Београдске новине

Broj 178.

Sutiota

BEOGRADSKE NOVrNE

6. Juta 1A»°

Straua 3. '

Čistoća u javnim radnjama. Ovih je dana otpočclo ponovno strogo kontrolisanje čistoće u sviina jaivnim radnjama u Beogradu: u liotelima, gostionicama, kafanama, mesar • nicama, piljarnicama', bakalnicama i svima drugim radnjama sa životnini namirnicama. Naročito se obrača pažnja na primjernu čistoču predmcta, koji se prodaju. a osobito oni, koji se brzo kvare u ovom Ijetnjem toplom vremenu. Traže se porodice. Porodice ovili u m r I i li i n t e rn i r a n i h 1 i c a iz Beograda potrebno je. da se odmah jave smđskom odjelenju npštine grada Beograda, radi važnog saopštenja: 1. Tanasija C i r k o v i ć a; 2. Jcvrema Čolovića; 3. Radomira Č u d i e a; 4. Simc Davidovića; i 5. Stojana D c s p o t o v i ć a. Proda.ia petroleja. Danas počinje kod gospodje E g anović u Braćc Nedića ulici br. 25, prodaja petroleja na kupon br. 2,3. Na jedan kui:on izdavaće se dva litra pe troleja. Naredjenjem vojne glavne gubern'jc odj. 10, br. 6533, povišcna je od dana« ciiena petrolcju na K 2.50. Petrolcj će se izdavati do 15. o. mj„ pa sc gradjanstvo u svom vlastitom intarev su upozorava, da sebi petroiej još za vrcmcna nabavi.

Vlfestl iz unutrašniosti Nedjetia cara i kralja Karla ii Srbiji. Javljaju nam iz Oor. Milanovca: U okviru nedjclje cara i kralja Karla bilo je već nekdilco zabava u Oor. Milanovcu, koje su sve bilc đobro posječene. Osim toga bila je u dvorani kina jedna dječja predstava. Kako je bio veoma dobro složen prograin, bila je predstava izvanredno animirana. Okružni zapovjednik izjavio se sa največim priznaimjem o uspjefiu prircdjivaea. Piošlrenje saobraćaja na pruzi Sfalač—Kriiševac. » Od srijedc, 10. jula, počinje opel saobračaj vozova 422, 441, 426, 427 na pmzi S t a 1 a ć—K r u š e v a c.

?stori]ski kalendar. Nu današnii dan, 6. j u n a 1415. godiiiio spaljcai je u Kosnicu (Koitstanzu) na bodenskom iezeni, a po riješenju crkvenoga sabora (koncila), koji jc tamo zasjedavao, češki reformator J a n li u s. Jan Hus rodjen je oko 1369. godine u Husincu od rodittlja siromaŠnih selsaka. Studirao jc u Pragu teologiju. Od nastavnika, koji su imali velilcog uticaja na mladoga Husa pominj>£tmo u prvom rcdu Nikolu Litomislskog, Stevana Palca kolinskog i njegovog đocnijeg protivnika Stanislava znaimskog. Od 1393. godine bio je profesor na praškoin univerzitetu, a 1400. godiine stupio je u sveštenički red. 1403. godine postavIjen je za propovjednika na čuvenoj vitkjemskoj kapeli. Od mjerodavnog uticaja za njegov docniji rad bila su djela engleskog reformatora Wicl:ifa, koja jc marljivo čitao. U svojim propovijcdima počeo jc sve većrna naglašavati potrcbu reformacije briŠćanske crkvc. Uživao je naročito blagovoIjcnjc praškog nadbiskupa Zbinka, koji mu je povjerio zadatak, da ispita ■opravdanost nekog rnjesta, kudii je narod odlazio na Iiodočašće (badžiluk). Na Husovo mišljeujc zabranio je nadbiskup dalje odlaženjc na hodočašće u to miesto kao ncunijes.no. No pored svoga tcološkog rada, Hus je našao vremcna, da se bavi i ceškom ftlologijom. U svome dielu „0 r t li ographIa bohemica" uprostio jc dctadanji češki pravopis i pojožio temelj današnjem pravopisu u Čclia. No uskoro stadoše učcstati optužbe, koje su stizale tpraškom nadbiskiipii, a kojima se optuživao Hus kao jcretik. Nadbiskup, koji je iskreaio cijenio Husa, nijc 'obraćao pažoju na te optužbe, na što su se Husovi protivnici obratili svojim optužbama meiposredno ai Rim, tako da je 1405. godinc papa I ji o k e n t i j e V. (Innoeentius) uputio opomenu nadbiskupu Zbinku, da treba boljc da suzbija jeretikc u svojoj dieeezi. No Hus je uživao dobar glas ne samo kod >uadbiskupa, već je kao ispovjednik češkog kralja Vaclava iinao najbolje veze i na dvoru. No popuštatjući pa-itisku sa sviju strana, nadbiskup Zbimko najzad otpoee sa mjerauia protiv Husa, pa je konačno naredio, da sc prcdadu crkvcnoj vlasti i luništc sve WicIifove knjigc. I Hus se pokorio t 03 naredbi, ali je: u svojim propovi.icdjma i daljc branio Wic!ifovu nauku. Tada je došlo do otvoreoog raskida izmcdju njega f Zbinka. Tvrdi sc, aJi nije pouzdano dokazanor da jc kralj Vaclav pod Husovini ■ uticajem 1409. godinc naredio. da se sa praškog unlverziteta udalje svi 1 profesori i 'djaci, koji nisu bili češke narodaiosti. Kao što je poznato, profesori i djaci njemačke narodnosti, koji su tada napustili praški univerzitet, 'otišli su u Saksonsku i osnovali su univerzitet u I.eipzigu (koji jc 1909. godine slavio svojti 500-godišnjicu; praški imiverzitet pak osnovan jc još 1347. godine, pa prema tomc postoji već 571 goditiii). Hiis .ie hio prvi rektor na praškoin

