Београдске новине

Strana 2 . ’ •

,-r*. H

Obješen boljševički prvak, Kb. Moskva, 4. juna* Predsjednik boljševičke komisije Donske republike pao je u šake kazagima, koji su prema savjetu neprijajteljski raspoloženi, te su ga objesilu On je bio glavni organizator kazaka, koji su bili Kaledjlnovi protivnici, Nezavisna Transkavkazija. S v e n o v i p r o g 1 a s i n e z a v i s n osti u Rusiji. — Ukrajina priznala bjelorusku republiku, (Naročitl brzojav „Beogradsklli Novina") I ‘ Zeneva, 3. juua, Parisktm listovima javljaju '.z Moskve, da je u Sukhu proglašena n e z a v i $ n o s t IranskavknZlie. \ I<b. Kijev, 3. jiuta. Ukrajlnska vlada priznala jc bjcJ.crii'Sku republiku, * 1 * * * Rat na moru. Nova potapljanja. . ; Kb. Berlin, 4. juna. NVolffov ured javlja: Zvanično saopštavaju: Jedna od naših podmorsiica, čiji je zapovjednik kapetan tWerner, potopila je u zapadnom điijclu kanala i na zapadnoj obali Engleske 5 parnih brodova s preko 29.000 tona. Od potopljenili brodova poimenično su ovi: naoružani engleski transportni parni brod ,,D e n b i g h fl a 11“, (4943 tone), i francuski naoruzani motorni brod ,,Mouricine“ 1(4047 tona), Čiji je kapetan zaroblien. 'Prilikom potapanja jednog velikog naoružanog teretnog broda od najmanje 7500 tona, potopijen je, usiijed nastale zabune, ioš jedan veliki parni brod od 6000 tona, i to sudarom sa jednini drugim hrodom. Načelnik ađmiralskog stožcra mornarice-

. .. i. . —

Srijeđa'

beogradske novinb

Razne brzojjavne vijesti. Rumunjska kraljevska porodica. Kb. Bukurešt, 4. juna. Runuinjska kraljevska porodica provešče Jjeto na krunskom dobru Bicasu u Moldavi. Prijestolonas-Ijednik je postavljen za komandanta I. jovačkog bataljona, pa pošto će tu dužnost stvarno i vršiti, nasianiće se u P i a t r a — N e a n a. Kraiiica Olga u Zurichu. Kb. Berlin, 4. juna. Ort'.ka VraJjioa udvvd Ol&a Ml&Ia je u ^onedjeljak u Zurich, dolazeći iz PetrX>grada prefco Berlina. Razmjena zarobljcnika. Kb. London, 4. jutia. Ministar B on ar Law saopštio je tt doniem domu, da su državni sekretar La Cave, zatim lordovi, Nevvton i Belfield odredjeni za delegate na konferenciji, koja se ima sastati u Haagu za regulisanje razrnjene zarobljenika izmedju Njemačke i Engleske. Ostavka belgijskog predsjedtiika mhiistarstva. Kb. Le Havre, 4. juna. Bcigijski mlnistar predsiednik, de BroqueviIIe dao jc ostavku. Kraij je povjerio vršenje dužnosti predsjednika ministarstva nekadašnjem predsjedniku komore Fooreraannu.

Požar u Tomaszovu. Kb. Ljubljin, 4. juna. Listovi javljaju o velikom požaru u gradu T o m a s z o v u. Vatra je izbila noću u tvornici spiritusa, u blizini sinagoge, brzo je zahvatila cio taj kraj, prešla je i u unutarnjl grad i uništila je oko 200 domova, većinom brvnare. Nekoliko hiljađa je ostalo bez krova. I Monopolisanie šećera u japaou. Kb. London. 4. juna. Japanska vlada bavi se idejom o uvodjenju monopola na šećer,

