Београдске новине

Izl az e: dnevno u jutro y powod)8l|’kom pcslijo podne.

Pojedinl brojevi:

MJesBCna prelpiata:

■ l»|iKi I. kx»j»lma i^DMIa •* «■ I kr. C»t» fi iljial ad . . . I mmU|

12 balvi

i U ln.itmntn ....II!;??

Oglatl po cljeniku.

2 -BO S'4 'SO

JredniStvo: BEOMAD, Vuka Karidžlća ul. brej 10. Telefon brs] 53. Uprara I prlmanjo pretplaie TopllSln »enac broj 21. Teleren br. 21 Prlmenje oglesa Kn.ro Mlbajla uL broj 38. Telefdi feroi 24'j

Oodina IV.

RATNI IZVJESTAJI. IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 3. Juna. Kod Fossatte na donjoj Piavi smo vatrom iz topova 1 sprava za bacanie mina osujetili tahjanski poku?.aj za prelaz. Na rnnoslm mjestima jugozapađnog fronta odbijena su neprijatcijska izvidnička odjelenja. Jedno od tlh odjelenja zarobljcno je kod Bezzecče. Artiljerljska djelatnost bila jc svuda vrio živa. Načeiuik giavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Beriin, 3. juna. Zapađno boMšte: Vojna grupa bavarskog prljestoionasljednika R u pprechta: Qd vrcmena na vrijeme vodila se živahnija artiljerijska borba. l)dbijeni su neprijateljski djelimičn? natadl zapadno od Baillcula i sieverno od Lysa. V o j n a g r u p a n j e m a č k o g prijestolonasljednika: Raril (3r pune našim napadom potučenih francuskiii i engleskih annijskih korpusa i rađt zaštite do sad od susjedniii srinija hitno na bojište dovedetiili M <ako proredjenih divizija, stupiie su sada u borbu nove francuske čete sa tidaljetiih frontova. Sjeverno od Aisne uzaltid stt pokušavali đa održe ndtedjene im položaje. Mi smo ih odbili u teškoj rovovskoj borbi prema M o u 1 i lt - s o it s - T o u v e tt t — S t. Christoph e—V i n g r e u. i Jugozapadno od Soissonsa zauzei je C h a n d v n. Prodrli smo u napadti rreko doiine Savičresa do istočoog šumskog ruba ko-d V i 11 e r sCotteretsa. Južno od Ourcqa Izvodio je neprijatelj žestoke protivi.apade, ali su oni krvavo odbijeni. Ođonud Courchampsa i Monthiersa zadobili smo zemliišta i zau3 ell smo vjsove zapadno od C h a t e a u T h i e r r y-a. Na M a r n i izmeđju M a r n e ! R e i m s a je položaj nepromijcnjen. Naše bombaške eskadrile su uspješno napadale željezničkc pruge, koje vode j:h bojište i koje su jako zauzete prenosom četa. Oborili smo 31 neprijateljsku fetil'cu. Poručnik Menkboff izvoje,vao je svoju 29. i 30., a poručnik

Nijemci sve dalje nadiru. Uzaludni francuski protivnapadi.

L’ o e vv e n h a r d t : U d e I svoju 25 .vazdunu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana ol. Ludendorlf.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 3. Juna. ' Maćedonsko bojište: U Dredjelu Mogljcnice žtvahna topnička djelatnost. Jedna neprijateljska četa, koja je pokušala da se dokopa nekih našilt položaja zapa-Jno od sela Zborskog, rasOerana ie vatrom. Južno od sela Huma s vremena na vrijeme žestoka topnička vatra. Kod AI d ? a k- m a I e naše je topn'štvo rastjeralo nekoliko francuslc'h rješačkih cdjelenja. Zapa-dno od jezera B u t k o v a naše jurišne Četc prodrlc su u neprijateliske položaje na sjevernotn okomku brda K u č a i vratile se s nekolfko engleskih zarobljenika. U vardarskoj dolini živahna neprijaieljska letillčka djeiatnost.

