Београдске новине

Br. 205.

BEOGRAD, petak 2. augusta 1918.

TžDzfll ' t tfnevno u Jutro, ponedjeljkom posIIJe pođne.

Pojsdinl brojevi: |1.|HU I ■ fcra|tr1mi n.t«Iad*itla tš «. i b. itu r* *Uui t< . . . IMHUP . 12 Mn

MJoi

itplata:

t I . trtjtrimi zm ■MW— «• t. I fcr. M. I ntmu poUa • . fM 0 tt dtitttf . tarf. .... UnunrtJil. ........... frV iMrtnMtn. .......... 400

Ogl.il po oijsalta.

»adnlHn: BEOORAD, Vuka Kor.dJita oL bre| ia Tutofo« M 83. Vpma I prlmanja pratplata Topllčlo vanao broj 2L Talafan br. 2L PrimaoJ« opiaaa Knata Klbajla hL bro| 38- Taiafoo broi ML

Godina IV.

U Arbaniji odstupa neprijatelj u širini fronta od 30 kildmetara. Austro-ugarske ga trupe progone.

RATNI IZVJESTAJI. IzvjeŠtaj austro-ugarskog giavnog stožera. Kb. Beč. 1. augusta. Talijansko boJište: Jnče Je na cijelom jugozapadnom frontu bila ž I v a h n a t o pnička borbai izviđjačka djelatnost. Pretcjuče je jedna jaka talijanska bombaška eskadrila napala naša venecijanska letilačka polja. Naši letačl oduprlj su se neprijatelju i sprij e č i 1 i g a, đa učini kakve štete. Arbanija: Napadi, kojesu naše a rbanske snage orije nedjelju dana preduzele, prinudili su T a I i j a n e, p o s 1 i j e u z a I u d n i li protivnapada, da napuste svoje prve linijc' sjeverozapadno i sjeveroistočno od Berata kao i znatno zemljište iza njih u frontnoj širini o d 30 k m. N a š e h r a b r e č e t e, čiji se borbeni uspjesi moraj u u t o i i k o v i š e o c i j e n i t i, j e r su im žega i klimatske prilikezadavaie velike napore, uzastopce s 1 i j e d e u z tn i č u 'ć e g n e p r i j a t e 1 j a. Načelnik elavnoa: stožera.

Ubijstva i politika. Maršal pl. Eiclihorn poginuo je u Kijevu lcao žrtva atentata, izvršenog na njega bombom. On, vojskovođja i pobjednik u tolikim bitkama, kojemu su za cijeloga života bile nepoznata stvar političke struje demokratskog ili revolucijonarnog karaktera, podlegao je naopakom zanosu, u koji ljude dovodi fan.tom, što ga nazivamo politikom. Neki je beznačajni čovjek htio pošto-poto svojim prstima brljati po svjetskoj istori.ii i da taJco nepogodnim sredstvima, kao što su botnbe, na svoju ruku vodi politiku za račun nekolicine fanatično suludih drugova. Atentator je našao svoju žrtvu: maršal Eichhorn i njegov adjutant ieže na mrtvačkom odru. No isto tako kao što se metak, ispaljen u svoje vrijeme protiv Jauresa. koji je iz iskrenog ubedjenja radio na tome, da se izbjegne rat sa Njemačkom, nečujno i nekažnjeno izgubio u borbenoj huci, koja evo već četiri godine tutnji po svijetu, tako ni kijevska bombane mora imati nikakvih drugih posijeđica, nego da se mnogobrojfiim žrtvama, što ih Iziskuju naši dani, pridružio još jedan .hrabri generai. Rat se vodi oko egzistencije držaya. oko opstanka naroda; u tome slučaju ubijstvo. izvršeno iz političkih razloga, nije ništa drugo nego li sitna epizoda. koja do duše prcdstavlja izvjestan fakt. ali koja ne mora povlačiti za sobom nikakvih posijeđica. Svjetska borba iziskuje mnogo većih žrtava.