Traže se Društvo Crvcnoga Krsta u c. i k. vojnoj glavnoj guberniji u Srbiji poziva radi primanja novca niže imenovana lica da se jave, ako &u u Beogradu lićno sa legitimacijom (pri* javnom listom), inače da pošlju tačnu adresu I označe najbližu poštu koja prima novac uputnicom. I. Zastupnlku blagajaiika društva Crv. Krsta u c. i k. vojnoj glavnoj guberniji n Srbiji u Bcogradu g. dr. Marku T. Leku, prof., Dobračina ul. 16, svakog radnog dana od 2 i po do 4 i po sata po podne sa pozivom na broj koji se pred svakim imenom nalazi. A. Broj 2676 Aćimović MilenkO, koeničar iz Niša; 1854 Aksentijcvić Natalija učit., Vojnik, Leskovac; 1851 Aksić Vitko, učit, Musikovo, Prizren; 928 Aleksić Krsta. učit. u penz, Kurnanovo; 1696 Alič P. Olga, učit., Stubik; 1852 Alić Vlada, učit., Krunta Knjaževac; 1755 i 6097 Andjelić Milova, čin. min fin.; 2198 Andjelković Mileva, čin. inin. fin.; 1256 i 2977 Andjelkovič Stojana porodica, svest. iz Velesa; 1753 Andjelković Trajko, sresk. s!už., Kriva Palanka; 1855 Antarovlć Hriistina, učit., Skoplje; 1505 Antić 2. Pctra porodica, rez. pporučn., Vranje; 1543 Antić Mirsa udova Kostandina. Giljane; 1734 Antić Rista, učit., Veljkovice, Oostivar; 1735 Antić Trajko, učit., Željcin, Oostivar; 1S49 Antić Zagorka, učit., Mala Kamenica, Brza Palankn; 2464 Arscnović Miiadina porodica, rcz. pportičn., Selovak; 1758 Arsić Milan, učit., Ranilug, Priština; 1856 Arsić Rista, učit., Brodac; 923 Atanasković Jevrosim, tičit. u penz., Oiljane; 931 Atanacković Marko, viši kontrol. u penz.; 1752 Atanacković Stojan, sres. služ., Kriva Palanka, Pcace; 1428 i 2976 Atanasofudis, svešt. iz Kočana, Štip; 924 Avramović Jelena; učit. u penziji. R. Broj 2112 i 3305 Babić Darinka, telefoniskinja, Valjevo; 2 A. Bacetić Ni-kola, suplent; 1429 Bajković Dimitrija [Kirodica. pporučn., Rajićeva ul.9; 759 Begovič Dragomira porodica, Venčanc; 2468 Blagojević Todor otac Vidoja 2., Cerovac, Posav. Tamnava; 2078 Bogičević Mara, učit. u penz.; 2093 Bonđžulić Jovica, Jagodina; 2082 Borić Todor, čuvar pruge đržavme žeiezniee ; 1797 Božinović Ojorgje, učit., Kriva Palanka; 1430 Božović Svetozara porodica, pporučn., Rajićeva ul. 9; 1128, 2213, 3422 i 4278 Bračinac Lazar, pošt. čin. u penz.; 1546 Brzak Sofija udov. Isaije, Giljane; 1527 Bušat Jovan, Giljane. C. C. C. Broj 2960, 3922 i 5040 Cuklus Josif, žel. čin.; 2092 Cvetić Aleksa, nadz. magac., Kruševac; 1363 Cvetić Bosiijka, učit., Kumanovo; 1361 Coko-

vić Dimitrije, učit.. Cerovo, Oostivar; 991 Crnobarac Jovana supruga, zidara; 802 Cvetković 2ivojin, čuvar pruge; 801, 2958, 3000 i 7147 Cekić Jovan. čuvar pruge; 1200 Celiča Laze udova Jelena, Beograd, Palilula; 1360 C.irić Kosara, uč., Tetovo; 1003 i 1356 Cakalović Stojko, učit., Cetirci, Kumanovo. d. dj. m ' • , ! ■ T '| Broj 1548 Danevitković Nikola, CUJjane: 1801. Danilović Pavle, učii, Golcmo Sclo; 1517, Danilović Trajko, mu. tavdžija, Giijane; 1261 i 2982 Dclović <Risle porodica, svešt. 12 Velesa; 1798 Despotović Andreja, učit., Novo Selo sftda Kumanovo; 2712, 3691 i 4816 Despo. tović Svetozar, čin. žcl. ; 2232, 3139, 4294,3125 i 7670Dešić Milan, čin. carin ; 2710, 3695 i 4820 Dinić Aleksanđar, žel. čin.; 1110, 914, 2231, 3441, 42961, 6127 i 7672 Dimitrijević GJdrgjo, sres. kapet. n penz.j 1803 Divjaković Nikole porodica, učit., Skoplje; 1262 GjokiĆ Srmona porodica, svešt. iz Prizrena; 1602 Gjorpjević Janko, učit., Ljubičevo, Prizrcn; '1858 Gjori j vić Janićije, učit., Lipljr.no; 2723, 3702, 483G » 7011 Gjorgjević Koata, čuvar pruge; 1750 Gjorgjević Maco, Požarevac; 2724 Gjorgjević Miian, skretniČar, Gjurinci; 1604 Gjorgjević Nikola, učit, Zle'jovo; 1264 Gjorgjević Stojnna poiorlica, svešt, Grbica Reka; '2469 Gjorgj v'ć ’Niko’ić Sto’jana, udova "Rogosava, ’Gor. "Buk’ovicaj 1606 Gjorgjević Tddor, u’čit, Colopek; 1007 Gjulaković Marko, učit., Kratovo; 2727, 3706, 4830 i 7013 Gjurgjević Vladimir, čuvar pruge; 2250 Gjurgj vić Zorka, nadz. fabr. duv.; 1524 Džvrga Mona, Giljane; (Nastaviče se.)

