Београдске новине

Br. 199.

BEOGRAD, stibota 27. juia 1918.

Godlaa IV.

RATNI IZVJESTAJI. IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 2 b. jula. Talijansko boiišter Kod Cavone u Sedam op? 11 n a J z j a 1 o v i o sc jeđan aeprijaiteljski napad. Inače nikakvi osobiti do gadjaji. Arbanljar Izmedju Cuci-a i m o r a đospjell [smo na više mjesta do na Semeni. Naše prodiranje izazvalo je žestokc teprijateljskc protivnapade. Načelnik glavnoR stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 26. jula. Zapadno bojište: V o j n a s k u p i n a b a v a r sk'og prijestolonasljednika Ruppreclita: Južno od Aiberta odbili smo 9 edan engleski djelimični napad a u proganjanju neprijatelja smo zadobili zarobijenike. Uspjcšni napadi naših izjvidjačkih odjelenja na mnogim mjestima fronta. Vojna s k u p i n a n j e m a čkog prijestolonasljednika: Na bojištu izmedju A i s n e i Marne suzbijcni šu žsstoki n e p r i j a t e I j s k i n a p a d i dijelom pred a dijelom na našem borbenom Kemljištu. Obostrano Onrcqa irajale su borbe do u veče. O v d J e s rn o |m i s je v ern n ođ 0 uI ch y 1 e C h a t e a u-a i z b a c 1 1 1 n e p r i J at e 1 j a i z n j e g o v i h p r e d n j i h 1 inija. Istočno tog mjesta i jiižno O u r c q a o d b i 1 i s m o protivnapaHorn ncprijateijske napade. I zapadno bd Vioceilesa (na Marni) neprijatelj je, poslije Žestoke borbc suzbijen u šuini Risa pred našim linijaina. tlugozapadno od R e I in s a očisti!’ smo šumsko zemljište kod V r i g n v a i io d b 11 i smo žcstoke protivnapađc ibijelih i crnih Francuza. U Chamjp a g n e-i je neprijatelj zorom napao Jzmedju S u i p p e s t a i e i S o u i a itti a. Protivnapadom jc s u z b i j e n. U vazdunoj borbi neprijatelj je liuće izgubio 28 letilica i 1 osmatrački IbaJon. Poručnik barun Richthofen »zvojevao je svoju 30.. R i c h t h o f e(ii o v a lovačka eskadra prema tome svoju 500. vazdušnu pobjedu. Poručnik jL o e \v e n h a r d t oborio je svog 44.. poručnik B i 11 i k svog 27.. poručnik JBolle svog 26. i po<inarednik Thom «vog 26. protivnika. Prvi zapovjeđnik glavuog stana pl. Ludenđorff.

PODLISTAK Mlllca Janković: N a k a z a. Stala je preua me j pružiia ruku. •'Opazih samo da je mlada i rumena. ‘Bila sain u poslu. Tek sam stigla u baoiju i drešili smo i tinosili stvari u neJpoznatii kuću, u kojoj sam imaia da iproživiin šest nedelja. Lepa [irostota banje odniaii me jc čzađobila. A soba u običuoj praznoj kućl imala je i kroz vrata i kroz pro;zor poglcd u planinu. T« ću da se odbiorim, da uživcni, da se lečim i du jnlslim sattio lake i lepe misli. Daleko od vcroškog života u ovom kutu zagradjenom planinama, inrgodnim i ćuiljivim, i opasanom rckom, nestašnom I govorijivotn, biću daleko od svcga što muči i umara. Došla ii b a n j u, a sanja zdravlje. Mlnđe dc-vojka, gologlava. ešišana, pokleknu prema meni, ka-o da se klanja, i opct pruži ruku. Bila je srednjeg rasta, vrlo stasita. Da joj nije kratka kosa ružno strčala nad glavom, bila bi lcpa. Od svega odola imala je na scbi samo jednu tudju šarenu haljinu, suviše kratku i tesnu za tijen uzrast. ali je zato teio ispod nje davaJo svoje linijc mladih oblika koji više nisu pupoljci, a nisu još sasviin rascvetani. Mogla je imati sedanmaest, najvišc osamnajest godiiia. Zašto ova mlada, zdrava dcvojka prosl I zašto je ošišana — prodjc ini kroz glavu, ali odmah zcboravih to pitanje. Pade mi u oči njcna noga, gola do kolena-, visoko i clegantno zaobliena u Hstovima. tauka sve do pete l

Njemački uspjesi u vazdušnim borbama. Raspuštanje crvenih gardi u Rusiji.