No nema sumnje, da su i pri ovont ubijstvu u Kijevu bili umiješani prsti s p o r a z u m a i da je bomba izbačena po nalogu onih istih, koji su i sarajevski zločin osudjivali licemjernim ogorčenjem, ma da su već unaprijed znaliza spremljeni revolver. Sam se narod nikšda grubom silom tie bori za postizavanje svojih političkih ciljeva. To samo čine oni neodgovorni Ijudi, kcrjj su od politike načinili ono isto što je zanat polusvjetkinja, i koli odobravaju svako sredstvo. satito ako se niime mogu pribllžiti svome cilju. Od kada su na istoku okončane otvorene i poštene bitke vojnlka protiv vojnika, moraju za rad na postizavanju sporazumttih ciljeva u Rusiji posiužiti intrige, krivična i prljava djela svake vrste. Sovjeti se brane od toga neprestanog ir.iješaiija, ali sporazum je već podrio vlast boljševičke vlade. česi i drugi izdajnici svoie domovine bore se za propali carski režim, veliki knfa-z Mihajlo potajno priprema protivrevoluciju, a za to vrijetne padaju grof Mirbach i maršal pl. Eichhorn kao žrtve podlth atentata izvršenih podmičenitn ubicama. Cijela zemlja vri i traži oružje. Vrijeme brzo prolazi i zahtijeva odlučna djela. Učestala su ubijstva. A kao što je već jednont svjetski rat započeo jednim odvratnim zločinom. tako i ova dva nbijstva mogu imati za posljedicu novu oružanu borbu, Sporazuinne sile izgleda dakle, da su u Rusiji postigie ovaj svoj jedan cilj: da ruska država naime izgubi blagodetl mira, oko koga su obostrani pregovarači u Brest-Litovsku toliko nastojati pa sad ovu podlačku igru, koja lioće da zatruje duhove, žeie da upere i protiv Ukrajine, susjedne države Monarhiji, koja je postala rezervoar životnih namirnica za sredlšnje vlasti. Ona je za sporazumtie sile trn u oku, jer je prva izmedju ruskih država pružila ruku pomirnicu. Stoga se plaćenl deniagozi vršljaju kroz ova] narod, huškaraju i potpiruju ga, a jedan nezreli deran od 23 godine nalazi sreću svoje mladosti i dokaz svoje muževnosti u pokušaju ubijstva protiv vrhovnog zapovjednika njemačkih vojničkih snaga. No dok Rusija, uslijeđ političkih struja razrivena i raskidaua, postaje lak predmet engleskih mahinacija, stoji učvršćena Ukrajina sa svojim poštenim seljačkim pokoljenjem tim napadima odiučno našuprot. U svotne hetmanu Skoropadskome ona Ifita vrsnoga vodju, koji mudro i savjesno upravlla i vlada svojom zemljom. I krvavo djelo u Kijev'u nema nikakva posla sa pitanjima. poniklim u Ukrajini. To je poručena rabota suludih uboiica, dak rad središ-

njih vlasti n Ukraiini predstavija blagosloveno djelovanje, koje će za opšti inir biti od znalne vrijednosti. Poslije čctiri godine rata prljeti na krajnjem Istoku azijski rat. Japan sprema vojničku ekspediciju, a Engleska šaije u kreševo razbojničke ubojice. Ovaj medjusobni odnos izmedju ubijstva i politike stabilizirati, pošlo je ponosnoi britanskoj državi za rukom, ", l< rl

