Београдске новине

lzlaze.\ dnevno u ]utro y ponedjeljkom poslije podne.

Pojsdlnl brojevl:

• iMfnli IB kn|«ri«i np»i|«lnuti» •4 ». I kr. Citi H cljtn! t< , ■ . •

12 heHrt

MJeaačna pratplatai

U U mcnnrhljl U Imctrinttn

p' : Oglatl po cljo nlktt. == JrodnlKvot BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tolafon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata Topllćln vanac brej 21. Talafan br. 21 Primanja oglaaa Knaza Hlhajla ul braj 38. Talefon brol 245.

BEOORAD, petak 21. juna 1918.

Godina IV.

Uspjesi na Jugu i zapadu. Borba u mletačkoj oblasti nastavlja se. — Sjajni podvizi Borojevićeve skupine. — Amerikanci pretrpili teške gubitke.

tnedju Maase 1 Mosele p r odr 1 e, sunašejurlšne trupe duboko u amerikanske položaie kod Selchpreya I nanljele neprljatelju teške gubitke. Kapetan B e r t h o 1 d izvojevao Je svojti 36 . vazdušnu pobjedu. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Liidendorif.

Izvještaj bugarskog gfavnog stožera. Bba. Sofija, lfl. juna. Maćedonsko bolište: Na planinskim okonuiina južno od izvora rijcko S k u m b o napalo su našo jurišne četo jcdnu franciusku prcdstražu i vratiic su se s plijenom. IT gornjoj ravni Skumbe, oboslrano oli r i d s k o g jczcra i od Crvenc Steno do Bratindola olx>strana topnička vatra jo bila kalkad živahna. Južno od Iluma katkad živahna vatrona djelatnost. Kod A1 č :i'kmaloi u dolini Strumo kod sola Kačendria rastjorali smo nasom vatrcm neprijatcljska jurišna odjelcnja. U prcdjelu Moglenicoi u vardarskoj dolini obostrana vatrcna djclatnost. U zivijutku Crno Iteke olx>riI: smo topničkom vatrom jodnu ncprijatcljsku lc'.iliou.

Nekad bilo, sad se spominjalo... Blio jc nckad, kad su u cijelom svijetu borci protiv podjarmljivanja i ugnjetača gledalt na Ameriku kao zemlju neograničcne slobode, kao svoje prtbježište za slučaj, ako postanu nničcnici za svoje Ideje. I srca su zakucala burnije, a oči zasjajile jače, kad se to ime spometnilo. Jer ondje sc nazrijevala Stvarnost za ono, što itn je u starom svijetu izgledalo samo kao san. Nebrojeni takvi borci napuštali su svoje domove, kad bi vidjeli, kako njihove itretjeraue nade propadaju. Tamo, s one strane Okeana, tražili stt ttovu domovinu, postali su gradjani rcpublike, žlveći i djelujući u novoj zetnlji slobodno t sretno po svojoj naravl i svojim mislima. Prv-o religiozni tđealistl, a onda i politički. Izmedju njih nekolicina — kao primjer neka bude Karl Scliurz — našli su daleko više, nego samo ličnu slobodu za svoje ideje, postadoše sarađnici u državt, kojoj su pripadali. Posvetili su joj svu svoju snagu i sposobnost. ukazujući joj tako prckomjernu zalivalnost zato, što im je dala krov r a i mogućnosti za rad,

