Београдске новине

Broj 109. Je fuševine Cuvenih vclikih građova: \z b> blijskog doba — Vavilona i Ninive, pa tjo zahm preko Sirijc i Palestine otišao m Kaiio, glavni grad Egipta. Ovdje je pu* tovao uzvodno Nilom, pa ja zatim prcp jahao kroz pustinju dlo Kosejina na Cr» jveaiom moru, đa bi se u Moki priđruzio karavani, koja je putovala za Aden \i juŽnoj Arapskoj. Zaiim je olišao na ošt> vo Mavricijo (Mauritius), pa je odande, Dbišavši rt Dobrc Natl.e oiišao u porti> galsku koloniju Loandu, pa je posjetio nckada slavnu portugalsJm naseonmu San galvador, u koju već 200 godina prije nj> ga nijc dolazio nikakav školovani Evi'op« Ijanin. Ođando je produžio put duž afr> kansko olwi<; do ostrva Fernando Po ppansko kolonije), odakle je prodix> u mšćo rijeko Nigra. Zatim je proputovno Libcriju, Stierru Leonc i Senogambiju, pa 6e najzad vratio u Evropu, k h osam godina nije bio vidio. Pošto je još prc« putovao Fortugaliju, Spaniju, cviopsku Tureku, Rusiju, Svedsku i Norvešku, naj« 2 ad so vratio u svoj rodni grad Dremen, gdjc 6e dao na naućno obrazovanje vai> redno bogatog materijala, što ga je bio prikupio na svojim putovanjima. No već 1861. godine krenuo sc na novo putovanje, koje je trajalo punih pet godina, i to je iz Londona otputovao u Kangun, gls-vni grad britansko otražnje Indije. I*o rijeci Iravadi odvczao se 'đo Mandalaji, gdje je godinu dana proućavao birmanski ježik i njegovu knjižcvnoet. Zatim jc u sijar« skoj prijestonici Bangkoku isto tao prou« Žavao sijamski jezik, te je poslije prefco Sajgona i Kambodže otišao u Singapur. 1864./C5. godine opet je otišao u Kitaj, |a zatim je iz Pekinga preko Mongol je i Si. bira otišao na Kavkaz. Odatle se vratio u Njemacku i nastanio se u Berlinu, gdje mn je 1868. godine povjercna upra.va c'. jiografskog odjelenja državnih muzeja. Cro din.e 1869. postao je docent za etnologiju na }>erlinskom univerzitetu^ pa ja zaje;'« no sa Virchowon izdavao etnološki č « Kopis „Zeitscnrift fur Ethnolog e“, organ berlinskog antropološkog društva. N.e n o« vom je inicijativom esnovano njemačko društvo za ispitivanje srednjc Afrike. Kao »jen predsjednik uredio je Bastian 1873. godine na zapađnc.afriekoj obali polaznu etani?u za potrebu toga đruštva k<xl Cir.» cc.a. 1875. do 1876. godine putovao je Bastian za potrebu povjerenog mu nruzc« ja u Peru i Ecuađor, odande preko Kc» lumbije r Gnatemale za San Francisko, Ida bi pri povratku svratio na srednjc« lamerički arhipelag. U Ijeto 1878. godne putovao je preko Pcrsije za Indiju, prr« (pufovao je Asnm i neka indijska i austr 1« ska ostrva, pa so zatim preko Amerike vratio u domovinu. '1086. godine đobio j© titulu tajnog savjetnika i pos avijen j; za upravmka samosUlnog novoosnovanog e . nografskog muzeja. Od 1889. do 1891. gc» dine ojret je pntovao,.! 'to prvo u oblc.« Bti, kroz koje vodi ruska transkaspijska željeznica i r.eke pogranične indijske krc« Jeve, pa zatim jo putovao i po Australil l Africi. 1896. do 1897. godinc pufovao je Bastian po Indiji i malajskom arb> pelagu i probavio je duže vremena u B . taviji. Sa svijutih putovanja donio je bo» gate zbirke za povjerem mu muzej. Pc» sto u današnje đoba, gdje kultura napro dujp bitnjrn koracima, sve više iščezavaju naroui na najprimitivnijem stupnju kuL. tture, to sc Bastian trudio, da u đve« liajestora času sačuva potomstvu šlo vi« še vidjjivih uspomena na njihov naćin života. Pošto je kao što smo vidjeli na svojim zamašnim putovarljima ohišao tako rcći cio svijet, to je prirodno, što je ovaj vrijedni naučnik dao ogromni broj nauč» Uih đjela, u kojirna pilkazuje ta svoja pv.» tovanja i konstatacije uČinjene tom pril» korn. U svojim djelima iznosi neizmjernu količinu materijala, koji jo pažijivo r;> zradjen. Odvelo bi naš l suviše dateko, lc:« Ida bismo htjeli porrnence nahrajati Bast a. nova djela, koja je doncklo prikupio Schmeltz u „Intcmacijona’nom arhivu za etnografiju" (1896. gcdir.c . Adclf Bastian Braro je 1905. godine. — 26. iuna 1831. godine rodio se u Bodenber-u književnik Julius Rodenberg. Studirao jo u Heidelbergu, Gfittingenu, Marburgu i B< r» linu prava, aJi je uskoro jx>čeo da so bavi književnošću. Godine 1856. do 1862. gc» Idine u više je maha proputovao Englc« eku, Irsku, Skotsku, lcao i drugc krajc« vo zapadne i sjeverozapađr.o Evropo. Go« čline 1863. oženio se Justinom Schiff. Od 1867. do 1874. godine uređjivao je belc« tristički časopis „Dcr SaIon“, a 1874. gc« dine pokrenuo je časopis „Deutscbe Rurn'. pchau“. Od 1863. godino Rodenhcrg jo Btalno živio u Beriinu, sve do svoje srnr«

