Београдске новине

jEqqs*Bsqi nqvine

Primanj« oiiguravanja ralnim zajmom tra|e dalje.

a augusta 1918.

_ ^ MMm K kod austrljtkog vojnog fonda za udovfce I *lro«ad, Iw6l osiguranje ugarskim ratnlm zajmom kod Magyar Oraifos Bizto« s:t© intezei R.-T. pod nadzorom kr. ugarske ratne zkrbi homrMskog mlnisiarsiva, ima naipradnosnije usiove i najjeviinlje prcrmije: kod odjeijenja za oslguravanje, c. kr. vojnl fond za udovke i slroiad ^erslcherungs-Abiellung des Mi!iiar-Wltwen- und Walsenfoad't. Bat'.flrjid — Tarazllfi 1203

Iressaiie kalemova. U rasadniku: skmji. yanje loaei zaiamanje zaperaka; pelo pra. ženj«; treće prakanje trclih i ze'onih ka» lemova protivu peronospore; \reće pretrepauje zrclih kalemova od. žila i popušta. toj« veze, ako hije istrunula; pred čišćo. Zije iastar se skrnji a posl« fcišćcnja ostav. Jja nozagrnut, najpro jedna strana, pa on. 'da aasvim. U pSelinjaku. Ubijanjo (rutove. iVađjenje meda iz slabih košnica, koje n« mogu prezimiti; pćele preteiivati iz njili I združivati 8 jakim košnicama. Doda. yanje okvira, gde ima izobilno pašo jA pčele. Na duvaništu. Zakiđanje zapera. Ka i otkidanje semenih čaurica. Pri kra. ju megeca podbiranje lošija lista; no Čc. Sto i berba nastaje. U šumi. Negovanjo biljaka u rasad. niku. Zalivanje, prašenje i plcvljonje. Bra. nje semena od breza. Tamanjenje ši<jlo. wna. Puštanje syinja u žiropadju« Život radnikau srednjem vijeku. Držimo, da će zanimati svakoga, osobito pako radnika i zanatliju, ako prikažemo u kratkim crtama. kakove su životne prilike vladale za radnika Jcod sjevcrnih naroda u srednjem vijeku. Posljednih godina XV. stoljeća u Saskoj zasluživao je nadničar tjedno toliko, koliko su vrijedile četiri ovce. jTežak, odnosno zemljoradnik i kosač, ’dobivao je o podne i uveče po 4 jela, dok je na nedjelje i blagdane dobivao za ru’čak po pet jela, jer je u ono vrijeme kod Sasa bio običaj, da se u neđjelju i na blagdane uveče posti. U istoriji se navodi kao dokaz osobite štednje to. što su u ono vrijeme u Bavarskoj gospodari zapovijedali, da se zcmljoradniku imade dati za večeru dva puta za jelo meso, a osim juhe još po jeđno jelo. U Austriji zaradjivao je u ono vrijeme zidar na tjedan po deset funti govedine (1 funta je težila mnogo više od današnjega kilograma); a u Češkoj po tri ovce i par obuće, ili dva mjerova ■žita. Kod te plate nije uračunana hrana, jer je svaki radnik istu kod gospodara dobivao. Za radnika u Engleskoj bili su osobito sretni dani u vrijeme, dok je tamo vladao katolizam; jer je bila