Београдске новине

maiei anevno u jutro, ponedjeljkom posllla podne.

Pojedinl brojevi: ( (M|nfa I u ti «. I b. I«U H oy*»l oi , , , I 13 M«n

MJeteCn« pretplata: «r?: : fc U linttnMtra. . , , . I ‘ “

Ogleri po cljonlku.

HradnlHvo: BEOGRAO, Vuko Karadžića uL broj 10. Telofon broj 83. Uprava I prlmanjo pretplata Toplltln vanaa bro] 21. Tolofen br. 28. MnaeJa oglaoa Knoza Ulhajla uL braj 88 Taleton broj 245

=== 2 S 3 H Godina lV. 1 ^

Nastavak bitke na zapadu. Nepriiateljski napadi u masama izmedju Aisne i Marne. Pet puta ponovljeni uzaludni naleti izmedju Nyanta i Hartennesa. Teške borbe kod Reimsa kao i izmedju Marne i Ardre.

RATNI IZVJESTAJI. (zvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 24. Jula. Na talijanskom frontu nlJčakvlh osobitih dogadjaja. Na albanskom bojištu naše hrabre čete osuj e 111 e su svojim upomim otporom Trajno naprezanje neprijatelja, da probije naše linije u odsjeku doline D e,V o 11. Nočelnlk Rlavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berliti. 24. jula. Zapadno bojište: Zivahna topnička djelatnost sjeiVerno od Lys e, kod Arrasa I Alb e r t a. Na zapadnoj oball A v r o neprijatelj je u mjesnim napadima prodro kod 1 južno od M a i 11 y-a prolazno do Avre. Našim je protivnapndom opet popravijeu položaj. S večeri smo odbiii nadiruče djelimičuc napade neprijateljcvc iz M a i 11 y a i sjevcrno od njega. izmodjii Aisne i Marne neprijatelj je juče u jutru, uvlačeći nove Uivizije u borbu, produžio svoje napade u inasama, Vojska gencrala pukovJilka j)i. B o li n a p o t n u n o j c s 1 om i 1 a ii e k o 1 i k o p u t a p o n a v1J a n e n e p r i j a t e I j c v e napaa’e. jprancuzi i Atnerikanci su ponovo p r e t r p i I i v e 1 i k e g u b i t k e. iztncdjti Nyauta i Hartennesa n c p r i j a t e 1 j j e p e t p u t a u z a i u d j u r 1 š a o. Obostra.no V i 11 e montoirea zadobio je prolazno zemljišta. N a š p r o t i v n a p a d g a jo I) a c i o prcko njegovili poI a z n i h 1 i u i j a. V i 11 e tno n t o i r c s m o p o u o v o.. o t e! I u e p r i j a t elju. Sjeverno ođ Ourccia naša u n i š t a v a j u ć a v a t r a r a z b 11 a J e neprijateljske napa.de u n j i h o v o m p r i p r e m a n j u i p r i prvom naletu. Okiopni automobili, koji su probili kroz naše linije, satrv e n i s u. Pješadija. koja je iza njili jnasiupala, suzbijena j e. I čete, koje su se borilc izrnedju Ourcqa i 'Marne, odbilc su jake neprijateljske tiapade većinom još p r e d n j i h o v i m 11 n i j a 'm a. Od C h at e 1 e t a snto protivnapadom ponovo odbiII n e p r i j a t e 1 j a. Posltje podne jc bllo santo djelomičnih borbi. Protivni'k je odbijen. Jugoizapadno cd Reims a preko cijelog daua su trajale teške borbe. Izmediu Aisne i Marne n&prijatclj jc nekoliko puta uzaludno prelazio u žestoke djelimično napade. Sjervertio od Ardre Francuzi su por&d bijeiih I crnih četa bacili u borbu još i Talijanc i Engleze. Napad. koji je pogodio Taiijane u pripravnitn poiožajima, ntO'gao se samo slabo razviti i bio je b r z o s I o m 1 j e n. I Francuzl i En-

