Београдске новине

Br. 142.

BEOORAD, srijeua 29. maja 1918.

Izlaze: dnevno u Jutro, ponsdjdjkom posHle podn«.

Pojedini brojevi: I B*ojr»3u I u krajsflma laaaiJadnuUs 4 fl Holflra «4 «. I kr. Catapa eljaal od . . . lUllcloIll V »enarhljl 1a halara

Mje8ačna pretplata: U Baograđu I a krajgvlma iapti)a(ouUai u irj«u n omtpvoni a kuta .... Oglasl po cljenlku. ■■ —:

u U U ln

JrodnlStvo: BEOBRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talefon bro] 83. Uprava I prlmanje pretplata TopllEln venao broj 21. Talefan br. 2S. Primanja oplau Kneza Mlhajla ul. bro] 38. Telefon broj 243

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 28. niaja. Borbcna je djedatnost u • odsjeku Toiiale jučc popustila. Osuje'ćeni su ponovljeni talijanski pokušaji, da prodru dalje unaprijed. Jedan je dio našega materijala, koji je bio uzidan u glečeru Presena, pao u noprijatejjske ruke. Žestokotn topničkom i minsko-ni vatrom potpomoKiiuti jaki izvidjački napadi doveli su Talijane južno od Capo Sibe u posjed neznatnog dije>la naših prednjih linija. Načelnlk giavaog stožera. Izvještai njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 28. tnaja. Zapađno boiište: Na K e m m e 1 u 1 na L y s i, na bojlštu s obliii strana Somme I na A v r i topničke su se borbc juče ii Jiitro pojačate. Izmedju Voormezelc I Lokcra prodrll smo u irancuske linije i priveii vJšc cd 300 zarobUenika. Napad je njemačkog prijestolonasljednika južno od L a ona iirodio potpunim uspjehom. Potpuno su potučeno francuske i engleske divizije, koje su ovdle stajaie. Vojska generala pl. Boc hna zalizela je na iuriš Chemln des Dames. Otegnuta planinska kosa, na kojoj se ii prolječu 1917. god. razblo .vellki fraucuskl pokušaj proboja I košu smo ml u Jesen prošle godine iz stra4«£kih railfvea nannstilf. nal«»t =>o p e t i! n a š i m rnkaina. Postije snažne topničke pripreme Jznudila ie sebi naša nesravnjiva pješadija u zoru kod V a u x a i 11 o n a 1 C r a o n n e prHelaz preko A11 e 11 e I prodrla dalie istočno izinedju C o r b čny-a I Aisne u englesko 11 n11 e. Potpuno iznenađjena posa’da prvih iieprijaieljskih linifa dala je .večinom samo neznatni otpor. Već za rana jutra zauzetl su n a j u r i š P! n o n. Chavlgnon, Fort Malinaison, Courtecon, 3T e r n y, WInterberg, C r a o nn e, V i i 1 e r b e r g te izgradjene tvrdiave kod i sjeverno od Berry au feac-a; oko podneva doprll smo uz teške borbe izmedju V a i 11 y-a I Berry au Ba c-a do A i s n e. (V a 111 y j e z a u z e t. Polje izriveno granatnim lijevcima u prošlogođišnMm proijetnim i jesenskim borbaaita savla-

Odlučna ofenziva na zapadu Chemin des Dames zauzet na juriš. — 15.000 zarobljenih.