uvedena oštra odredba za neuredne Ijude, kojom je naredjeno, đa neuredan čovjek ima živjeti samo o kruhu 1 pivi. Engleski državni spisi onoga doba navadjaju, da je volovsko, teieće, svinjsko i ovčje meso bila obična drievna hrana „nižih slojeva". Još je zanimljivija' činjenica, da su u srednjemu vijeku u Nurnbergu obični gradjani, koji su većinom bili zanatlije, stanovali u tako ugodnim i iijepo uredjenim stanovima. da su se škotski krajevi cijenili sretnimav kad bi i njihovi dvorovi bili tako uredjeni. Aii se u to doba zanatlije nisu gledali kao takmaci, nije bilo kod njih konkurencije; jer je zanatlija (obrtnik, meštar, majstor) ujedno bio i sarn radnik, a ne preduzetnik. On je đoduše imao veća prava, ali prema tome i istroge dužnosti. Njegov mu zanat nije bio krava muzara, da njime uz pomoć radnika postigne ugodan život, a sam da ne radi ništa. Svaki je posao bio podredjen idealnoj zaidaći, ćudorednoj svrsi čovjeka; a i radno je vrijeme bilo odredjeno, tako da uslijed prekomjeriioga rada nije mogao stradati život i zdravlje radništva. Radno vrijeme u srednjem vijeku bilo jc samo u danima. osim nedjelje i praznika; te su prema cehovskim (esnafskim) zakonima bili kažnjeni svi oni, koji su zapovijedali ili pak sami radili u nedjelju ili praznik, u subotu iza večernjega pozdravljenja ili u predvečerje praznika, jer je tada po crkvenim zakonima bio post. U Njemačkoj je za radno vrijeme postojao zakon, te se po rudarskom pravu smatrao osaimsatoi rad normalnim, dok se u subotu radilo samo čeiiri sata na dan, a u nedjelju i na praznik nije se u opšte smjelo da radi. U kasnije su se doba srednjega vijeka prilike radnika uredile tako, da je svaki radnik mogao steći neki dio zemliišta, pak se je prema tome suzio Ćjelokrug za potporu siromaka. Zato je 1 briga cehova (esnafa) i drugih radničkih i zanatlijskih udruga bila usredotočena lih na tome, da podupru udove i siročad, dok je radniku tek u bolesti davana ljckarska pomoć. Već i sama zarada nije tada dozvoljavala zanatliji ili radniku da stiče bogatstvo, ali nije nitko niti osjećao siromaštva. 'Općenito dobar, umjereni opstanak bilo je glavno obilježje pučkoga stsleža: seljaka I gradjana u drugoj polovici srednjega vijeka. Drugi jedan istoričar piše, da je u Klosterneuburgn u dobi od godine 1485.—1509., kada je funt govedjine stajao dva đinara, bila nadničarima odredjena dnevna plata ljeti dvadeset, a u zimsko doba šesnaest dinara (prelna tome je radnik zaradjiviao dnevno osam do deset funti mesa); dok je opet

