Београдске новине

* /

Tflaie:

dnevno u Jutro, ponedjoljkom posffjo podne.

Pojedlnl brojevi: IfcHHh 1 • trajitlms upo>J*4mUa Iflhdafjl •4 o. 1 to. {*U h o4 . . . lOilCIClO ■ kclan

0 iMgnd« 1 ■ IraltttMi UMi|o<ratto e. I kr. Ma a bejna 1 ■upnu , , 0*60 U BMfnbo n 4uti>«a ■ ku4« ....

Oglat) po djenlku.

tfrtdnlitTo: BEOMAD, Vuka Karadilća uL ttroj 10. Teisfon broj 83. Uprava I prlmanje pretplate Topllćln renac bro] 21. Telefen br. 21 Priaaaaje oglaaa Knoza lllhajla uL bra] 38. Telefou brol 245

Br. 203.

BEOGRAD, srijeda 31. jula 1918.

Godina IV.

Slomljeni novi naleti sporazumnih trupa na zapadu.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 30. Jula. Na talijanskom bojištu bezuspješneprijateUski vatreni prepadi i uznemiravajuće vatre protiv područja u pozadinl. Nati>oručnik L i n k e-C r a w f o r d Izvojevao jo svoju 27. vazdušnu pobjedu. Na arbanskom frontu neprijatelj je ponovio svoj jak napad protiv naših položaja na južnoj oball rijeke Semeni i na grebenu M a 1 i S i 1 o v e s. Ođ naših četa, koje su dijeknn svojtm tipomim otporom, a đijelom hrabritn proti vnaipadom s 1 o m i 1 e svenapore napadačeve, zaslužttje da se naročito istakne budinipeštanski III./29. pučko-ustaški batalijun i gornjo-ma*gjarski 3. lovaSki batalijun. Načelnik glavnog stožera.

Szvještaj njemačkog vojnog vođjstva. Kb. Berlin, 30. jula. Zapadno bojište: Vojna skupina bavarskog prijestolonasljednika Rupprech ta: Bilo jc žive noćne izvidjačke djelatnosti, zatim engleskih djelimičnih napada u oblasti M e r r i s a (sjeverno od rijeke L y s e) i s obiju strana A y e 11 e (južno od Arrasa); o d b i j e n i s u. V o j n a s k u p i n a n j e m a čk'og prijestolonasljednika: Na borbcnom frontu protivnik je napao jakim snagatna naSe nove irntje sjeverno od Ourcqua I naše položaje na šumovitim visovima jugozapadno od Reimsa. Na cijelom sufrontu napada Francuzi, Englezi iAmerikanci odbij e n i u z n j i h o v e n a j t e ž e g ubitke. Težište neprijateUskog napada bilo je upravljeno protivu odsjeka, fronta H a r t e n n e—F erreenTartennois. Ovdje su i iprije 1 poslije podnc sve nanovo napadale ^uste protivnikove napadačkc kolone. Nalet je slomljien Ikoje pred, koje u n a š i m p o 1 o ž a j i m a, a d j e 1 itnično i našim protivnapaditn a. Posiije podne protivnik je proširio svoje napade i nad F e r e e n T a rtennolsom na istok đo m e n n i e jreskc šume; ovi su napadi I m a 11 i s t o t o 1 i k o m a 1 o u s p j eh a, k a o i d j e 1 i m i č n i n a p a d i š t o i h j e u j u t r u n e p r i j a t e 1 j vršio kod menniereske šu•m e, a predveče u širokom frontu zapadno od V i 11 e e n T a r t e n n o i s. 'Jugozapadno od R e i m s a protivnik je <na pojedinim mjestima izmeđju p h a m b r e c y-a i F r i g n y-a d o p e t P ii t a p o n a v 1 j a o svoje napade i aiastavljao ih jc do dockan uveče žestokim djelimičnim n.apadima. a 1 i j e