njima: bjegunđma, prezrenima, kojl su sutnnjali u svijet,. a možda i u sebe. To Je bllo prije -nego je izbio ovaj rat. Naši očevi I djedovi ostavili stt nam Atneriku kao varljivtt sliktt svoje fantazjle, a mnogi od nas primili stt to romantično i suviše lako vjerttjući u taj tobožnji ideal. Ono istina, novili posjetioci te zemlje donijcll su nam znatno drukčije slfke odande, a i Amerikanci, kojj Jasno vide I istinti priznaju, opisali su nam današniu Amcriku sa svom njenoin sobičnošćti, pritvorstvom i brutahiim iskorišćavattjem. Pa zar to da bude zemlja slobode? Ona gigantslca statua slobodc u ncvv-yorškom pristaništu, čija sjajna buktinja svijetli daleko tt noč, djeluje kao jedan za deccnije unaprijed pmračunati bluff. AJi jedna slika iz prcdanja za tnnoge je i mnoge sveta, a baš pravičan 1 pošten čovjek ne ćc da vjeruje, dia bi ta slika mogla biti samo varka. I tako baklja sa Bedloe Islanda postaje varljivi plamen, koji sanjalicu priviači i pušta ga, da sagorjelih krila padne tt dttbimt. Irska je, otkad je pod engieskim gospodstvom, itnala da pretrpi nevjerovatne stvari. Istorija njenilt muka traie još od vremena obožavanc kraIjice Jclisavete, a tih tri stotine godina od onda puni su nasilja, bespravliO'Sti, skrivene i otvorcnc zakonođavne tiranijc. 1857. godine prvi put jc došlo đo pokreta protiv bcsramnili izrabljivača 1 ugnjetača. Bio je to ,,fenie“-ski pokret. koji nije do ničega đovcn. Sa njihovim prvacima postupalo se kao sa običnim zločincfma, s kojima su zajedno l zatvaranl. utprilike 50 godina kasm’je, 1905. — vrijeme, koje nije bilo tmuije ispunjeno mukama — isiupii! su ,,Slnnfein“-ovci sa ciljem starilt Fcnie-sa: Irska treba satna o sebi da odluči! (Siun-fein znači: mi sami). Plemeniti Englezt. kao pjesnik 1 naučnik Matthevv Atnold. tražili su za Irce to isto, a toaje.bilo sasvim pra< vičtto za sve one, koji iinaju primjera vidjetl, kako sc deset naroda u okviru Monarhije, slobodno razvija. Engleska je Ircima oduzcla njihovo blagostanje, njihov razvitak, otela im je. čak i njiItovu narodnost. Dok je oko 1800. godiine 4 miliJuna Iraca govorilo prastari gaelski jezik, govori danas svojim matcrinjim jezikom jedva njih trećina. Sinn-fcinovci su htjeli da stari jezik probude na novi život. Jedan narodni uuiversitet, narodna pozornica, narodita književnost, — sve jc to iskrslo njihovhn nastoianjem. Taj se pokret naročito u Njemačkoj pratio živont simpatijo-ra. Svjetski rat stavto je sitnpatiJe Iraca, —• dobrc poznavaoce Engleza i njihovog ,,usrećlvanja“ naroda. — na strami središnjih vlasti. Kakvo je onda čudo, ako ih je Engleska još žešće i podliie proganjala nego ikadii rauije? Krv Sir Kogera Casementa vapila je u nebo I izazlvala prokletstvo nad Engleskom. Tada se više Sinn-feinovaca sjetilo — „slobodne Amerikc“, pribježišta gonjenih, bezuslovnog „utočišta slobode 11 . Obratlše se onatno sa pimo povjerenja u nadi, da Će u ovom ,,prlbježištu pravde“, zahtijevajućl sanio ono što ilt pripada, svotn ugnjetavanom narodu pripremlti bolju biiđtićnost. Mislili stt na Ameriku. koja jc bila njihov san, na Ameriku svojih otaca i prcdaka: Ali današnja Amerika, koja sc za slobodu i pravo sainoodrcdjenja malilt naroda bori isto onako kuo i cijeli četvorni sporazum; ta današnia Ainerika, koja jc tobož itnala pred očima samo ovaj jedini idealni ciij, pa sc ti tome prikazivala kao pravl nasljcdnik stare Amerike prlje divije stotine godina, prije stopeđesei, pa još i prije pedeset godina; ova veiika ,,plemenita“ Anterika ih jc ua ps i 1 a i o s u d i 1 a k a o p r o s t c z 1 oč i n c e, — isto onako. kao što su to sa Feniesitna učinili ranije i Englezi, premda su onda baš Amcrikattci ovakav r postupak nazvali perfidnim ... Oni, koji za svoj narod nijesu ništa drugo tražili, nego ispunjenje idealnog zahtjcva sporazumnih sila. treba da tucaju kamenje... a AnteriIca, kojoj su vjerovaJi, ti kojtt su se pouzdavali i od nje očekivali sigurnu zaštitn, gdje je. šta .ic s njenim stariiu Idealima? — Sta s njeuim „plcmcnitim“ predsjednikom, koji je o sreći svijeta iinao uvijek ptina usta rijeći? Nekad bito. sad se spoinin j a 1 o... Problem opšteg mira. Živ intcres u neutralnim zemljama za mirovni pokret. — Ko je zaprijeka miru? (N.iroCltl brzojav „Beoiir.Tdsk.ih NDvlna''.) BeiliD, 20. juna. U političkim krugovirna se živim interosovanjem pra'to u neulralnim zomljama zapaženo tcžnje i pokušaje, da se posretluja za rnir, i ako so ov'a stvar l u Njemačkoj sa siinpa'ijom predusreč-e. Tiezve niji ]x>Iitičari opominju javno mtiijenj *, da so ne odajo vel'.kom optimizmu l upozoruju na teškoćo posrođovanja za inir U opšto vlađa uvjerenjo, da je Francuska najveća smetnja Njemačka nijo b'la nikađ fniru protivoa, ah' orta, razunnje S«, no možo pregovarati o F.IsasLotrin-

