Београдске новине

Broj 132.

Subofa

BEOGRADSKE NOVINE ^

18. maja 1918. Strana 3-

'đrugi odbor od 17 članova sastavio projekat ustava, po kojemu se pojedine njemačke države uđružuju u čvršću zajedničku državnu cjelinu sa eajedničkom vojskom, zajedničkim zakonodavstvom na važnijim poljima javnoR života i zajedničkom diplomacijom. Po izvršem’u Izbora sastala se na današnji dan 1848. godine u crkvi sv. Pavla u Frankfurtu na Majni ta narodna skupština, od koje su njemačke nacijonaliste očekivali, da će im ostvariti njihov politićki ideal. Na toj je skupštini bilo 586 poslanika, medju njima vrlo uglednih ljudi — viših činovnika, književnika. pjesnika (Uhland I dr.) i nekih 100 uglednih naučnika. No pored tako odličnog ličnog sasfaiva novi parlamentarci pokazali su i suviše malo. shvatanja stvarne poii'itičke situacije i smisla za umjerenu, realnu politiku. Zadojeni velikim dijelom idejama pariske februarske revolucije, oni nikako nisu dovoljno uzima|i u obzir zakonita i tradicijonalna praya pojedinih dinastija 1 individualnost poiedinih državnih tvorevina. Htjeli su stvoiriti ustav potpuno na svoju ruku, bez saradnje pojedinih vlada, smatra|ući se jedinim suverenim predstavnikom njemačkog naroda. Jedino konzervativci sa Radowitzom na če|u tražili su sporazum sa držaynim vladama. Desni centar („Kasinopartei", kao i slijedeće stranke ^ taleo nazvani po lokalu, gdje su održavale Svoie sastanke) bio je umjereniji, aii je ipak nepokoljebljivo stajao na gleIdištu narodnog suvereniteta. još večlna lijevi centar (nazvan ,,Wurttemberger Hoff“ po liotelu toga imena), a 1 j e v i c a (čiji ie stranački B štab“ zasjedavao u hotelu „Dcutscher Hof“, po kojemu je i nazivana) tražila je neograničeno ostvarenje načela narodnog suvereniteta, opšte pravo glasa, izbornu izvršnu vlast kao i pra.vo za narode pojedinih država, da se plebiscitom izraze, hoće li demokrat6ku republiku iii demokratsku monarhUu u svojoj užoj domovtni. Krajnja ak ljevica bila je otvoreno republianska. 29. juna izglasala je skupština, da se za šefa privremene izvršne vlasti izabere popularni austrijski nadvojvoda Johann, koji je 11. jula 1848. godine stigao u Frankfurt i primio dužnost, a 12. jula raspustio staro savezno vijeće, sastavljeno iz zvaničnih predstavnika pojedinih vlada. Nadvoj.voda Johann obrazovao je privremeno zaiedničko njemačko ministarstvo pod predsjedništvom kneza Leiningena. U to je došao prvi rat njemačkog saveza sa Danskom, čije je okončanje dalo povoda radikalnim agitatoriina, da još većrna razdraže masu protiv postojećeg stanja i protiv unijcrenog dijela skupštine, tako, da su 18. septembra austrijske i pruske trupc, dovedene u Frankfurt morale braniti skupštinu od pobunjene rulje, koja je toga dana linčovaia dvojicu poslanika. Posliie dugog vijećanja najzad je usvojen ustav i 27. marta 1849. godine odlučila je skupština đa na čelu nove Njemačke bude nasljedni car. 28. marta izabran je za cara pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. Za njega je glasalo 290 poslanika, njih 248 uzdržali su se od glasauia. 3. aprila 1849. godine izaš!a je jedna deputacija pred pruskog ikralja, da mu ponudi carsku krunu, ali je on izjavio, da će krunu primiti samo u slučaju, da sve vladc pojedinih država izrično pristanu na to. 28. aprila najzad je odbio carsku krunu, videći, da još nije vrijeme za to. Zatim je najzad raspuštena narodna skupština. Jedan dio poslanika opet se sastao u Btuttgartu, ali }e najzad od wfirttem berške vlade raspušten. Došio je do novih revolucijonih pokreta, koji su ugušeni, pa je njemačkom savezu opet vraćen stari državno-pravni oblik, u kojemu je ostao sve do 1866. godine. 0 prolietnjoj zabavi u Topčideru. Kao čist prihod od proljetnje zakave u Topčideru do sad je predata svota od 35.498 kruna i 58 belera. £dravstvene prilike u Beogradu mjc' seca aprila 1918. Iz mjesečnog sanitetskog Izvještac. i k. okružnog zapoviedništva n eogradu za mjesec april 1918. vadimo ova data o zdravstvenom stanju za prošli mjesec: Broj umrlih 133; odavde od akutne srdobolje 3, ođ malih boginja sa komplikacijom zapaljepja pluća 3, od starosti 7, od plućne tuberkuloze 47, od zapaljenja pluća 15, od srčane mane 12 osoba. — Broj porodjaja 25, odatle 18 dječaka i 7 djeirojčica. Od zaraznih bolesti bilo je 1 »lučaj trbušnog tifusa, 1 tifusne groz■ice, 4 difterije, srdobolje 6, malarije 10, malih boginia 20, i crvenog vjetra 1 slučaj. Provedeno Je 42 dezinfekci|a po kućama. Ljekarske pomoći za ilrotlnju trebalo je u 326 kuća, i 970 »mbulatorskih slučajeva. a odavde 85 ■ovrijeda razne- vrste.