Dva diktatora. Medju velikim svjetsklm silama, koje su upletene tt ove velike borbe, jedino su središnje vlasti, gdje bcz izuzetka vlađaju vladari. Protivno njima hvaie se sporazumne sile, da u njih Sfudaju najslo-bodniji narodi. Ono doduše, u njihov šareni savez spada i caristička Rusiia sa svojim pogromima i nagajkom. Tu su konstitucionalna Engleska sa svojom „magna Chartom" gradjanskih sloboda, tu je republika Francuska i sjeveroamerička republika. One južno-atneričke ,,A B C“ repitblike vrijede za njih tamo izvjesno isto toiiko, koliko i za nas ovdie. Sprtrazumne sile mogle su prema tome navesti, da se bore za oslobodjenje narođa — onih naroda, koji još nijesu potpali pođ njihovu vlast. Neprestano ponavljanje oviti lijepih načela, koja spasavaju svijet, nije moglo prontašiti svoj cilj. Narodi, koji inače važe kao prosviiečcni, mogli su se postepeno iako prenijeti u ono hipnotičko stanje, koje liči polttsnu, te u kome stt podložnl jakom uplivu volje brutalnih vlastodržSca. Pesimista će se možda odreći nade, da će đotične narode ikada vidjeti probudjene iz tog zanosa, ali nepopravljivi optimista ipak se još iednako nada. Ukoliko su jača sredstva, koja upotrebljava hipnotičar, utoliko se ovaj pouzdanije nada. Ta sredstva su mu svjedočanstva za to,

da će se onaj uspavani probuditi, te oteti se od strašne moći. Moglo bi još poči za rukorn, da se ovo budjenje za neko vrijeme spriječi. Ali koliko dugo? w oodrow Wi!son znao je zadobiti u Washingtonu Overntannovim zakonskim piijedlogom toliko neograničeno ovlaštenie, kakvo nema ni tedan monarh sre-dišnjih država, kakvo je jedva imao ruskl car. Ovim zakonom postao je neograničeni diktator ogromnog konglomerata svojih slobodnih država. Jedino njegova voija poziva ljude na oružje, r.jegova voija finansira rat, njegova volja odlučuje 0 uvozu i izvozu robe. Doduše senat sc trudio, da i sa svoje strane uoHviše na državne poslove — što nut po ustavu pripada — a naročito ti ovim tako značajnrm mjerama, ali W’oodrow Wllson je 'inao kao neki čarobni prut, kojim je sve lo paralisao: svaka primjediba protiv traženog uvečanja njegovih prava na vlast ugrožava nastavak rata, ugrožava konačnu pobjedu. 1 tako se savez država, koji je dotle toiikim ideološkim sanjaiicama u Evropi važio kao ostvareni ideal slobode i jednakosti. lišio svih svojih sloboda i pognuo se u jaram ovog pojedinca. Nije it : pošto drukčiji put, kojim je pošia i druga, mnogohvaljena rcpubiika sporazuma — Francuska, koja je, počcvši od svojc prve revolucije, pa sve do pariško komune, prolivala rijeke krvi svojih najboljiit i najgorih za svoju ,,slobodii“. Clemenceau, starl borac za repubiikanska načela, odložio je sjednice komore. Doduše samo do utorka. Ali jc trebalo izravnati struje, koje su se > vitda počele javljati, otkad ic đokl.j do džinovskne njemačkog ttđarca na liniji Marne. Trebalo Je zapušitl usta onima, koji su propovijedali zabuttu, koji su ncsumnjivo dosta glasno progovorili. Francuska je neprestano ponavljanom formulom — baš kao i; Sjeverna Antcrika — primorana na , siijepu ropska poshišnosL opravdami. tvrdjenjem, cia je svaki .prigovor izdaja veiike stvari slobode svoga naroda, kao i mali’i naroda, što „steuju pocl tiranijom srcdišnjih v!asti.“ U tohi ovoga rata vidjcli smo Englesk'!. — koja se do sada borila uaravno za oslobodjenje malih naroda sa najamničkiin četaraa, a ove je i ona sama prezirala, — da prelazi baš u onaj militarizam, od koga je litjeia svijet osioboditi oružjent i krvlju svoiih ruskih i francuskih saveznika. Vidjeli smo Sjevertiii Ameriku, pošto se svojim neutralnim ratnim liferacijama svc više nplitala u prisilne obaveze, da takodje, korak po korak zaiazi u isti militarizam, i vidimo je baš