giezl s u z b i J e n i su poslije ogorčene borbe i djelimlčnim prothmapadima. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Novi Napoleon. ,,Kad kraljc.vi zldaju, onda imaju kuiučari posla“, tako se veli uegdje kod jednog njemačkog klasičara. Na ovom tnjestu naravno tte ćemo reći, da ijudi, koji treba da u sadašnjim kritičkim vremetnima odlučujit o sudbini zapadnlli sporazumuih sila, imajti ma i traga kraJjevskog mišljenja ili kraljevske snagc za rad. Ali ipak — toliko se mnogo govorilo o generallsimu vojskc sporazumuili sila, a očekivanja stavljena u njega uslijcd njegovog preuzima« nja vrhovne komande, bila su tako jako za.tegnuta, da bezbrojnim kulučarima francuskog i engieskog javnog mišljanja tie ostaje danas ništa drugo na izbor, uego da usta dobro naptine i posljednju ,,pobjedu“ oružja sporazumnih naroda slave većom ili manjom emfazom. Dok francuski listovi sa strahopoštovanjam skidaju šešire pred djelom svoga vrhovnog komamdanta, i onako specijalno slave komanđanta. ta Gouranda kao jimaka dana, dotlc promakne u raspravljanju njihovih novinarskih stručnjaka ipak ponešto, što po svoj priiici nc čini osobitog zadovoljstva ni u Parisu, ni u glavnom stanu. Tako na pr. iist „L'Oeuvre" protivno od ostalih listova — smatra, da je vojnički položaj još uvijek kritičan i uadovczuje na to zahtjev, da se Nijeincl moraju potpuno pobijediti, prijc ncgo se uzniognc klicati. ,.Matin“ se sa diplo-inatskom opreznošću ograničava na to, da dade sliku, punu boja, o žestiui bojeva, koji su u ncnrestanom divljem pokrctu zbog udaraca I protivtidaraca. ..Eclio de Paris" i ,,Joumal“ imaju medjutim više smjelcsti za istinu. Tako prvi priznaje, da je položaj u i oko Reiinsa još uvijek ugrožem, a potonji list konstatuje blagom melanholijom, da dalje pripreme neprijatelja nijesu prekinute protivmjeraina saveznikfi. Prema takvim pesimističkim izjavarna mišljenja tnora vcselje cnglcske štampe, kojim ova komcntariše Fochov protivudar, naiči na dvostruko veseiiji odjek kod Framcnza, Engleza i Atnerikanaca. Naročito sud ,,Dafly Mail“-a, — koji mirne duše uporedjuje Focha sa Napoleononi, — 1 ako ne će uvećati franctisku nadu u kouačnu pobjedu, a ono će barein znatno uvcćati — broj svojih pretplatnika s ovc strane kanaia. Neka tanio na zapadu po najnovijini dogadjajima na frontu piše i go-