Vijesti iz unutrašnjosti Naprasno umro. Na dan 12. maja o. g. umro je naE rasno od prskanja srčanlh vena NIola M i I a n o v i ć, biv. sudija prvoitepeuog suda u Vel. Gradištu, a sa«o4i predsjednlk opštlne u Saraorclna. Milanović je bio sudija rijetke istravnostl, objektivnostl I pravičnostl,

te je veoma cijenjen i uvažen. Kao političar pripadao je naprednjačkoj partiji. Vječan mu pomen! Nesreća na željeztiicl. Javljaju nam iz Lajkovca: Pri ovdašnjoj izgradnji željezničke pruge nalazio se kao radnik neki Radosav Radivojević, rodom iz Azanje, palanačkog okruga. 6. o. mj. se odronila zemlja, te Radosava teško povrijedila, tako da je na putu — pri prenosu u bolnicu — umro. Sahranjen je u Gor. Milanovcu 8. o. mj., a pogrebu je prisustvovalo više njegovih drugova, radnika. i zarobbenička radnička četa.

Viesti iz Hrvatske i Bosne. Sfrašna krupa. Javljaju iz Volike Gorice u Hrvatskoj, da gu sela Vukovine, Ciče i još draga 8ilno stradala od velike krupe. Na 6. maja nađvili so nad selom cmi oblaci i najednom udarila strašna krapa. Pađala su zrna velika kao orasi, a gdjegdje i kao k o k o š i j a j a j a. Krupa je uništila sav prirod. Ljefina, koja jo bila divno ponijela, sad je sama pnstoš. Sve je za'lučeno u zeirilju. 2ito i trava leži povaljano. Voće je sve polučeno. Po kućama porazbijani prozori. ,

