Београдске новине

Ižiaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: I BwpWi I ■ kr>f«r1rea zapoiJaBoutla *i *. I kr. (ati po oljul 0 . • • • ■ kiaKkip 12 bitaro

U Rsogndu I ■ o. I kr. Eota U Boogrodu U monortiljl U lnortruutn

MJeseCna pretplata:

a-ao ar480 Oglasl po olj.nlku.

llndnlitvo: BE0BRA9, Vuka Karadžlća ul. broj tO. Talefon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Topllćin vanao bro] 21. Talafan br. 28. Primanja oglaaa Knaza Mlhajla ul. broj 38. Talefon broj 245.

BEOGRAD, subota 15. juna 1918.

Godina IV.

Nastavak borbe na zapadu

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 14. juna. Na talijanskoin planinskom frontu umjerene topničke borbe. Na donjoj Piavi izjalovila su se ftva neprijateljska izvidjačka pokušaja. U A r b a n i j i je sjevcrno od D eiy a I i e odbijen napad Francuza poslije dvanacstosatne borbe, u kojoj su učestvovalc i bugarske čete. Prilikom odbrane protiv jednog vazdušnog napada na K o t o r oborile su naše pomorske letilice jodnu enfelesku letilicu. Načelnik giavuog sfožcra.

Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin. 14. juna. Zapadno boiište: Vojna skuolna prijesto* 1 o u a s 1 j e d n i k a Rupprechtr.: Jugozapadno od Yperna izveli su Francuzi žestoke napade protiv naših linlja izmedju V o o r m c z e I e-a i ,iV i e r s t r a a t-a; krvavo s u s u zbijeni. Tom ie prilikom ostaio u našim rukama zarobijeno više časnika i tViše od 150 vojnika. — Uspješne izvitijačke borbc na K c m m c I u. Na ostalom je frontu borbena djelatnost samo prolazno oživjela. V o j *i a s k u p i n a ujemačkog prjjesfolonasijednika: Na bojištu jugozapadno od N o y on a ostala je topnička djelatnost pojačana. Kod C o u r c e 11 e s-a i M e r y-a ftao i u okolišu M a t z e tik zapadno O i s e ponovio jc r.eprijatelj svoje tizaludne protiv napade. U z t e š k e j e gubitko odbačen. S obie etraoc đ« i.ii; a S o i s s o n sV j 11 e r s-C o 11 e r e t s prodrli smo u Sutuu V i 11 e r s-C o 11 e r e t s. Vojska je general-pukovnika pl. JB o e h h a od 27. maia osvojila više od S30 topova; time je broi po vojnoj skupini njemačkog prijestolonasljednika zapiijenjcuih topova od 27. maja poskočio na 1050. .luče Je oboretio 28 neprijateljskih letilica. Satnik Berthoid izvoievao }e Svoju 34., poručnik U d e t svolu 29., a natporučnik Loerzor svoiu 25. vazdušnu pobjedu. U mjesecu maju iznosl gubitak neprijateljsiiih vazdušnlh borbenih snaga na njemačkim frontovima 23 osmafračka ukotovljena baloua i 413 lećUica, ibd kojih s:i 223 oborene iza liaših llnija, h ostaie vidljivo iza neprijateljskih položaja. — Mi smo u borbi izgubili 180 letilica i 28 ostnatračkih ukotovjjenlh jbaiona. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ltidendorff.

Od 27. maja zaplijenjeno je 1050 topova, a u prošlom mjesecu oboreno 413 neprijateljskih letilica.