vori ko šta hoče>: Danas, šestoga datta pošto je započeo sporazumni napad, inora se utvrditl, da je taj njegov pokušaj za probojem propao. Mjestimični dobltak u prostoru, kojim se može pohvalitl novl Napoleon, nigdje nije> dublji od pet do sedam kilometara. Na to Još valja nadovezati. da je ofenziva, što su je biii poveli Nijamci s oblju strana grada Reimsa tiatjerala protivnika da ranije započne sa tom svojom protivofenzivom, nego !i što jc on isprva namjcravao. Samim tim zadobile su sporazuntno opcracije karakter odbranbene mjerc, koju su ue samo diktovaie njetnačke operacije, več koja je i promašila svoj ciij. Kad i saml ugledni francuski listov! priznaju da je Reints i poslijc ove ofenzive i nadaije ugrožen i da je željoznička pruga Reims—Epernay još jednako u domašaju njemačke vatrc, to se tnože smatratl otvorenim priznanjetn strateškog neuspjeha. Do duše se fraitcuski, engleski i amerikanski shižbeni izvjeŠtaji uporno trude da po mogućstvu uveltćaju postignutl taktički nspjeh time, što sve nanovo potninju veliki broj iako neznatnih sela i zaseoka. da ili čovjek ni na kakvoj karti nc može naći. No takav rad tie može obmanuti objektivnog posmalrača. Isto tako ni broj&vi tobož zadobijenlli zarobijenika i zaplijenjenlli topova ne inogu ukloniti nepovjerenje preina iiačinu službenog izvjeištavanja, kakav je dosad b.'o uobičajcn kod sporazumnih sila. Francuzi javljaju za 20.000 zarobljenika sa 400 zaplijenjeniii topova, a zna se, da te brojeve valja podijđitl kroz tri. ako hoćete da znate od prilikc istinite broieve. Ncgo, ako čak i 'predpotsavimo da zbilja odgovaraju istini otilh xf .000 zarobljcnika i oniii još mnogo nevjcrovatnijih 400 topova, našta bi onda porcd svega toga spaia ova gradiozna sporazuiiuia ,,pobjeda"? I Nijetnci su već u prva tri dana svoje ofenzive u Clianipagnl. i to kan‘da 'l>o poštenijem račiimi negoli što su brojevr sporazumnog izvještaja, — zarobili 20.000 sporazumnlli vojnika, koji se broj od onda zacijelo još i povečao. To znači, đa se u toine slučaju ovi brojevi sravnjavaju; gdje je onda značaj ovmga uspjeha, kada je prvo Focliovom ,,pobjedom“ u po njemu najpovoljnijcin slučaju stvorena situacija, kcja je takva, kao da posljednjih nedjcija uopštc nije bilo nikakvilt operacija izntcđju Aisne i Marne? Pa kada onda Foclia nazivaju novtm Napoleonom. s kime valja onda upovediti Hindenburga i Ludcndorffa, koji su od 21. marta na ovamo pet puta zbilja pobijedili i zbilja probill neprijatcljski front? Siromali stari Napolcon...

Džinovske borbe na zapadu. Uzaluduo žrtvovaue mase sporazutunlh slla. — Atnerikancl imall 80.000 gubltaka. Kb. Berlin, 24. jula. Njemački ,,K r i e g s z e i t u n g“ donosi izvještaj o teiškim udarima, koje su pretrpili Fochovi generali, naročito M a n g i n, prilikom dntgog napada. Prema iskazu zarobljenika Mangin je tipravo ubilački žrtvovao čete sporazumuth sila. Pa i p a k n j e m a č k i g r u d o b r a n n i j e m o g a o b i t i p r o b i je n. P r c d n j e m a Č k i tn v a t r e n I m p o 1 o ž a j I tn a 1 e ž e li i 1 j a d a in a n e p r i j a t e i j s k i h 1 j e š e v a. Ainclikanskl gubici, po vjerovatnim engleskim izvjcštajima, p r e 1 a z e 80.000 I j u d i. Pokretna njeiiiačka odbrana. Neprijateljski protlvudar) zadržani. Berlin, 24. jula. Kako dopisnik ,,Az Esta“ doznaie iz pouzdanog izvora, sadašnji karaktcr pokretnog rata donosi sobom, da se njemačka vojska više ne drži jednog nijesta. Ne radi se više o držanju jedne linijc, nego o odbrani k r a j e v a, v i s i n a i ž e I j c z n I č kili vcza. Sama odbranbena linija je p o ic r e t n a. Sa ovog gledišta drže Nijemci područje izmedju Marne i Aisne, Izmcdju Soissonsa i H a r t e n n e s a. kao i visine južno od Ourcqa. Južno od Ourcqa razvio je protivnik živahnu đjelatnost. Jedno s drugint mcže sc reći, da su protivudarci sjedinjenih neprijatelja zadrž a n i. P r c J n j e nt a č k i m 1 i n i j am a ! e ž o m n o g i r a z b i j e n I t a nkovi, kao i engleski, francus« k i i a lit e r i k a n s k i I j e š e v I. Ola vni terct dosadašnjih bojcva nosiii su F r a n c u z i. F r a n c u s k 1 g u b i c i nad mašuj u da 1 e ko njemačko g u b i t k e. Njemačko vojno vođstvo račiuia s time, da se protivnlčki napad širi i na oblast izmedju Soisšonsa i M o n t d i d i c r a. te je već učinilo svo tnogučc ođbranhcne priprcme. Borbe izmedju boijševika i Engleza. Helsingfors, 24. jula. Prema jednoj vijesti ,,P r a v d e“. boljševiki su pokušali na murmanskoj obali da istjeraju Engieze iz grada H e m a. Pirotiv ciigleskih časnika su bacane bombe. Poslije toga su mnogi boljševiki pohvatani i odmah iw>bijenl. Engleskc čete posjele su željezničku prugu H e tn—K u d č a 11 i g.

