre Augustin Caron de Beaumarcliais (izg.: Bomarse) Beaumarchais rodjen je 24. januara 1732. godine u Parisu u protestantskoj porodici; otac mu je bio časovničar, a i sam Beaumarchais je do svoje 21. godine radio taj zanat. Svoiitn darom za muziku (svirao je odlično na harii) svojom simpatičnom spoljašnošću i svojom duliovitošću bio je od rane mladosti veoma omiijen kod žerrskog svijeta. Oženivši se ćerkom nekog nižeg dvorskpg činovnika, -stekao ie veza na dvoru i najzad ga je kralj Louis XV. uzeo za svoje kćeri za nastavnika sviranja, na kojemu se položaju održao pune četiri godine, što je u ono vrijeme s obzirom na neprestane dvorske spietke bio vrlo rijedak slučaj. Vješto iskorišćujući svoje đvorske veze, učinio je Beaumarchais neke usluge bankaru Duverneyu, lcoji ga je iz zahvalnosti uzeo za ortaka u nekim svojim finansijskim posiovima, u kojima je Beaumarchais stekao grdnih novaca, pa je pomoču njih došao do plemićske titule (po rodjeniu zvao se prosto ,,Caron“) i do nekih dvorskih zvanja. 1764. godine otišao je u Španiju, da se razračuna sa nekirn viširn činovnikoin, Clavijom, koji je bio prevario njtgovu sestru, obećavši joj, da će je uzeti za ženu i postigao je, da se on smiieni i protjera. Taj je sujet Beaumarchais upotrebio za svoj prvi komad — ,,E u g e n i e“. a i Goethe je taj sujet razradio u svome ,,CIavigu“. Na samrti se bankar Duvernev ioš iednom sjetio svoga prijatelja Beaumarchaisa i, hoteći mu učiniti još iedan poveći poklon, ostavio jc u testamentu napomenu, da je Beaumarchaisu dužan 15.000 livara. No nasljednik Duverneyov. grof de Ia Blache, odmah je uvidio u čemu je stvar i nije htio priznati taj dug. Tako je Beaumarchais upleten u dug i zamršen sudski proces, u toku kojega je zbog intriga svojih protivnika i uapšen i gonjen, a u čijem su se toku pojaviie mnoge prljave afere, karakteristične za za“ visnost sudova u predrevoluciionoj apsolulističkoj Francuskoj. U jednom svom memoaru oštro je žigosao ovo žalosno stanje sudova u Francuskoj i time stekao grdnu popularnost medju narodom, tako da ga sada ubrajaju u pretcče francuske revoiucije. Na vrhuncu svoje popularnosti napisao je svoje najčuvenije komade: ,,Le barbier de Seville" („Seviljski berberin") i kao nastavak ovog komada
Ništa mi on ne treba kazivati o sebi, kad ja sve znam. kad ja gledam i vidim njegovu dušu k6 u svoju. Tako ga poznam, a tako 1 on mene. Godine su duge to uradile, duge godine — čitav vijek, što smo zaiedno proživjeli. I kad on sjeda na stoIČić iii na kiupčicu kraj mene uzdišući, trudan 1 klirnav, ako mi ima šta reći, — ja već znadem, šta će mi reći. Vidim mu na licu, poznain po očima i po držanju. — ‘Oću nešta da ti kažem, govori on sjedajući. A ja ga samo pogledam i odmah nastavljam: — Aha! Indi ti je sin Pava nešta nažao učinio? — Da. Pogodila si. Oladio sam ždripca na avliji. Držim ja njega za ular i tako giadim ga; kad Ii najedarnput istrže ti se on rneni, pa udri, djipaj po avliii! I baš je sam vrag ‘tio, te je bila kapija otvorena — I on kroz kapiju? I — Kroz kapiju. Lipo pobiže, pa na sokak. Uzviko se Pava na mene, te daj takija leti za njim. 1 onda prigovara mi, pa da. „Šta se — kaže — u koješta mišaš? Za tebe je, — kaže — da siđiš u zapećku“. I tako nas dvoie podivanimo, pa se i opet razidjemo, kad ko naiđje u sobu. I živitno svako za se i opet prodju imiogi dani, da se ne vidirao. Pa I ako se ne vidimo, i ako se čirti, k6 da smo jedno drugom tudji, opet smo mi jedno drugom najbiižl Starost nas veže 1 onaj život otpriie i uspomene i uspomene... I tuga nas veže, koja nas ipak katkad osvoji. Ali katkad samo. Živinio mi, ako se ovo smije zvati životom, i siti smo života i umorni smo od njega. Samo osjećamo i vidimo, da smo malo zakasnili odavde otići. I zato smo svima aa putu ! zato svhna