prcd uvočjenjem opštc voine obaveze. ViJjcil smo u Francuskoj obožavani idol narodnog suvercniteta, kako sc kontad po komad ruši. U Sjevernoj Amcrici i Francuskoj ostalo je samo ime predsjednika, kao izabranog predstavnika cieline, ime, čija se Istorijska sadržina rttga svom sadašnjetn ziiačenju. To je eufemizam za neograničenu samovolju, bezuslosTiu vlast nasilja, potpuno vezanu slobodtt. Odlučna ofenziva na zapadu. Foch očekuje bitku kod Coniptegiie-aZeneva, 3. juna. Kako „M ati‘n“ javlja, generalisim Foch očekuje idućih dana velikit bitku kcd C o m p i č g n a. Hrabre badenske divizHe. Berlin, 3. juiia. Vojnš dopisnik Wolffovog ureda javija: Iste divizije. koje sii 30. rnaja osvojile Chentin des Dam e s, potisle su u dubokim uzastOD nitn redovima postavljene f r a u c u ske rezerve sve do Marne. Spo menute badcnske divizijc imaju da pribilježe do sada prodorni uspjeh od 135 km. Va žnl potožaii u niemačkim rukauia. Kb. Berlin, 3. juna. Po jednoj vijesti W 0 lfiovog urcda naglašava se slrategijsko značenie v sova ko i N e u i 1! y-a i S t. F r o ut a, koji su od petka u njcntačkint rukama. Zatizečem ovih visova zadobill su Nuemci dotninantan položaj u dolini D;ircqu. Željcznička stanica je u domašaju njemačke vatre. Francuske utjehe. Ivb. Žetieva, 3. juna. „Echo de Paris“ javlja, da popušta velika uzrujanost stanovništva zbog nepovoljnog ratnog položaja. Sad je jasno, na koju će se stranu upraviti glavni uđarac Nijemaca. Oeneral H a i g je oso-jedočen, da 6e Nijemci svoj glavni udarac upraviii na putevc, koji od S o i s s o n s a. C h a t e a uT h i e r r y-a i M o n t d i d i e r a vode ti Paris. Nervoza francuske vfade. I<b. Bern, 3. juna. Svl oariski listovi donose poluzvaničntt liotu vlade, kojoiti je policiji slrogo naredjeno, da bez svakog obz!ta nhapse svakog, koji bi rasprosfirao zlonamjerne vijesti o rainom stanju 1 nagovarao sv'-icf na obrazovanjc četa.

Dogadjaji u Rusiji. Mišljenjo Roberta Ceclla o staniu tx Ruslii. Kb. Amstćrdam, 3. juna. Kak'o jedan ovdašnji list javi'Ja, forđ Robert Cecil rekao je jednom atneričkom novinaru. da će pretna njegcrt-im utuscima, prilike u Rusiji brtf sve teže. Stanovništvo je nezadovoljno s boljševicitrta, njemački upliv sve v i š e r a s t e naročito u M o s k v i.

Veliki požar u Carigradu. Austro'iicarski i njemačkl vojnlci spasfl fabriku duhana. — Blazođarnost tnr« ske iavnosti. i Kb. Carigrađ, 3. juna. Prilikom požara u Staniboiu bile su u opasnosti bolnicefškole, koje se naiaze u tonie kraju grada. Blagodareći naporima au s t r o-u ga rsk i h’ i n j e m a č k i h č e t a spriječeno je da vatra nc zahvati fabriku đuvana otomanske režije. Listovi s veiikom bla.'* godarnošču ističu napore. a u s t r ou g a r s k i h i n j e m a č k i h č e t a u radu na gašenju požara. Kako ,,Vakif“ javlja, radi podizanja uništenog kraja grada obrazovalo se jedno društvo s velikim domaćim I stranim kapi« . talom.