PODLISTAK D, M. Polić: Sličica iz rata. (Svršetak). CiKtaai su kontrast pravile dečije belo haljinice I raspletene irosice sa njibovim bledim I tužniin llclma. S&deli su u mraku zagrljeni, zabavljeni, svaiko svojhn mislima, ne goivoreći, samo što b! koje duboko uzdalinulo a drugo mu na uzdah uzdaliom Ddgovorllo. Znajući I razumevajući jedno drugo, osećaJl su zajedniĆld bol i tugu koja int je u duši vladala. Dok se vrata otvoriše i u sobu stupi opet ou, neprijatelj, zapoveđnik toga grada, u kome su se zatekli kad Su njihovi odstupili. ostavljajući ili na tnilošt svojima i tta nemiiost njihovima. On joj pridjc i tte gledajući u ltju reče JoJ: — Odvedite decu kod gospodjice vaše susetke I svu ostalu decu iz kuće jskupite kod nje, pa dodjite k‘ tnenl. Jmam s vama da govorint. Ona ga pogleda,ali videći tnu ozbiljnost na licu 1 odlučnost u držanju, posiuša ga, i odvcđe decu susetki. A kad se vratl, on je upita, kollko iina Iskupljene dece? Sedamnaestoro. Sedamnaestoro ponovi on! pa poluglasno kao sam za sebe dodade, sedamnaestoro bez oca ostalo 1 to sattto H Jednoj Jedinoj kućl. Strašnoll A za tim je odveđe u drugu sobu i pokaza joj božićnu jeiku, koja se u 'svome nakitu blistala trepereći, a oko koje su bili poredjani pokloml. koje je ott za ostavlJenu dečicu spremlo.

U tom 1 njegov adjutant dorlje 1 pružajući mu itaketić izvinjavaše sc. što se tako dugo zadržao. Pravdao se govorećl. U celoj varošl itisatn mogao naći svećlce za Jelku, dok se nisam setio, da odem u crkvu i da kupim voštane. Ja niislim da i one mogu podnctl. I to govoreći poniagaše tnu, da ih razrodi i namesti što bolje. A zatim prencšc okićeno drvo i spustiše ga na srcd sobe. Kad bi sve gotovo, on se sakri iza zavese da posmatra radost dečiju, kad budu okićeno drvo videia i onda je posia po njih. Deca dodjoše. Dodjoše i njihcve majke sa njinia, ali hn se na licu nc izrazt radost, koju je on oćeklvao, nego žalost dubO'ka i beskrajna. Pa kad još jedno dcte šapnu, posmatrajući blistavo okićcmo drvo: Mama! a gde je naš tata? Ona ne odgovori, nego saže glavu i klcče pored Jelke, kao da je htela popraviti na njoj jedmu sveću da ne padne, a u stvari da sakrije suze koje su Joj na oči navirale. Klečeći izgledalo joj je. da je tamo doie u Albaaiiji i da to nc kieči porcd jelke, ncgo da jc to santrtniik i da rmi ona «a izdisaju pali voštanicu. Sa tugom je pomišljala. da li su živi t da li će se ikad vratlti oni. koji su 0(1511. I koliko li njih može biti umire sad u. ovome času daleko od svojili. Kad pri povijanju plamena sjajni te4 zatrei>eri jače, ttjoj se učini da se to zabiistaju suze samrtnika, sinrznute tia trepavicama vojnika, koji su nemoćni na putu popadall. Kad svi skupa udruženi zapevaše, ne božićnu pesmu, iii „Tebe Rcga hvaIim“, kao oblčno, nego posmrtnu, koja se pri opelu peva, i kad tek onda bi svima Jasno, kolika je 1 kakva žalost snašla našu tnilu zeinlju, ču se duhokl