svuda krvavo odbijen. U Champagnei otjerali smo j u ž n o o d ,,F i c li t e 1 b e r g a“ p r otlvnikaizrovova, Štoih je držao još od svoga naleta I z v r š e n o g 27. o. m j„ a o t e 1 i s m o m u j e d n u u p o r n u t a č k u s j evero-zapadno od Perthesa. PoruČnik L 6 w e h a r d t izvojevao je svoju 46. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Luđendorff. Cudnovate ručne zaSoge. Otkad je ono njemački državni kanceiar u svom govoru precizirao sadašnji i budući položaj Njemačke prema Beigiji, o<l tog se vremena riječ „ručna zaloga“ nešto često javlja u mozgovima sporazumnih državnika. Jedan dio vodečih krugova u Londonu i Parisu pravi se prema samome pojmu i slijep i gluh, te prosto odbija svaku diskusiju o tom pređmetu. Drugi, opet, pokazuju se nekako popustljiviji i pokušavaju, da i zvaničnim 1 nezvaničnim načinom predstave. kako i koalicija ima ručnih zaloga, te će imati šta da baci na terazije prilikom pregovora o miru. Opšti govor oviamo i onamo o predinetu. koji je tako cdjedared postao aktuelan, pretvorio se medjutim, kako se čini, specijalno u glavama francuskih žumaJista u neku fiksnu ideju, koja cvjeta mekim čudnovatim cvijetom. Tako je prije kratkog vrnnena list ,,Daliy Mail“ konstatovao, da se Engleska ne će zadovoljiti njemaokim kolonijatna, nego će se morati postarati i za đalje ručne zaloge. Kako bi se ovo u Evropi imalo izvesti, o tome je brifanski žurnalista nairavno izbjegavao da dade cbjašnjenja, — ali o tome on nije ni lupao glavu. Smjelim pokretom preskočio je ratnu kartu starog kontinenta i pružio ruku u sred srijedc onog parčeta’ zemlje, gdje su unutrašnji zapleti i spoljna nemoć po izgledu davali povoljne pretpostavke za pljačkaške ćefove njegovih zemljaka. I on je niislio, da će trajno zaposjedanje nekih dUelova Rusije još u toku rata morati silanna sporazuma stvoriti’ važne ručne zaloge. I oyim je tok misli engleskog novinara dohio čudnovat. nov i zaniinljiv pravac. Do sada je pojam ručnc zaloge bio vezan za krajeve, kpji su bili svojina protivnikova, koji su se pri zaključku ipira obično zadržavaJi ili zamjenjivali za kakve druge kompenzacije. Ali ovđje stoje stvari tako, da saveznici idu medjutim u lov za ručnim zalog&ma. A u naročitom slučaju Englcske je pojmljivo, ako njeni govornici u ruskom liaosu vide u isti inah i njemačku opasnost. Sa zaposjedanjem izvjesnih dijeiova Azije oni hoće,