Albert, da poduzme mirovtm ofenzivu, pošto Je Befgljk već iscrpljena. Bavarski inbiistar vojnl o kraju ratat on se tnora IzvojevatL

Jedan mrtvac. Nije uvijek dužnost kroničareva, da sve dogadjaje, koji odakle bllo k ujemu stignu, pokupi i kao gotove činjenice istog treimtka obradi. Ima već nekoliko neidjelja, otkad je u srednju Evropu stigao prvi glas o ubijstvu bivšeg cara' Nikole. Taj glas je bio neodredjen, nije se dao kontrolisati i sličan ostalim vijestima, koje prije otežcvaju nego olakšavaju fonnulisanje pojma „denašnje Rusije.“ Ali ovih posljeđnjih scdam dana, koji su prošli, utvrdiii su istinu, i danas nema više sumnje o tome, da je lcrvava presuda učiniia isti kraj Nikolaju Romanovu, kao Karlu I. engleskom. Luju XVI. francuskom, kao još i nekim drugitn vladarima-slabićima. Bez prava i suda pao je nekadašnii samodržac svih Rusa kao žr.tva .iedne male uralske države. On je pogubljen, jer je prema mišljenju zbunjenih glava bio n* putu „slohodnoj" republici. Žalosnoj sudbini bivšeg cara nedostaje svaka tragika. U vremcnu. kada Ijuđski život vrijedi manje nego ikada, a boj izinedju narodii Iiferuje svakodnevno stotinc I hiljade bjesnilu uništavanja, pao je i Nikola II., naravno ne kao junak, iiosilac kakve bilo idcje kroz život i borbu. On je naprosto pao kao žrtva. N'jegov beslavni pad pod salvauia crvenili vojni^a revolucije stavio je samo završnu tačku jednom opstanku, čiji jc tok poslije veiikog preokreta na istoku bio skoro unaprijed označen. Njegovom smrću izgleđa naročitom jasnošću ilustrovano za pokoljenja dvadesetog vijeka, ktida prirodnom potrebom stvari inora odvesli svaka demokracija, kad jc lošc razumijemo, i svaka omanna slobode. koja se preobrne u ludilo. I drugi su narođi Imali svoje rcvolucije, ali nikada sc još do sada nije dcsilo. da nesmisao i neloglčnost, kcko sc pokazuju u teorijama ekstremnih nsrećivača naroda, nzinu tako uvjerljiv izraz, kao u slučajn Nikole Romanova. Pošto je ovdje jedan siromah, slab čovjek — od koga je despotstvo bilo dalje nego išta, — godinama balansovao na vrhovima bajoneta svoje neograničene moći, te sada iznenada poipao pcd terorizam drskih ideologa, — zato je morao uinrijeti. Njegovi dželatl, koji uvijek imaju u ustima fraze o ljudskom pravu i slobodi. zahoravili su, da je i on sin jedne niajke i otac u jednoj porodici. da njegova slika u prkos svega i dalje živi u duši tolikih tupoglavih mužika kao kakav simbo!. kad je crveno ludilo vcč odavno po cijeloj zemlji prosulo svoje krvave valove. Možda ništa ne inože u toliko]