u Saskoj zidarski i tesarski radnik zaradjivao dnevno dva groša i četiri feniga, a to je onda činilo više od trećine vrijednosti jedne injere žita, koja se ouda prodavala za šest groša i četiri feniga. Kakvu su pak hranu dobivali radnici, neka nain govori naredba, što jn je izdao saski zemaljski ured, lcađa je htio da prepriječi prevelike zahtjeve radnika, Tom je naredbom odredjeno, da se radniku imade dnevno davati jednostavni ručak od tri do četiri jela. I u ČeŠkoj bilo je slično. Tamo je prosti narod rijetko kada imao manje od četiri jela, a u ljetno je doba osim toga dobio za ručak nekoliko jaja pečenih sa maslom i sira, a povrh toga uzimali su uz objed još po podne za južinu i za večeru sira. kruha i mlijeka. U srednjemu je vijeku i radnik mnogo laglje obavljao svoj posao, nego li ga obavlja danas, premda se je radno vrijeme mijenjalo u razdoblju od 12 do 16 sati dnevno; jer se radnik nije sa poslom previše žurio, a i posao mu je bio promjenljiv. Morao je naime da obavlja svaki posao u kući, koji ga je zapao. Da se u radnom vremenu radnik nije odviše umarao. dokazom je i ta činjenica, što u istoriji onoga doba nema primjera, da su radnici u svojim pokretima protiv majstora (tih je takodje bilo) — zahtjevali, da im se skrati radno vrijeme. I u XIV. i XV. stoljeću borili su se radnici da budu što slobodniji od posla, ali se ta borba očitovala tako, da se umnožaju praznici, a ne da se skrati radno vrijente. Poznato je, da je sve do prošlog stoljeća broj katoličkili praznika iznosio 150, od ovih 90 strogih, to jest takovih, kad uopšte nije biio đopušteno raditi. Ali ni ti praznici nisu zadovoljavali radnike, oni su tražili još više slobodnoga vremena, da urede svoje zajedničke stvari, da se vježbaju u oružju i kupaju, jer se na ovo u srednjetn vijeku osobito ,pazi!o. Za-to su si i radnici još uz crkvene praznike prisvojili i jedan svjetski praznik, kojega su opčenito zvali „Blaumonntag". Borba je medju tadanjim radnicima za taj „Biaumonntag" bila upravo kolosalna. Tako su radnici polučili, da su prosječno ra-dili tjedno samo četiri dana i za to vrijeme zaradjivali su toliko, da su mogli svih sedam dana ugodno živjeti. x P a b i r c i ŽENE I PANTALONE. Ima ijuđi, koji vole da se bave proučavamjem mode. Oni najozbiljnije uveravaju, da ni ova sadašnja ženska ratna moda nije ništai novo, kao god što nije bilo ništa novo ni -pokušaj prije nekih godina, da žene nose pantalone. Alles schon da gevvesen! — ne kaže zabaidava Ben Akiba. Naročito su žene od vajkada pokaziv-ale težnju, da se u nošnji izjednače s muškima i da mjesto suknje nose makar nešto slično pantalonama, kao mnogo praktičniju haljinu. Ali su uvijek te svoje želje morale napuštati ili zbog otpora i ironiziranja od strana muškaraca ili zbog toga, što im ta nošnja nije lijepo sta-jala. Može biti da bi čoveku lakše bilo nositi žensko odijelo nego ženi muško. Nekada je u ostalom, tako i bilo. Od XII. do XIV. stoleća i ljudi i žene nosili su široku haijinu. Ratnici su oklope nosili sarno u ratu. Tada je vladala tolika sličnost u odijelu oba pola, da se nisu mogli razlikova-ti jedan od drugog. Bili su onda jedni krojači i za muško i za žensko odijelo. U drugoj polovini XIV. stoljeća moda se promijenila i dugačke i široke haljine zamijenjene su kratkim i uskim. U Parisu su žene, u početku XV. stoljeća, nosile pantalone obično od platna, koje su vrlo mnogo ličile na dana-šnje uaše pantalone. Ta se haljetka vezivala iznad kukova i zvala se ,,braies“. Ima jedna priča iz onoga doba, u kojoj se opisuje borba izmedju muža i žene o pravu svojine takve jedne h-aljetke i ova je, nakon ljute i opasne borbe, ostala mužu. Vremenom su pantalone postale čisto muška nošnjau Tada je postala riječ, da u kući, u kojoj žena žari I pali, ona i pantalone nosi. Nad tim pantalonama žcne su nosile otvorenu haJjinu i to je porijeklo ,,}upe-culott-e“ od prije nekih godina. * Sto godina iza toga otpočeie su žene oblačiti haijine sa dugačkim dijelovima u pozadini, koji su se za njom vukli t. j. sa dugačkim — (da se čisto naški izrazimo) ,,šlepovima“. Pisci iz onoga VTemena bilježe, da su ti šlepovi bili dugački ,po šest koraka. Kad bi išle na bal zakačivale bi šlepove natrag željeznom alkom i to im je, naravno, vrlo mnogo smetalo. Te tako dugačke haljine, sa tak'o mnogo materije u donjem dijelu, blle su vrlo mnogo isječene na grudima i na> ledjima. Zbog toga su popovi grmjeli sa propovjedaonlca protiv tako provokativne mode i preklinjali žene da na-