Sriježfa ti, koja ga je zadesila 1914. godine. Od njcgovih djela pominjemo: „KCnig Hr« ralđs TV>tenfeier“(1855. godine\ , Lieder und Gedichte" (1863. godine), „Die Jnsel đer HoiIigen“ 11864. godine), „Tag unl Nacht in Ix>nđon“ (1863. godine), „Die . serts und jenseits der Alpen“ (1866. godi. nc), ,,I)ic Myrto von Killariiey“ (1867. godine) , „Paris bei Sonnenschein und Lampenlicht“ (1867. godine\ „Studienre. sen m England“ (1872. godine), „In deut. sehon Landen" (1873. godine), „Ferien m England", „Bđgien und die Belgier'* (1881. godine), „Bilđer aus dcm Berliner Lcben" (1885. godine), „Frtihlingsfahr nach Malta" (1892. g.) „Erinnerungen an đio Jugendzeit" (1899. godine), J( Aus đcr Kindhoit" (1907. godinc) itd. — 26. juna lmenom „pariske junske bitko". Toga jo 1848. godine konačno je ugušen straho viti radnički ustanalc u ParisU poznat pod dana' general Lamoriciere sa svojim tri> pama^ prođro u predgradje Saint-Antoine, gdje je ostatak pohunjenih radnika polc« žio oružje. — 26. juna 1856. godiue timro jo u Berlintj fjlozof Kaspar Schmidt. Hodjei. je 25. oktobra 1806. godine ti Bayreuthu. Pisao je najviše pod pseuđe« riimom Max Stimer.