univerzitetu poslije ove promjene na njemu. No uskoro nađbiskup Zbinko pristupi još energfčnijim mjerama. Na osiicvu jedne odredbc papc Aleksaudra V.. po kojoj se javna propovijed možc dopustiti samo u izvjesnim crkvama, zabranio jc nadbiskup Husove propovijedi u Vitlejemskoj kapeli, pa je najzad 18. jula 1410. godine, dva dana 'poslije javnog spaljivanja Wiclifovili knjio^i u nadbiskupskoj palati, izrckao crkvcnu anatemu nad Husom Hus sc branio javnim disputacijama i pismenim raspravama (n. pr. u raspravi ,.De libris Iiaetericorum )egendis“), a kralj Vaciav se zauzimao u Rimu za njega; no papa Jovan (Ivan) XXIII. potvrdio je sve odredbc svoga pretIiodnika u tom pogleđu i pozvao je Husa na odgovor u Rim. Kada je Hus sada javno ustao proiiv iiekih papinili odredaba i stao svuda javno proipovijcclati protiv njib, u prkos nadbiskupove zabranc, odvojili su se od tijcga St. Palec i Stanislav znaimski. U samO'iii Pragu došlo je do nekili nemira, kojom je prilikom pogiuulo trojica mladića — Husovili pristalica. Narod ili je uz latinsku pjesmu „Isti sunt sancti“ („Svcti su“) odtiio u vitlejemsku kapclu, gdjc ili je Hus svečano opjcvao. U Ceškoj i u susjednim krajcvima dolazilo je do sve žcšćili sukoba izmcdju Husovili pristalica i njegoviti protivnika, tako da je 1412. godine nad Husom izrečena veiika crkvena anatcma. Da bi sc đuliovi mal.o umirili, naredjo jc kralj Vaelav, koji je još jednako bio naklonjen Husu, da se za neko vrijemc tidalji iz Praga. Hus je sada bocavio na zamcima nekih plemića, svojiit prijatelja i tu je pisao rasprave, kojima je branio Wiclifovo učenje, naročifo raspravu ,,D e c c c 1 e s i a“ (,,Q c r k v i“), iz koje jc docnija na saboru u Kosnicu uzet optužni materijal protiv njega. Kako u tome djelu, tako i u doenijim, Hus se već potpuno postavio na gledišie, da je izvor vjeri jedino sveto pismo, ali nijc poricao konciiijarni autoriteit crkve. Kada sc 1414. godine sasiao crkveni sabor 'u Kosnicu (Konstanzu) pozvao je rimsko-njentački car Zigmtind. brat kralja Vaciava (Vaclav je rauije bio i rirnskonjemački car, ali je 1411. godinc abdikovao kao takav i zadržao jc samo češku krtmti) na odgovor, garantuju'ći mu, da irm ne čc ništa biti („salvus coiiductus"). 3. novembra 3414. godine stigao je Hus u Kosnice, a u isto vrijeme i njegovi najljući neprijatelji. Već 28. novembra ubapšen je pod izgovorom, da je htio bježati, bez obzira t.a ’dati itiu „salvus conchictus“. Zbog niza neočekivanili okolnosti niic se kralj mogao zauzcti za njega. fvada je sabor 4. maja 1415. godinc svečano osud'io Wiclifovo učenje, znalo se, da je Husova sudbina rijcšerta. Za vrijeme triju vejjikih saslušanja, 5., 7. i 8. juna, Hus je odlučno ostao pri svome učenju. U 15. javnoj sjcdnici kosničkog sabora, 6. jula 1415. godine, Hus je osudjen na smrt i istog je dana spaljen na lomači. Do posljednjeg časa je bio priseban i odlučan. U Češkoj su dugo slavili njegov dan smrti kao narodnl praznik. Njegova djela (na latinskom i češkom jeziku) u mnogo su maha izdavana. No tek poslije Husove smrti njegov je pokret dostigao svoj vrhunac. Njegove pristalice, Husiti, izazvaše krvav građjanski rat, u toku kojega ovladaše ue samo cijelom Čcškom, več i susjedmim krajevima. IJ mnogo su maha liusitske vojskc pobijedile vojske cara Zigmunda. Dugo sn godina Husiti Važiii kao nepobjcdijivi. U svojim poltodima prcplavili su iieko vrijomc i znatan dio Njemačke i dospjevali su do samog baltičkog mora, Njiliove su najčuvenije vodic bilc Zizka i dvojica Prokopa. Sam ratnički husitski pokret popustio jc tck, kada je izmedju Husita nastao rascjep, a Husovo se učcnje u Čcškoj održalo do početka tridesetogodišnjeg rata, kada je, iptoslije bitke na Biloj Hori (8. novembra 1620. goditie) u Češkoj nastala protivrevolucija. — 6. jula 1676. godine ttniro je na tada švcdskom baltičkom ostrvu Rtigcmu švcdski maršal Karlo Oustaf grof Wrangel. Rodjcn jo 13. decembra 1612. godine u Skoklostcru. u mnogo sc malia odlikovao kao vojskovodija u tridesetogodišnjem ratu, kađa jc švedska vojska (poriekl docnijeg doba Karla XII.) dostigla vrliunac svoje ratničke slave. Kao što smo onomad vidjeli iz opisa Felirbellinskc bitke (28. juna 1675. godine), maršal O. Wrangcl u toj bitci više nije mogao spriječitl poraz vojskc svoga brata, gcncrala W. Wrangela. I