Poslije ubijstva maršala Eichhorna. Detalji ubijstva. Iine atentatora. Saučešće heitnana Skoropadskog. Berlin, 1. augusta. ,,V o s s 1 s c h e Z e i t u n g“ ovako opisuje ubljstvo u Kijevu: Ublca je radio s velikom drskošču. Jekatarinskaja ulica, — u kojoj se naiazi i palata, gdje je maršal Eichhorn stanovao, — na onom mjestu, gđje se dogsdjaj desio, na razmaku izmedju palate i kasine, uv'jek je pod njemačkom stražom, koja je postavljena u odstojanjima. Maršal je išao pješice u palatu, koja se nalazi na drugoj strani široke ulice. Uhvaćcni ubica je iz sjeverne Rusije i zove se D o n z e v. Poslije izvršenog ater.tata odmah je na lice mjesta otišao 'oetinan Skoropadsklj i ličuo se zauzeo oko teško rar njenog maršala. Kasnije je lietman posjetio njemačkog posknika M u m m a i izjavio svoje iskrcno saučešče povodom gnjusnog djcla. U manifestu hetmanovom iskaji.’jp. se gnjušanje Ukrajinaca i sažaljenje, što je nenaknadni veliki prijatelj zemlje poginuo od ruke neprijatelja Ukrajine. Istraga nije još okončana. Mjere obazrivosti su odmah pjeduzete. Iz nadjenog inaierijala dokaza postoji sumnja, da je i protiv hetmana S k orop a-d s k o g smjeran atentat. Opsadno stanje u cijeloi Ukrajinl. Berlin, 1. augnsta. U cijeloj UkrajiDi objarij<?no jo op. sadno stanje. Kako , B c r 1 in e r M orgenzeitung'* doznaje iz Kijeva, ođre. djene su za Kijev i Odesu naročite za. štitne mjere. Željeznički saobraćaj mugao bi već suti'a prijeći u vojničku upravu. „Istočno-evropska korospondenc:ja“ saop štava iz Kijeva, da so tamo ušlo u trag mnogobrojnim zavjerama, koj« su uprav. ijene ne samo protiv Nijanaca, nego "i prt. tiv lietmana i svih članova vlado. Ilotman Skoropadskij naredio je hapšcnja u masama. Do sad je već nekohlco hiljada osoba uhapšeno. Protiv hetmana Bkor »

pađskoga izrršeni su nedarno alentati. On je samo slučajem izhjegao opasnosti, u kojoj se natazio. Sporazumne sile već su ranlie znale za atentat. Berlin. 1. augusta. Wolffov ured javlja: Da su sporazumne sile znale za atentat na maršala pl. E i c h h o r n a, dokazuje „Matin" od 29. jula, koji je toga dana več javio, da je poslaniku pl. M u mm u i maršalu pl. E i c h h o r n u tajni savez ukrajinskih patriota ucijenio glave. Kako je poznato, za ubijstvo su ođgovorni socijalno - revolucijonarni velikoiuski elementi.

Problem opšteg mira. Bavarski niinistar predsjednik o ratu i miru. Miinchen, 1. augus’ta. U posianičkoj jc komori danas , jslijo podno uzco riječ ministar predsjednik pl. Dandl ito uz ponov’ijeno živahno odo. bravanjo dao ovu izjavu o političkom poiožaju: Sa puno povjercnja možcmo s<> nadati, da će snaga i jačina njc. mačlcog oružja moći neprijate. lja dovesti do spoznanjn, kako nas ni jeđna siia svijota ne jno. ž o s r u š i t i, i d a ć © n a j p o s 1 i j o, p r in u d j e n i p o b j e d a m a n j o m a č k i h’ trupa, naši neprijatelji doći do uvidjavnosti, da će so mo'rati odreći svoje manije zauni štenjem pa so s nayia na'ći na onom pu*tu sporazumijevanja, za koji smo miodavno iponovnoizjavilina. šu spremnost. Naša mirovna ponuda j© od protivnika odbijma sa porugom i podsmjehom i protumačena kao znak slr. bosti Ja odista nijeSam nikakav anelcsi. jonista, i posljednji sam, kofi bi za na» silni mir ma u kom pogledu riječ progovorio. A!i zabtijevali, da so mi već una. prijed, bezuslovno svega odričemo, nemajući nikakvih garancija protiv svjetskopolitičkih neprijateljskih osvajačkih p r oTitjeva, koji Evropu ugnjetavaju, bilo bi p o 1 i t i Ć k o samoubijstv o, Ako Wil» son sa svojim savezom naroda ima za cilj, da će so ovim tnedju svjotskim silama stvorili ravnoteža na osnovu ptincipa prava, razuma i pravičnosli, onđa bismo se irii s njimo mpgli i sporazumjo i. Mi no ćemo ništa drugo, nego usprstavu i osiguranjc ravnotežo si1 a, s 1 o bo du z a ek' onomski razvt. tak svake zemlje, slobođu za trgovinu i slobodu za saobraćaj na plvorenom moru. Ministar pr«’. sjctlnik završio je svoj govor ovalco: Aii d o k 1 e g o d n a š i neprijatelji n a z a p a d u i d u z a o t i m a n j e m n'j e m a’č-