,,La folle journee ou le mariage de Figaro“ („Figarova svadba“). Docnije je napisao komad ,,La mere c o u p a b 1 e“. Zbog otpora najviših dvorskih krugova dugo se nije mogao davati njegov „Mariage de Figaro“. Kada je izbila revolucija Beaumarchais je i pored svoga opšte prl 2 natog hrabrog i slobodoumnog držanja za vriieme apsolutizma mnogo sumnjičeti i gonjcn od strane republikanskog režima; najzad je i uapšen pa je pobjegao u London, a drugi put morao je pobjeći u Njemačku, gdje se mnogo mučio i patio. 1796. godine vratio se u Francusku i irniro je na da-> našnji dan 1799. godine u Parisu. — 18, maja 1804. godine izglasao je francuski scnat „senatus consultus“, kojim se prvom konsulu francuske republk ke, generalu Napoleonu Bonaparti, koji je u stvari sticajem prilika i onako već bio neograničeni gospodar. zemlje, dosvoljava da se proglasi za cara. Prvi koiisul primio je taj prijedlog i proglasio se pod imenom N a p oieonl. zacara Francuza (Napoleoii ler, empereur des Francais), Na đotadanji republikanski narodni f državni praznik, 14. iula (dan zauzećti Bastilje, koji se i sada, u trećoj francuskoj republici opet slavi kao' takav) razđate su uz velike svečanosti pukovima nove carske zastave. Za-< držata je republikanska trobojka (plavo-bijclo-crveno), a dodat joj je carski orao (za radiku od pruskog orla sklopljenili krila). Odmali po tom po« čeo se Napoleon spremati na svečano krunisanje. Izjavio jc žeiju, da pa* pa Pije (Pius) VII. dodje u Paris da ga kruniše. Papa se isprva naravna protivio, jer u cijeloj dotadanjoj istoriji nije biio presedana, da pada iđe vladaru, koga će krunisati, umjesto da ovaj posljednji ode papi. No Napoleonovi izaslanici. datadanji drugi konsul rcpublike Cambaceres i jedan kardinal, najzad su sklonili palju na popuštanje, napominjući mu, da bi Napoieon, koji je već onda bio gospodar cijele Italije, mogao upotrijebiti silu. O samorrt krunisanju Napoleonovom (2. decembra 1804. g.) bilo je več govora na ovom mjestu. 1805. godine proglasia se Napoleon još i k r a I j e m t a I i j a nskim i krtinisao se u Milanu gvozdenom lombardijskom krunom. — 18« maja 1848. godine sastala se u Frank-< furtu na Majni njernačka velika narodna ustavotvorna skupština („NationaP versamiTi!ung“), u kojoj su bili poslanici iz sviju država, koje su onda pri« padale njemačkom savezu, a kojoj jet bio zadatak, da izradi ustav, po kojoj bi se od tih država načinila prema spoija ujedinjena njemačka nacijonalna država, pokušaj, koji onda zhog političkih prilika nije uspio. Još 30. marta 1848. godine, poslije prvih revolucijonih nemira sredinom marta u Beču, Beriinu i t. d. sastao se u Frankfurtu sa odobrenjem vlada pojedinih njemačkih država takozvani prethodni parlamenat (,,Vorpar!ainent“). U njemu je biio 500 članova, i to 141 poslanik iz Pruske, njih' 84 iz Hesenske, 75 iz Badenske i t, d., dok je Nijemaca iz Austrije vrlo malo došlo. Ovaj se prethodni pariamenat nije mogao riješiti na stvaran rad i reainu politiku. Umjesto da stupi u đođir sa poiedinim njemačkim vladama, donosio je deklamatorske rezolucije i proglasio se suverenim. Uvidjevši najzad, da se tako ne može doći cllju, ustupio je prethodne poslove oko saziva ustavotvorne skupštine odboru pedesetorice, koii je odmah izvršio pripreme za izbore (na po 50.000 stanovmika imao je da se izabere po jedan poslanik), dok je
smetamo. Ne pristajemo više ovamo. Samo molimo Boga dragoga, da nas primi, i čekamo stnirena srca. kad će nam motika zveknuti nad glavom. A komu će prije, to Bog sveti zna. I ne će niko zapiakati za naraa f neće se rastužiti iskreno i ne će nas požaiiti ni suza proiiti za nama... Pa i čemu suze?! Cemu suze za panievima starim, koji su već truli ođ starosti svoje i nisu ni za što?!
MALI PGDLISTAK Šivaće inašine. Poslije željeznica, paruog broda, brsojava i tekfona. ni jedan pnonaiazak! XIX. stoljeća ne moie da se mjeri sa šivaćim mašinama po ogromuoj količini proizvođnje i po velikoj rasproslranjcno. sti. U Amorici i Eugleskoj više o<l 400 liiljada radnika zanimaju sc tabrika.'ijom šivaćih. mašina. Ovome bioju valja dati još do 150.000 radnika, koji se bave tom islom pioizvodnjom u ostalim evropskiin državama. Sivaće mašine prodrle su a najudaljenije krajeve svijeia. SLiiistika; broji na 10,000.000 šivaćih mašiua, kojo danas rade po svima krajcvima zemnoga šara. Količina ova ravna je sili radr.oj od •60—80 milijuna ljudi, jer rad na šivaćoj mašini može da zamijcni suagu od 6—8 Ijudi.
Književni prijegled Izdaaja sarajevske ,JHa!e Blblioieke - . U izdanju sarajevske „Maie Biblioteke“ (I. Gj. Gjnrgjevića) izašle su: „Istorijske minijature“ od A. Fransa, u prijevodu D. R., i Zmaja Jovana Jovanovića pjesme „Gjulići uveoci“. Ovo je već 186. odnosno 187. izdanje spomenute biblioteke. — Preporučamo!