Književni prijegled Danski roman » izdaniu „Zabavne Biblioteke“. Priinili sino 103. knjigu ovoga izdanja pod inienom „J.ulijin d n e vn i k". Roman jc to jednc djevojke okJ poznatog daflisdcog pisca Petra N a n* s e n a. Djelo je pisano onim svečanim tononj, kojim mladc djcvojkc z.a vedrih jcsenskili dana pripovijedaju stare ljiibavne priče. Sve je ovdje intimno, kao da se razbiraju najnježnijc žilice’ srca. Nešto u stilu sitnog slikarenja holandskoga, spojeno s eJegancijom modeniih Francuza. Slatka sjeta provljava cijelom knjigom. U njoj ncma ništa ni previše, ni premalo; sve je vjerojatno i jcdnostaviio, puno lijepih

nijansa. Realizam, koji se ne uklanja s puta najsmionijim situacijama, prožet je u ovoj knjiizl dubokom tisrdnošću, koja obavija najveće tajne ljubavi najčistijom nedtižnošću. Cijena K 1.80. Sredinoni mjeseca jula izaći će ,,S aI a m b 6“, roman iz života stare Kartage od francuskog pisca Oustaiva F1 a-u b e rt a. Korist prskanja loze protiv peronospore.*) Vinogradi su ove godino cd ično poJieli po cijeloj Srbiji, a naročito ti smc. dcrevskom i krufcvjičkent oki ugti, cdakle dobijamo najbolja vina. Vreme je pogodno za bujanje vinograda, te ako ne bude kakvik prirodjiih ncpogoda, naši se vinc. graduri ovo godine mogu nadati ćdličnoj berbi. Ali pored svega toga što nam vinc. gradi dobro jiapreduju, ipaJc v’inograda i moraju vrodno da prskaju lozu bordov. skont čorbom protiv pe:onospo:e ii pb « menjačc. Ovaj r;\d je od voiikog značaja u vinpgrađarstvJi, o tome se uveiio svaki dobar vinogradar. Ko je rad da sutiuva lozu od perono. Epore, ne treba da dojiusti gljivici koja izaziva tu bolosl, da se ugnjczdi na li. stu ili grozdu, jer posle toga svaki rad jc uzaludan. Bolest treba sprečiti još u samom jKičotku, nc dal.i joj iil da se pojavi na lozi, — za tim svaki razboril v> nogradar teži. Najsigurniji lejc ptofiv pl:» inenjače je bordovska Čorba <j. smeša p'ava kametia i kreča 11 rastvoru. Ova so 6oi’. ba ovako spravlja: zasebno se rastvoii plavi kamett u 90 litara vode, a kreč tt drugih' 10 litara vode, rastvor k eča ss proceđi kroz sito, a zalim se to uspc u rastvor plavog karnena, melne sc u dža. čić ili korpicu od pruća, pa sc ovo jjotc. pi u bure s odmereniom ko'ičinom vodc. Plavi kamen se spioro rastvara u Idadnoj vodi, zato ga uvek 'treba dan «<!va runije potopili. Ujedno ja potrebno da kttpimo dobar mastan negašen kreč za spravlja. nje bordovsko čorbe, koji se pokvasi te Sc prctvori u prašak a zatim rastvori u vocli. Na 2 proc. piava ktunena treba ra. Stvoriii oko 1 i po kilu kreča, ako je kreč postan uzme so 2 ki'e; na 1 klgr. jdava kamcna t rel>a uzeii poloviim od gornje količiue kieča. Ovaj rad olt čno t cba đa vrše 2 čoveka taJoo, da dok jedan jiolako sipa krečni mulj u rastvor plava kamena, drugi mora brzosvu tu mešavijtu jncšati. Na taj ljačin napravičemo