puste nošnju, „koja je tako opasna za spasenje i vaših i na-ših duša“. U jednoj takvoj propovijedi nalazi se i ovako mjesto: „Ako kažeš da to ne činiš u rdjavoj namjeri, ja ću ti odgovoriti da je djelo tvoje rdjavo. Ako nisi vinarski trgovac, zašto ističeš firmu na kućnim vratima?“ U prvoj polonivi XVI. stoljeća Ijudi ! žene utrkivali su se u luksuzu i odijelu. Jelisaveta, ćerka francuskoga kralja Henrika II. i Katarine MediČijeve, nikada nije jednu haijinu obukla dva put. Na dan svoga vjenčanja za španjolskog kralja Filipa II. imala je haljinu sa šlepom, čija je dužina bila 20 airšina i koji su joj nosile tri princeze, na čijim su haljinama šlepovi bili dugački osam metara, koje su nosili po dva miada plemića. Za vladaviiic kralja Luja XV. otpočele su široke haljine, po-znate u nas pod imenom „kriolini". Te su se haljine zvale ,,panier“ i jedne su imale pet, a druge skuplje osam obručeva. Ti obruči prestali su se nositi tek u francuskoj revoluciji. Za vrijeme Luju XVI. kraljica je imala krojačicu, koja je stanovala u ulici Sv. Onorija i zvala se Berten. Ona je cijeloj Evropi propisivala modne zakone. Jedan put mjesečno slata je iz Parisa u London tako zvana p o u p č e de la rue Saint Honore (lutka iz ulice Sv. Onorija), na kojoj je bila pariska haljina. Iz Lonđona je ta lutka poslije prenašana u sve prijestonice, pa je stizala čak i do Carigrada. Taj je običaj, u ostalom vlaidao još u doba Luja XI'V., i za vrijeme rata izmedju Engleske i Francuske ministri obiju zemalja bijaliu sklo-pili naročiti ugovor, po kome je ova lutka imala slobodan prolaz. Kao što se vidi, fr-ancuska je moda vladala nad cijelim civilizovanim svijetom, sam-o što je ona-, dok je stizala it druge zemlje kao nova, u Francuskoj već bila stara-. U početku francuske revolucije ženske haljine već nisu bile mnogo široke. Na njihpy f o mjesto došle su haIjine, koje su. jako ispoljavale kukove. Te su haljinfc 'imaTe pozadi jastuče, koje je malo -podizalo haljinu i koje se najprije zvalo m-atelos posterieur. Ta se moda, pod imenom turnira vratila tek poslije više desetina godina. Godine 1788. Francuskinje, podražavajući Engleskinjama počele su ss odijevati pogotovu kao i ljuđi i tada udjoše u modu redengoti i žileti, za giavu šeširi od đabrovine, pa ča-lc i štapovi za nošenje i poštapanje. Neko vrijeme se F-ariš odijevao po tudjoj modi i ženć jio'Češe nositi pantalone, koje su u EnglčsKoj na-jprije nosile djevojke, kad su rađile gimnastiku. Samo što se ta moda tada ne održa. Moda je toliki tiramin, da se njoj - poslušno klanjaju sve ovozemaljske vlasti. Tako n. pr. žene su za vrijeme Luj-a XIV. nosile vrlo visoke frizure i kralj apsolutista, kcji nije volio tako češljanje, šta sve nije radio, da tu modu suzbije, ali mu je sva borba i muka bila uzaman. Jedna njegova naredba bi poslušatia-, aii samo za kratko vrijeme, jer se visoke frizure vrlo brzo opet pojaviše. I tek kad se žena engleskog poslanika jednog dana pojavi na dvoru sa vrlo visokom frizurom, kralj neimade kud, nego zažmuri. i sve dvorske dame počeše se odmah češljati kao i ona. M. MIRISI CVEĆA I GLAS. Mnogi ne znaju, da svi mirisi cveća: ruže, narcisa-, gjurgjevka, ljubičice i đr. vrlo štctno utiču na glas. Neki čuvemi lekar naveo je mnogo primera o takvom štetnom uticaju mirisa po glas. Izmedju ostaiih primera navodi taj Iekar, kako je neka umetnica, koja je inra-la vrlo lep. zvonak i jak gias, na pola časa pošto se posula mirisom od ljubičice, kreštala kao svraka. Hristina Nilasi priča o jednorn tenoristi, da je tek s velikom'mukom mogao pevati u sobi. koja beše naimirisana- mirisom od ruže. Posle svršenog pevamja osetio je tako jake grčeve u grlu, da su mu morali lekari priteći u pomoć. V-rlo je opasan po glas miris od belog jorgovana. Ćak i sam-o disanje u prostoru ispunjenom mirisom postaje teško. U prostoru, gde je miris prilično jak, oseća se odmah, posle kratkog bavljenja, laka promuklost. Lako nadražljivi, nervozni ljudi, mnogo više pate od mirisa cveća, nego ljudi jačih živacau Pevač For, koji je priiično pisao o higijeni pesme, stavlja mlris od Ijubičice u prvi red najvećih neprijatelja pesme. M. —