Grad i okolica Polivahio priziiauje c. i k. vojne glavne gtsberulje u Srbiji. Mauipulantu D r a g o 1 j u b u K o ltetantinoviću i manipulantkii.ji Ljubici Nikolić, koji su sa službom doelijeljeni okružnom zapovjediuštvu u Užic u izriče se za njihovu mnogomjesečnu odličnu siužbu polivalno priznanja vojno glavno g.uhernijo u Srljiji. — Istim priznanjcni odlikovane su za niihovu mnogomjovcčnu oJličnu s’užbu srp-. sko pomoćno bolničarko Mica P.antolić, Anka Monaković, Ljubica Gjurići Leposava G j o r g j c v i ć, kojo su sa šlužhom dodijeljene c. i k. pričuvnoj bolnici u Kragujevcu. Budimpeštanska ratna IzJožba. Vijest o skorašnjuj piosjeti Njezinog car. i kra’j. Visočansiva nadvoj volkisi j e M a r i j e J o z e f e u srpskom paviljonu u Budimpešti dopunjujemo još i tom pojedinošću, du j-j tom prilikom gdja Miroslava Lazić i.oslužila visoku Kavom, icuviuiom [*o scpskom običaja Javna biagodarnosf. Uprava društva ,,M i l o s r d j a“ u Kragujevcu. prilikeip pomena društvenim dobrotvoriiria 1 i ’ utemeijačima, izjavljujc svoju bia,godarnost: Upravi kragujevačke Saborne crkve, svima sveŠtenicima i gdjicarna crkvene pjevačke družiiie, koji iz počasti siidjelovaše pri pomenu. — Toplo blagođari i svima ostalim prisutnim osobama pri pomenu. Prijava obradjenog zemliišta. Svi sopstvenici, zakupci ili obradjivaći: poija, njiva, bašta, pcvrtnjaJra, voćnjaka i vinograda, koji su u martu ove godine prijavili svoja ziratna zemljišta, pozivaju se da do zaključno 9. o v o g m j e s e c a (rejoni I.. II., III., IV., V., VI. i IX.) ođnosno d o 20. o v o g mjeseca (rejoni VII., VIII., X., XI.,

slavljeoia 1100 god'šnjica njegove smrti, njcmački se katoi’čki biskupi svake godine sastaju u tome mjestu. Bonifacijeva pisma izdavali su Jaffe (..Bibiiotiieca rerum germanicarum“ 3. knjiga 1866. godine) i drugi. — 5. juna 1599. godine rodjen je u Sevilli čuveni španski siikar Diego Rodrigucz de Silvav Velasquez (izg. VeJaskves), Učio je prvo kod slika a Herre.c, ft zatim kod Paclieca, čiju jo ćerku 1618. gcdino uzto za žcnu. No m;ogo višo liego li po starijim umjetnioima Vaiasfluez eo Min obrazovau po prirodš i Živim modelima i tako je postao jedan od najvećih naturalista modju SpansEim plikarimA i jedan od najćuvenijih e ikara u opšte. Njegova 6U prva djeia pojedin« figuro t grup« iz narodnog života, o^ kojih jo najčuvenijo svojoru bezazlenoai pnrodnošću i sloboJom siior.-ke obr,v de „Soviljski sakadžija (vodonoša)‘‘ (sada u LondonuJ, a uporodo ea njiina javIjaju 6e i ntke sliko vjersko prirode, koj# pak takodjo pdkaznju natura>isttčbo si va. ianje. Uskoro pošio je na španski piije. 8to etupio kralj FiJip IV (1621. gcdine) Otišao je Velasquea u Madrid, nadajući se, da ćo tamo biti postavljen za dvor«kog dlikara, no u prvi nrnii nijo postigao taj cilj, već je tek u pro’jeće 1623. S idine zulrvaljujući zauzimanju \ojvod« livares-skog ponovo pozvan u Madril, gdjo ja izradio krajjcv poitrot, koji prcdtptaviji Filijra IV na kohju, a koji sq kralju toliko dopao, da ga jo 6. oktobra 1623. godino postavio ea dvxxrekog s'ikara. Ustupljen tnu je slikarski atel,o u eamom dvoru, pa je sada jodnu za dru. gom dobio oiz porudžlina porlreta čla. pova kraijevskog doma i dvorakih velo. flostojoika, na kojirna je »adio do kiaj4 Ajvota. iledju Dviru mnogobrojuhn ad-