Izvještaji bugarskog glavnog stožera. j Bim. Sofija, 18. juna. Maćedonsko boiište: Na raznim mjo.'t'rni fronliv, niročlto zapadno o'd Oitridskog jozera, Južno od H u m a i kod D o j r a n a, bila jo obostrana topnička vatra Ođ vTomena na vrijcme vaoma živa. U okolini Mogleno rastjcra’o su našc jrtakrmte jodin'oe jt'dno neprijatelj-ko jako jurišr.o oljelenjo. Pred našim po'.ožajima na donjoj Strumi za nas povo'j;:i izvidjafki bojsvi. Bba. Sofsja, 14. juna. Maćedonsko bojište: Zapadno od Oliridskog jozera }e poktišala jedna francuska sitnija da so približi našim položajima na viso.ima ju. žrto od izvora Skumbo, ali jo sa osjotnim svojim gubicima rastjorana. Isločno Cr, no Roke kod se’a Gra'dašnice že?toka i dugotrajna neprijateljska t pnička vatra. Jtižno oil Huma bila j<- obostrana vatrona dj.eiatno.sl s vTemcna na v/ijVme živalmija. Engloska izvidjačka ofljt'lonja, koja su pokušava'a da so p.ibVžo nnšiin prodstražama astočno o'd Vardara, rastjorana su našom vatrom. Kod Dojrana s vromona na vrijme živahn’ja obostrana topnička dje’.atnost. Japanska politika btiđućnosti. Posljednjili dana izjavlla su se pred engleskim novinarima dva odličniia iananslru .i>;-”"čajan nacm o buducoj polittci svoje domovlnc. To su bili sađašnji mlnistar predsjednik grof T e r a u č i i bivši mlnistar spoljnih poslova, a sadašnji vodia opozicije, Kato. Grof Terauči izjavio je prijc svega ovo: „Ako bi to medjunarodni odnošaji zahtijevali, Japan ne bi bio u stanju, da zauztne izolovan položaj, nego bi bio primoratl, da traži savez sa Njemačkom“. Kato je pak sa svoje strane konstatovao, da nIjc ni bilo uzroka za spor izmedju Japana i Njemačke. Japan je pošao u rat samo zbog svoga saveza, koji je predvidio ograničeno sudjeiovanje Japana u ratu. Što se tiče sibirskog pitanja, Kato za svoju ličnost ne bi bio za japansku intcrvenciju. Samo ako bl se pokazaia odista opasnost za Japan, onda bi on istupio za posredovanje, bez obzira na to, da ii savcznici na to pristaju ili ne. „All prijc nego što takav slučaj nastupi, — ako bi uopšte ikada 'dotle došio. — ne možcmo dobro postupati. Japan je svoju ulogu u ratu velikodušno odigrao. Održanje mira na

đalekom istoku, to je svrlia angio-japanskog saveza. Ja mislim, da mi našu politikn ograničenih obaveza možemo opravdati . Što je Kato zastupnika ,.Daily Mail“-a još uvjeravao. da ne vjeruje u konačnu pobjedu Njemačke i da njemačko-Japanskl savez ne može zatnlslili, — to se ne može cijeniti vlše od običnilt jevtiulli fraza. Dokle borba oružja u Evropi ne bude konačno odlučena, ne će ni japanska politika mijenjati svoju boju. Isto je tako bez važnosti, što se grof Terauči poslije, kad su njegove izjave u štampi digle čitavu buru, — vidio primoranim, da svoje razlaganje o mogućnosti saveza sa Njemačkom oztiači kao čistu hipotezu. Dabogtne, da je pri tom oprezno dodao, da se pođ današnjim okoinostima takav savez ne može zamisliti. Japanci ne bi učiniii nevjere; za Englesku postoji isto prijateljstvo. kao I prije rata itd. Itd. Mi ne bilježimo ove giasove zato, da bi otvorili nektt sjajnu perspektivu na savez izmedju središnjili vlasti i Japana. Mi liočetno samo* da osvijellimo zdravu realtui politiku, koju vode japanski državnici. Oni. nemaju ni za jednu, ni za drugu stranu one sentim’entainosti, kojc nažalost uvijek ponovo remete liladito bestrasno posinatranje svjetsko-poiitfčkog položaja kod središnjilt vlasti. Mislimo, da ostvarenje takvog saveza uopšte nije isključeno, all nam se čini, da bi takvo šta samo onda došlo. kad bi bilo u intcresu tokijskc vlade. Već danas sc ne i7 u' ifV * 1 ,.(iL' feLH to.m slu— daje. Preina razvoju stvarl čini se, da će pri budućoj ekonomskoj politici središnjilt vlasti njihovi istočno-azijski interesi biti na posljednjein mjestu. Ako bl dakle japanski državnici pokušali, da sa središnjim vlastima slupe u saveznički odnošai, onda bi otli to učinili samo iz uvjereiija, da njihove težnje za itcgemonijom na Tiliom Okeanu dospjevaju u frotivnost sa njihovim dosadašujim stveznicima: Velikom Britanijom, Sjedhjenim Državama i Rusijont. Onda U naime biii primorani, da traže drug! zaklon za svoja ledja. Da li medjitim središnje vlasti imaju uzroka, Ja ovakve japanske planove u Istočiaj Azijl pomažu, to je pitanjc, s kojlm d se trcbalo naročito zabaviti. Htjeli bismo medjutim, da upozorimo na jednu viima značajntt pojavu. Japanska politikaje za vrijeme svjctskog rata veomat'iešto laviraia. Oua je samo ouda praiia ođlučne šahovskc poteze, ako su u vjetskom ratu nastupali važtil preokrti. Tako je Japan