dano je u neuzdržljivoin napadačkom naletu. Posllie podne napad se nastavio. Izmedju Vauxailiona i Vailly-a stojimo na visinama kod N e u v 11 I o-a, L a f f a u x-a I sjeverno od C o n de. Izmedju V a i 11 y-a | Bcrr y a u Bac-a prešll smo preko A i s n e i borbu prenijeli na područje, koje je od 1914. ostalo nctaknuto. Iz učvršćenih šumskih visina na južnoJ obali rjjeke neprijatelj je ponovno bačen. Izmcdju V a i 11 y-a i B e a u * rieux-a doprli som do visina, koje se nalaze neposredno sjeverno od V e s 1 e. Vojska gcnerala pi. B e 1 o w a (Fritza) bacila je ncprljateija i z n j e g o v i h j a k i h p o 1 o ž a ] a Izmedju S a p 1 g n e u 1-a 1 B r i m o n t-a preko aisn e-m arnskog prok o p a i z a u z e 1 a n a j u r i š m j csta CormIcy, Cauroy i Loivre, koja so nalaze na zapadn o j obalj toga prokopa. Dosada je javljeno 15.000 zarobIjenika. Izmedju M a a s o i M o s e 1 e i na I o t r 1 n š k o m f r o n t u oživjela ]e borbena djelatnost. Napadi u neprljateljske linije donijell su natn više od 150 zarobljenih vojnika francuskih i američkih pukova. Prvl zapovjednilc glavnog stana pl« LuuandorU.

Wilson i Irci. Sporazumne sile baš netnaju sreće. Kađ se god desi, da izbace lijepe fraze: o demokraciji, savezu naroda ili prava samoođredjenja naroda svaki put ih fatalni do'gadjaji u njihovom rodjenom taboru prosto natjeruju u laž. Tu spada prije svega irsko pitanje, ova trenutno največa rana na orijaškom tijelu engleske svjetske države. Neumoljiva istorijska logika učinila je, da irski problem nije isključivo unutrašnja politička stvar Velike Britanije, nego čak i Amerike. Usliied britanske nasilne politikc utamanjivanja prenia ovoin jadnom narodu iselilo se u toku prošlog vljeka stotinaina hiljada Iraca u Sjedinjene Države. Tamo ima danas otpriiike 13 milijuna Iraca, dakle dvaput viša nego kod kuće. Zbog ovoga su Ircl od velikog političkog značaja za Uniju. Pri izborima za predsjeđnika oni u zajednici sa Nijemcima stvaraju odlučan cleanenat.

Počevši od Fenierskog pokreta iseljenicf su snažno potpomagali težnje svojili zemljaka u lijepoj Irskoj za slobodom. Šta više, sjodišta irskih zavjera bila su uvijek na aineričkoin aemljištu. Pa i sada potpomažu Sjedinjene Države svim sredstvima sadaš- i nju borbu Iraca za slobodu. Možo se čak reći, da sudjelovanjo atncričklh Iraca u sudbini njihovih evropskih saplemetiika nikada nije bilo tako jako kao sada pod odjekom grmljavine svjetskoga rata. Treba samo čitati irske listove, što izlaze u sjevernoi Americi. Njiliov strastveni govor, njihova strahovita mržnja protiv emgleskih ugnjetača osjeća se odatle, te se vidi, da je cijeli irski narod prožet svijcšću, da će ovaj rat riješit! njegovu sudbinu. Brutaluo postupanje brilanskih' vlastođržaca prctiv Iraca, vojnička okupacija ostrva, hapšenja irskih vodja u masaina, sve je to meidju amoričkim Ircima izazvalo novu buru ogorčenja. Oni su se sada odlučili, da pozovu u pomoć intorvenciju samoga predsjednika Wilsona. Ovili đana bllo je kod niega jedno izaslanstvo najuglednijih Iraca sa zahtjevom, da se oti zauzme kod engleske vlade u korist potpune auto-noinjje Iraca; Ali kakav su odgovor đobili? Brbljavi advokat prava sanioodratjenja uaroda izjavio je slegnuvši rametnima, da ovaj zahtjcv mora odbiti, pošto je to protiv njegovog princiipa, da se miješa u intcnie stvari drugih đržava. Dakle to odbija isti onaj Wilsou, koji iioće da sred;Šui<? vbsti nrhnora tia priv'đ-nn-a.-'Vjrv.fpaTske iuiu.tr«žnje reforme, i kome nije krivo, ako agcnti sporazumnih sila podbun.iujn narode u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj,. a Jermene u Turskoj. Odbija da za jadue Irce I prst makne, i ako bi kao istoričar morao dovoijuo poznavati istoriju. On bi kao taka-v ntorao znati, da Englezi na Irsku nemaju drugo pravo svojiue do li brutalne sile, kao što bi morao znati i to, da je, ako je iksda borba za slobodu bila ne samo moralno, uego i državctpravno potpuno besprikorna, to bila irska borba. Ali kad bi WiIson makar samo Jeđan prst maknuo u korist Iraca. onia bi srušio cijelu kuću karata političkog morala sporazurrmih sila. Posllie Iraca javili bi se Indijanci, pa Egipćani, pa Btiri, i kako se već svi ti narodi zovu, što su sputani u britanski jaratn, a to bi onda sličilo nesuzdržljivoj lavini, koja će i onako prije ili poslije porušiti etnglesku svjetsku drž,avti. A ovo bi bar za sada za Wilsona bilo suviše tiezgoano i ubrzano kotrljanje...