giji. Pitanje jo u torue, da ii šporazumno sile hoćo mir bcz ancksija ili no. S toga, troba bili u nekoliko skeptićan; 'jer voć od 4 godino na ovamo zak!j učenje mira( zavisi od sjtoraztunnib si!a. Mi moramo neprijatelju u borbama zfdava'tt nove u. dare, doklc mir ne sazri. Prcd debatom o pravcu spoljne polltlk« * u FrancuskoJ. Kb. Bern, 20. juna. Kakc* „Progres de Lyott“ javIja, francuski odbor lcomore za spoljno poslove uvidio je potrcbu, da vlada u najkraćem vremenu razloži pred komorom opšti polltički pravac, kojeg ona tnisli da se pridržava. Izaslanik Fraiiklui Boullon je ovlašten da se o tome sivorazuine s ministrom spolj' nih poslova Piohonom. OČekuie so iscrptta dcbata u komori. Kb. Paris, 20. junn. Idućc srijede daće prorl kon i.-ijom ki®* rrtoro ministar spcdj ib f.os’.ova, Picl.onj izjavo o p>iiličkom j.o'ožaju l''rauruške Komisija j.- miui'ftru šlavib na v'olju, d« izabcre način i xnjc.slr> za svoja sabpšt* nja i 7.H t.o je oduslala od toga, <Ja ga na to jw>7.ove putom inicipdacije.