sklopio sa Rusijom poseban savez onda, ltad se velika njemačka ofenziva zaustavila pred kapijama Rige i Ukrajine. Japansko-američko utanačenje, koje bi imalo garantovatt teritorijalnu nepovrjedivost Kitaja i priznanje načela otvorenih vrata, stvoreno je u novembru, pod utiskom sjajne ofeuzive središnjilt vlr.št! u Italiji, značilo je protutcžu protiv Rusije, čija je Istočnoazijska politika poslije pada carizma postaia veoma problematična. Kad se raspad Rusije sve više počeo širiti, kad jc došao mir u Brest-Litovsku, a ubrzo za tim i udarci Hindenburgovi na britansko-francuskom frontu: tada je Japan izvršio nasilje u Kini poznatom vojnom koiivencijom. Ovo je značiio najoštrije zanema'rivanje obojice saveznika, Engleske i Sjeverne Amcrike, koje se uopšte može zamisliti. Baifour jc na jednom dornčku u Londonu vcselim priznanjem lvvalio i slavio vjcrnost Japana. Tck sc onđa možc razumjeti uzrok ovog čudnog govora, ako se sjcti na u početku citirane izjave obojice japanskih državnika. A upravo tu je po srijedi samo strali EneieskCj da će biti potisnnta sa svjetske pijace, i đa će morati njcmačkoj trgovini prepustiti gospodslvo nad svima zemijama ! morima. Odatie ovo moijakanje za miiost kolebljivog Japana, kojl bi rado strpali u jaram VeIike Britanije i učiniti ga podložnim engleskim interesima. Jasno je, da će Japan i daije mirno posmatratl razvoj stvari, prije nego stvori svoje ođlukc. Jcr na kraju krajeva ipak će biti samo lconačua pobjeda u borbi izmedju '. , ' T \ '--’-f \mia /•«> ndlnčit! o buducem odnosu Japana prema siiama Evrope. Učumiranje austrs-ujnfSKorlematkog sauezo. „Freuidenblatt" o posjeti grofa Bi/riana u Beriinu. Kb. Beč, 14. jiuLa. O posjek' c. l 'k. ministra spoijnih jx>slova giofa Buriana u BerlinU jiso »jU r c rn d c n.b 1 a 11‘‘: Nije so iloista mogio očekiv'ati, da bi kod viikog b.oj i pitanja, koja je pri'ikom ziklj će >j i siv.-za potrobno pročistiti, a od kojii su nok i i vrlo tešk« prirode, oa nsjnoviji ]jr*'govori mogli dovesti 'do konačuog 'rjj^senja sviii pilanja. A!i je postignut vo]jki napre. *dak, a kakje i jiia jeđnoj i na drugoj strani postoji čista vo!ja, da se što je inoguće p'rijo dodjo do poipunog sjo azuma, to se jo koraknulo znatno unapriji-d. ILego vorl izinedju Austro-Ugai ske i Njcmačke pmdnžiće se u n'ajskorijem vrcmcnu u Bcču. Obadvij ■ strahe su prožele uvjo-