tako reći, da se dočepaju ručnih zaJoga, koje bl imale omrznutom neprijatelju spriječitl dulmvni i ekonomski put na istok. Pri svein tom se čini, da je ta pobožna žetja izgovorena rnanje iz političkih, a više iz materijaluih uzroka. Sporazuinne sile su carlstičkoj Rusiji i vladi Kerjenskoga .pozajmile milUardc, a bez .vjerovatnostl, da bi novi republikanskl režim makar akademski priznao obavezu otplate. Lonđon t Paris vide, da su ih crvenjaci u Moskvi naprosto izigrali za dobit u pazaru, koji su oni još nedavno smatrali veoma unosiv'm. Pošto je zapadnf kapitalizam ugrožen, a francuska i engleska novčana pijaca u opasnosti, — saveznici su onaleo iznenada pronašli, da im njihovo srce lcuca za murmansku obalu i sibirske zemlje. Ali i Japan, koji do sada još nikada nUe dopustio, da ga saveznici ostave kratkih rukava, prisvojio jq formulu o ručnim zalogama nekom majmunskom brzinom. Naravna stvar: mikadova država povela je u boj reizne šarene fraze, u koje želi umotati svoj scbični nagon za ekspanzijom. Prvi paragraf kinesiko-japanske vojne konvencije glasio je: „Usljed napredovanja neprijateljskog upliva na istočnu Rusiju, kojim bi mir mogao biti ugrožen, obavezuje se Kitaij i Japan, da u ratu efektivno sudjeluju“. Zapravo se tu radi o toine, da koso-oki saveznici preduhitre američku konkurenciju i postanu nezavistii od unijinih liferacija sirovina. Jaipan, čija je oranžerijski razvijena ratna industrija trebala hitnije nego ikada izidašne količine siro\-ina, bio je đo »ida u ovom pogiedu skoro isključlvo upućen na pomoć Sjedinjenih Država. A sibirski rudni izvori leže sad tako blizu istočnih matcrijalista! I stoga ništa ne izgleda prirodnije, ncgo da oni osiguraju za sebe ove oblasti, kako bi jedared, bez pomoći s druge stfane mogli svoje račune sa Amerikotn izraviiati. I tako danas, na pragu pete godinc rata, kad sporazumne siie u Evropi nemaju ni jedne jedine ručne zaluge, lijepo jc gledati, kako saveznici iz na smrt ranjenog ruškog inedvjeda isjecaju ručne zaloge, da bi naplatili sumnjiva potraživanja, ili da bi prerna svcjim ,.prijateljima“ već dainas bili naoružani onim. što se zove nadmoć ...

Problem opšteg mira. Njemačka poluzvanična izjava o pokretu za mlr. (Naročit! brzojav „Beograđsklh Novina") Berlin, 30. jula. „Norddeutsche A 11 g e m c In e Z e i t u n g“ objavljuje značajan članak, u kome kaže: „Danas ne inožemo zatvoriti oči pred istinom, da je mirovni pokret i sadržina, kao savez liaroda. obranički sud i razoružauje.

postala iednom od največih ideja. čiji se razvoj sadb ne može pregledati. Ovaj se pokret ne može vlše riješiti ironičkiin smijehom“. Njcmačke stranke većine primiie su izjavu lista veHkiin veseljem. One tnisle. da oval čianak može mnogo pridoniJeti pripremama za spora-j z u m o m i r ii.

Talijani kao nosioci kulture u Arbaniji. Floreiitinski list ,,La N a z i o n e“ donosi izjavu, koju je general Giacinto F e r r e r o, zapovjednik talijanskih posadnih četa u Arbaaiiji, dao jednom ratnom dopisniku. Tu se izmedju ostalog velf, da Italija sa svojom. ekspedicijom ne smjera ništa drugo, nego da arbansko stanovništvo oslobodi od političkog i privrednog ugnjetavanja, da ! održi poštovanjc privatne svojine i da j uvede pravosudje koje se osniva na pravičnosti a koje ne poznaje nikakvu razliku rasa. Posiije ovoga generaj hvali talijanski kultumi rad u Arbaniji, kojim je izvršeno poboijšanje na poIju zemljoradnje, škole i zdravstvenosti. Sto so tičc politićkog i privrednog oslobodjenja tamošnjcg stanovništva, moglo bi se Arbancima najtoplije preporučiti. da se kod stanov-' ništva Tripolitanije i Kirenaike, eritrejskih kolonija i somailijske obale obavijeste o načelima talijanskog upravnog sistehia, koji je tamo uveden. Oni bi saznali. da su državni namješnici bezobzimom odlučnoŠćn ugušili svaki samostalni politički živalj i da su zetnlju u privrednom pogledu opljačkali koliko iin jc to bilo mogtiće. Da je Italija iskreno želiia oslobodjenje Arbanije, onda je njena dužnost bila, da potpomogne nacijonalnu. vladavinu zcmlje, kad je princ Wilhelm pl. VVied došao bio na njenu upravu. Medjutim su baš neprekidne spletke i rovarenja ItaJije bila, koja su vladavini tog vladaoca, koji je liajboljim namjerama bio prožet, prije vreinena nripremili kraj. Ali naročiti cdsjek čine talijanske kultunie težnje u Arbaniji, o kojlina generaJ Ferrero tako ponosno govori. •Jedan narod, koji je više nego 60% ncpismen, čijc se privredne prilike većim dijeloin nalaze na vrlo niskom stcpeiu!, čije pravosudje, kao što to du-