Podmornički rat Potopljen španski brod. Kb. Bern, 3. Juna. ,,Le Jourllal' , javlja lz Melllle: Spanski parobrod ,,M a r 1 a P i a“ napala je noću 26. maja njtmačka podmornica 14 milja od ostrva Chaffa« rinasa. Podmornića jc LspaliLa dva metka, a kad parobrod nije htio stati, ispaiila je i treći, kojl je ubio kapetana n njegcvoj kabini i iožača a jednu jo ženu ranio. Medju 119 Mavra, koji su se ua brodtt nalazili, i htieli se spastt prije 24 putnika Spanaca, izbila je biia pardka. Čamac za spasavanje se izvrnuo. Podmornica .ie s-tigla na mjesto nesreće 1 brzojavila jc tt Manillu za pomoć a i sama je odmah pristuptia spasavanjtt. Tri su lica nestala.

Razne brzoiavne vijesti. Sastanak u Bernu. Aus t r o-u g-arsk l i srpskl deleg a t i sporazumjeli s u s e o r a z» m j e n i i n v a 1 i d a. Zh Bern, 3. juna. Od 28. inaja do i. juna bila je tl Bcrnu na okupu jeuna konferendja zastupnika austro-ugarske i srps k c v 1 a d e radl savjetovanja o pltaliju o žrtvama rata. Od strane AustroUgarske su u pregovorima učestvova« li grof Spicg elf eld, predsjednik' središta za legitimisatiie, major Zeidn e r i natporučnik E c k s t e i n. Od srpskc strane bili su sanitetski pukovnik dr. B o r i s a v 1 j e v i ć. predsjeđnik srpskog Crvenog Krsta, profesor

PODLISTAK [ Mimi. Slavujeva pesma ... — Fantazija. Lepa vila, pravi stari zamak sa surim zidovima jedva se nazire kroz guste jele i izrasle borove. Vrt je sasvim zapušten: ne krase ga nl plavl zaboravak, niti mila ljublčica, ljupka -Jala, niti nežni krin, nlti cvet sasvim rnlade ljubavi — jorgovan. Svaki cvcitak uveo, svaki se bokor ruža sasušiJo, ali — jedan bokor prkosno stoji zelen, mlad sa svojim svežim, lepim, rumenim pupuljkom, — divnoin ružicom. I ružlca sveža, rumena, ljupka, miriše otmenom dušom idealnog ntladog stvorenja. Ona je mila prema svakom, zato joj sive ptičice pevaju sa jelinih grančica najdivnije pesme. Kako ulavuj umiino zavija, kako se sladotitrasno razleže njegova pesma, pesma 0 ljubavi koja cveta, razvlja se, plamti 1 najvećem slepom zanosu, klone, gubi r.e, izgubi se sasvim. I opet oživljuje novia ljubav, leči se stara, nastaje nova burna, burnija nego 1 prva. Tako peva slavuj. Tako kanarinka, to isto čućore i vrapci. I ružica sluŠa, pita se da Ii je uvek tako? Da H može sestra da prežaii brata kao dragi dragu, da ii može majka sina? Ružica se sneveseli a slavttj joj peva drugu pesmu. Pcstnu bez nade, pesmu punu tajnog bo!a; peva joj kako draga dragog uzaludno 'voli, pati u samočL žell ga strasno, dok on provodi sjajne dane u društvu druge — koja nije što l ružica, koja [nije dostoina njegove Uubavl, Dok ni-