diobru liordovsku čorbti, ^iji talog ncce biti tako težak, niti pai'TaKd brzo padali jia duo suda. Kad se pri sfpanju kiečnog mu'ja jiojavi ona pronicna u boji rastvorana plava kamena, od otvoreno zelene na zr« tvoreno plavu boju, tada je oorba neutia. lisa.ua i u nju ne treba više sijjati rastvoretia kreča. Moramo imati lia umu, da sc pri pravljenju borčlovske čorbe nikad ne sipa rastvoren plavi kameu u kiečiu muij, jc. onda čorba neće imati potrebna dejstta. Najbolju bordovsku čorbu dobijamo kail rastvoren plavi Ijamet) i kreč u jeduakoj količijni vode, ,'y.,^0 litara, pa se zalini oba. rastvora jsljpvremeno sijta’ju u kr« kav treći sud. Tako se izvrši sjcd injava. nje krcčt i p'ava kamena, od čcga do! ijc« mo tini sitan taiog koji pliva po čorbi, a takva čorba boljo priauja za list, ki. ša jo težo spere i đužo vremo šliti Ijst od peivjnosjjoi'e. f Bordovska čorba ima liajbolje dej» stvo kad je sveža, skoro načiujena. Za 1 licktar viuograda. jrot'<• • e:ni : 300 do 400 iit;ira čorbe, što zavisi od \tcjnena kad se vrši jU'skanje, narina gajc« nja čokoia i razda'jine. 'Kad ovo jmamo na uutu, iako možemo udesiti, koliko čor. bo treba da pravimo, da nam nc jvrctrk. ne. Naročito je diuias jjoli'cbnjo đa o torno Vodnno račmia, pošto je cena p'.avom kamemi, usle.4 ratnih piiika. jrko skbčili. Borđiovskc'm čoi'Loni p.skamo z'one delove loze prskaiicama, koj« se mogu nabaviti u svtdcbj boljoj radnji za pc. Ijoprivrcdi.e pi'oizvode. Ovib p ska'.i a jma razno veličinc i to za rnanjc i za većo viuograde. Manje su u ve-Iičini od 12—15 litar;), koje radnik nosi sant na ledjima j pun panjem rastura tečnost. Običnom pc» skaJioom možo se dnevno 1 hcktar vinb. grada isprskati, a komad stajo po 120 do 1.50 krmia. Ib'skanje vinogradb. mo amo vršiii na vrenrTe, čorbu rasturiti u što liinijim kapljicama i naposletku sve to izvršiti u šlo kraćem roku. Pošto so palc jveronospoin više pula preko godiue javlja, potrebno je lozu p:cko godine češće prskali i starati so, da na listu uvek inia bonlovske čorbo. Nrročito u kišovitim i vlažuim godinama trcba vinograd prskaii svakib 15—20 da. na. Kad budemo spravl.ali lvo: dovsku čoi'. bu zn. prvo ptskanje, dovoijno je 2 klgr. plava kamcna na 100 lit. vcđe, jer je u to vremc list još nežan i jvercntospora rado za njega prijanja. Ako je jvjreko godine suša biće 'dovoljan i T klgr, tog sastojka'. Ako se propirst! zgodplo vreme, da sc prskanje izvrši, peronospo lako prodre i obuzme list, a. onda je vinogradai u u. pravo nemoguće da se bbri proiiv ove Ivolcsti. Dešava so istina, da u vrenfemi, ke'đa trelva da prskamo lozu, padaj'u kiše, to se no možo prskali viniograd. TJ torp slučaju treba pazili, lie ubvatit.i priliku čim vremo dopusti i ne propu.stiti j.zvršiti ovo prekanje, jer o<t toga miio. go zavisi — da li će se vinograđarev trud isplntiti ili ne.