Odlučni dani na zapadu. i Iskreito p r iznanje Bonar Lawa. — Položaj Fngleske najkritičuiji od nočetka rata. Kl>. I'otterdarn, 20. juna. Kako ,,D a i 1 y C bonicl e“ jrivlja. n i nistar finansija Bonar Law p u juče. ranjoj sjcdnici donjeg doma izjavio, da s e s v ak i v a r a, k o j * m I s I •, d a se j e ratni položaj popravio. On na taj položaj gbda onako isfco p e si m i s t i čki kao i Asquitb. Na završo tku jo Donar Lavv izjavio, da se Engleska u talco kritičnom položaju, kakav je sada, nijo nalazila još n i k a d o d k ak o j e r at otpoČeo. Clemenceau o etektivnom stanju vof ske sporazutnnih sita. Kb. Paris, 20. juna. U V'ojnoj komisiji đnli su danas mi nistar priidsjcdiiik CIomonceau i dr. žavni podtajnik izjave o efoktivnom 3 ‘a nju vojsko sporaziunmh sila. (Upozont jemo na brzojav u jučerašnjem broju po' naslovom „Pred jednom interesantaom in' terpelacijom u Francuskoj". Op.Ur.I Koniesarijat za tfancusko-amerlkanskf ratne svrhe. Ivb. Paris, 20. juna. Naredbom ministra prcdsjeduika u, stanovljen jc jodau glavni kome?arjat zi francusko-amerikauske ratno svrbo. Ovaj će irnali za zadatak, da ,što jc moguće više uveća zajednički rad Sjedinjonib Dr. žav r a i Francuske, kao i đa u sporazu« mu sa američkom vladorn, naro&to u po. gbidu neutralniir zcmalja, zastupa poliii. ku Jtavciaiika. Bardieu jo imenov.in zi i glavmog komo-ara frar.cu.šVo amer"Čkih okcduOsti, Br. 165.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 20. juna. Borba u Veuecljl trajei d a 1 j e. Na pad naivećeg dijela fronta Pl a v e neprjjatelj odgovara žestokim I s upornom izdržljlvošću vodjenim protivnapadima. Oko naših novih položaja na željeznicl O d e r z o—T r e v iso I na Monteilu vodjene su ogor* čene borbe. U predjelu M o n t e 11 a dostizala je borba katkad žestinu v e 11 k I h borbl na K r asu; Talijani su gonili svoje jurišne kotone mjestimice šest puta naprijed. Veliki gubici primorali su neprijateija da nepravilno upotrebi svoju prlčuvu. koju Je s čitavlm divizijama i pukovima bacao u borbu. Svi njegovi ti a p o r i su biii uzaliidni. Vojna skupina tnaršala Borojevića ne samo što je održala sve osvojene llnije, nego je sdivizljanta generaia pješadije baruna Scharizera bacila Talijane Iu žno žel jeznice. koja vodi za Treviso, nazad dalje prom a z a p a d ii. I iužno od A s I a g a Talijanj su ponovo jnfišali sa jstim n e u s p j e hom kao j nrošlog dana. S naročitom pohvalotn se u četnim izvještajima oominje saradnja boračkih ietača u borbenoj i izvid.iačkoj službi. Od naših lctača je osvoiio Var>etan B r u nt o w s k y svoju 33. 1 34., a natporučnik FI a 1 a' svoju 23. vazđušnu oobjedu. Načeluik glavnog stožera. IzvjeŠtaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlln, 20. juna. Zapadno bojište: I Vojna skuoina prijestolonasljednika Rupprcchta: Skoro na cjjelom frontu povećala se u veče neprijateljska djeiatnost. Topnička paljba Je oživjela. Jaka neprijatetjska pješadijska odjelenja pošla su protiv naših Hnija. all su odbijena. Vojna skupina njemačkog prijestolonasljednika: U našoj vatri su se s I o m i 1 i ponovnl pokušaii neprijatelja, da prodre sjeverozapadno od C h a t e a u-T h ierry-a preko cllgnouskog odsjeka. Na ostalom frontu ostala je borbena djelatnost u umjercnim granlcama. Vojua skupina generala G a 1,Wit z a: Jugozapadno od O r u e s a odbijeni su noćni neprijateljski napadi. Iz-

PODLISTAK

Mlh. Sretenović: S v a d j a. Naše selo nije iinalo crkve, a fmalo je popu. To je tako još Bog te pita od kada. JoŠ naši pra - pra dedovl, u dogovoru sa nekoliko okolnih sela, podigli su crkvu, koja je blla na sredokraći svima a u selu sat hoda od našega sela. Prvo je to bila mala, dryena crkva, sa đrvenim krovom i od.vojenom dtvenom zvonarom. Docnije, pre valjđa pedeset 1 nekoliko godina, crkvena se opština dogovori i sazida !epu crkvu. sa visokom zvonarom i još tri manja kubeta. To je blla, a I sada je još najlepša crkva u čitavom oriome kraju. Sela. koja su sačinjavala našu crkvenu opšthtu, bila su bogata, pa Int se tnoglo da ta-ko lepu Crkvu sagradc. n . Naš popa, i ako je bk> udaljen od crkve, nije se hteo preseliti u selo gde je crkva. Nlje hteo čovek napuštatt svoje imanje, svoju kuću 1 ognjište, gde su živeli i njegov otac, i deđa, i pradeda I tako na dalje do sedntog koIena, jer je on bio sedtni popa iz te tete porodice. Kuća popina bila Je lepa, vdika zidanica, gotovo na sred sela. Imanja je imao kao malo ko u selu. Najboljl zabranl, najbolje njive i livade blle su popine, k‘o kad se teklo tolike godine. Popa je imao čak i vodenicu na našoj rečlci, ali od nje nlje imao Bog te pita kakve velike liasne. Kad Je godina kišna, kad u reci ima dosta vode, onđa je i poplna vodenica mlela 1 mogla je zadovoljitl sve selo. Ali kad ic suša. kad u recl ostane vrlo malo