uzdah. Okremivši se, videše njega. komandanta. kome se na prshna porcd ordenja i krstova đobijenih za hraiirost I vojničkc vrline biista suza. Bila je svetlija i sjalnlja cd dragog kantena, trepcreći pored njili i odbiiajućl se od njih kao Danlca od ostalih običnih zvczda. Svl se zbuniše, ali on polaka odc tz sobe zvekćučt mantuzama, Jok je se njiina činilo kao da to zvoni pogrebno zvono, zovući na odavanje poslednje pošte pomrlima. Sarno ona potrča za njim i uJje n njegovu sobu. Aii šta on to radi za stoloni?!! Zašto je glavu na njega naslonio? Zašto mn se ramena tako neobično potresaju? Da to on, ncprijatelj, nc plače? Da, to on, ncprijatelj, plače, plače za ostavljetihn i nejakim siročićinia, plače za stariru roditcljima, plače za palini junacima, koji su smrt u snegu i provalijatna našii. Koji su smrznuti na putu ostajali I preko čijih su grobova i kostiju osl&li preiaziii. Plače, on, neprijateij, koji je i satn dobar vojnik i Jcoji je paiao. tivek smrti u oči poglodati. Plače, ali ne plaće raidi boia svoga, nego radi bola tudjega i to još neprijateijskog. Ne mcgući izdržatl slllnu osećaja, ko-ji joj u duši nabujaše. pritrča mu i ldeče pored njega? Skinula mu je vlažnc od suza ruke sa iica, Ijubila ili izgriženlm od prigušenog jecanja, usnama drhteći od tizbudjenja celim telom inuCtila }e. Tl, ti plačeš za njima, ti ih voliš ? I! On je biago podiže i položl joj ruku na kose. nteko šapnu:

Da. volim lit, volim mnogo, jer ■sino po krvi brača. Untiri se i stišaj, budl pribrana radi dece, Jer ona za sad sattio tebe ima.hi.

Mih. Sretenović: Dakan. Hladan v'etar fiukao je selom i tresao ogolele grane vočaka i drveća, sa kojih je i poslednji, požuteli iistak, još davno i davno opao. Kroz dlmnjakc, na belim seoskim dontovima, kuljao je gust, crn dim, mešao se sa maglotn, koja je seio obavijala, sprečavajučl sunčane zrakc da do zemlje dopru. Oladne vrane, tronio i lenjo preleću s jednog ogofclog drveta na drugo, otresajući sa grane sncg i inje, kojc se bilo nahvataio, gotovo tužno otežući svoje: ga! gdl ga!... Siti, beizo-brazni vrapci, zavukli se u ambare i čardake. pune pšenice i kukuruza, pa se raspatiii baš icao da su u svojoj rodjenoj kuči, i baš kao da Je to sve za njili spremlj&no. Nikoga se ne stidećl, ni od čega se ne plašeći, zadžakali ta bračica svoje: živi... živ!... živ!... Zimski dani u selu mogu se nazvati dani blagovanja i odmora. A ako hočcte pravo i jeste tako. U polju nema gotovo nikakvilt radova. Otići do zabrana, naseći i dovući kući drva, jer se letos i jesenas nije imaio kad dovoijno spremiti; otlči do stoke i ipoiožiti joj Itrane, to su eto gotovo jedini poslovi u zituu. A zar ini je i to nešto? Nego, i ako se zlmi tako ntaio radi, ono se bar dobro jedc i blaguje, jer zima pojcde sve ono, što je bogata jesen dala l spremiiaf... B'&še nedelja.