Razne vijesti. Šta sve spađa u registar zločina. Ovih dana imao je sud u Boulognc. gur-Mer na svom stolu Čudirovatu tužbu, a još čudnovatije dok&ze. Neka mlada djc« vojka iz mjesta posl&la je jednom kines. kom radniku dopisuu karfcu sa slikorn („anziskartu" — kako mi to lijepo kr. Btkno —) cvijeta. Pod ovim je u ec. gleskon jeziku bilo napisano: „Najljepše poljupco od mojo majo sostrice i meiu\“

Jest, ali ovi poljupci na hartiji gmatraju so u Boulogne kao vcliki grijeh, i to usljed ncke naredbe vojnih vlasli, u kojoj se kaže da se „zabranjuju prema ui'odjenim radnicima, kineskim, anamitskim, egipat. skim, tuniskim, madagaskim itd. svj povjerljivi odnosi, i uopšte sva djela i rijc. či, koje bi mogie nanijeti. štet« njihovoj disciplini i subordinaciji." Na osnovu oyo narcdbo povučena je mlada đjevojka bez ikalvVih' skrupula pred sud. Oca je Kineza upoznala fcao prodavačica u nekoj radnji, te, fcao što jo i sama rekla, nije ništa ružno mislila, kad je „iskazala Učtivost jednoj đobroj mušteriji, saveznikU francuske." Građjanski sud nije imao isto mišljenjo, kao vojne vlasti, nego je djevojku oslo. bodio bez ustezanja i troškova. Novine su đonijelo dugu presUdu, u kojoj sud izjav. Ijujo, da disciplina no mozo limc biti oštcćena, kad jedna mlada Francuškinja izjav. ljujo učtivosti jednom Kinezu. Sta višo, ovo može učiniti, da Francuska postan« za njega simpatičnija, a njegovo bavije. nje u zeriilji prijafcnije. Sprijatc-ljene Ki'. neza no trc-ba smatrati kao robove starog vijeka, ili sluge niib klase, s kojima se ne smije lijepa rijcč progovoriti. Ovo bi zna. Čilo potpuno nepozn&vanjo slarnib tradi. cija francuske revolucije i Uloge francusko kulture... ! Prema ovome optužcna riijo zaslnžila ni najmanji moralni prefcor, a fcamo.li, da bnđe osudjena zbog svog postupka.

S a 1 a. Krivo ga shvatio. S u d a c (osudjeniku): Proti ovoj osudi možete uložiti priziv, a ako hoćete, možete priziv otkloniti. Osudjenik: Ja otklanjam osudu. x

Dopisuica uredništva. Mi!.. studenta, Kragujevac. — Ako imate uistinu šta dobroga, pošaljite u običnom zamotku poštom, razumije se, frankira-no. Sve ostalo javićemo Vani, kad vidimo kakovi su Vam radovi.