PODLISTAK Adela Mllčinović: Nedjeljno popodne. (Svršetak). — A gdje smo se ini, kume, pobratili — okrpne se slikar njemu, pa ga pogleda nasmješljivo. A! ne inožeš ti Marka smestL Uvjeren je on da je u praru, pa sad đa sam ban dodje pred njega, ne bi ga stavio u nepriliku. — Sta će to biti, reci! — Plan, ]el?i — Kaki plan? — Znam ja već kaki! Eto, plan od našeg sela! — Pa šta bi njernu plaoi o<d našcg sela? — Zna on šta bi. A znam i ja. A1 prisjest će njemu praviti planove! Marko digne šaku, pljune, pa se vratl opet drugiina. — Pa šta če to vama, gospodine? — upitat će čiča Mijo, ko malo miroljubivo slikara. — Dopada mi se, pa hoču da imatm. — A vama se baš naše selo dopatla? ... E. pa nije rdjavo naše seio. Sar mo da nije bajir... — To je baš i lijepo na slici. Viđite, tako će se inoći cijclo selo naslikati — prihvati učitelj. — Ma, gcspodine, razuinim ja. šta vi kažetc. A oće 1‘ on za oto dobit šta? — A šta bi dobio, ča Mijo? , — A šta ja znam. Novaca, šta li. — E, dobije se za oto i novaca. A1 ovo ću ja objesit u moju sobu. — A tako što. Onda će to ostati

vama? — A recite vi nieni, gospodinc, jel istina, da ima vaka figurica ođ Anke Musića? — Nema od Anke, van od Save. — E znani. da ima od Save. A1 kažu da ima i od Marka Zolića i od Anke ima, da je več po sela gotovo. — Nema, ne, ča Mijo. Samo od Savc. — Ma tako vi ineni kažite. Pa šta li je on to baš Savu? Zar mu se Savo najbolje dopo, šta li. .. — Pa zar nije zgođan?— nasmija se učitclj. — Ma onako kljakavi i truljavi... Ta zar nije? Baš je svakakt... Sunce se stalo spuštati, pa uprlo baš koso. Ne može se više slikati, pa će i cni malo do koia, da gledju. I ljudi se već napripovijedali o svcmu i svačemu. I što je bilo 1 što če bltl i što nigda ne može da bude. Knez poslagao papire, pa sve još nešto pregledavajući bliži se koiu, a Marko za njim. - — Eto, gospodine, knjige — knez će, izabrav nekoliko pisama. a Marko, ko zmaj: — Kakove su to knjige! — ?! — Vidtt ćemo mi već. kakove vi to knjigc dobivaite — zagrozi se Šakom, mrk, kao usud. — Bome, Ivša, eto žandara po te — nasmija se kncz inlađom moinku, koji baš litjede, da se uhvatl u kolo. — A šta je? — zastane IvŠa, pa podje uz kncza s pram crkve. — Eto, gle, šta jc. Dvaput te zvali, a ti ne došo. Sad će oni po te. — Nisam ni zno. — Pa to je. Danas došle obadvi pozivnice. Da budu prvo poslali.