sti, formalnosti i birckratizma, eije se higijenske prilike u mnogim predjeliina rugaju najprostijim pravilima medicinske nauke, takav narod izgleda doista da nije pozvan da uuosi kulturu u Arbaoiiji. Prije svega vlada Italije trebaJa bi sa onim, što Arbaniji obcćava, da obdari južne provincije u Apuliji,

Kalabriji, SicHiji i dr. — Tamo je do prije nekoliko godina bjesnila zaraza kolere, koja je najbolje osvj^tlila zaostalost tih predjela, Tada su Ijekari. koji su oboljelima hijeli da priteknu u pomoć, ubijani. Silom oružja primorava.no je stanovništvo da se potčini higijenskim zaštitnim mjerama. Sva ne« utješljivost neobrazo\ r anosti i surovosti južno - talijanskog stanovništva nalazila je svoj žaJosni izraz u mnogobrojnim odvratniin slučajevima. Tada su Jombardijski Iistovi donosili vrlo duge izvještaje o potrebf, da se ti talijanski krajcvi. koji čekaju na oslobodjenje iz srednje vjekovne noći, doista oslobode. > Ali se to nije učinilo! Italija je otpočela rat, da drugc zemlje oslobadja, čije je stanovništvo bilo z: Jovoljno sa svojom sudbinom, jer su se mnogo bolje osjećali nego li njihovi sunarodnici u kraljevini Italiji. I sad hcće general Ferrero da i Arbaniju usrcći s talijanskom kulturom. Ali njegova obećanja moraju poznavaocu talijanskih prilika izgledatl ništa drugo. nego smijcšno razmetamje sa uobraženom veličinom

Borbe na zapađu. Neuspjele francuske osnove Bcrlin. 30. jula. Napadi geiierala Focha nisu bili jedini uzrok za izmjenu fronta na Marni. Svrlia francuslcc ofenzivc nije bila toliko da zadobije zemljišta, nego joj je više bila namjera, da njemačke čete obuhvate kao s klještama. A1 i u t om c s e n i j e u s p j c 1 o. Njemačke vojske uinjelo su se da izvuku iz postavljene klopke. Nijemciina nije oduzeta njihova s!obcda i nadmoćnost. — Približavanje odluke. Berlin, 30. jula. Francuska protivofenziva n i j e IN i j e m c i m a m o g 1 a o d u z e t i njihovu strategijsku slobod u i n a d m o ć n o s t. Aii je Lpak dala povoda frontnun kretanjima kod njemačkih četa. Nova njemačka linija ide sad izmedju M a r n e i V e s 1 e preko gradov-a Fere en Tardenois i V i 11 e e n , T a r d e n o i s. Potiskivanjem Nijemaca preko Mame odluka nije potisnuta u daljiitu, nego se v tš e p r i b 1 i ž i 13. Pred njemačkom protivofenzivom. Bern, 30. jula. Kako,.Temps“ javlja, Nijemcl pucaju na francuske predstražne položaje ti Champagnei. Neprijatelj gadja i V e r d u n, P o s t o j e z naC f, ds č-eN i j e m c i p r e ć i uprotivofen* sivil- ,,T i m e s“ utvrđjuje, da Nije.mci. kako izgleđa, r a s p o I a ž u s v r 1 o v c 1 i k o m p r i č u v o m. Nijernci su timjeli da prilikom svojili ,posIjednjih napada kao i pri sv-ome povlačcnju poštede Ijudski materijal do^ krajnjf mjere. Sporazumni savez može svoju brojnu nadmoćnost samo tada postićt, ako se u Fvropu pošlje nekoliko iniiijutia amerikanskih vojnika.