Detalji o pogubljenju bivšeg ruskog cara. Helsingfors, 24. jula. Kako ovdašnjf Jlstovi javljaju, došlo je 16. jula 200 gardista prcd kućn bivšeg cara u Jekaterinenburgu. I z« veii suganaullcuj jednirn tn e t k o m u b i 1 i. Uralski sovjet izvijestio je sovjel u Moskvi tek po izvršenju presude. Uraiski sovjet tražio J& naknadno odobrenje za ovo pogubljenje, obrazlažućl svoj postupak izmeaju ostaloga opasnom zavjerom, koja j® tmala svrhu, da bivšeg cara opet digne na prijestolje, a rusku sovjetsku viadu da sruši. Poslije mira sa Rumunjskom. Uklmito mjere protiv podanika sroitišnjih vlasti. Kb. BiikurcŠt, 24. Jula. Miuistarski savjet naredio je, d a se ukinu s v e m J e r c. k o j e s u b i 1 e lt p r a v 1 j e n c p r o t i v p o d an i k a d r ž a v a, s a k o J i m a j e R utn ti n j s k a b i i a u r a t u.

Događjaji u Rusiji. Sudblna earske porodice. Petrograđ, 24. jula. A'cliki kneževi Igor Konstantlnovič, Konstantin Konstaminoivč, Tvan Konstanthiovič i Sergije Mihajlovič pušteni su u siobodu. Bivša carica otišla je \7. Jekaterinenburga. Ohllk vladavine u Rusiji. Moskva, 24. jula. Sovjetska je vlada izdala ukaz o obliku vladavine u Rusiji. Prema tome ukazu Rusija je socijalistička r e p u b i i k a, čija je najviša' Jržavna vlast sovjetska v 1 a d a. Satno on.a Ima pravo da mijenja ustav r . Aktivno i pasivno izborno pravo itnaju isključivo radnicl. scijaci i vojnici. Kolera. Petrograd, 24. jula. * Zaraza kolere u Rusiji još nikako nije ugušena. U subotu je u Petrogradu biio pet stotina novih slučajeva. Zaraza se pojaviia i u Arliangelsku, N i ž n j e m Novgorodu ! u M » sk vi. Pregovori za mir izmedju Finske i Rusije. Stockholm, 24. jula«. Pregovori kmedju ruske t fltisk'O vlade po žeiji finske vlade ne ćc se vođiti u Revalu, već u Berllnu. Finski stt izaslaniei već otputovaii za Berlin U seoskoj ineliani puno je sveta. Tu su sve oblčno stariji ljudl, koji su došli meliani da se vide i da se malo porazgovaraju. Omladina i ženskadija u mehanu ne ide. Jer tamo njima nije mesto. A!i za to, Imaju oni druge, lepše i veseiije sastanke« To su „Sedeljke“, koje se. u dugim zimskim vcčerlma, priredjuju večeras tt domu jednog, sutra u domu drugog domaćina. Sedeljlcc se drže u vellkim, gostlnskim sobama, koje se za to veče naročito Spremie i zagreju. Radnim danitna se tu radu radi, jer svaka cura grabl, da zimi Što više čarapa isplete; što više naprede vune I kudclje za svoju spremu, pošto zna, da kad grane prolcćc, onđa zbogotn igle i vretenol... Nedeljom i sve’ čanikom, na sedeljkama se igra i zabavija. Tu su obično i stariji, koji sede, pričaju, pijuckaju i gieđaju Šta mladež radi, sećajući se svojih tnladih dana!... U seoskoj su mehanl gotovo sve vidjeniji i ugledniji domačini. Tu je i gospodin učttelj, a Izvesno bl bio i popa, da samo nije imao u parohlj! neka posla. — Ovo što čn vam sada prlčati poče čika Mladen svoju priču, oninta što su oko njaga seđeli — bilo je Još davno i davno.... Tu se kao tnalo zamisll. Prvo pogleda u čadjave mehanske zidove, na kojima su, porcd sata sa dva djuleta na lancima, vlsile razne slilce. Nđke od njih bile su uramljene, a neke satno brašnom na zld zalepljenc. Pored slika, samo malo nlže. da bi se moglo čitati. bile su na zidu zaiepijente i dve veiike, — kao đva mala čilimče* ta — hartije. Na jednoj je, u vrhu pisaio vrio krupnittt slovima: ,,Bescila“ a na drugoj isto tako krupnint slovima: ,,Adresa“ Kad je to sve čika Mia. den okom preieteo, on onda zaturi još