— A, od volje im — slcgne Ivša rameni. — Je 1‘ to rad babe Klare? — Oioa. Mijo baš inora sve znari. — Vald' je. — He, he, he, baš si bio nnklar. Otreso babinu krušku, pa prodo mošt, a ti babo zijeraj — nasmija se baš od srca čiča Mijo. — E, lvša. sprcml se — porugljivo če knez, a Marko ga preklde pakosno: — Ne će satn. — A da ko će s njim? Oš li ti? — Znam ja već ko će. — I — i, pa ti, Marko, baš sve znašl — pribilži se čiča Mijo ne bi li još više doznao. — A jei. Marko, kud si ti ono noćas žurio? — zašapće Savo. — Kud sam? Vidit ćeš. — Vidio sam te. kađ si se jutros vračao odnekale — opet če Savo tajmstveno. — Aiaj, ljudi. a! če bit komendiie! — skoči Marko, tarući zadovoljno ruke, kao đa se sad ima nešto izvanredna dogoditl. Ljudi ponstajali i skupili se oko njega, da čuju, šta li to Marko zna, a oni ue znaju. A Marku sve srce raste od radosti. kako će on da odma sve kaže. Samo se grozi šakotn i viče: Pokazat ću ja njeinu, kako se vadi p!an od našeg sela! Šta 1! je to Marku, misle ljudi, a ne znaju, kako bi iz njega izvukli. Al, da Mijo, kad on sad ne bi saznao, šta to Marko ima -- ta b[ si jezik pregrizo. Privuče se do njeg^ pa če radoznalo: — A šta češ? — Šta ču?! Javio sam — otsjeće Marko, kanda sJ tiožem, pa pogleda okolo.

— A kcga si javio? — nasmija se knez. — Kogaj?l Meštra i onog drugog. — Jesil ti to noćas? — gurne ga Savo laktom. Marko potvrdi glavom, pa nastavi važno: Dat ću ja već njima! Kad smo mi blli u Bosnoj za „kupacije" naidemo rni na otakoga. Naš stražmeštar sa<mo „auf“, a rnl: puf! Ni danlo nije više. Mijo : A zašto ste ga? Marko: Vadip plam, eto. ko i taj pa slo u drugo carstvo. Savo: Pa što to treba drugom caru? Marko: Zna on, šta nnt treba. Eto, bit če rata. A otuonda sve po piami zna s koje mu je strane lagljc naivalit. Mijo: A meštar kaže, da će to bit njemu, da će vjesit u sobi. Marlco: Nije nieštar lud, da bl tebi išo kazivat. Šta će mu baš našc selo?! lma ljepših figurica, što majstori po selu nosaje, pa mogo bi si onaku kupit... A de ti meni reci, zašt' bi on baš cilo selo? ... Marko potrča do panja na kom je prije sjeđio učitelj sa svojim gostom, a i drugl podjoše za njim. — E, gle, odavle se baŠ najbolje viđi, cili pian. Ivša se postavio iza njega, pa i on glcda: E, ljudi, iina Marko pravo. Pa inogo jc oii iz koje druge strane uzel, a ne baš vudikar. Marko gleda slavodobitno: A?i A zašto on to pravi na platnu?! Jestc vidili! Sve su figurlce od papira — aon na nlatnu. A?! Poznam ja to. tako je i bnaj. Papir hi so pođcro, a ovo nemore. Knez: Čuješ, Marko, kažu da Je i tebe metio na platno.