PODLISTAK Ađela Mlličinovlć: Bez nade. . . i. 'Marija se Blažićeva naslonila o prozorna stakla i gleda, kako teške bapi kiše udaraju o prozor. Tamo dalje cestom povlače se gusti mlazovi vmde. Nigdje živa stvora. Sve se povuklo u Bvoje kućice, da sačeka dok prestane [ijevati. Samo bi koji zadocncli bra'VCić protrčao cvileči za svojom malerom. Kao da i ne misll, da skoro prestahC. Tamo sa sjevera vuku se crni oblaci; časorn udari val vjetra i natjera Bilu kišnih kapljica, kano da će sad provaliti u tarnno sobče. Marija još jednako stoji, još jodpako pritište čelo o hladno staklo, Kao da hoće da ublaži bol, što joj se i>od njlm nakupila. Tada se krene, prodje rukom preko čela i očiju 1 pridje stolu, Umorno se spusti na stolicu i pruži obje ruke po fetolu, pa se zagleda u jednu tačku na wdu. ka«o da je rada sve svoje misli koncentrisati u toj tačci. Tada sagleda pismo što ležaše na stolu. Na usnama joj se pojavi boini smijcšak, nevoljko segne za artijom i stade čitati. Caskom bi joj se lice razvedrilo, samo časkom. Kad je dočitala, spusti ruku s pismom u Krilo, pa se tužno osmjehnu: — Ne. ne, Irmo, nijesi ti više ona, Koja si bila prije. Zalud ti taj potpls ‘„tvoja uvijek jednako te ljubeća Irma' 1 , Zaludu sve to,., I opet joj oko zape o rastv.oreno frfstno;

,,...moj dobri Artur i ja veotna će nio se radovati“..pa daljc: ,,naš mali Miro već počinjc govoriti, da ga vidiš, kako je zlatan. Učim ga rećl — teta Maca —, a on za menom opetuje „teta Mata“ i već se raduje, kad će doći ,,tristindl“, da mu doncse konja i bič, za što se svaki dan moli „dragomu Bogu“... pa niže dolje: ... Dodjl, mi te čekamo, što ćeš sama u toj pustoši, a na Božić. Već se radujem, kako će mo nas dvije lijcpo okititi božićno drvce, upaliti svijećice, a moj če Artur unesti maloga Miru Bože, kako 11 ćc on gledati taj sjaj! Moraš znati, da je to prva godina, što će on vidjeti božićno drvce. Lani je još bio malen. A tek kad u jutro nadjo pod lijim konja i bič, što mu je donio „tristindl".. Nije mogla dalje. U grudima ju gušilo. Neisplakaue suze litjedoše prov^liti. Ogleda se po sobi, kao da se nečesa boji. Zagieda onaj pustl bijcli krevet, umivaonik, nešto odijeia na ztdu i te uzane bijele stijene. B:io Joj, kao da se zidovl primiču, sužujii, još malo pa će Jc zdrobiti, zagušiti. Uze čašu vode, naviaži sljepočice i htjede da izadje. Tek onda se dosjeti: Kud ću da idein? Ta ja nemam kuda ićl... I opet stade do prozora, otvori ga, da udahne zraka. Pljusak je prestao. Kiša je romonila jednolično, tiho. Malo je zahladilo. Ta jesen je, ona duga, teška jesen! Postade joj teško. Vidje još mnogo dajia I mjeseci pred sobom, a svi su ovaki mutni, plačni, liladni. 1 strah Ju ‘obuzc s mira u sobi. Zašto je sve tako tilio? Zašto se štQgo4 ne hiakne? — I ne usudi se više ogledati, da opet ne sagleda onu