kama najvišo su zastupljcnc sliko samoga kralja iz raznih vremcna. Od ostalih slika, koje je Veiascjuez radio za vrijems prvog perijada svoga raia u Mađriđu poiniI njomo: „Protjorivanje Mavara‘‘ (nijo sačuvana), „l > ijan;co , ‘ („Los Lorrachos *, sada u madridskom muzeju) i : e kn, l-.oja p edBtavija mladoga Baha (Bacchusa), gije dijeli vijenco ijubiteljima vina. 1629. g> dine otišao jo Vela3quoz u Laiiju. Ovdj: ee dodušo dao na temoljno sludiraa,« čuvcnlh talijanskih siikara, naTOČito je u Veneciji podrobno p;oučavav Tinlo retova djela, — a,i zato ipak nijo napu6tio već duboko učvršćenu nacijonalnu individualnost svoga sti'a. Za vrijeme bavljenja u Italiji, gdjo je ostao do 1631. gouino, izradio jo modju ostalirn dvije čuveno sliko, i to „Jakovljevu sinovi donose ocu krvavo Josifovo od j !o ‘ i ,,Ap> lon u Vulkanskoj kovačnici‘‘. i. o mišljcnju njemačkog umjetuičkog kritičara i pisca istorije umjetnosti, ova posljednja slika u teiiničkom i čisto slikarskom pogledu spada u najvdičanstvenije slike, koje su ikada izradjene na ovom svijetu. Pored toga je Vela6quez izradio još i nekoliko izgleda iz Rima, koji se odlikuju nevjerovatnom finoćom tonova. Pošto se opet vratio n Madrid Velasqucz se opet najviše bavio izradom portreta. Poređ novili slika kraljevih, kraljičinih 1 maloga princa Baltasara Carlosa radio je u ovom drugom periodu sivoga djelovanja u Madridu oko 1635. godine tri velika kraljeva portreta koji ga prehstavljaju na konju, svoga protdctora vojvode Olivares-skog zatim slike sa lova, pa onda čitav niz dvorsklh kepeca. dvorskih budala l dr. U ono vrijemo radio jo l nekolrko slika vkrske prirodc. naročlta dvijo ču-

vene slike Hristove, od kojili se jedua nalazi u londonskoj narodnoj galeriji, a druga u madriđskom muizeju. U ono vrijemc izradio je najglavnije istorijsko djelo, koje predstavlja predaju grada Brede. Krajcm 1648. gođine Velasquez je ponovo otišao u Itaiiju, i to po nalogu kraljevom, da tamo kupujo unrjetnička djela, koja hi služiia kao ugleđi za umjetnieku škoiu, koju je kralj mislio osnovati u Madridu. Ostao je u Italiji uo juna 1651. godine. 1 medju ostalim je radio sliku pape Inokentija X., koja je po Burckardfovom sudu najbolji papinski portret cijeloga XVII. vijeka. Po povratku iz Italije izradio je dvije svojc najčuvenije slike i to ,,ĆHimarke“ i sliku, koja predstaivlja njega samog, gdje radi kraljevsku porodicu. Poslije toga radio ie još neke slike vjerske prirode. Naporna dvorska služba, — od 1651. godine bio je VeIasquez još i maršal dvora, — donijela niu je tešku bolest, od koje jc umro 6. avgusta 1660. godine. Ve!asquez je jedan od najvcćlh portretista s v i j u v r e m e n a- On. je gle-dao sivoj najvlši cilj n strogo objektivnom podraiavanju prirode, a pri duhovitoin i individualnoin shvatanju. Stoga Je njegov stil imao velikog uticaja na srodni mu slikarski pravac u drugoj polovini XIX. stoljeća. Pred kraj svoga života bio je dosta promijenio način rada, time što su njegovc posljednje slike sastavljene kao iz sve samih odvojcnih sitoih povlaka kičice, tako da se tek na izvjesnom rastojanju može poznati, šta predstavlja slika. Osim u Madridu naJazi se najviše njegovih slika u carskoj galeriji u BeČu, u narodnoj galerijl u Londonu i po engleskim privatnlm zbirkama. a ima ih i oo muzejima i ga-