kog zomljižta, dokl* god naŠu ekonomsku samostalnost aništa> vajn, a našu slobodu razaraju; dokl« god oni njemafku držaru ho« t» da unište, — sve dotle se mi poslije to« likih borbi, kojima je svima cilj, da nepri. jatslja dovedu do spr>znanja, kako će ko. načno morati prislati na sporazumijcra. nje sa nama, ne možemo porući »a hojišta. Jedno pitanjo u engleskom đonjem doniu. London. 1. augusta. U engleskom donjem domu uputio Je poslanik Smith vladi pitanje, da li je prlje kratkog vremena primila od neprijateljske stran« ponudu za stupanje u mirovne pregovore. B a 1 f o u r je izjavio. da ni jedna od neprijateijskih država nije takvu ponudu stavila. Novo pismo lorda Lansdowne-a. Rotterdam, I. augusta. Povodom nastupanja pete godine rata lord Lonsdovvne je uputio jedro pismo svojim pri]atei!ima. u kome veli, da mu je poznato. da je u neprijateijskim zeinljsma jaka čežnja za mirom, i rado bi se htieli saznati uslovf, pod kojim bi mirovn! pregovori bill mogući. Ima tačaka, koje se obostrano smatraju kao pogodneza otpočinjanje preg o v o r a.

Borbe na zapađu. Bombardovanie Dunkirchena sa vazduha i kopna. Kb. Paris, 1. augusta. ,,Matin“ javlfa iz Dunkir< chena: Noću 26. juia preletiefe su njetnačke Ietllico Dunkirchen i bacile na grad vazdušne torpedenajtežeg kalibra. Prouz« ročena je velika stvarna šteta. 26 juia početo ie bombardovanje dalekosežnlm toP o m. Taliiansko tiadoknadjivanje franeuskih gubitaka. Amsterdam, 1. augusta. Q i o 1 i 11 i j e v list. .,S t a m p a“, javlja: Ovih dana će otići u Franeusku novo talijansko pojačanje. Očekuje sc, da će tim talijanskim pojačanjem biti nadoknadjeni (?) gubici. koje su Francuzi u posljednje vrijeme pretrpili. Dosadašnja manjina francuskih socijaiista u vedni. Dubok rascjep izmedju francuskih I engleskih socfjalista. — Zahtjev za revizljom sporazumnib ratnih ciljeva, Žer.eva, 1. augusla. Dnnašnja manjina francuskih sooija. Jista dobila jc većinu pribvaton! rc. zolucijo sa ovih 6 lačaka na zemaIjsk.oj op. štoj socijalističkoj konferenciji: 1. Ođ..

Marko: I je. Sve će on nas metit. Već Irra po sela. I tebe je. A onda će to svc Dpo zavit, pa poslat drugom caru. Savo: A jel, Marko, rnord je to onaj istl? Marko ga prtzrivo pogleda: Ti s* luda! Odi bi bio, kad smo ga ubili. Savo: A jel’ Marko, oće I‘ i ovog ubit? Marko: E, bome, ne fali tnu. I! štukauz il zrno. Stmce zaprdo. Lijepa je iadovina. Kolo se mailo razredilo. Odoše cure, da se presvuku. Samo neke kojima nije žao svečanoga ruha, pa žene, koje tek dodjoše, još uvijek igraju. Stlpa gajdaš objesio svoju kozu o šljivu, pa se i on uvatio u kolo, nck i on trtaio poigra. Naduvat ću se još do potlam ponoći. Iz duše ne igra se tako lipo uz Tominu tamburu, ko uz đddu, aJ nek se dite malo učl svirat. Ne more Tif Stiva uvik. Pa tko bi onda s kad Stipe ne bi bi!o! Mornci se malo uzobistili — sad ćc oni svakojako: Ajd, sad ćemo po brčanski, pa po odvorački. Sviraj, Torno! Ej. Tomašu! — A1 lpak najvote po zdenčanski, to js ko najljepše. Starije žene odoše, da namire govcda i bravcc, pa će se onda opet vTatiti, da još kojl čas posjeđe uz miadjariju. Onđa će u krevet. E, starost, starost. Nije to ko nekad, dok si bio inlad. Sađ mo-raš u krevet tako reći s kokoškama. A miadež če do zore. Pa nek im je. Samo jednom si mlad... Ozdola iz šljivika dovukla se žena Tome Kuzmanovlća. pa sve nekom domahuje: ko, ne će }oj se bliže. Onda se došulja iza učiteljevih ledji, pa zovne tiho: gospodine. — I opet mahne rukom.