mjeri prikazati vezu ruskog seljaku sa uobičajenim monarliističkini oblikom vladavinc. kao klaslčna riječ, koja je pala za vrijemo revolucijonarnog preokreta iz sredine naroda: „Pa makar Rnsija i repuhiika postala, samo ako ml dobijemo tnudrog cara!“ Naravna stvar: pred svjetskom istorijom su sasvim drugi Ijudi j)Ogubili Nlkolu Romanova, a ne skutonoše Lenjina I Trockoga. Pravl krivci egzekucije u Jekaterinenburgu imaju se tražiti u redovima onih, kojl nopšte im&ju na dusi veliko prolijevanje krvi borbe narodd. Več jc Eduard VII. bio kriv prema ruskoru caru, kad je umlo, da ga zadobije zu svoju zloglasnu j)olitiku zaokruživarja. Poslije njegove smrti, kad je zapadnl imperijalizam neuzdržavano sve više jačao, dovršlll su drugi njegovo djelo i svima sredstvima namamili Rusiju, da uđje u svjetski rat. Već danas jx>stoje dokazt za to, da je Nikola II. — čak ako se i ne uzme u obzir haaška mirovna konferencija, koja je djelo njegove voIje, —pokušavao kratko vrijenie prije toga, nego je izbio svjetski požar, du ovaj spriječi. Bilješke i dnevnici iz njegove ostavinc, koie je ruski središnji izvršni odbor zaključio da izda na javnost, izvjesno ćc razbisiriti pitanje o krivici rata-. Ali to nije biio dosta. Si)oraznmne sile su učitille i drugi korak, potpirivši iz slijepc sebičnosti re- | voluciju ti Rusiji, čime su potpalile j podnožje pod svnjim dotic tako j)o- \ slušiiim slugom. Ni jedan od zapadnih vlastodržaca, koji sn prije samo u izrazima zahvalnosti govorili o Nikoli II. nije ni prstom maknuo, kad je skinuti oar, kan kakav zločinac, bio ođvučcn u tatarsku (Klvf.Rnoat u Tobolsku, to kad su lnu sve odnijeli, što i onaj nijemi od rodjeijja za najjjrimitivniji opstanak trcba. Ne, nijedan od tih njc- j goviii saveznika nije za Nikolu II. ! makmio ni prstom. Ako je to ij>ak neko učinio, onda sru đo .bitl — njegovi ncprijatelji „barbad'f.iSada, kad je on i) 0 stao neposredna žrtva njihovc opačinc, baš kao i tolilcl drugi nevini Ijudi, sada mu oni još skrnave i grob, stavljajućt sve na račun proccsa ruskog vrijcnja. Sad ga se poslije smrti samo zato odrlču, jer Je bio suvišc slab. da bi mogao biti njima ravan — drug u pljački. Džinovske borbe na zapadu. Eng.'csko uvljeno prlznanje francuskog poraza. Prlpretnanje javnostl na novi ; njemački udar. llottcrdam, '-6. jula. j „Times" piše: Borba. koja sc sad | rasplamtiia u Fraucuskoj, inož.c još injo |

Bec dana trajati. Ni jedua strana tiije još npotrijebila sve snage, ’koj« joj na raspolo. ženjn stoje.T’rancuskaofenziva rc meti 3amo pri vremetio novu bor. bn, koju Nijemci spremaju. Ll očekivanju nove njeinačke ofenzive. 'Zcnova, 56. jula. Poslije m a 1 ak s a n j a francuskc of-n- j zivc očekuju francuski vojni kritičari pc. novnu njemačku ofenživu. Nj m. ci snijeraju da napađnu najkirajnjije kiilo. ; N i j e m a 5 k o t o p n i Š t v o r a z v i j a sad živahuu djelatnost sjeveruo 0- i urcqa do Aisne. 1 u pre’djelu k'o'd | Amiensa koncentrišn s- vel.'ko | snage. Njemački uspjesi u vnzdiišnim borbama. Kb. Berlin, 26. juk;. Ratni dopisnik W o 1 f f o v o g j ureda opisuje opširno uspjehe nje- j mačkih letačkih boračkih snaga ua zj padnom frontu za vrijeme julskih borbi. Od 15. do 22. jula oboreno je 177 letilica u vazdušnoj borbi, osiui toga je obranbenim topovima oboreno 24 letilice i 15 izvidjačkih haiona. Oubici Nijetnaca ižnose 49 letilica i 1 izviđničkl baloti. Pronijena vlade u Ausfriji.