8. juna 1918« jtll, XI1L, XIV. 1 Xv 7 ov. g. n e i z o- [ stavno prijave u svojlm rejonima | one površlne svojih zemijišta, koje &u zasejali ili zasadili proljetnjim i Ijetnjim usjevlma. Bliža nputstva treba vidjetl u rejonima, Javna prodaja. Za naplatu opštinske takse u 65.04 kruna, sudsko odJelenje opštine grada Beograda izložiće favnoj prođaji popisatu pokretnost gdje Drage Dimit r Ij e v i ć uđove, na dan 20. J u n a o v c godine u njenom stanu itlica Kralja Milana broj 59. — Prodaja će početi n 9 sati prije podne. Pozivaju se lcupci, da na ovu prodaju đodju. Najviše cijene trešanja i vlšanja. C. i k. vojni policijski komesariJat u Beogradu obznanjuje, da su najviše cijene za trešnje i višnjc utvidjene u opsegu opštine grada Beograda sa 2 krune. a u opscgit okruga beogradskog sa 1 kruiioni po kilogramu.

A. Grln: DAN ODMAZDE (Nastavp.k),16. glava. Istoga dana poslije podne izvela Je Flora svoju namjeru, da posjeti gdju Delapaine, nađajućf se. da će joj ona moći objasniti čudnovate okoinosti, pod kojiin je Mary stupila u njenu Icuću. No ona taj svoj ciij nije postigla. Gospođja Delapaine, otmena dania i dugogodišnja prijateljica pokojne Stanhopeove majke, uporno je ćutala na sva postavljena joj pitanja. No kada joj Flora ispriča, da se Stanhope, — koga je gospodja Delapaine voliia kao rodjenog sina, — življe interesuje za rnladu djevojku, ona reče, da joj je to oso’oiio milo i đa se Stanhopeu može samo čcstitati na takvom izboru; ta joj veza, reče, u svakom pogledu izgleda vrlo podesna i srećna. Ma da se vratila kući ne saznavši ništa novo, ova je izjava gospodje Delapaine u veliko umirila Floru. Prodjoše tri dana. Sada u otmenoj kući u petoj avenue-i nije više vladala žalost i utučenost; opet se osjećala nada i radost. I sama posluga kao ua je bila osjetila tu promjenu, pa bl služitiČad Čcsto jedno drugom dobacivala značajne poglede. Stanhope je sada ručavao kod lctiče. za stolotn se veselo časkalo, a Mary se sada pokazivala u svoj svojoj prirodjenoj Ijupkosti. Svojim finim taktom osjećala je, da Stanhopea mori ncka teška briga, koja ga je sve -više uznemiravala. C-’rvo j o Ct««l»opo čc-lioy tia nom istekne ona nedjelja što je ona bila tražila da joj ostavi kao rok, čas mu sc opet činilo kao da gleda planienim slovima ispisane ripeči ouog kobnog očevog pisma. Koliko je uporna bila ova posljednja žeija pokojnikova — ne, to je već bila stroga zapovijest. Pa zar on. kao dobar sin smije da se nsudi, da se usprotivi ovakome zahtjevu. Sve ga je nanovo mučila ta pomisao i nikako se nije mogao oteii strahovanju o nekoj nesreći, za Icoju je mislio da mu prijeti. Tako je đošlo dotle. da se Mary jeđuo veče čvrsto odlučila. da napusti kuću. Smatrala je, da to duguje svom dragom i da samo na tai način može da vrati n.iegov duševni mir. Trebala je da ide bez riječi oproštaja, bez rukovanja, koje bi joj da!o hrabrosti 1 snage, da izvrši ovu tešku žrtvu. Ali kuda da ide? Koje mjesto da nadje, kuda on nebi bio u stanju da