PODLISTAK Aug. pl. Kotzebuo: Kakvih ima đjevojaka. ,,Ne, i po sto puta ne!“ — ziparao jc gospodin K. ,,Ta to je sramota! ,Ja saon je tako iskreno volio, i ona se pretvarala, kao da ne može opstati bez mene. A sad? Pomisli samo: Sinoč ju qe u svojim kolima trgovački savjetnik T. dovezao iz pozorišta do njenog staura t ona ga zamolila, da je posjeti. Kakva pretvaralica! Ne, ona nc će 'biti moja žena!" Svu ovu bujicu riječl sasuo je .uvrijedjeni vjerenik pred svojitn pri'jateljem, V., koji ga je strpljivo sasluSao. No onda i on otvori usta: „Zato, bratac, što je pala kiša. Gospodjica M. nije iinala kola. Trgo.vački savjetnik P. opazio je njeuu nc•priiiku, ponudio joj, da je odveze do njene kuće, i ona ga onda pozvala iz učtivosti, da je posjeti! Ja ne vidim u ’tome ništa nepovoljno!" ' ,,Da, ali ja vldim!" ziparao je K. kiao piljarica dalje. „Vjcrena djevoika ne smije s nikim drugim biti u kolima, jiego sa svojim vjcrenikom, pa makar i '^yancage padale, a ne kiša!“ ,,A njeno zdravljc?“ „BoUe mrtva, nego nevjena!“ „Brrr! Kakav si ti čovjek! Ako 11 ,tako misliš, onda ćcŠ ostati vječitl 'inIadožetiial“ "

,,Ha, ha, ha! Vidjcćemo! Sutra pntujem ii G., dvanaest miija daleko odavde. Tamo živi prijatelj moga oca, posjednik R. On ima sedamnaestogodišnju kćer, ljupko, skromno djevojče. Nevinost je uvijek skrivena. Njoine ću se oženiti, i to odniah, za inat lažljivoj M., djevojci iz prijcstonice bcz vrline! Za inat tvojoj filozofiji oženiću sc smjcsta onom drugom!" „Nek ti bude na zdra>vlje!“ nasmjja se V., „samo ja ne vjerujem, da će to biti sve baš tako, kako ti zamišljaš. Uostalom, ti si rekao: vidječemo!" V. ode. a K. iskali svoj bijes u pisamcetu, lcojim je gospodjici M. kazao za uvijek zbogom, i ouda odmah otputova u G. Posjednik R. dočcka ga kaci prijateij, a dje\ r ojče je odista bilo Ijupko. On ne premišijajući se. zaprosi djevojku i dobi je ođmah. Drugog dana proslavi vjeridbu i, onako sretan, nauml, da otputuje opet u prijestonicu. U oči daoia, odrcdjenog za polazak, dozva ga njegov stari sluga čiča-PavIe, i počc šapćući: „Oprostite, gospodine, morain vam nešto saopštiti."' „Da čujem." ,,Ne ženite se ovom djevojkom, ona nije za vas.“ ,,Ti si lola.“ ’ „Samo vi grdite, ali se prvo uvjerite, pa onda radite sa mnora, šta budete htjell. Ja opet kažem: gospodjlca R. nije za vas.“ ' - -