Kb. Mdnchen, 26. juU. *• U današnjoj sjednlci poslanlčk« komore izjavio je nrinistar vojni izmd* dju ostaloga: Još se ne vidi kraj ratJt On se mora izvojevatl. Sad treba sve što razdvaja, u k 1 pk nit! i biti zajeđno u jakoj slo* z i. S l o b o d n i o d b e z g r a n 1 6‘ n o g o p t i m i z m a i s I a b u n j aV o g p e s i m i z m a, m i m o ž e m o> m i r ti o g 1 e d a t i ti budućnost. Englesko radništvo i LIoyd (jeonicovf ratni ciljevf. Itoltcrdam, i’ii jul i. Kugleski mimstar radu Barii'- jn izjavio u brzojavu, koji j • upntio aiiierik'anskorn radničk-om Savezu, ovo: Balni ciljev', k'ako ih j« ministar jjr-dsjcdnik Lloyd fieorge ohznanio pr I a'i!<-rikan skim četama, na'šli sn na ' pšp odobra. vanj kod engkskog radnistva. S Llov« dorti Georgeom i predsj-dnikoiu M jUo* nom slažc se englesko radnišlvo u tolv. koj nijeri, da se rat. ako bi sredisnje vl-« sti pristalc na 1« laln- ciljev-. n 1'Z' pi'ii neposrednim svršetkdin. Rješavartje flarnanskog pitanja. Kb. Bruselj. 26. jula. Erije nckoliko dana bio ,ie n Bniselju državni kancelar. grof Hert1 i n g. U razgovortt sa generalnim guvernerom o riješavanju flamamskog pitanja izjavio ic državni kancclar, da on i sad, kao i prije stoji na stauovi-

Dosadašnii niiuistar prodsjtx1uik Seidler dlrektor kabimitske kancelarije Njogova Veličanstva. KL>. lleč, 2(3. jnl;i. Sutra čo Jriti oboaTodovaua Najviša Svojerucn« pisma koja s« 'Jčit mzrij-še« nja vitcza Seidtera i Članova njegova kabinela, naimenovauje Hussarckn i ponoviiu naiinenuvanjii članuva b'vš'-g kabineta, kao i nuiincnovaiije novih tninistara Kaziinira viteza Galeckia i («•<> • ga viloza Porav Madevsk'a (crkv-. nih poslova i prosvjete). Druga s- tiču razrijeSenja dosa.'Iatiiog direkion kabine'ske kancelarije gro'a P o i z e r-H o d • t •• r, po sopstvenoj moilć, priznavajući ntn si>. čeae zasluge i iviimcnovatij > v : te:-a SeidJera za đirckt‘>rn kabontsk" kanc 'ari'c Njegova V'l '('ai's!va.

Problem opšteg mira. Bolgijanei pozivajn svoga kialja na mirovmi ofenzivu zbog jscrpljenja otadžbiue. Bruselj, 26. jtila. Hcnriquez. bclgijski odjeini predstojnik, objavio je u Nainuru otvoreno j)isino. kojim se pozlva kralj

; štu svojih postupaka, a i sada je sprc* ; man, da o tome dade izjavti flandrijskotn savjetu. Ova je izjava data prcd ! flamatiskim savjetom 20 . juna. Prego*. ; vori o konačnom riješenitt ii .tnanskog i nrobleiua nastaviče se. Intervencija sporazumnih sila u Rusiii. . 1 NJemačka je voljna boijševikima pružiti vojničku pouioć. ■— Revizija hrcstiitovskog ugovora o miru? Kb. Berlin, 26. jula. U ovdašnjim krugovima ni.šla se ; ue zna o pribiižavanju ruske kadjefske str-enke Njemačkoj. Obratno od | toga uvjeravaju tt upućenim krugovima, da bi Njemačka prlstala na to, da boljševikima dade oružaou v pomoć. ako hi se to od nje zamolilo. Čujc se, da hi Njemačka bila sprcnma na rcviziiu brest-litovskog mirovnog ugovora, pošto je l u njenom interesu. da> nastojanja s.norazumnih slla u Rusljt osujeti i nsposfavu istočnng f-outa učini nepotrebnom.