VlDj ^ podje za njom? Samo joj je jedno mje- ‘ sto ižgledalo zgođno kao takvo sklđ% nište, pa ip.ak, ona se toga mesta sa) uiasom sjećala. Sada, pošto sa bi!a ; upoznala sa tako ugodnim životomh izgledao je đvostruko bijedan onaj mali i sirotinjski stan na Markhamovom trgu. A to je ipak bilo jedino mje:sto, gdje je imala nade da sc opct vidi sa svojim ocem. Ta tamo su se još nalazili njegovi aparati l mašlna, koju je on toliko voiio i čuvao. Ta bio je obe- ( ćao, da će da bdi nad sudbinom svoje 1 kćeri, pa će onda već sigurno znati/ da ona liije našia sreće, pa će se vratitl da je potraži. Novac joj je Icžao u banci; dragc-' cjenc haljiue pak i ostalc luksuzne.’ pređmete, do kojQi jc bila u toku pos-j ijednjih mjeseca bila došla. spakovala' je u jedan kufer, koga je mislila osta*; viti u kući gdje White. Bila je došla u. tu kuću praznih šaka, pa je isto tak’o) htjela i ctići iz nje. Sada joj valja joši napisati oproštajna pisma Stanhopeu H Flori, za šta joj jc trcbalo mnogo vre-, mena i što je stalo innoge gorke suze’ Pcšto je bila ispunila ovu teškut dužnost, o-pct je legla da bi prikupilaj dovoljno snage da izvrši sve što Jej bila naumila; uaime mislila je još istoi veee da pobjegne. Znala je da će FIora to veče ostati na večeri kođ majkc. a Stanhope ee sigurno u klub. Onda je. biio najiakše poslati po kola i ncopa* žctia polijeći. 17. glava. Za to su vrijeme Flora i Stanliope. u bibiioteci imalF vrlo ozbiljan razgo* vor. Biio im je jasno, da Mary neče pristati na nanijeravanu vjeridbu, a i suviše im je bilo razumljivo njeno oklii jevanje s obziroin ua postojeće okol-: nosti. .1 Da bi se učinlo kraj ovom stanju toliko mučnom za sve zaintercsovane’ Stanhope se bio riješio, da se jcš jed-j nom vrati na temu, za koju se bio na-< dao, da više nikada ncće morati govot riti o njoj. ,,Flora“. reče ou očevidno mrzč-i voljno, „nikada nisam mislio, da ću ikada biti prinudjen da s vami još jed| noin govcrim o okolnostima. koje str pratile smrt moga oca; ali čudnovati poiožaj, u kojemu se sada nalazimj prinudjuje me na to. Kada bih inogao pod pogriješnom pretpostavkom sd sigurnošću pretpostaviti. da je moj otac ono pismo napisao samo i jedino zatd) da bi spriječio brak izmedju nas dvo* je, koji i onako nije bio moguć. ja sđ ni najmanje ne bih ustezao, da uradim protivno njcgovoj želji. Pošlo bi mi za rukom, da uvjerim Mary, da inojc srce pripada samo i jedino njoj, a ona ne bi nikada više ni u snu smjela pomislU ti, da bi bilo potrebno, da mc se odrelo ne u interesn moje sreće“. Flora ga pogleda. ,,Ja se pak bojiin“, nastaivi Siailt liope, ,,da su moga oca rtikovodili dru] gi i opravdaniji razlozi. Ako zbilja po.-< stoji kakva Natalija Yelverton i akp moja čast iziskujc, da je ja iz koga inu drago razloga moram uzeti za ženu, tc| se ne smijem ođazvati željama svoga srca. Možda bih svojom nepokorncšću nanio štete uspomeni svoga oca, a jed5 novremeno bih učinio tešku nepravdu mladoj i nevinoj djevojci, koja mi ukazuje svoje povjerenje". ,,A zašto sada ponovo raspravlja* te sva ta tugaljiva pitanja?" „Imam razloga, što to činim. FIo’ra, mi smo mislili. da smo znali, šta je moga cca otjeralo u smrt; ali lakd je rnoguće, da je naša pretpostavka bila pogriješna. (Nastaviće se.)