pustoš, onu samu te male sobicc. Pomalo se umiril, zagledala u kišu, a pred očinia joj sistvori slika iz prošlosti. Prepustila i toj slici, zaronila u liju i misii ju piiesoša daleko, daieko. 1 ir. Da takova faše. Rumena, jedra: sve kipi životomsve žeđja za radom. Takova bijaše, ld joj sestre milosrdnice izdale svjejdžbu zreiosii i ona vidjela pred sc&m otvoreni široki svijet. Treba sab da zahvati, da zadje u nj, pa da ti radosna, ko pt'ca. Kako se jeastnijala majci, kad joj je prlčala o Jobroj partiji 1 *, Ne, ona i ne misli mo, da se >vcć sad uda. U nje su još siži oni ideali, Što joj ih u duši usadišlčiteljke — pa zar da sve to žrtvuje Inomu muškarcu, kojega i ne pozna i to samo za to, jer je on „dobra pdja“?I I ona sc vil kako sjedi za katedrom, a tamo ed njom mala lcgija dječice i svi čUo uplru oči u uju, paze ua svakl n mig. I pričini joj se svako pojedinolete kaanenom, a ona će ko umjetnikljetom, stvoriti iz tih kamenova divnjtvorove, a svaki taj stvorak Imaće iebi dio njene dtiše. Još kakoviiuše! Sve, što Ima u scbi najljepšeiffi&jsavršenijeg — to ćc podati njima Kako divnrika! Vidjela se tamo negdje u nekoi elu, u svojoj maloj sobici — iz drl sobe dcpiru do nje veseli dječiji g;/i, a ona piše svojoj uajboljoj prijatii Irmi, sokoii ju I bodri, da ustra iše joj živim bojama uzvišenost i k tu učiteljskoga zvanja — i prima tine listove pune Ijubavl I čežnje i jom. A tako je lijepo žhati, tia netkc tobom čežn©!

renjorn, rla jo u'dubijonje i izgradnj i s ivežac postao kategorički imperativ zi njihov po& litički i privredni moćni poiožaj. Eolaze« jti s tog gledišta, sva pitanp, koja s- im/u ju još prečastiti, a modju kojima jo | poijsko pitanje bićo za sve dije'ove riješetiA na zado’vbijiv.'ijiići mčin Nijemci na Marni. Prlpravljaiija engieske javnosti na uapuštanje Parisa i Calialsa? Rotterdam, 14. juna. Pukovnik Repington piše u ,,D a i I y AlaU“-u: Rat u godini 1918. počiva na načelu: izdržati. dok ue stignu jake euglesko-amerikanske pričuve. Ne pada nani ui na pamet đa našei sttage rasparčamo radi jednog pristaništa, biio ono ma od koliko velikc koristi, lli radi jednog grada, ma on bio od veliko važnosti sa istorijskog gledišta. Ako se na našu strategiiu ne bude utjeealo s poiitičkog gleditša. onda je naša konačna pobjeda. A!i, ako budemo radiii po sentimentalnim načeiima, onda ćemo imati štete, a to nain potomstvo ne će nikad oprostiti. Neraa njemačke rairovne ofenzive. —> Sad dolaze ua red djela, a ne riječL Budimpcšta, 14. juna. Berliuski dopisnik ,.A z E s t“-a ! objavljuje izjave predsjeditika nacijonalnih libcrala, Strescmanna o senzacijonalnim saopštenjima pariskog ,,L‘li o m m e 1 i b r e“. u kojima se Njemačka poziva, da razgovjetno formuliše svoje ratne ciljevc. Stresemann kaže, da je članak toga lista tt protivnosti sa ratničkim izjavama Clćmenceau-a. Članak stoji u uzročnoj vezi sa položajem Francuske. Možo biti, da Franctizima mir u času, kad neprijatelj stoji 05 krn kred kapijom glavnog grada, nije neprijatan. Englezi bi odavno bili spremni, da se tipuste n pregovore o sporazutnnom miru, ali su zbog Elzas-Lotringije \czani za Francusku. Kad bi Francuska u OVOtll puanju Oiia pupuslltiva, onda bi ovaj dogadjaj bio od velike važnosti. Na pitanje dopisnikovo, kako stoji sa njemačkim zahtjevima, odgovorio je Strcsemann, da juiska rezolucija njemačkog Reichstaga pripada prošlosti, Na nju bi se pristalo satno u slučaju, da je rat 1917. god. dovršeti. Zatirn je Stresemann izjavio, d a ponovna ntirovna pobuda od njemačke s t r a n e n e ć e d o ć i. Cianak u listu „Kreuzzeitung“, u kome se piše o preuzimanju ltjetnačke mirovnc. ofenzive, objavljen je protiv intencija same uprave lista.-Sad dolaze na r e d d j e I a, a n e r i j e č i. U ostalont. u najbližem vremenu doćiče o ovotn pitan.iu u njcmačkotn Reichstagu do političke debatc. Fraucuski glasovj o njemačkoj rairovnoj ofenzlvi. Berlin, 14. Juua. i^od naslovom „Za pola koraka naprijed'* donosi jedna vijest lista „Vossische Zeitung“iz Berna