Narođno zđravije Pred banjsko liječenie. Već u drugoj polovini mjeseca maja mnoge se ličnosti spremaju na pur u razne banie. Jedne radi razonodjenja, a veliki dio iz stvarnih uzroka, rad: popravke porušenog zdravija. Zato smatramo, đa je korisno progovoriti koju riječ pred ovogodišnju banjsku sezonu, naročito u korist onih drugili, koji stvarno tražc pomoći od ijekoviPh mmeralnih voda. Ne treba misliti, da je upotreba mineralmli voaa kod kuće potpuno ko risna. Zahvaljujući neposrednom uticaju Ijekovitih svojstava, koji ima izvjesno sredstvo na organizam, i liječenje kod kuće tim vodama možs biti korisno; ali tek se ne može imati onaj jak uticaj, koji se dobija od ukupnog djelovanja promjenom klime i mjesta, svježine same mineralne vode u banji, udalienjem iz obične društvene sredine i, što je najglavnije, ljekar vodi neposredni nadzor nad bolesnikom da pravllno iskoristi Ijekovitost vode I da živi po dijeti. Izmeđju vještačkog načina Iiječenja kod kuće mineralnim vodama i liječenja na prirodnom mineraluoin izvoru ima velike razlike, pa zato ćemo govoriti o ovome drugom. Ljekoviti mineralni izvor je onaj, čiia voda sadrži mineralne čestice u rastvoru ili hemijoni nazvane mineralne soli. Ima ili hladnih i toplih, a raznovrsno djeluju na organizam. Mineralne vode, pored sviii osobina koje ima obična voda imaju i osobine koje dobijaju od rastvorenih čestica soli i gasova. Najvažnije su: kuhinjska so, hlorični kalijum, gorka so iii sumporno-kiseia magnezija, glauberova so, kreč i soda. Izvjesne vode sadrže male količine gvoždja ili gasove: ugljenu kiselinu, sumporo-vodonik i t d., od čega je najznatnije sredstvo ugljena kiselina ili kako se to obično kaže pjenušavi gas. Liječenje mineralnom vodom vrši se unutrašnjom i spoljašnjom upotrebom, t. j. pijenjem vode ili kupanjem. Korisnije ja Juečenje cnom vodom, u kojoj ima više ljekovitih činilaca. Za izbor banje treba se obratiti ljekaru. One mineralne vode, od kojih želimo, da pijenjem dobijeino opšte ljekovito djelovanje treba piti zagrijane, jer što s je voda toplija, to će je brže i usisati crijeva i želudac. Za čišćenje želudca pije se hiadna mineralna voda. Liječenje se preduzima od kraja proljeća, i to ođ maja do polovine septembra. Liječiti se-može i ziini, ali se onda treba čuvati nazeba. Trajanje liječenja zavisi od Laraktera i jačine bolesti, a tako isto i od snage samoga bolesnika. Obično je predvidjeuo 3—8 nedjelja. Što se tiče iskorišćavanja mineralnih voda spoljašnjom upotrebom, kupanjem, ono se vrši obično ujutru, naštinu. Siaba lica mogu se kupati i na jedan ili dva sata posliie iakog doručka. Za vrieme toplih dana preko godine potrebno je <la se i slabi bolesnici kupaju ujutru. kako bi se na taj način izbjegla malaksalost organizma zbog znojenja. Ako ie Ijeto dosta hladno, onda je najprobitačnije kupati se oko podne, pred ručak. Treba se kupati Jedanput dnevno. Ponekad se dopušta kupanje i po dvaput dnevno, a ponekad sc opet može po jedan dan i pauzirati. Traianje svakoga posebnog kupanja jedino zavisi od snage bolesnikove, od jačine bolesti i od jačine djelovanja same vode. Svako hladno kupanje treba da traje nekoliko minuta do l / 2 sata, a mlaka i topla kupania mogu trajati od 15 minuta do jednog sata. Duža mineralna kupanja mogu da traju od 2—3 sata, pa i više, a vrela kupanja traju od 3—20 minuta. Liječenje i unutrašnjom i spob'ašnjom upotrebom mineralnih voda u Jedno isto vrijeme može se dopustiti saino bolesnicima jakog sastaJe org&nltAm U fftanju Sa ga fzdržL