Novi veliki njemački uspjesi na zapadu. Njeinačka štauipa o novoi nleniačkoj ofenzivl. Berlin, 28. niaja. O osvojenj n C h o m i n, d. e s D a m e s-a po Irupama mjemačkog prijestolonasljednika piše „Borliner Llokalan zcigori' Poslijo jjstaknnća značcnja uspjeha treba sačokati, ’da li jo to početak nove o’enfzivo. „Berliner Tageblattid 1 piše genorallajtnant pl. Ardcnn«: Ako se ima na umu, da sfti za visino Chomin d«s Dames-a hijosnile najkrvavije hi'ko od 1G., 29. i 30. apriia 1917. gođine, da su tovdjo I'raticuzl pod’ goneruhrm N i v o 1loomizgubili gotovo Uvjesta hi’jađa )ju- j đi, da su medjutim horhe nastavljene do proljeća ove godtao, pa da te Visine nisu ipak inogle biti zauzoto od lujodne atranke, pošto su ono Tožale po’đ takovom vatrom, ?la se ovdjc nije mogao ugralili ni . jedaa top, onda se tok može približno ! procijeniti značenje današnje pobjodničko vijesti. Vojska njemačkog prljestolonasljednika doprha jo 'do Aistn« i sto;i ovdjo u borbi. ,,Vossische Zcitung“ piš«; O\o nijo novo, no, ovo je apsolutni sistemat- ) ski nastavak veliko njemačko ofonziv- za , odiuku, koja j<> zapoČola 21. marta i ko- j ja se sprovadja po osnovi. U Snažnom jurišu nažo su divizijo j u širokom frontu cijeli Chemin đes , D a m o 3, daklo podruejo sjevemo ol V a i l I y-a Ido 'B o r r y-au-B a c-a a j«dno*n potezu zauzele na juriš i tafco it jeđn om danu osvojile ono, što su Francuz, pro"Sio j-.-oont »oi.i; u vi 5 <i liedjdjnim borbama. Zvanični izvještaj ne dđajo još ništa O daljem toku jučerašnjrh borbi, ali jedan pogled na mapu uči iras, da so našo tru[)o nlkako nisu zadovoljile posj.dom oviJl uzvišica, koje u potpunoj' širini gospcduju nad dolinom Aisno. Možemo biti uvjereni, da se naše trupo \eć sada jjribližuju ovoj rijeci, ako već u opšte uisu započelo sa prelaženjcm preko nje. ,,N o r d <1 e u t s c h e A11 g e m e in e Z e i t u n g“ piše: Vjerovatno itnademo prcd sobom novo majstorsko djelo njemačke rattie umjetnosti. U širokom frontu prešie 'su trupe našeg : irjemačkog prijestolonasljednlka oprobanom sttagom na juriš. Do večeri zauzele su ove uzvisine. za čiji su se posjed prošle jeseni tako žestoko borili i koje su Francuze u svoje vrijeme stajale tako neizmierno mnogo krvi. ,,D e u t s c h e T a g e s z e i t u n g“ piše: Ovaj je novi udarac dalji dokaz za snagu naše velike ofenzivc na 'zapadu. I svi se ostali listovi bave novim vclikim uspjehom na zapadnom bo-