vode, onda je vodenica stćijaia. Zbog toga su je, valjda, i prozvali „Danguba“. Zbog tc vodenice. kakva je da je, selo je bilo blagodarno popi, jer je, koliko toliko pomagala selu. Kad ne bl „Danguba" radila tnoralo se sa meIjajom ići čak na Savu, a po nekt put, kad je tarno naioga Boga mi čak i na Drlnu.... AH. i ako naše selo nljc imalo crkve, ono Je imalo lepu i veličanstvenu školu. Škola jc imala svoga učitelja a učiteij svoju gospodju učlteljku. Naša škola bila je baš preko puta popine kuće. Nastojavanjem i zauzintanjem pokojnog pope Srećka, oca današnjeg našeg pope Milana, 1 podignuta je škola. On je poJclonio za školu zemljištc a selo je dalo novac, te so tako napravila škola i ostvarHa davnašnja želja i jx>pina I čltaA'og sela. Nešto sattto škola nije imala, a što se odavno želelo da ima, ali je o-stajaio od danas do sutra. To Je školsko zvono, kojim bi škola pozivala djake na učenje. Još davno i davno, toliko puta* pokretalo se u Školskom odboru pltanje o nabavci školskog zvona. All. sve nekako, djavo b! ga znao zbog čega, to se pitanje nije moglo da rešl, 111 ako se i reši nije moglo đa se izvrši i škola je i dalje ostajala bez svoga zvona. Tako je to išlo iz dana u dan, Iz meseca u mesec, iz godine u godinu, sve dok za učitelja našc škole, nije došao mladl i vredan učiteij, gospodin Stojatt. Pričaju da je gospodin Stojan naročito molio da dobije za učitelja u naše selo, jer tnu se lmtogo dopadalo. A i kako ne bi, kad Je malo sela kao što je naše. IŠao je. veli, zbog toga čak j u Beograd, kod samoga gospodina

ministra. C>m 011 došao za učitclja, svojski je nastao kod školskog odbora, i jednog lepog dana, školski odbor donese rešenje da se u livnici u Kragujevcu poruči školsko zvotto, i da so za njega tnože izdati do dve stotine dinara iz školske kase. Do duše, valja istiriu kazati, u ovome pitanju oko školskog zvotia, mnogo je potpomogao učitelja Stojana popa Milan, koji je bio i član školskog odbora. A i kako ne bi, kad su drugovi i prijatelji tolike godine. Zajedno stt djakovali u Beogradtt, zajcđno svršili jcdan Bogoslovijtt, a drugi Učiteljsku školu, pa se, posle nekoliko godina, zajedno našli, u jednom selu, kao popa i učitelj. lstina, još kao djacl biii su podeljetti it dva razna politička tabora. Ali, i ako nisu bili politički jednotnišljenici, ipak im to ttije smetalo da se kao Hčni prijatelji dobro žlve. A živeli su odtsta kao prava braća. Dan nlje prošao a da jedan drugoga ne posete. Čas je popa kod učitelja, čas je učitelj kod popc. Kad poša spretnl kakav d'obar ručak, učitelj ne sine faliti. a kad učiteijka opet priredi kakav masan i sladak zalogaj, mora tu bitl i popa. Jedan drugo’tn činlll su razne usiuge, pozajmljivali knjige na čitanie, pozajmljivali književne iistove J novine. Ni kad popa ne bi otišao u varoš a da se ne javi učltelju i zapita treba li što da se iz varoši donese, i kupovao bi sve što bi tnu učiteljka na parčetu hartije izbeležila. Kad bl opet učitelj pošao u varoš, čittio je tu uslugu popf. Jednom reči, živeli su ouafco kako je i Bogu i Ijudlitia milo, i kako i treba da žive popa i učitelj. A poša i učiteijka živeli stt opet kao dve rodjette sestre. Uvek je jcdita kod druge. PošfcMe naučila od učiteljke