žica misli na njega sa topiom, nežnom dušom, dotle on neznajući za to, grli i voll drugo biće, pre>vodi bezbrižan život u bezbrojnim poljupcima druge. Zaplaka ružica. potrese je sveža stvarnost svog sopstvenog srca, zaplaka slušajući u pesmi slavujervoj svoju bolno Ldealnu Ijubav. Slavuj hoće da prođuži kraj, ali ona se boji, strepi, moii slavuja da prestane, tnoii ga, da joj peva drugu pesmu. Moli ga, da joj ne peva pesmu koja so kosi silovito njenog srca, jer voll strasno do smrti. Ružica se seća njega, videla ga je poslednji put sa njom kako se iliilo pogleđaju, kako .ona vlada njim; ono što cna želi za njega je zapovest. I ružicu sagoreva žestoka ljubomora i mozak joj sažiže osveta. ali kako? Nemoćna je, stoga plače. Siavuj je žali hoće da jcj peva pesmu — pesntu ra dostl i sreće, ali ne, ona nećc. Moli ga, da joj pc | va njenu omiljenu pesmu pesrnu zamka u kojoj iina nepregcrenog bola. koja 6e ne zaboravlja, o ljubavi majke za sinom, a koju ona mnogo voli. I ružica sluša pažljLvo pesmu. Kako je veseo početak pesme! Veseo, pun Ijubavi život mladog oca i majke sa lepim sinčićem — cvetom svdje uzvišene ljubavi! Kako je ljupko njegovo detinjstvo u lepom mllom vrtu medj raznim cvctovima! O, kako on v'o-Ii cvet ružicu. Postaje mladić, gubi oca naiiazi na razočarenja, poznaje šta je svet. Osmejkuje se samo po malo i ima vrlo malo veselih dana. I peva slavuj o vrtu, kojl je još mi’O l primamljiv u kome lepi mladić, sa krajičkom neba u očima, jedino ima vesele dane u društvu sa ljubljenom ružicom. Sad nastade buma pesma, komešanje dana, komešanje ivremcna,

zvezda, nastajc oluja, bura. sudaraju se elementi, nastajc' borba, sveopšta bor ba. I peva slavuj kako majlca ispraća svog jedinca sina u boj; peva njegov rastanak sa vrtom I vreo poljubac koji je dao ružici. I vraća se mati u svoj zan;ak i ne iz'azi više nlkud ... nikiul.., Vrt počinje da opada, nestaje cveća, nestaje Ijupkosti, sve poče da vene; mati i ne ide u vrt, on se sasvim napušta. Samo ti ružice ostaješ još sveža, održava te u životu sećanje na prošlost, na vrell poljubac mladića. Održava te novi bol tvog divnog srca. Tako peva slavuj stalivo bez prekida. Ružica gleđa oko sebe. uživa prošiost i plače. Peva slavuj o boju: dolina kroz koju teče reka mutna i krvava, a žubor joj jecanje — poslednje jecanje ratnih samrtnika, dok je priroda divna i vesela, topla i meka u jeku leta, a ptičice pevaju na sve strane. Na mekoj travi leži naš lepi mladić i spava. Svilena talasasta kosa leprsa sc na vetriću kao jedrilo na moru. Oči sanjaLačke, gde je oličen bol za nečim što smo ostavili, zatvorene su, a trepavice kao svilenl ibrišim spustile se čak do jagodica. Na bledom ottncnom llcu razlila se ra dost, vidi se, da sanja o onom Što tako dugo želi svom svojom toplom dušom. I on sanja: svoj zamak, svoju majku, svoj vrt, svoju ntžicu... Mati ga grli, ljubi, smejo se. radosno se smeje! A on je sav blažen! Stnej se mati, stnej se, jer to se posleđnji put smeješ. A ti mladiću spavaj, jer to je tvoj poslednji zemaljski san, poslednji zagrijaj sa majkom svojom, poslednje vidjenje sa vrtom i ružicom svojom. Naskoro ga probuV: topovska grtnljavina, on se diže veseo još pod utiskom milog mu sna. Nasloni se ua jedno dpvo L poče da