DI j e t a se na mineralnim vodama odredjuje obično: prema sitanju bolesti, karakteru vode 1 snazi bolesnikovoj. Zato i treba za svaki naročiti slučaj upitati ljekara. Bolesti koje su postale zbog neumjerenosti u jelu i piću, zahtijevaju, razumije se. naročito ograničavanje u dijeti, pa šta više i naročitu dijetu. Svaku hranu koju boiesnik teško podnosi, treba izbjegavati, a po mogućstvu i alkoholna pića ili najbolje je nikako ih i ne piti. Banjski ljekari, prl odrediivanju alkaine vode, zabranjuju upotrebu kiselina, voća i miade zeleni. Pri upotrebi gvoždjevite vode zabranjuje se pijenje čaja i jedenje voća. Sva su ta ograničenja zasnovana unekoliko naučnim propisima, a unekoliko i na posmatranjima — u praktici. U zaposjednutim dijelovima Srbije postoje za sada ovi ljekoviti mineralni izvori: ugljeno kisela vođa: Vodica-Kaludjerica, okiug Smederevo, kotar jasenički; alkalno-ugljeno-kisele v od e: Progoreoci, Darosava 1 Medjulužje. u okrugu beogradskom; Bukovik (slična Gishiblem), okrug kragujevački; Vrnjci (slična Emsu. unekoliko I Karlsbadu, — topla voda) okrug kruševački; Kalanjevci okrug Rudnik; Studenica (ima i malo gvoždja) u okrugu Cačak; Palanački Kiseljak, okrug SmedeTevo; Prilike u okrugu Čačak; gvoždjeviti izvori: Miraševac, u kotaru lepeničkom, okrng Kragujevac; Dvorani, kotar rasinski, okr. kruševački; Studenica-gvoždjevitof-sona voda; s u m p o ro v 11 i i e v o r i: KovlIjača ili Smrdan Banja (upotrebljava se još i za liječenje blatom), Vrnjci, Jošanička Banja, Obrenovačka Banja 1 t. d.; krečni fzvori: ispitana krečna voda Mrmoš, kotar rasinski okrug Kruševac. To su opšte napomene, po kojima se može unekoliko upoznati način spoijašnje i unutrašnje upotrebe mineralnih voda, a tako isto i osobina tih voda u zaposjednntim diielovima Srbije. Koju od ovib mineralno-ljekovitih voda treba iskoristiti, treba se obratiti za preporuku ijekarima. =

Narodmi privreda Privredne prilike u Arbanijl. Medavno je u naročitoj misiji putovao Arbanijom inžinjer nadporačnik Hoffer, pa objelodanjuje u magjarskom časopisu „Ml'ađa Erropa'* zanitnljivu studiju o privTcdnitn prilikama Arbariije. Sa tog puboranja ponio je Hoffer lijepe uspjehe povjesuog istraživanja, koji otkrivaju za Ernopu skroz nepoznate činjenice. Hoffer jo našao u pokrajini Malji mal'u posvo uredjenu državu, koja prikazujo u sebi jednu pfivređno-geografsku i kultumo-istorijsku cjelinu, a imade