Književnost i urnjetnost. Gostovanje bečke dvorskc opere. U rasporedu gostovanja bečke đvorske opcre nastupile su 5z tehničkih raz.Ioga neke promjcne. Mcdjutim ulaznice kupijene za izvjesne predstave, imadu važnost za te izvjesne predstave ia-ko ove buđu izvadjane dan docnije. Tako ulaznice, kupljene za predstavu od danas 26. o. m. (,,Trouba'dour“) važa za sutra 27. o. m., jer Ise ,,Troubadour“ ne đaje danas već sutra. — Isto tako ulaznice, kupIjene za predstavu „Bajazza" tod subote 29. o. m., važe za nedjelju 30. o. m.. jer se ,,Bajazzo“ ne daje ii subotu ncgo u nedjelju. — Program je izmijenjen ovako: 'danas u srijedu: veliko konceirtno veče; sutra u četvrtak 27.: ,,Troubadour“, opera u 4 čina; u petak 28.: „Car i tesar“, opera u 3 čina; u subotu 29.: „Vcliki oproštajni koncerat“ (šaljiv i ozbiljan); u nedjelju 30.: ,,Bajazzo“, opera u 2 čina i „koncertna akaidemija“ sa noviin rasporedom. Program za današnje koncertno veče sa-stavljen je iz prvorazredn i Ii t a č a k a, u kojima su zastupani gotovo svi svjetski komponisti, a biće izvadjan cd n a j b o 1 j i h p j e v a č a bečke dvorske opere. Ulaznicc se đobivaju u knjižarnici ,,Jugo-Istok“, pa se svako, ko hoće d-a iprisustvnje ovoni glazbenom užitku, upozornje, da si uiaztiicc još za vrijeme pribavi.

P a b i r c i NESLANA ŠALA. Ruski car Pavao I. bijaše vrlo strog i ozbiljau vladar. ali je ipak poslije svršenoga dnevnoga rada volio veselo društvo. Zato je on vrlo rado k sebi na večeru pozivao duhovite šaljivdžije. Ovim večerama uvijck jc prisustvovao pariski komičar Tražer (Fragčre), kojemu ic brzo pošlo za nikom, da ga je car zavolio, pak si jc na račun toga što-šta dozvoliavao, što se inačc drugi ne bi usudio učiniti, jer bi ga skupo stajalo. Jednoga dana za vrijeme gozbe, počeo je jedan od gostiju cla veliča cara na račun Petra Velikoga. To jc caru mnogo godilo, te okrenuvši se k Fražeru, zapita ga: — Nije li tako, dragi Fražem?... To će reći uzmi od Petra da dadeš Pavlu? — Tako je. sire! — ođgovori glumac. — To se Vašem Veličanstvu inože dopasti, jer nikonui nc će pasti na pamet da uzme od Pavla da dadc Petru. Ovaj je odgovor bio jako zajedjjiv, ali je car već dosta puta progutao takove dosjetke i ioš se na njili slatko smijao. Ali mu se ovoga puta lice smrknc i on se šuteći digne od stola; našto se i ostali gosti neraspoloženi razldjoše. Fražer je otišao kući kao ubijen, jcr za jednoga šaljivdžiju od zanata neslana dosjetka isto je kao i izgubljcna bitka. Drugoga jutra bila je još tania i čvrsta zima, kada ga probudi jako kucanjc na vratima. On ustanc — i ko da opišc njegovo iznenadjenje — kada u sobu stupi jedan časnik u pratnji