*) Ostavljeno pišćevo narjećje.

Privredne bilješke. Žetva žita. Ovoga mj'vseca otjvočiuje žTva pš< • tnice, koja je u Srbiji uslijed jvovoljjnih vfemenskih pri ika vrlo dob a i đosta r;:« na. Žito je n jjoljvunoj punoći klasa, koji sada sazrijeva, što poznajemo jvo plo. jdu, jer šu mu zma još dosta tvrdo zairn. šćena u stabljici. Ovakvo žilo najbolje jc ztt žetvu, jer nvu zrno pii žctsi i vršenju ne isjvada li tolikoj mjeri kao kod žita, koje rlugo ostavljvmo na nji\i. Zal.o svr. ki privrednik treba tačno da zna, kad mu je vrijeme, 'đa živo žanje, jer nijo dobro da se žanje žito, koje j'o nezrclo, a od jako zrelog žita trj i samo štet'n.

A. Grln: DAN ODMAZDE (Nastavak). Pošto je Huse ua ponovljeno pifanje inspektorovo još jedrrorn jvotvrdio tu svoju želju, ovaj nru reče, da do đuše nc ože sprijeeiti, da se njegovo ime kao važnog svjcdoka objavi, ali da ga ne će priinoravati, da se sastaje sa puikovnikoiTi. ako niu je-to rnrsko. Reće rnu da ode u malu sporednu sobu. da se tanio odmori, dok bude svršen njegov razgovor sa Deeringonr. Razumije se, da starac ni najmanje nije oklijevao d.a primi tu ponudu. Stanhope isprati starca, koga je opet bila napustila sva prisebnost i korne noge stadoše klecati, do n drugu sobu i šanu mu: „Sarno vi budite bciz brige, čim bude otišao, ja ću doći po vas, a dotle se vi ovdje odmarajte. Niko vas neče uznemirivati". Činr jc ušao u inspektorovu sobu, pukovnik Deering je po pogledu svib prisutnili lako mogao raspoznati, da njegova stvar povoljno stoji. Na inspektorovo pitanje odgovorio je, da je u momentu, kađa je ođjeknuo lritac, baš išao ulicom pored same Whitcove kuće. Reče. da bi on i prilikom ranijih sasiušanja pomenuo tu okolnost, ali da je tada bila i suviše mala nada, đa će mu Roji vjerovati. „E, pa da“, odgovori inspektor, „juče još nije bilo ni jednog svjedoka, koji bi potvrdio taj vaš iskaz, a danas se evo našao tak.av svjedok". Pukovnik se stađe iznetiadjenim pogledom obazirati po sobi, pa najzad pogleda Sta.nhopea, kao da ga pita, nije li on dao taj za njega tako odsudni iskaz. ,,Ne, nisam ja“, odgovori Stanhopc, koji je bio razmniio, šta pukovni'k misli, ,,ja sam došao samo kao zainteresovan po ovoj stvari. a iskaz je dao jedan čovjek, koji vas je toga časa vidio na ulici“. ,,Ma znao sam ja, da če se na kraju krajeva ipak dokazati moja nevinost", uzviknu pu-kovnik. „Gospcdine pukovniee Deerrngu", otpoče sada i>olicijski inspektor, „sada gdjc stvar stoji taiko povoljno po vas, nadanr se, da ćete narn objasniti, odi kuda to, da stc vi u kući pokojnog Samuela Whitea proboravili svo vrijeme od 10 sati prije podne, pa do tri sata poslijc iKidnc. Kao što ste ranije priznali, izmedju vas i pokojnika vladala je dngogodišnja mržnja. Prenra tome, inorali stc imati vrfo jaikih razloga, da toliko vremena provedete u kući, u kojoj svakako ni najmanje niste bili dobrodošli. Molim vas, da nam objasnite tu stviar. kaiko u svonrc vlastitom