razmišlja, da se seća svog prijatnog sna. Tice su pevale oko njega dok se topovska pucnjava orila. On upored! cvrkut ptičiji sa topovskom grmljavinom, kao život sa smrću. Tnga mu se savi oko srca, sjaj, radosni sjaj u očima potonu u bol — i... zadrhta, preblede, pucanj se razleže, i on pade; večiti san sklopi tnu duge trepavice. I peva slavuj nadprirodnim čarom jecavu ariju dok ružica plače, plače neutešna. I dalje produžuje slavttj: gluva ponoć. mati je uznemirena, ne može da spava, strepnja je obuzcla ltjcno pocrnelo srce, koje plovi izmedju straha i nade. Kkči pred ikonom, moll sc Bogu, ustaje, hoda, krši rukc, dok oko nje sve šapće: ,,on je poginuo!“ O, karfo je uvc!a matl od ovakih bezbrojnih neprospavanih noći! Kroz jecanje moli ružica slavuja za produžetak. I ponova ,pada niati pred ikonom i moli dngo, ali joj ikona govori: ,,on je pogtnuo!“ Tako su prošle mnogobrojne noći I mati je sad starica. Vrt jc potpuno opustco, sarno još ružica stoji sveža, Ijtipka, mila, plače kad čujc pesmu prošlosti, pLače kad poimi svoj sadašnji bol, želi smrt svoju, litela bi da zaspi večitim snom svoje Ijubavi, koju gaji svim svojim mirisom i žarom mladalačkrm. Niko joŠ ttezna za novu ru'ičinu llubav, niti slavuj, niti kanarinka, niti laste, niti brbljivi vrapci. Da li če umreti s njom ova silna ljubav? Zar neće on za nju doznati? Zar neće uživati uzajamno čari njene? Pored bola budi sc nada t ružica ustreptela od nje briše suze, a slavuj je kroz stnešenjc pita, hoćo li Još da Joj peva? -- "

Istorijski kalendar. Na jučerašnji dan, 3. j u n a 1842. gođine rodjen je u Morgesu u Švajcarskoj slikar E u g c n B r a c h t. Braclit je naročito savršen u svojitn pejzažima. Najpoznatiji su mu pcjzažl sa njemačkih baltičkih krajeva (sa ostrva Riigena i dr.) i iz dalekih azijskih predjela, kao n. pr. iz Sirije L Palestinc. 1882. godine postavljen je Bracht za profesora na berlinskoj umjetnlčkoj akadetniji. — 3. juna 1843. rođjen je u Ko.penhagonu danski krali Friedricit VIII., otac i prethodnik d.anašnjeg danskog kralja K r i s t i j ana X. U ratu sa habsburšom monarhb Jom i l’ruskom učestvo\"ao je ka 0 pol* poručtiik na sjeverno-jtitlandskom bojtštu. Avanzujući čin po čin u vojscf, ■ postavljen jc uajzad za generalnog inspektora cjelokupne danske vojne sile. 1869. godine oženio sa princezom Lujzom švedskoin. sa kojom je imao osmoro djece; najstarijl sin, današnjt danski kralj K r i s t i j a n X. rodio mtt se 26. septembra 1870. godine u Cha<rlottensundu. Drugi njegov sin, Karlo izabran je 1905. godine, po raskidanjn personalne unije izinedju švedslte l Norveške, pod imenom H a a k o n VII. za norveškog kralja. Pred kraj vlada« vine svoga oca i pretliodnika, kralja Kristijana IX. koji je doživio duboku starost („evropski vladarski tast“) povjerovano je kralju Friedrichu kao prijestolonasljedniku u više maha regent* stvo. Kada je 29. januara 1906. godin« urnro kralj Kristijan IX.. stupio je kralj Friedrich na prijesto, ali nm nije bila sudjena duga vladaivina. U Uetoi 1912. godine, za vrijeme bavljenja u Hamburgu, kuda je vrlo rado i često