,,Po četnu ti to ittisliš?" „Ne mislitn nište, tisgo znam pouzdano. Da vam kažem: Okrugla sobarica gospodjice R. svidjela m! sc, i ja sam htio malo da flirtujem s njom. Na brzo sam spazio, da ona Ima neke tajne sa lljepim sekretarom gospodina R. Kako sam bio Ijuboinoran, sa,krio sain se juče u đžbun, prisluškivao njihov razgovor i opazio, da govore o nekoj ženskoj, čak sam čiio i ime vaše vjerenice. Nijesam bio dosta patnetan, te ne htjčdoh vjerovati ono, šta sam čuo. Vi znate, da jc sekretarova soba odmah do onc, u kojoj ja spavant sa slugom gospod'na R. I sađ satn pazio. Sittoć oko jedanaest _ sati on se nekud odšuljao. Pogledam, i kako je mjesečina, vidio sam. da jc oiišao preko malih stepenica tamo, gdje su sobe gospodjičine. Sobarica spava na drugoj strani. F. sad ja- nijesam smio, da vam to kažem. jer znam, šta me čeka. Ali je izišlo drukčije, i ja ipak moram, da vcm kažem sve." „Nemoj otezati toliko, nego svršavaj.“ „Odinah. Kako satn danas cijelog dana Iupao glavn o tom, šta da radim, odoh poslije podnc u baštu, i zavukoh se u džbunje. Malo poslijc dodje u baštu*i gospodičić sekretar, da zalUe cviječtL Eto za njim i sobarice. Oni menc ne vide. ali ona se čini, da ga ne *lcda. pošto je vidjela vas na prozoru. Ona se nakašlja i ispusti ceduiju. On kao slučajno prodje.

uzme cedulju, pročita jc, pocijepa i baci. Pola sata kasnije on ode, a ja pokupim komadiće cedulje, prilijepim ih na drugu hartiju i — no evo vam je, pa či:ajtc.“ K. brzo dohvati taj etidni doku menat i pročita ovc riječi: „Večeras te, dragi Gjuro, opct čekam, da se oprostinio. Ali dodji tek u pouoć, da budemo sigurni, da ćc moj fatalni inladoženja biti vcć u krcvetu." K. zaškripi zubima i stisnu pesnice. Šta se ovo napravi od njegovog angjela?! On se proudsli i dogovori sa svojiin siugom, a onda osta č"kiijući. Kad jc izbila ponoć, čuio se kako nešto šuška preko stepenica. CičaPavle se kao duh stvori u hodniku i — držeći u rukama zapete pištolje —, postavi se pred vrata sobe i.dađc vjerenice svoga gospodara. K. je mcdjutiin otrčao do domačina, probudlo ga, i pokazavši mu nadjenu cedulju, pozva ga, da idu zajedno u potjeru. Starac. iznenadjen pristadc.

Još iste noći, ncopisano bijcsan, vratio se K. u gla'vni grad. Može sc lako razunijeti, da se odmah zatvorio u kuću, ne puštajući nikoga k sebi, osim svoga staroga slugu, koji ga je sa žaljenjem posmatrao. Vrijemo sve liječi, pa i K-ov bijes. | Kad ga je V., ko zna po koji put, po| sjetio, smllova sc K. da ga prlmi, i da mu svoje zgode i nezgode u G. IsprlI povjedi

..Sjećaš li se tiašeg razgovora prije mjescc dia'na?'* rcčc V„ saslušavši prijateljevu ispovijest. ,,Ti si tražio nešto suviše, nešto, ćega nigdje nctna. Nije čudo, što si tamo povjerovao, ali što si ovđje onako olako djevojku, koju poznaješ i voliš, osumnjičio, to nije trebalo biti. Ta ona je i suvišc pa'inetna, đa bi sa onint kicošein pravila gluposti. Postigao si baš toliko. da cna sađa plače za tobom, i da te isto onako voli, kao prije injesec dta<mt.“ „Kad bili ja to samo pcuzdano znao...“ „Kad ti ja kaženi!" ,,Ja bih se s njoin izmirio." ,,To bih ti ja i savjetovtao.“ „Ali —“ „Nikakvo ,,ali“I Više vrijedi vjcrenica, koja — na oči cijelom svijetu — dopusti, da je jio najvećoj kiši odveze kući neki trgovački savjetnik, uego li ona druga. kojia' poziva sekretara na oproštajni sastanak u ponoć, kad fatalni mladožcnja po svc/ nrilict spava." „Cuti!“ „SluŠaj me bratac! 2ene vrijeđe baš tako tnalo kao i svi muškarei zajedno. Svakojako je onaj najpametniji, koji iz sve te gomile zla uzme najmanje zlo. Uzmi gospodjicu M.!“ Mjesec dana kasnije proslavio je K. svadbu, po savjctu svoga prijatelja ...