interesu, tako i iz obzira prema mladom g. Whiteu, za koga je ovo pitanje, kao što ćete priznati, od največe važno-sti". Pukovniku se opet bila jK)vr.atiIa sva njegova ranija prisebnost, čim se mogao sa vclikoni vjerovatnošću nadati, da će biti pušten. Opct je zauzeo ono njegovo gordo držanjc, koje je pokaizivao sve do njegovog Irapšenja, pa započe onako kao sa visine: „Pošto su se momeuti, ira osnovu kojili sam sumnjičen, pokazali kao rreosnovani, to rado dajem željcno obaivještenje. Pošto sam smatrao, da bi prije ovoga preokreta u toku istrage rnoji navodi izgledali veomia slabo vjerovatni. to sani do sada smatrao, dia jc najbolje, da i ne govoriin od kuda to, dia sam punih četiri sata bio zatvoren u g. Whiteovoj sobi za spavanje. Sada pak mogu otvoreno i iskreno govoriti. Čujte dakle, gospodo: „Pokloh, što sam ga donio vašem slavnom sugradjaninu na dan svadbe, ni najmanje nije bio ncki dar u znak Ijubavi i poštovanja, jer sam ja pokojnika iz dna duše nrrzio i prezirao. Nego. da nc govorim više o tim svojim osjećajima — oni su saliranjeni pod zcmljoni zajedno sa čovjekom, koji ih je izazvao — a protiv njegovog sina nemami baš ništa. Čim sam bio začuo korak služavke, koja se vjaćala zadnjim stepenicama, pošao sarir uz prednje stepenice i ušao saun neprijavljen kod pokojnog Whitea. Potpuno rni je pošlo za rukom, da ga iznenadim onako, kako •sam to i smjerao i, pravo da ka'žem, rnnogo sam uživao, gledajući njegovo zaprepašćenje. Kada se okrenuo i kadia. me jc opazio, odmah sam po njegovonr pogledu osjetio, da so tačno sjetio sviju okohrosti. pod kojirrta smo se posljednji put prije toga bili vidiJi, • a svadba i veselje toga su mu časa presjeli. Bio sam postigao svoj cilj: postavio sam mu revolver na stolu i odstu•pio sam od njega. White je bio ustao, doduše me nije gleđao, ali se tiala’zlo

toga momenta izmedju mene i. vrata, na koja sarn bio ušao. Ja ni časa nisanr skinuo pogled sa njega i litio sam izaći na zadnja vrata. Pri tome sam učinio omašku, što sam, umjcsto da izadjein . u predsoblje, slučajno otišao u White- • ovu sobu za spavanje. Kao što će vam potvrditi rnladi g. White, vrata, koja vode ii predsoblje i vrata sobe za spavanje, nalaze se jedma do drugiii. Čim' sam bio opazio svoju omašku, htjeddi izaći iz sobe za spavanje i poći u prcdsoblje, kad najedared začuli, gdje zaškrinu ključ u bravi... bio sam zatvoren u Whlteovoj sobi za sRjvanje! Nisam mogao provjeriti, je li ovo bio samo slučaj ili namjera moga neprijatelja. Našao sam, da nije umjesno da dignem lamni. pa sam se tako riješio, da čekam, dok ine White ne bude pustio. Imao sam kod sebe dosta cigara, pa sam tako pušio jednu za drugom; kad bi mi se dosadilo, išao sam tamoanio po sobi i razgledao bih dragocjeni namještaj. Tu spazih i kufer i otvorenu putničku torbu — znači, da je g. White još jednom morao doći u ovu sobu, prije no što če poči na svadbeni put; rrješih se dakle, da sačekam taj eas. (Nastaviee se.)