Spominje se Irminilt strasnih cjelova i plača na rastanku. Bože, zašto li ona Irmu tako voli? Tu nestašnicu, tu prevrtljivku, to strasno dijete? Kad bi oita kog mttškarca mogla tako voIjeti, kao Irtnu! Aii ako I to dodjc kadgod (ta ona je još mlada!) nači ćc je čistu i svetu i učiniti majkom svoje đjece. Njene djece! «' Kraj škole se provezoše puna kola Ijudi. Vraćaju se iz grada. Prodaii su nešto malo ltrane, pa se ponapiše rakije i sad pjevaju. Trgli su je iz sanjarija i sad jc tok opazila, da je već pala noć. Kiša još nije stala. Lagano pritvori prozor i povuče sc u sobu. Ne će joj se paliti svijetla. Ljcpše je ovako u taml, barem ne vidi one zbilje, što je okružuje. Ovako se laglje prcpuštaš misliina. sanjama. Aii sada više ne bjeliu njetie misli radosne. Maio bijaše lijepa u njenu životu. Brzo bijaše dosanjau san —, prebrzo se izgubiše ideali! Već prvi školskl dan nc bijaše onakav, kakovu se nadala. Tek tješila se, da ni ne može bitl drukčilc. Ta tek jc na početku. Dok ju djeca upoznajui... 1 dok je ona. pripovijedala djeci, kako se imaju vladati u školi. Ojuka jc u Posljednjoj kiupi poderao Ivinu kapu, dvojica se potukoše za staro pero, a ostali se okreću i smiju, kao da nje i netna. I ek što ih je maio privikla redu, nadodjošc nove brige s učenjcm. Ali što da dulje lnisll o tome! Mrzi Ju sve to. „Bože, kako me boli glava!“ ote joj se nchote glasno i opet posegne za vodom, na nakvasi sljepočicc. Pa kakove su to samo mlisll. može, da se s'abere. Cas je misHla

ovdje, čas ondje. 1 kako to sve boll. Kao da joj pčele zaposješe glavti, sve zuji — sve bije. I opct joj dodje na pamet: ■— Da, da. glc, šfo ii joj rekla ona žena, kad joj je poslnla dfjete kući. da ga počešija? 0, kako ju je to zabo« ijelo! Kako da zaboravi: „Mi vas badave plaćamo. Koja nam asna od škole.. B ; Mave! Zar je ona uistinu ovdje suvišna? Ole, na to ona dosada nije nikada ntislila. Dosta joj bilo, da su djeca mirna u školi, da znadu nešto čitati i pisati — s računom je malo težc. Pa i kieti ih jc odučila. Hu, kako su urljc gadno psovali, pa i oni maiišani iz prvoga razrcda i djevojčice — svi. I r.e kradu više, barem u školi n'šta ne opaža. Neki dan došao Vaso ti školu yas izgreban. natečena oka. — Što si radio, Vaso? pltaga ona, Svi šute, samo se tiho podsmjchuju. Cudno joj to. Vidi, svi znadu što je, a ne ćc da reknu. Upita još jedauput. Cijcla škola udri u viktt, u stuijch. Kako je to bio ružan sinijeh! Na svakom se licu vidjclo neko odobravanjc, slast, žeija, radost — ona sania ne zna što, Tek tako je biio neugodno gledatl i čuti taj smijeh. Tada se javiše pojedinl glasovi: „Ciča Mate Barin ga uhvatio, kad mu je trcso breskvu, pa ga izlemo...“ I opet onaj pakosni smijeh. — Je li to istina Vaso? — Mati me poslala. Nije se odmah snašla. Zar da sama mati dijete nči ziu? A več stadoše dieca pripovijedati: „Svaku veče njemu niatl priveže maramicu i onda on ide u jabuke iU