B EOGRADSKE NOVINfe petorice gardista u potpunoj opremi. Casnik niu preda po samomu caru potpisani ukaz, po kojemu je osudjen na progonstvo u Sibiriju, koju zapovijed imade odmah izvršiti. Fražer kao opa!jen nurnjom klone na klupu, očajno salo-mivši rukama, poviče: — Kakav sam ja počinio zločin, da sam zaslužio ovu strašnu kaznu? Zar ne mogu biti od cara ■primljen. da mu padnem pred noge i da ga umolim, neka mi oprosti? No sve mu molbe bijaliu uzaiudne. Zapovjed je bila izdana, a sam je car pazio, da se niegova zapovjed tačno izvrši. Jedino, što si Je mogao Fražer kod časnika, kđji rmi je takcdje bio prijatel.i, isposlovati, bilo je to, da mu je časnik dao nekoiiko časaka vremena, da si uzmogne spremiti najpotrebnije stvari. Zatim je morao sjesti u zatvorena kola, koja nijesu imala prozora, a bijahn opkoljena jakom vojničkom stražom. Dva vojnika s otvorenim sabljama i nabijenim kuburaina sjedoše pored njega; vrata se zatvoTiše, a konji jurnuše strjelovitom brzinom. Neprozlrna tama obavijaše siromašnoga Fražera. Na svakolika pitania nije dobio odgovora, njegovi su pratioci ostali gluhi. Nakon dosta dugog vremena’, koje sc jc Fražeru pričinjalo kao vječnost, napokon konji stanu l vrata se na kolima otvoriše. Bio je već dan, ali se Fražer niie đugo veselio svjetlosti dana, jer ga odmah sa zavezanim očima odvedose u jednu siromašnu kolibu. Veza mu pade s oeiju, — i on se nadje u jednoj slabo osvietljenoj sobici. Tu mu dadoše da jcde iz jedne drvene zdjelice prosta i rdjava jela, njetnu, koji je još do juče sjedio za gospodskim stolovima, uživajući sve moguće ugodnosti i kojega je car opsipaviao kojekakvim miloštama. A sada je eto pao u nemilost, prognan, u siromašnoj kolibi, tipućen na hramti, kojta bi dan prijc i njegoviin slugama bila rdjava. Okružuju ga pako sama sumoraa i na.mrgodjena lica, ne čuje ni jedne utjcšljive rijcči, a prcd očima mu put bez nade za povratak. 1 Fražer je počeo da zdvaja. — Mi se moramo sada da rasta« nenio, Fražeru. — reče mu časnik. Bili mogao učiniti štogod za vas?... — Govorite sa carem, — promuca nesretnik. — To je prosto nemoguće!... Tražite, šta god drugo lioćete, samo to ne!... Da'U bi mogao pohraniti vaš ncvac i dragocfćnosti dotlc, dolc se vi nc povratitć Ffc'progonstva? — Imade dakle nade za povratak?... Zar nisam doživotno prognan?... — Ne! Samo na šest godina; a I te ćc brzo da iprodju. — Šest feodiua! ~ iiz<Ialme siromašan komiČar. — Šest godina sprovesti u Sibiriji! Tako su putovali bez prekida trl dana i tri noći, kada najednom stadoše. Izncsu ga pohimrtva iz kola i posjediiu na klupu. (>vog puta mu ne skinu povcz sa pchu.j-Fražer začuje u svojoj blizini šušanj koraka, a onda — strašno je i reći — zapovjed: — Punite puške!... Svukoše mu kaput, a ruke svcza5e na ledja. — Paii! — ponov! se zapovjed. Puške planuše i bez glasa stropošta sc Fražer na zemlju. Od silnoga straha izgubio je svijest. Poslije kratkog vremena povrati mu se svijest. Podignu ga 1 posjednu na stolicu. Povez mu padnc sa očiju — i gle, — on sjedi u istoj sobi, kod istoga sto!a, na istome mjestu. Oko njega bilo je isto društvo, ti čijoj je sredini 'sjedio i car. — Vidiš li, moj dragane, đa I ja znadem praviti neslaue šale! — reče mu car. x

A. Grln: DAN ODMAZDE (Nastavak). Sianlioi>o pogleda Jacka, kao da nfkako no možo đa vjeraje u tačnost njegovog tvrdjenja. ,,Ma jo Ii te ja dobro rafcumijem?" zapita on zaćndjeno. „Kako to? K.'ida smo začuli pucanj, biio jo oko pola tri sata, a pukovnik Deernig hio jo domo revolver oko deset sati prije podn«:

je li to moguć©?' „A što? Sasvim isključcno nije; kolikb ja znam, niko ga nije vidk>, kad je izašao iz kuće. u ^’Ma lijcpo... aii gdjo bi se on mogao sakrili?... Vrata očeve sobe za rad bila su širom otvorena, a...“ „Možda so sakrio u spavaćoj sobj tvoga j»kojnoga oca, Kad noko dodjo sa namjotom, du so osveli ndkom starom idušmaninu, onda baš ni najmanjo ne će mariti ako jmora da čeka i čitavo sate. ,,A imaš li ti ma kakvih dokaza za to, da se on zbiija bavio u očevoj sobi za spavanje? Nisi vaijda onako napamet došao do takvih zaključaka?“ „Stanhope, sjećaž se, da sam na tvoju molbu odmah pošto je izvršen službcni izvidjaj, tačno razgledao sobe tvoga pokojnog oca. Tom mi je prilikom iptaio u oči dvoie: u sobi sam osjetio jak miris od duvana a na prozoru sam našao nekoliko ostataka od popušenih cigara i rasturenoga pepela". „Čudnovata stivar. Pokojni otac nikada ne bi više popušio od jedne cigare dnevno, i to je obično pušio u jutro, dok bi čitao novine. A inožeš zamisliti, da naše služavke toliko znaju za red, da ne će dopustiti, da se po sobama nekoliko dana nakupc ostaci od cigara“. ,,E, pa dobro ... kad je tako, onda čuj daiie. Apsolutno je đokazano. da je pukovnik Deering inrzio tvoga oca. On je od onih upornih, žilavili prirođa, koji se nikako ne će okanuti namjere, koja se jednoin u njegovom srcu pojavila. Uzrok te mržnje svakako vaija tražiti još u onom davno prošloin dobu, još .prije tvoga rodjenja, kada sc tvoj otac na daljniem zapadu bavio medju rudarima, koji su kopali zlato. Dcering je polako ali pouzdano radio na ostvarenju sivoga cilja. Možda je potpuno bilo u skladu sa davno sklopljenim Deeringovim planom, da njegova osveta postigne tvoga oca baš na sam dan svadbe, kada je bio na vrhuncu sreće. Preko njega došao je onogai jutra tvoj otac do revolvera; ne umijem da ti kažem zašto još onda niie ispaljen kobni metak. Poslije prvog vidjenja sa svojim dušmaninom tvoj je otac bio sasvim drugi čovjek, kao preobražen; ipak je došlo do vjenčanja. Tvoj je otac svakako znao, da mu je život u opasnosti, ali svakako nije ni slutio, da je ta opasnost po njegov život toliko ncposredna, jer bi ina"če svakako preduzeo mjere, da se sačuva od svoga protivnika“. „Dobro, a taj je niegov dušmanin po tvome mišljenju za sve to vrijeme bio skriven u očevoj spavaćoj sobi?“ „Jeste, i to naravno bez znanja tvoga oca. Kada ie otišao otvorio je valjda kao slučajno vrata od spavaće sobe u mjesto vratiju od predsoblja, kroz koje bi izašao. Tvoj je otac i suviše bio obuzet mislima, da bi to mogao primjetiti. Tako je pri povratku sa vjenčanja zatekao svoga neprijatelja, koji je vrebao na njega i srmio je pravo u propast**. (Nastaviče se.)

Posljetfnie brzojovne ullestl NOVE IZJAVE PL. KOHLMANNA O MIRU. Kb. Berlin, 25. juiva. U današnjoj sjednici Reiclistaga uzeo ie riječ državni kancelar grof H e r 11 i n g, koji je rekao, da prvobitno nije namjeravao govoriti, pošto na njegov govor od 24. februara još nije uslijedio nikakav odgovor, i ako ie on u četiri tačke pristao uz VVilsonove izvodc. Neke su riječi državnog tajnika Kfihlmiainna krivo shvaćene, no on prepušta samom Kfihlmannu da to razjasni. Grof Hertling se na kraju pouzdaje u zajeđnički rad cara i države, kneževa i naroda; on se pouzdaje u trape i niihove vodje, pa se nada, da če Svevišnji, koji je NjemaČkoi dosada pomagao, i u budućnosti nagraditi vjemost i požrtvovnost naroda. Na to je uzeo iriječ pl. Kfihlm a n n, kofi izjavljuje, da su njegovi jučerašnji izvodi zlo slivaćoni. On je tnisiio reći, da je uz vojničku pobjedii potreban i diplomatski dodir. Jasno je.