PODLISTAK Istorijski kalendar. Na prekjučerašnji d a n, 27. aja 1564. g. umro je Jean (Jonn) C a 1 v i n, osnivač po njemu naanog protestantskog vjerskog prav. Jean Calvin rodjen je 10. jula 1509. dine u Noyonu u Pikardiji. Studirao prava prvo u Orleansu. a zatim u turgesu. Pošto mu je 1531. godine iro otac, otišao je u Paris radi hujnističkih studija. Ovdje je 1532. goie preveo jeđno Senecino djelo, a e se više počeo baviti teološkim pin.jima i pitanilma crkvenih rcformi. 33. godine sastavio je svome prijaIju, rektoru pariskog_ univerziteta >pu onaj čuveni govor, što ga je ova] Iržao pred kraljem Franjom, a koii bio uveliko u protestantskom duliu. ko da je Cop zbog njega morao pc* eći iz Francuske. No 1535. godine orao je i sam Calvin da bjezi iz ‘inlje. Sklonio se u Baselu u SvaJirskoj, gdje je 1536. godine izdao na tinskiom jeziku svoje čuvcno djelo ^otike u hrišćanskoj vjeri . Na čelu ga djela nalazi se predgovor Posve■n francuskom kralju, u kojemu Caln dokazuje, da ie nopravedna °Ptužt koju su iznosili protiv francuskih •otestanata, da ovl rade na državnom evratu. Ovo je djdo jedno od najteeljnijih osnovnih djela u protestaiit:oj crkvenoj literaturb Calvui se od »nA’ača njemačkog pn.es.antlzina, •a Martina Lutbera razilazl u hlav-

nom sarno u pitanju tumačenju značaja tajne večere. Ositn toga calvinskl protestantizam mnogo je strožiji u pogledu crkvenih obreda, jer zabraujuje sve ceremonije, koje nisu izrično opravdane svetim pismom. Dok luteranski protestantizam dopušta slike u crkvi (ne smatrajući Ih pak ikonama, već samo ukrasom), calviniziam z<ać branjuje kako slike tako i svaki izlišni ukras u crkvi. 1536. godine otišao je Calvin na đvor ferrarski kod vojvotkinje Renate. ali }e uskoro i odande morao da bježi. Posjetio je svoje rodno mjesto, pa je zatim mlslio stalno da se nastani u Strasburgu. Na tome je putovanju u avgustu 1536. godine prošao kroz Ženevu, gdje je poslije duge borbe bio uveden protestantizam. Na poziv propovednika Farela Calvin je ostao u Ženevi i postavljen je ®a propovjednika i pri^fesora teologije. Svoju dužnost vršio je Calvin nenadmašnom energijom i vclikim oduševljenjem. Neuinorno je učio sa propovjednice I sa katedre, organizovao je crkvenu upravu u ženevs<koj okolini, riješavao je sporove. Pored mnogih drugih naplsa sastavio je velikl i mali katihizis protestantske vjere njegovoga pravca. Učestvovao je često u vjerskim dteputacijama, u kojima se pokazivao izvanrednim govornikom I sjajnim polemičarem. Calvinove su se pristalice regrutovale većinom od doseljenih francuskih protestanata, đok su domorodci ženevljani velikim dijelom bili protivnici. Medju njima su tzv. slobodnjaol (libartins) bill protivni Calvinovoj nauci. Oni su sma.r'all, da je Calvinovo učenie odveć strogo l više