nmetnički niodeiirana ti stopalama, koje su bile strahovito prljave. Stojala je pogmitc glave i postnatrala unošcnjc naših stvari. Usta otvorena sa malo glupavim osmjehom, zubi belf, usne debele f crvcne, licc Icpo. „Eto zdravlja!" — pomislih. „I ona neće da radi". Padoše mi na uin talijonski lazaroni. — Sta hoćeš? — upitah jc ttajzad gotovo prijateljski. Pcgltdah ic sad u oči [ — zaprepastili se. Oči krupnc, šmedje. providne, a pogled pun radosti. nazđraganosti i sreće i još tiečega tako strašncg. fako neprirodnng. Zirria mi prodje kroz kičmu: toliko sreće možc b ; ti izvan razuma: I sltvatili, da je on>a gluvonema idiotka. Dok je moju dušu pojdavijao užas, ona me je glcdala sreeno i beizazleno i kao ushićcna što sem i ja dešla u banju; — a pružcna ruka štajala je još pružena, i prazna. Mctnub u nju jednu sitnicu, ona se osntehmi,* pogleda me zahvalno i ode. Ona je govorila očiiua, i taj govor bio je bcz uma. I ponovo usbićenje iz. njenlh očiju prostruja užasom kroz tnoju dušu. To je prvo poznanstvo u banji. A sad će početi da provoze i pronose kljaste i bogaljc ka kupatihi. koje je na dvadeset koraka od moje kuće. Zar sam to zaboravila? Posle sino se vidjalc češće. Svako me.što ima no neku nakazu. U selima i inalim vfe«rošinia oni se nar prosto ističu; it velikim varošima. gde ili svakako ima više, oni se gubc u gomiii, ill ih zatvaraju u boinice. Ali gotovo svaka banja iina svoje čudovi-

šle. Moglo bi se zahtevati od uprave da zabrani dolazak u banjii tini prosjacima, na koje še bolestau, i zbog toga več nervozan eovek stresa ili gadi; ali opct 5 đrugog gledišta t! bednici mogu osetiti čak i neku vrstu izobilja, ako lm banjski gosti, koji svi Imaju novaca, udele jio kojn krajcaru. Ali ima Ijudi, čak muogo, koji nalaze žabavc u takvim t>cdn.im stvorovima. Vidjula sam u drugoj jcdnoj banji nckog od pijanstva sulndog Mitra. koga su pamctni i trezni ljudi opijali i posle sc sniejaii njcgovim odvratnlm glupostima toliko da sc čovck prosto stidi što i on spada ti pametne Ijude. Tako su i gluvonemoj znacima pokazivali kako je lepa i kako treba da ide n kolo, koje se u praznike po nckad igralo u banji. Ona sc samo glupo smejala. Njn su svak&ko zanimali pcsetioci banje, jer je bila radoznala kao detc. Meni sc činilo da je osećala da je drugčija od svih, ali da je osećala i neko pravo da prosi od svih ti ljtidi samo ona ! činilo joj se kao da je banja neko njeno imanje, sa koga kupi prihod. Neznam, šta bi bilo kad bl sc pojavio kakav dragl r?ko osobiti prosjak. Mcnc jc ona zanimala kf.c neka strašna tajna. I uvpk je njcn poglcd izazivao u incni neki tajanstvcni užas, kao da u njcntrn nčima Ima nešto radosno i ncšto strašno i kao da to stnšno Jireda meni. a lo radosno ostavija iijoj. Pa ipak je bilo i ncčega priviačnog u tomc. pogiedu: bczazlenost. ogromr.a bezazienost, kakvc i nema kod ljudi sa zdra>vim razumom. Zapazila sam da vrlo voli da liči na ostale Ijude: jednom joj jc neka gospodja da!a starl slamnl šešir i ona ga