Posljednje brzojnviie vijesti. IZVJEŠTA.I NJEMAĆKOG VOJNOG VODJSTVA. Kb. Berlin, 1. augusta. Zapadno bojište: Vojna skuplna bavarsk'og prijestolonasljeđnika Rupprechta: i Izmedju Yperna i Ballleula n zoru prolazne žestoke vatrene borbe. Topnička djelatnost, koja je tečajem dana bila umjerena, oživjela je uveče u vezi sa izvidjačkim borba-ma na mnogo mjesta fronta, Vojna skupina njemačk'og prijestolonasljednika: Istočno od Fere-en-Tardei n o i s a prešli su Francuzi poslije podne ponovo na žestoke djelimične napade. Protivnapadom smo n eprijatelja odba-ciliu njegove izlazne položaje. Na ostalim borbenim frontama topnička vatra naročite žestine. Manje predpoložajne borbe. Sjeveroistočno od Perthesa pokušao je neprijatelj 'poslije jake pripreme, da opet zauzme 30. jula oteto mu uporište. S u z b i j e n j e uz gubitke po njega. Uspješni sopstveni napadi jugozapadno od ,,F i c h t e 1 b e r g a“ i A r g onna. Vojna skupina Albrechta wfirttemberškog: Pješadijske borbe na rijeci Mosel i parroiskoj šumi. Pri tom smo zarobili izvjestan broj neprijateljskih vojnika. Protivnik je juče na frontu Izgubio u vazdušnoj borbi i gadjamjem sa kopna 25 letilica. Dalje je jedna engleska letačka eskadra od šestvelikih borbenih Ietilica, koja senalazilau napadačkom lijetu protiv Saarbrfickena, od naših frontnih 1 domaćih borbenih letača uništena jošprijenego što je mogla da izbaci svoje bombe. Od druge engleske letačke eskadre, koja je siijediia onu prvu, ta-kodje smo oborili jednu veliku englesku borbenu letilicu. Prvi za-povjednik giavnog stana pl. Ludendorff. IZV.IEŠTAJ BUGARSKOG GLAVNOG STOŽERA. Bba. Sofij-a, 81. jula. Maćedonsko boiište: Jugoeapadno od Sfcumbinih rf«. 16! tastjeniše tiaSa prcšačka odje'.enja mno» gobrojno ncpnjateljsko straže. Izmedju chridskog i prespanskog jezera ra. stjerali smo Vatrom francuska napadna odjelenja. U zavijut.ku 'Crno Reko i kod Dobropolja biia jo obostraua paljbc. na djelatnost od vi-emona na vrijcme ži» vahna. Južno ^d Gjevgjelije prc. driješe naše jurišne Čete u nc. t>rijateljs fce rovove, c«l kuda su soboim ponijeli mnogobrojni ratnl materijal. Isločno od Vardara rastjerana j»

jodna Ineprijateljsfca jurišna ćeta, Fpja jo poslijo predhodeć« topničk© paljb© poku. šala đa s« približi našim linijama. Kod Dojrana fcratki heprijateljski napadl. U. predjelu naših položaja zapadno od Se. rosarastjoralojo naše topništvo mn^r gobrojna grČka izviđjačka odjelenja. j, KRVAVE BROJKE. Rezultati četirigodišnjeg rata. Kb. Berlin. 1. augusta. . Prema vijesti VVolffovog ure' d &, iznosili su gubici sporazuinnih silst prema opreznoj procjeni već u augustu 1917. preko 18 milijuna lju* di. Krvavi gubici posijednje. godine, koja je medjutim protekia, a koja je sporazumni savez sta-jala neizmjerno velikih žrtava, po-visio je taj broj na 25 milijuna. Rusija je svoju pomoć za osvajačke planove zapadnih sila prema izjavi petrogradskog pučkog ko mesara Kusmina od 15. jula 1918., platila sa 5 i p o m i 1 i j u n a m r t v i h, 6 m i 1 i j u n a r a n j e n i h i 3 m i 1 i j una zarobljenih. Francuzi su i Englezi u samoj flandrijskoj krvavoj mo' čvari izgubili daleko preko pola mi« lijuna ljudi. a ti prva tri mjeseca njemačke ofenzive od ove godine iz» gubili su oni d a l j i j e d a n m i 1 i j u Ijudi. Ako se uračunaju teški francuski gubici na Chemin des Damesu u oktobru 1917., a k tomu i sadašnja njihova protivofenziva. koja ih staje nečuvenih žrtava, onda slijedi, da su Francuzi do danas izgubili prek o 5 m i 1 i j u n a, a E n g 1 e z i p r ek o 2,800.000 Ijudi na mrtvima, ranjenima i zarobljenima. Nij-i riianje hi Italija u čctvrtoj rainoj godi. ni stradala. Kad jo ona već na 2. augu. sta 1917. imala 1,600.000 ljudi gubitaka, onđa je ona poslije 11. kao i poslije taii. janskog feloma h 12. sočanskoj bitci iz» gubila novih poia milijuna 1-judi, a sa pla. ninskim borbama kao i na borbama na frontu Piare u 1918. godini, ti su gu» bici poskočili za daljih 800.000 ljudi. 1 Najteže je pogodio rat narodnu sna» gu malenih pomoćnih država saveza. Srbija jo platila svoj« učestvo. vanje uratu gubitkom skoro sve. kolikogodraslogmuškog stanov. ništva. Rumunjska je izgubila p o. lovinu svojo vojskc. Kad uračunamo još Belgijance, 'Crnogorce I A m e r i» kance, onda se penje zbir gubilaka tporazumnih sila na cifru, koja je ravna u« kupnombrojustanovriištvaš’pc. njolsko iPortugalske, t. j. na25 milijunaljudi. - ‘ i 1