su siinpatisali Zwjngli-evom pravcu protestantizma, koji je bio blaži, koji jo bio preovladao u Njemačkoj i Švaicarskoj. Kada su 1538. godine Calviu i Farel odbili svojira protivniclma dia dopuste pričešće, protjerani su iz ?.eneve. Calvin je otišao u Strassburg, gdje je držao tcološka predavanja i osnovao francusku protestantsku opštinu. Učestvovao je na frankfurtskom saboru 1539. godine i na vjerskvm diskusijama u Wormsu 1540. i Regensburgu 1541. godine. Tom je priLikotn stupio u prijateljske odnose sa njemačkim h'nmanistom Melanhonom, o kojemu je već bilo riječi na ovome mjestu. No i sada je stalno pažljivo pratio d31ji tok dogadjaja u Ženevi, gdje su njegove pristalice bile dobile večinu u vrhovnoin savjetu. Maja 1541. godine Calvin je svečano pozvan da se vrati u Zenevu, kuda je stigao u septembru Iste godine. Odmah je podnio savjetu svoj projekat za reformu crkvene discipline, koji je bez izmjene primljen. Prcma toj uredbi crkvenim vlastima bila je data velika vlast i u pogledu nadizora nad životom i vladanjem ženevskih gradjana. Postepeno }e Ćalvin postao forinalni diktator u 2enevi, U namjeri, da u Zenevl uvedc što moralniji I religiozuiji život, Calvin je strašno pretjerivao. U vremenu ođ 1542. do 1546. goditie 58 je lica osudjeno na smrt, a 76 protjerano iz zemlje. Zabranjene su pozorišne predstave i svaka druga zabava. Ženevski gradjani nisu smjeli krstitl svoju diecu Imenima, koja se ne pominju u svetom pismu. Ugledni su naučnici osudjlvani ua smrt zbog toga što su istlcall neka

svoja zasebna mišljenju. Tako ie 1553. god. pogubljen Španac Sen r et. Ovaj njegov fanatični rad, ncprcstana poliiička borba i polemikc najzad su skrhate slabo tijelo Calvinovo, koji ie umro na današnji ’dan 1564. god. Po svojoj spoljašnosti Calvln jc bio lijep čovjek, bliiedoga lica, dugačke rijetke brade, oštroga poglcda i visoka čela. Gotovo nije prošao ni jedan jedini đan, kada ne bi održao nok’u piopovijed. Osim njegovih mnogobrojnih štampanih djela nalaze se po bibliotekaina u Ziirichti, Ženevi itd., prcko 3000 njegovih rukopisa, i to propovledi rasprava itd. — 27. maja 1840 god. timro je ti Nici čuveni virtuoz na vlolini Niccolo Pa g a n i n i. Paganini je rodjen 18. februara 1784. god. u Genovi. Najvoče je uspjehe postigao sa svojim čuvenim turnejama, koic je preduzimao od 1828. god. do 1834. god. Porcd toga bio je Paganiui l virtuoz na gitarl. O njemu su pisali Niggli i drugl. 27. maja 1844. god. otpravijen je Morseovim telegrafskim apara'.om prvi telegram iz Washingtona u Baltimore. O Morseu smo već govorili na ovome mjestu, prilikom godišnjice njegova rodienja (rodjen Je 27. aprila 1791. god.) — 27. maja 1910. god. iimro je u Baden-Badenu čuveni medicinar Robert K o c h, osnivač baktcriološke nauke. O njentu je vcć bilo govora na ovome mjestu.

Na j u č e r a š n j i d a u 2b. m a j a 1759. god. rodjen je n H.iysu čuveui engleski državnik William Pltt tnladil (za razliku od njegovoga cca. isto