ustovnopravno uredjeuje na način starog njemačkog ustava župa (Ganverfassung) l irskih grcfovija, koje jo ostalo nelaknuto do da. na današnjeg kroz 450 godina. Do danas gospodari i vlada ovim krajem porodica Zogolli bega lcao parisa i matit, t. j. gospodar, slarješina ili župski grof (Gaugraf) Matje, i ako je ovaj istorijsld ustav austro-ugarskom okupaćijom za ovo vtijeme de facto ukinut. Pisac veli, da bi se moglo dobiti šilu fine vuno i da bi uzgajanje ovce za vunu i mlijeko i angorske koze imald tamo budućnost, a i konjovođstvo bi napredovalo, kao i uzgajanje mazgi, samo da so ne kvare pokušajima križanja. Ali daleko više dolazi Arbamja u obzir u važnošti za sijanje žita i sadjenje subtropsfcih biljaka. Tloffer misli, da vcC đanas može ustvrditi, da bi ona, što se tiČe potrebe Austro-Ugareke od pro'izžvoda ove zone, mogla učiniti AustroUgarslcu u budućc veći'm dijclom neo'dvisnom od đosađanjeg uvoza iz Južne Italije i Levanta, jer Arbanija imade golema zemljišta, na kojima se može saditi pru muk, pa bi mogle uz racionalnu kulturu proizvesti velike količino pamuka od voliko kakvoće. Mogao bi se gojiti pirinač, konoplja, ridnus, mak, j>a veliki broj uljenih i vfeknalih biljaka, a osobito ljebovite biljke, kojih gad puno ima divljih po šurni. Tamo uspijevaju južni plodovi svake vrsti, lješnici kao u Maioj Aziji, kesteni, breskve, tunjo i šipci, dinje i div. no groždje. Srnokva radja dvaput, a katkad i triput. NaroČito uspjeva tu povrće vrlo dobro. Jagoda irna čitave šume, a 1 lovorika i bukava. Arbanija je upravo predistiniTana za to, da postane par excellen :e zemlja voća i mirodija, koja dapačo podnosi l kalifomijsko kulLume metdde, pi bi kao zemlja ranog povrća mogla osvojiti šve srednjoevropško tržišto. Odsijcčo se gfevica kupusa, a iz islog struka narasle i đraga i treća glavica. Čitava je Arbanija, kao i Crna Gora, zemlja dulmna, kojega raste puno i odlične vrsli. Ali najvećo su bogatstvo Arbanije maslinske šumo. Upravo 1917. gođine bila je borba masiina u Arbaniji prilično bogata, ali je pitanjo, koliko će je ostab sigumo. Neprocjonjiva jo dar.as još vrijodnost prostranih šuma, djeloinico još prašuma ! u Arbaniji, narorito iirastovih, bukovih, ali i borovih, omorikovih i jelovih šuma. Jefe imade visokih do 50 mćtara i do 3 metra u promjcru. Pisac slavi izvanrodni napredak, koji je Arbanija učinila u protneLnom pogledu pod ausLro-ugarekjoru vojnom upravom.