mačem u ruci, nego i dlplomatskini pregovorima. Kfihlmann protestird protiv tvrdnje grofa W e s t a r p a, kao da on iveće mir pomoću oružja, nego putem pregovora. On se samo sagla-( suje sa mnijenjem, da se do mira može doći samo vojničkim uspjesima a bez dfplomatskili pregovora. \ Kfihlmann je zaključio: Pouzdaid mo se u prošlost, nadamo se u budućj nost I u pobjedu, koju mora završitj diplomatski rad. RATIFIKACIJA UGOVORA O MIRU IZMEDJU NJEMAČKE I FINSKE. i Kb. Berlin, 25. Juna, 1 WoIffov ured javlja: Dana^ su u ministarstvu spoljnih poslova iz*j m i j e n j e n i ratifikacioni dokumentl ugovora, zakJjučenog 27. marta o. gJ izmedju Niemačke i Finske, naime doj kumenti odnoseći se na mirovnf, trgo* vinski i brodarski ugovor, BIVŠI RUSKI CAR I POINCARE. Bern. 25. juna. Pod naslovoin ,,Car“ objavljulej Pavle A11 h e e r u svome časopisul „Das Buch“ (u Zfirichu) razgovor svo^ ga povjerenika sa bivšim ruskim cafi rem, koji je vodjen neposredno posiijd posjete Poincarćove u Rusiji godine. 1914. Altheer tvrdi za svoga pcmere-< nika, da je „čovjek, koji je po svome pioložaju isto onako kao i princ bourbonski nesposoban da svjesno rekn« neistinu". A taj povjerenik priča ovo;' Car ie govorio o svojoj omiljenoj temi; 0 niiru medju narodima. Na pitanjej da li vjeruje u ratne smerove Njemač^ ke ili Austro-Ugarske, car je odgovo« rio: „Ne. Ja imam riječ cara Wilheb| ma. On hoćc mir, kao što ga i ja hoću* U Njeniačkoj postoji j-aika ratna stran« ka isto onako kao i kod nas, ali nitl ima u Njemačkoj niti u Rusiji odgoj vornog vcdje, koji bi htio rat“. Na pitanje, da li toga ima u Francusf koj, car je potvrđio glavom, odgovo-« rivši: ,,Na žalost, ima. Svakako go« spodin Poincarć ne će kao ja mir mira radi. On ima nadu u dobar rat“. Na kraju razgovora reče car: „Svakako je posjeta gospcdina Potncarćova ojačala našu ratnu stranku i ja irnam utw sak, da on ne će kao ja sve da stavi na to, da se mir održi, več da tražl đa uglača Francuskoj put za povoljan rat“. Kad je povjerenik pokušao da oprovrgne te nazore careve, car ga je inahanj.ean ruke prekfnuo, rekavši: ,,Ja ne mislim na to, mene ne će niko' nagnati na objavu rata“. Časopis izjavljuje izriaio: „Naš povjerenik nijo odbio našu ponudu, da eventuainim dementima stavimo na sirprot njegovu Iično«t“. Zvanične objave OBJAVA za privafno polaganje fspita u opšthp skoi trgovačkoj akademijL Ućenici i učenic®, koji bi željeli dA ovo godino polažu privatno ispit ia I. ili II. razreda trgovačke ak ijomije, treba da so raJi odobrcnja za polaganje ispita obrate nai'očitom moltom prosvjetnom o<ljclcnju 8 b glavne vojno gubemije p Srbiji. Molba se ima što prije pređati direk) toru opšt. beogr. akademije (V'atrogasnjf ulica l>r. 12) sa ovim dokumentima: 1. Krštenicaj 2. uvjerenje o kalemljenju boginJa\ 3. pos’ljcdnja školska sv cdodžba. Na molbu treba prilijepiti jednu tak. senu marku od 2 krune, a osim toga treba priložiti i jednu taksenu marku od 10 kruna, boja će se, ako ispit ne bi bio odobren, neponištena vratiti modocu. Joi 1 6vaki prilog uz molbu, ako već nije taksiran, trebo da bude snabdjeven takr scnorn marfeom od 50 helera. Privatni ispiti polagaće s«i upočetkunoveškolskegodino, pi mjcsecu septembru t g. Sva o6tala polrcbna obav.ještenja mogu se saznati bod direktora opšt. trg, akademijc. Uprava. lopšt. trg. akademije u Beograđu.