jcnosilasa lakvhn ponosom da s:.in sc morala stncjati kad god ie viditn. Alt ga je brzo izgubila. Drugi put opet kupila je dve voštane svečiec i radosno ili pokazivala sviina. objašnjujući znacima da će ih zapaliti n.a grobiiu u planini svome ocu i majei. Često mi je dolazila. Nikad je ne čujem, samo je osetitn kad stigne. Uvek gotovo na postelji ja. čitatn što, ili gledam kako se vrbe povijaju ua vetru, kako šume i kako se pemišaju. i kako oblaci gaze prelco planina. ! tek iskrsne ona, laka kao srna. Šmnsko dete. ona jc bosa jtregazila brda i ravnice, gazila reku i nije poznavda strali od smrti, ni od zveradi, od mraka, ni od Ijudi. Uvek istl pokret: pridje. poklekne, mole-čivo se osmebne i pruži ruku. Sav joj je život u tom malom novcu koji čeka. Ćeka strjdjivo. I kad joj namrštcno mahnu rukom da odlazi, ona r>ogleda unezvereno, kao da se čudi i izvinjava, i pokorno odlazi. 1 zabonavi onoga ko je potera. Kfiil dobije, ona sva zablista od srećc. I zapamti cnoga ko joj je dao. Šta je radila zimi? To niko nije misiio. Pošto bi se svtakog leta pojavila u banji, znači živela je. Prosila po selu i bratiila sc projoni i kttkuruzom? Imala je kučicti svoga oca knjl je skoro umro, i koji je takodje b!o gluvonem. Da li je 1 na mrazu u -njenim oČima gorela ova bezumna radost života? Leti, kad je šuma i đivlje voće. i sunce i rcka, sve bilo višc njeno, nego ičije, gotovo sa>m i razumevala tu radost. I činilo mi se da je izniedju nje i mene bilo nekc sličnosti: inožda smo od svili Ijudi oko nas ja 1 ona najviše volele tu planlnu što se penje nebu, što ćutl kao da misll i re-šava neko teško

preiskonsko pitanje, tu ravuicu što se sa svojim kućicama kitnjasto širi iztncdju j)kmine i reke, i tu reku koja ne* p.restano pcva i bcži nekuda u daljinu. Ona nijc znala da ih voli. all Jff nesvesno više uživala uego ja, jei; ništa nlje dol'azilo u tijenu svest da pokvari uživanje. Đrngc godine čuh da se propila. izneuadila satn se koliko me je to uz,budilo. Dakle. ja sam lmala oseća-nja za nju. Prvi put je vidch iednom kad smo već dva dana čckali doktora. a on se zadržao u obližnioj varoši. Baš je đoktor, đoiazeči iz lbra, zastao dat razgovara s jednitn gospodinom, a g!uvoneima mtt pridjc, bramajući. i pokazai rukotn svoju tiogu. Blla ,ic tnnogo poriižnela. odebljala i izgledala muogo itiania rastom. Ims-la je seljačku suknjt( i varošku bltizn u bila je odvratno prljava, Stonala .ioj je bila itvczana u ncku pocrtic-lu krnu. Doktor sumo odmabnu rukoin. kao kad se Čovek brani od konjske muvc, a ona se olcrctc da id<J i opaz.i mcnfi. Pozn 3 dc tne i mnoga) se obrađova. Sve se na njoj promeni lo donekic, saino su oči ostale iste. Bilo je Istina da se projiila. A ja imant neku bolesnu odvratnost i ner Vozan strah od piianica. Jcdnom sanf je videla da posrče i ječi pod bremc noin suvog granja. Sažafilt se i pruljo tBila je pijana. Drugi i>ut joj se gomils dccc* rugala i dražila je. a ona ie P‘ ,v kala 1 iirlala. Htcdoh da -rastcrani occn i pogledah ti njeno razjareno, crvcno iice. Bl!a je kao zver i bila je pijaua aa se nije mogla držtti. Otada joj nis-m* više dopustila da mi pristupl. Prvi p»rt kad je bila trczna, znacima s-am ioj pokazala kako se pijc, posrće. namrstlla se, odbila j« I pokazala rukom da odlac