Razne vijesti

Zaslužuje najveće priznaujo i udtvljenj« ono, što su se napravili novi drumovi, male i velike žoljeznico, ćoprija i drugih gradrija. I kroz guslo divlje gorje Sjeverne i Južne Arbanijo vOde dobri putovi' za konjo i fačko, a po velikim ravntcama tu se rasplele velike cesle za kola i automobile. A preko čitave Arbanije razapeta je uzđuž 1 poprijeko brzojavna žica. Na posljetku knie Hoffer, da danas Arbanija imade rek bi, kukuruznu vrednost, jor kukuruz irnade najviše prođjo, pa s'e njim reguliraju cijene''drugrij robi.

A. Grin: DAN ODMAZDE . (Nastavak). „Šta kažeš?! U novine si da!a!.. ; U novinei... Ako Boga znaš Šta si uradila? Kako je glasio oglas — reci — kako je glasio — ođ riječi do riječi! Mary od straha nije bila kadra nl riječi izgovoriti. ,,Ta govori, za Boga!“ vikao je starac, „koje si ime stavila u novine — Dalton ili Evans?“ „Dalton, Dalton“. mucala je Mary“; nisam znala. da ti neće biti pravo. Bojala sam se. da ti se nije što dogodilo . . . jaoj, tata, molim te, nemoj me tako gledati...“ „Reci mi tačno. kako je glasio ogias — razumi već jednom, šta te pitam!“ Ona stade sva zbunjcna i očajna gledati po sobi; bila se toliko uplašila, da ju je potpuno izdaio pamćenje; u to se njeu pogied zaustavi na Stanhopc-u, koji JŠ gledao pun sažaljenja. „Evo pitaj gospoditia“, reče Mary najzad, ,,on je svakako pročitao oglas". Stanhope odmah izvadi iz džepa novine, u kojima se nalazio rečeni oglas. Stari se Dalton brzo umiri; pročitao je oglas mirno 1 hladno, samo kada je pročitao. gdje se pominic i njegova biljega na lijevom dlanu. Stanhope opazi, gdje on nehotice sklanja lijevu ruku od njegovog pogkda. „Stvar nije tako strašna, kao što sam isprva mislio, umirl on najzad uplašenu ćerku. „Jer se niko nije rasr pitivao za mene dok me nije bilo ovdje?“ zapita još. „Je li te nije niko posjetio?" Stanhope se niie više mogao uzdržati. Možda je sađa bio došao zgođni čas, kada će i on naći odgovora neizvjesnim pitanjima, koja su ga mučila. „Bio je neki čovjek“, uzviknu on, „rošav po licu ... nekako se čudno ponašao ... obazirao se po cijeloj sobi... gdiica Evansova bila se grdno upiašila zbog njegovog drskog držanja, pa sam joj s toga savjetovao, da se skloni u kući jedne dame, moje poznanice. Vaša se kći plaši, da bi se taj čovjek nešto mogao vratiti. Čuvši te riječi, Dalton kao đa je htio pasti u nesvijest; jedva se držao na nogama i strašljivim je pogledom zvjerao u vrata, kao da će se na njima svakoga časa neko poiaviti. „Kada je to bilo?“ zapita on drhtavim glasom. ,,Ta nije valjđa danas đolazio?" .J'lije, još prije nekoliko đana“, brzo će Mary, ,,ali juče je opet dolazio u kuću. Vidila sam ga, gdje se penje uz stepenice. Sve mi se čini, da je uzeo neku sobu na gornjem spratu". Sađa tek obuze starca neki iudi strah. ,,Ta ako Boga znaŠ! Što mi to odmah nisi kazala?" uzviknu on. ,,Ta zar ne znaš, da mi je to neprijateij!? Evo sada mi je propalo čitavih deset minuta, za koje sam vrijeme mogao preduzeti, što je potrebno". Sada sta rac tek opazi Stanhopea, čije prisustvo kao da je dotle potpuno bio zaboravio. „Izvinite me“, reče, ,,ali vjerujte, da imam dovoljno razioga, da zazirem od toga čovjeka — mislite Ii, da me je ko gođ čuo, kada sam uiazio u kuću?“ „Možda su vas ćuli Brown i njegova žena“, odgovori Stanhope, „vra-: ta od njihove sobe otvorena su. a mi se ovdje nismo baš najtiše razgovarali“. „Moramo dati novaca Brownovim... oni će vam za novac sve učiniti... evo pet dolara, ako hoćete deset... dvadeset... koliko hoće, samo neka ništa nikome ne govore..— A vl, gospodine, ne rekoste li maločas, da ste htjeli skloniti moju ćerku na neko sigurno mjesto? To je zbiija dobra iđeja... ne odbijam vašu ponudu. Ako možete izvesti tu namjeru, onda neka Mary odmah spakuje sve što joj treba; ona ne smije više ni jednu jeđinu noč da provede u ovoj kući, a vala ni ja“. Ovaj iznenadni preokret u starčevom držanju prema njemu toliko je iznenadio Stanhopea, da u prvi mah nije mogao ni riječi izgovoriti; samo se učtivo pokloni u znak da pristaje. „Nećete dugo čekati'V uzviknu starac, „pričekajte vi časkoin ovdje i čuvajte stražu. Evo nas opet za pet ininuta!" Zatim ode sa ćerkom u drugu sobu. ,,AIi, gospodine“, začudje^o će Stanhope, „trebaju nam koia, da ođvezemo stvari gdjice. Mary“. ,,Ne brinite vi, lako ćemo mi to“, odgovorl starac, „samo vl ostanite ovdje i čekajte nas“. i ... (NastavlĆe se).