jištu ističu’ći, kako je njemačko vrhovno vojno vodslvo znalo iskoristitl vojni položaj, i upozomjući kako poiačana topnička djeiatnost na ostalimf đijelovima fronta ne isključuje novtf udare i na kojem drugom mjestu. Pariški listovi o novoj lijcmačkoj ofenzivi. Kb. Zeneva, 28. maja, NjeinaČka ofenziva je, kako pariski iistovi javljaju, otpočela izmedju P i n o n a i Reimsa sa neobičnorm žestinom. Vojni kritičari priznaju, da' je njemački napad došao ovdjc iznenadno. icr je bio očekivaU n a s a s v i m d r ti g o m o d s j e k’ u. Povratak Njihovih Veličanstava iz Budimpešte. Kb. Beč, 28. inaja. Sinoć su se Njihova Veličanstva s nadvojvodkinjom Marijom Joslp o m vrafila iz Budimpešte u Baden. Pokret za ponovo uspostavljanje ruske monarhije. Kb. Amstcrdam, 28. maja. • „Algemcen Handelsblad 11 doznaje iz Londona: KaKo izvjesdtelj ,,Daily Expressa" iz Petrograda saopštava, đoznaje se, da u krugovN ma, prijateljski raspoloženin.a prema Njemačkoj, postoii plan za u*s p o • s t a v 1 j a ii j e m o n a r h i j e u R u> s I j I. Pomišija se na veiikog vojvodu od Mecklenburg-Schwerina. .,Daiiy C r on i c I e“ doznaje ioš. da se monarhističke težnje u Rusiji potpomažu njemaškirn novcem. Srpska pobuna na solunskom frontu. Zeneva, 28. maja. Prenia ovamo prispjelim vijestiine opet se pobunio jedan puk srpske voiske na solitnskom irontu.

Tajni ugovor izmedju Engleske i Italije. Zbog promijenienog vojaog polo/ai« taliianski su teritorijalnl zalitjevl znatno modifikovanl. Berlin. 28. maja. „Vossischc Zeitung" doz* naje iz Berna: Kako londonski izvjestitelj „Manchester Guardian -a piše, po novom su t a j n o m u g o v o r u izmedju Engleskc i ltalijc zahtjevi Italije u pogledu proširenja njezinih' granica z n a t n o m o d i f i k o v a n f, 1 to s obzirom na promijenjeni vojn) položaj i držanie Amerike prerna ta< lijanskiin zahtjevima.

ko čuvenoga đržavmk'a 'A’illiama Ua starijeg), o kojemu je več biio eči na ovome mjestu. (Umro je 23. auara 1806. god.). 27. i 28. maja. 1905. godir.o lnla u toku rusko-japanskog rata strašua' ►niorska bitka kod ostrva Tsuiima' korvanskotn moreuzn, u kojoj j? poslije rojske odbran« skoio sva satrvena r<n a baltićka flota |Kxl komanđom admi. [a Roždjest venskoga. Ri'.ska i ak ;ka flola (12 oklopnjata, 20 drugiti ral', :i brodova, 8 specijalnih brodova i 8 msportnih brodovaj krenuia j<> tek u ►cnijem toku rata iz Evropo, da uće. ruje u istiočno-aziiskorn ratu. Bi!a ja ćiin 'dijelom sastavijona iz brodova staih modola, a i po broju svojili jcdinicai po svojoj artiljeriji bila je slabija o<{ sanske flote. Na putu iz Evrope ua ljnji istok irnala je da so bori sa mnu« m nezgodama, od kojih jo bila uaf« prijatnija slučaj sa engleskim ribarskiunf ijama prcd lnillskini pristaništem. 8ti< vši u istočne ažijsko vodo, Roždjostvoiu ij, znajući za kvalitativmi i brojnu nad« oćnosl japansko floto (vcle, da jo il ■trogradu, praštajući so od rodjaka t ijatclja govorio: ,,Ja sa ovom f'o onf nda idorn u sigumu smrt, ali^ ću ipak > kraja izvršiti sroju dužnost!*') gledao da so ncometan od prokivuika dokop.t La'dii-ostoka, pa 'da prisbuiiŠte uzrne k .«

• '* a

ali ga japanski izvidjački l.rodovi opaze, na što japanski admiral Togo naredi Cjelokuj>noj japanskoj floti (12 oklrpnjača, 16 zaštićenih krstari' a, 4 poir.oćmo krstarico, 17 voiikui i B5 tnahh torpeđjijača i jnckoliko topovnjaća) da kron« u