20. Juna 15 i«. Tb znači, Ha je on po Lvomo Tvrdjenju morao provesli nekoliko sati u našoj kući, a da pdco niie j/nao ni pojma o tome . t .

.. . 5 traaa'Wk ■ wii if »ii i. , ra*r~r ■ —. da nepriajtelji nemaju volje, da stupfl u pregovore za mir, toni moraju na td! biti primoranl. Mir je na istoku poka^ zao, da se dto mira ne može doći samo

Gradjanski sud c. i kr. okmžnog zapovjBdništva u BeogiaiSu, Br. 46&5|14|1917. Edfkt. U stečajnom postupku povedenom već po srpskom trgovačkom sudu u Beogradu protiv DanSla KoStKa vlasnika cigljane »Makedonija* u Beogradu, poziva se svaki, koji lmade s bilo kakvog razloga kakovu tražbinu na stečajninu, da lste do 25. jula 1918. kođ ovoga suda uz priklop dokazala ponovno prijave, ako neće da se izvrgnu posljedfcama § 54, stečajnoga postupka, zatim da na dan 27. jula 1918. prije podne u 9 sati bilo sami bilo po punomočniku prisustvuju urečenoj sjcdnici kod ovoga suda (Vlajkovičeva ulica 2, II. sprat vrata broj 9), jer će u protivnoin slučaju sud postupatl bez njili, samo sa onima, koji dodju na sjefinlcu i to po § 66. i 70. stcćajnog postupka. U Beogradu, 22. juna 1918. 1188 Dr. Boros, o. r. kr. ug. kotarski sudae.

B

nci ii/»Trcwo doci »ctič ADeiri rtifft I®1

[®J DELIKATESNO POSLASTIĆARSKI BUFET A. Jezdića — Valievo g treba edmofo Jednog spremnog poslastl” (arskog radnika. Plata 350*— K mjjeseCno ^ sa kostom I stanem. Stupitl može odmah. 37835

IŠI £1M

Oglaiuite u „BeogracEskim Ncvinama"

Hoje zcmeojuSu gumene potivezice mogu se dobiti u I. ELEKTRO-MEHANIČKOJ RADIONlCI Hllutfno S. MorMta Terazije • (u dvorlltu)

Naše milo čedo, ndša sladjana sekica t Drasa — Dragica učenica II razreda Gornjo-MilanovaČke osnovne škole đaleko od svoga dragog tatice, koga za sve vrijeme svoje teške bolesti u pomoć prizivaše, ispusti svoju andjeosku dušicu poslije kratkoga, a teškoga bolovanja, od zapaljcnja mozga, jučc 31. maja u svojoj devetoj godini žlvota. Stan Kosmajska ulica 26. Kragujevac, juna 1918. godine. Ožaloščeni: Neutješna majka Ruža; otac Radoslav-Uama Živković pešad. podpukovnik; braća Ivan I Dušan; nana Draga Duš. Dimitrijevića, udova; teta Ljubica D. Taloviča; ujaci Dragomir i Nikola, diplomirani tehničari; sestra od tetke Ljubinka HobiŠ; teča Dragiša Talović; brat od tetke Gjokica; babe Draga B. Kunatrovlća, Polka, Mltka, Velika, Ljubica; baba-ujna Ljubica i Millca; prababa Savka Djekiča; I dede Milutin Filipović, Andra Veljković i ostala mnogobrojna lamilija. 37863

Naša dobra i plemenita mati, sveRrva, tašta i stara-majka f Mileva Novaković pretninula je poslije dužeg bolovanja u 74 . godini života u Vranji, gdje je i sahranjcna. Vranja, juna 1918. Ožalošćeni: sin Marko Novaković, okr. načelnik; kćeri: Katarina Zlatanović, Leposava Novaković i Angelina Stametiković; snaha Margita; zetovi: Trajko Stamenković, sudija i Voja Savić, šef stanice: unuci; Milutin, st. mededne i Kostantin, gimnazist; unuke: Lela, Dragojla, Evica, Ruža 1 Olga i praunuka Branislava. 37886