Jedan origlnalan propovednik. Za vladevine Ljudevita XVI. živco Je U Parisu jedan sveštenik, ćuven kao ori. ginafen propovjednik, koga je narođ zvao w pop Andre" i ncobično \x>leo. Nikad vam ovaj- omaleni popa nijo držao propovijecL u velikom stilu, kao š o ima popova i propovjednika, kor sastavljaju tako \isokoparne propovjedi, da ih često puta nl sam’i no mogu razumjeti, a kamo li njihovo ,,bfegočesti\’0‘‘ stado. Pop Andre je na svoju ruku razgovarao sa svojom. (pastvom i u te svoje propovijedi za. činjavao raznim dosetkama, ni malo ne mareći, ako bi so njegovi slušaoci prevr, tali od smijcha. Jednoga dana dodje u njegovu crkvu i kraljicjumajka i to baš kad se bio ispeo na propovjedriicu da govori. „Dobro nam došii, visoka gospodjo,ali bo nemojte nada'j, da ćcmo mi zbog toga pristaviti uz našu vatru još jeđan lonac. Bože sacuvaj t‘‘ i U harmelićanski manastir udari jed. noga đana grom. Pop Andre nešto nijo bio na dobroj nozi s monasima toga samostana, pa je odmah prve neđjolje rckao. svojim ,,b!agočestivim‘‘ slušaocima: „Blago našoj pobožnoj braći, Bog so brine za njih. Posiao je grom, te je udario posred biblioteke, u kojoj, naravno, nijo biio ni žive duše. Da je kojom nesre. ćom pogođio u kujnu i podrum, koji jo odmali pod kujrtom, svi bi do jednog izginuli!‘‘ Jednom prilikom uzco ]e na riišan žensku sujetu i njihovu maniju za kin. idjurenjem: „Mogao bih sad po lmenu pozvati svaku od vas ovde, toja tako bezl>rižno živi. Ali neću, jer se to ns slaže s hrišćan-, plcom blagošću. Sarno ću baciti svoju, kapicu tamo, gdje sjede najvcće grješnice. i orida skido kapicu s temena pa izamahne njorno da je baci. Sve žene so i nehotice trgoše i pognuše. „Gle sad čuda! Ja nrislio đa vas jo samo nokolibo, a vi sad sve priznajete đa ste krive, — rečo pop Andro i vrati ka. picu na glavu. Jeđnom, uz veliki post, ovaio je propovijedao: „Kad otac uda ćerku, pa jo poslijo dva mjeseca zapita, kako živi sa svojim! mužem, ona ćo mu bez uslezanja oigo« voriti: „0, o, tatice, ne znaš kako ta volirn, što si me udao za tako divnog mu« žića! Samo da znaš, koliko me voli i obožava, te ti živim kao bubreg u loju. Tako mi je, kao da sam u raju. O, ala| sam sretnal" To vam je „blagočestivi" hrišćani, grčko „omikron", malo ktalko o. A ako joj otac poslije nekoliko godina uputi isto pitanje, ona će samo pognuti glavu i pakosno reći: ,,0oo, tako. Ooo, kako se sve izmijenilol Prije je bio pravi andjeo, a sad je pijanac, ko:kar, varalica, juri za tudjom suknjom kao sumanit. Teško meni, hude li sam srcće. Oool'* E, to vam je, sad, drage moje, grčka w omega‘‘, veliko dugo OI“ M. Žeuin muž i unuk. „Aftenbladet" javlja izjavu neko? Švedjanina. Ja sam se oženio nekcm udovicom, koja je imaila odraslu kćer. Moj otac se je zaljubio u moju poćerku i vjeučao je; time je moj otac postao i moj zie.t, a moja poćerka mojom maćuhora. Neko vrijeme zatim porodiia ie moja žena sina, koji je postao moj stric. Supruga mog oca, moja poćerka takodje je d-obila sina. Time sam dobio brata a istodobno i unuka. Moja supntga je i moja baba, jer je majka moje majke. Ja sam stoga muž i unuk mojoj ženi, sa drugim riječima ja sam sam sebi djed. Pa da čovjek ne poludi! Posiijednje brzojavne vijesti VLADARSKI SASTANAK U SOFIJI. Kb. Soiija. 17. maja. Bugarski car F e r d i n a n d naimenovao je cara i kralja Karla vlasnikom 5. bugarskog pješačkog puka. — C a r je 1 k r a 1 j K a r 1 o podijelio bugarskom caru Ferđinandu do> stojanstvo pukovnika-vlasnika 60. puka teške bateriie. Prijestolonasljednik’ Boris naimenovan je za potpukovnika, a princ K i r i 1 za majora. Spomenuti 60. puk teške baterije regrutira se iz Gornje Magjarske. LORD CURZON O — MIRU. Kb. London, 17. maja. U svome govoru na svečanom objedu ii čast udruženia inostrane štampe rekao je lord Curzon: U ovom času nadvikuje zvuk topova sve ostale glasove. On se boji, da bi uzaiudno bilo, sad raspravljati o miru injegovim uslovima. Mi smo svagđa željeli mir pod dobro poznatim uslovima, Mi se borimo za mir, koji treba da ispunl ova tri uslova: za pravedan mir, ..koji pođjednako zadovoljava i veiike I male narode; za častan mir, koji ne ponižava ni iednog saveznika, i za trajan mir. Nepravedan mir bio bi zločin zg sadašnje i buduće generaciie. Ko bi od saveznika skiopio zaseban mir, taj bi povrijedio solidarnost. Stvar Francuza u Eizasu je identična sa stvarl Talijana u Trentinu i Trstu.