i kako se prave „vanila krancle*' 1 još innogo drugih kolača, koje je popa osobito voleo; i kako se ostavlja „kotnpot 11 od raznog voća za zimu, što je popa takodje sa najvećim ai>etitotn satirao. Učiteljka jc opet od poše naučila muogo drugili dobrili i korisnih stvari, te kako se siri sir, kako ostavlja kajmak a naročito kako se pravi kiselo tnlcko. U tome je poša bila osobiti majstor. Kad ona podkiseli mleko, tako je gusto da ga možeš nožem scći i viijuškom jesti. U ženskim ručnim radovima jedna je drttgu potpomagala, upućivala, davala mustre i pregledc i tako stt 1 one jedna drugtt dopunjavale. I, eto, zbog tih i talrvih odnošaja, popa je pomagao učitelja u školi. a učitelj opet popu. Kad je učitelj Stojan pokrenuo pitanje o školskoin zvonu, popa je sc svojski zauzeo kod članov r a školskog odbora, da se to pitanje pov'oijno reši. —• Selo nam je. brate, gluvo, govorio je popa. — Uzmi samo, kad umre neko, tnoraš ičl čak crkvi da ga oglasiš i ogiašavaš ga u tudjem seiu... — Tako je popo, govorili su otti, a popa je nastavljao: — A ovako, kad itnadnemo školsko zvono, moći ćemo njitnc i oglašavatl. -■- A tnože H to biti? pitaju. — Može nego šta, razume se da ntože, Pa posle i za na$u decu. Koiika je to korlst, što ne moraš dete slati u školu čim svane, jer nemaš sata, a ako ga zadržlš, odocniće ra šteta. A ovako, kad imadnemo zvono. dete l! Je kod kuće, posluša nešlo, trkne ovamo, trkne onamo i ne ide dok zvono ne

Zćtž/otii. a učiteij zrta kad ćc zvonlt! jer itna sat. — To pravo veliš, popo, — odobravaii su oni popine rečt. A popa jri tako govorio svhna odbornichna redom pa i onako seUacima i svj su tnu odobravali. Narooito se švima dopadalo, što će se školskim zvonom moći i oglašavati kad neko umre. I tako< malo po tnalo, to je pitanje zreio I sa 4 zrclo, i Škoiski odbor rcši, <La sc nabavi zvono za školu, a ostavi učiteljir Stojanu dći tu odluku izvrši 1 zvotto poruči. Baš u vremenu, kad će stići gotovo školsko zvono iz Kragujevca, jer škola dobila izveštaj da je gotovo i da je poslato, dodjoše opštinski izbori, Tom prilikotn straštio se zavadlše popa Milan i učitelj Stojan. Popa je Iiteo, za predsednika opštine svoga, a učiteij Stojan, svoga kandidata. Cuđna je stvar 1 ta i>olitika. Ona zavadf oca sa sinonj, brata sa bratom, prijatelja sa 'prb'ateljem. U ttje netna ni Uubavi nl milotsrdja. Tako, eto, i ttjih dvo> jica. Od dva dobra druga I prijatelja, postadoše dva krvna ncprijatelja. Nije sc biralo sredst\ r o da satno jedan drugome doskoči. Obojica su u-seju dobro stojali, pa ljudi ne znaju šta če i na kojit će stranu. Ali tnorao se preioinlti i seio se podeii jedni odoše uz popu, a drugi uz učitelja. Tužbe, od strane pov pine, letcle su mlnistarstvn, ne znaš koja je od koje strašnija. Učitelj opet nije ostajao dužan popi, od strane njegove leteie su tužbe i ministru i mitropolitu Po ugledii na svoje muževe zavadiše se i žene. Šta su vam tek otte znaie i utnele Isprlčati Jedna o drugoj.