lerijama u Parizu, Petrogradu, Munchenu, Beriinu, Drezdi i Frankfurtu na Majni. — 5. juna 1804. gođine rodio eo u Freybuigu na Unstruti putnik ispitivač eir Robert S c h o m b u r g k. 1829. gođino otišao jo u sjevcmu Anidiku, n. ođando 1830. godine u zapadnu Ihdiju, gdjo fc odao goografskim stud junia. 1835. godine povjcreno mu je jspiiivanje brilanske Guyane. Pošto jc čotiri godine u .akrst* propufovao tu zemlju đošao j' natrag u Evropu i nagradjen je ol londonekog gcogpafskog drušlva veiikom žlatnom medaljom. No već 1840. godme krcnuo se zajedno sa s\ojim bratom Richaidom na novo putovanje j o Guyani, k- j - je opet trajaio četiri godine. Po 6 \ 0 .nc povratku odando podarcno mu j« eng'eslo plometvo. 1848. godine po&tavljen je za britanBkog konsula u Haiti-u, a 1857. godino u Bangkoku, odakle e« 1864. godine vratio lx)lestan. Posljednjo mjesec© svcga živola provco jo u Njema'Čkoj. Umro je u Schonebergu berlinskom prodgradju 11. marta 1866. godine. Od njegovih putopisnih đjela pominjcmo „Description o 7 Britisli Guyana“ (1840. godine), zatim divno oprcndjcno ’đjelo ,,Twelve viewa in tho interior ol Brilish Gulana“. I nj gov brat IBichard bio 6« istakao jrored njcga kao putnik iepativač,. Pratio ga jo na njcgovim putovanjima, otišao je 1849. godino u Australjju, gđje jo postavijen za upiavnika botaničke bašto u Adelaidi. Napk eao jo čitav niz botaničkiii i putopisnih djela, koje na njenmčkom, koje na engleBkom jeziku. —> 6. juna 1887. godino nmro je u Rimu slikar Hans pl. Marees. Rodjen je 24. decembra 1837. godine u Elberfeldu, miadost j« provou u Kjoblenzu, 1853. godino otišao je a Beriin, g'djo je rađio kod Steffecka, a od 1856. godiae jMeUnio ao o Munchenu, gdje je osUo

1864. godine, te je godino ofišao u Ita> liju, pa se 1870. godino vratio u Njc-: niačku, pa je tri godinc radio u Boriinu L Drczdi. 1873. godine opet je otišao u Ita. liju, pa 6e naštanio pr\-o u ’Fironzi, zatim u Riinu, gdje je okupio oko seb d Nijemco slikare, koji su živcli i radili \i Italiji. Svoje ra’dove illkada nijo javnot izlagao. Po svome umjctničkom pravcUl oslanjao se na talijanski rcneians. NajvS šo je radio tdealne i mitološke slike, pa : Zatim t elike vjcrske priuodo. Kanvkleri; stično je da skoro ni jedno od svojih djcJ la nijo jX)t.puno đovršio. Polpuno ja ddi kraja dizveo 6amo niz freski, što ih je izradio za aoološki zavod u Napulju. Sada bo jedan dio njegovih slika naiazi » Bchleisshdmskoj galerijfi'. •— 6. juna 19063 godino umro j« u Grcss-Lichterfeldi blizu Berlina filosof Eduard pl. Hartmannj o komo jo već bilo govora na ovome mje, Etu prilikom godišnjice njegovog rodje. nja, (Rodjen jo 23. februara 1842. godinc)j

S a 1 a. Predusretljivost \ Gost: ,,Ja sam baš zalo došafli ovamo na selo, samo da mogu jeftinije' živjeti. Kad tamo, a kod vas iste cH jene, kao u gradu! " Oostioničar: ,,nja, ja sajli cijene samo zato i podigao, da se osjei ćate kao kod svoje kuće!“ Nesreća u Ijubavf. „Sta ti se desiio, prijatelju, tc si tako žalostan?“ — ,,lmao sam u liubavi nesreću*'. — „Nesreću? kako to?“ — 1 ,,No pa ti znaš: moja prva Ijubav j& umrla, druga je otišla u inanastlr. a' treća...“ — „No, a treća?“ — „Treća^ — oa» je postala moja £ena“.