Posliednle brzojnvne vljestl. RASPRAVA U DONJEM DOMU O KDHLMANNOVIM IZJAVAMA. (Naročitt brzojav „Beozradskih Novlna".) London, 5. jula. _ U donjein domu je poslanik M o- . son uputio vladi pitanje, kakve korake misli ova da preduzme u pogledu jzjava njemačkog državnog tajnika pl. K u h 1 m a n n a o ratninT ciljevima Njemačke. Državni podtajnrk lord R oberts Cecilje odgovorio: Ja ne uvidjam. kakvu eu akciju s izgledom na uspjeii preduzeti poslije ovake izjave, koja je uz to bila nenamjeravaaia. Naši ratui ciljevi su opšte poznati, ali mi iimmo pravo na to, da u jasnom raspravljanju doznamo ratnc ciljevc, naših ncprijatelja. DETALJI POSLJEDNJEG NJEMAČKOG VAZDUŠNOG NAPADA NA PARIS. (Naročitl brzolav „Beogradskih Novlna".) . Berlin, 5. jula. . O letačkom napadu na Paris od četvrtka dotznaje „Berliner T a g eblatt“ iz Bema, da je svijet po ulicama jako nastradao, jer sc javlja za 11 inrtvih i 14 ranjenih. Uz to je matcrijalna šteta vrlo znatna. Po ,,P r ogres dc Lyon“-u bacaju sad njeinački letači svijetleće bombe, eije p.adanje regulišc štit (Fallschirm) i kojei pri padu rasprostiru blješteeu svjetlost na mjestu pada. SIBIRSKA REPUBLIKA U SAVEZU SA SJEDINJENIM DRŽAVAMA. (Naročiti brzojav „Beozradskih Novina".) Berlin, 5. jula. „D e u t s c h e Tageszeitnn g“ javlja iz Moskve o zvaničnoj objavi provizorne vlade sibirske republike, pokojoj jeova sklopilasav e z s a S j e d i u j e n i in D r ž a v am as a odrekla se federativnog saveza s moskovskom sovjetskom vlađ-om. ENGLESKA RATNA MORNARICA U ARHANGELSKU. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novlna".) Rotterdam, 5. jula. Iz Stockholrna javljaju, da je u Arliangelsk stigla engleska eskadra od 30 rattiih brotlova. JAPANSKA INTERVENCIJ.4 U SIBIRU — SVRŠENA STVAR. (Naročiti brzojav „Beožradskiii Novina") , Haag, 5. jula. ,,Daily AA a i 1“ javlja iz T'okia; Nad japanskim pristainištinia je 29. juna proglašeno opsadno stanje. Ovdje sc srnatra japanska intervencija u Sibirn kao svršena stvar.

Zvanične objave C'. i k. urcd za podjehi uglja voine glavne gubemije u Srbiji. Exb. br. 15/1918, OBJAVA. I U sinislu narcdbo vojnog vrhovnog zapovjcdništva M. V. br. 317.802/S od 1918., ustaiiovljen je za opseg c. i k. vojne glavne gubcmije u Srbiji ured za jrodjelu uglja u Bcogradu. koji ćc u budnče voditi brigu o snabdjc.vanju toga područja ugljcnr. Prema tonre će potreibni ugaJj u navederiom obsegu i s k I j u č i v o s a m o reeeni ured izdavati odnosno doznačavati, te se zbog toga valja zu ugalj samo na taj urcd obraćati. I Potrošači uglja upozoruju sc na ustamovljavanje toga hneda s tom primjedboitr. da tom uredu svojai mjeseenu potrebu u ugflju najdalja svakog trećcg dana predliodećcg mjeseca dostave. / , Molbe za dobijanje uglja, koje birdiu kasnije strzale. n e č e se uzimati u obzir. Ured će nrolioce izvjoštavati o doznačenoj svagdašnjoj količrni ugija. Bcograd. 4. jula 1918. C. I k. ured za podjelu uglja vojne glavne gubemlje ti Srbijl.