Zvanične objave OBJAVA. Razrez poreza poreskih obveznika va, rioši Beograda za 1918. godinu vršiće po i-eske komisije u zgradi u Kralja Al-ksaru dra ulici br. 13, a prema riiže navcdeupm rasporedu ulica: *1. komisija: ^ 5. augusta: Beogradska ođ br. T1 đo 44; 6. augus’ta: Beogradska od br. 45 đ( kraja; Kočina od br. 1—33; 7. augusta: Kočina od 34 do kra'jaj Vrtljarska od T—26; < 8. augusta: Vrtljarska od 26 do krajaj 1 9. augusta: Avakumova od br. .1 do 35; 10. augusta: Avakumova od br, 3? do kraja i Stiška od br. 1—25; II. fcomisija: 8. augusta: Gračanička, Jugbogdano va, Kraljevića Marka; 9. augus’ta: Ćubrina, Brankovav '' 10. augusta: Javorska, Prizrenška,' Bogop cljenska, Pajsijeva, Ivanbegova. III. komisi ja: 5. augusta: Bitoijska od br. T—29; 6. augusta: Bitoljska od br. 29—60; 7. augusta: Bitoljska od br. 60 do kra. ja, Pivarska od br. 1—16; 8. augusfa: Pivarska od br, 16 d<t kraja; j 9. augusta: Vidinska ođ br. 1—3T; 10. augusta: Viđinska od br. 31’—58' a il IV. komisi ja: i \ 6. .augusta: Poijska, Nova, Sospodan ski put, Podgorička, Starino Novaka, Slo. bpda; 6. augusfa: Ivina, Kriva, Stražrija, Po» štarska, Pocerska, Sredačka; ; 7. augusta: Dubljanska od Fr. T—52 r j 8. augusta: Dubljanska od broja 52 do 125; i 9. augusta: Dubljanska hd br. 12a do fcraja i Dragačevska; i 10. augusta: Mačvanska eijela. 1 Poreski so obveznici ovim putem vještsivaju, da pri ocjeni njihove poreze mogu prisustvovati kao i davati komisi« ji nu’žna obaviještonja i druge podatke radi Utvrdjivanja čistog prinosa. Izostimak poreskog obveznika ne &. hifcako uplivisati na tok rada, već ćo se Ocjena čisfog t prinosa izvršiti pr«na po« dacima, kojj se več imaju. Sa soboin treba ponijeti poresku knjri žicu za 1916. i 1917. godinu. Radni satovi se utvrdjuju od 7 i po prije do 12 i po sati poslije podne. C. i k. okružn« Bapovjođništvo, Beograd«