Битеф

početka proba, sve su uloge pripremali svi dok reditelj nije odiučio. Sa Kuhmjom nastupa nova etapa; glumci napuštaju svoj posao za hieb i mogu da se potpuno posvete svom pozivu glumca. To je i čas značajnog susreta, pronalaženja mesta 'Cirkusa na Montmartu’ koje i" e redltefiu^'*s u'očavSij e S s B repertoarom! ’Sa P n letnje noći’ se gasi juna 1968. u času kad nam oduzimaju mesto. Da bi nam omogućio da sačekamo novu sezonu Generalni savet iz Du-a nam pozajmljuje Krecane u Ark-e-Senanu. Ovo mesto koje je ledaux idealno zamislio za život u kolektivu daje nam istovremenu priliku da_ procenimo sami sebe hin S je’ f V ’SnTletnle V noći ,P T1 k prinku e da'opet radimo bez određenog ’cilja sem pmdubljivanja zanata.To će_ nam biti prvo duže îskusko pozorište, odmeravajući istovremeno snage u oblasti maske i komedije ’del arte'. Jedne večeri, pošto su nas ljudi iz okoline van7ÏredlvulTodignr m P ™ V és fl trarTno. garima usred veiikog prostora solane, osvetlimo je svećama, glumci improvizuju na prêthodno zamišljenu temu: možda je to već sluša P Zalto an ie ne^bismo stavi koja bi upotrebila tehniku improvizacije polazeći od ličnosti narodne mitologije kao Cel a trupa s ad'a traž| S kîovna Prvi put su se glumci našli pred potpunom slobodom. Nikava tema nije data, Osnovna preokupacija je trazenje forme, najosnovnije, najneposredterne Sk^ô r ‘7ttri m7eća 'reditelftebra izvan svoje tradicionalne uloge; ništa ne nameće, prima, prlhvata, guta stotine improprvom 3 g 1 edaoc u U Ar la n a 'je" vrio bSoTsetik još pre no što su glumci to shvatili, evolucije svoje uloge. U krajnjoj liniji njena uloga bi bila da kaže NE onima koji se izgube, kojl gube iz vida imperative predstave: zasmejati, biti klovn, biti jasan. Njena uloga se gubi tako da neki mogu pomisliti da joj je funkcija potpuno ugašena. u stvari brzo se došlo do zakljućka da to iskustvo vodi u P gradenju odbiTaju taj stvaralacki rad: 'Glumac nije pisec, već prosto tumač, svaki neka radi svoj posao...’ Drugi, a i reditelj, u tome vide otkriće moznačajne i k< SbSaćujuće^etope 8 odlučuje da privremeno napusti svako pribegavanje pisanom tekstu i nastavi iskustvo n7n^n V Rro^n°^ oc l| L !7 em °i -i? 01 pla ' mranog Brehtovog Bal-a in Lovackih scena u Bavarskoj’. Trebalo je jasnu i neposrednu formu koju smo našli u 'Klovnovima' primeniti na sadržaj dobro poznat i gledaocima i giumcima. Prvo smo pomišljali na narodne pride. Ali brzo smo uvideli da je njihova sadržina danas pre književna i anahronična pojava. Onda smo mislili da je jedino kulturno nasleđe, 7?ivlje7 m isto7ij l a7rcuskrrposebno ak osnove našeg današnjeg društva Revolucija 1789.

scena se pretvara u vašarsku predstavu: žongleri, hrvači, lutrija, devojka koja obara diva, žena sa zmijom, Ijudi u kolu igraju između glumaca. Revolucija je pobedila. U ponovnoj tišini dva smešna i izveštačena lutka izmeđuju besmislice u mehaničkom ritmu kao automati navijeni da rade večno. To su grof i grofica od Artoa. Vest o ustanku je dospela do njih. Lutke se kvare, hvata ih panika. Njihova kola i konji su nestali, ostaje im jedino da beže na leđima slugu. Ali i sluge su se izmenile. 1 na zavijutku kraj šume ostavljaju grofa, smešnog, bez pantalona, i lucnutu groficu. Veselje se nastavlja. Muzika i predstave su iste ali već svetlost nije tako jasna, a ni kola više nema. Jedna žena najavljuje, na zadovoljstvo gospođa i gospođica, dolazak markiza Lafajeta. On se pojavijuje, napudrovan, sav plavetan i ružičast, pun elegantne očinske brige i snishodljive ljubaznosti. Veselje je završeno. Sad je revolucija stvar buržoazije. Posledice se ubrzo javljaju: red se vraća. Okupljanje je zabranjeno: posle tri opomene stražari mogu da pucaju na demonstrante koji se ne raziđu. Na selu spahije prepričavaju najstrašnije priče o naoružanim razbojnicima koji dolaze iz prestonice. U senci dve seljanke se nalaze u podnožju raspeća — došle su da tu zakopaju svoje bedno ’blago’. Grom obara krst. Sveštenstvo se od toga neće oporaviti. Noć 4. avgusta. U opštem zanosu plemstvo i sveštenstvo se odriče svojih privilegija. Skupština u ekstazi proglašava jednakost Ijudi. Mir se vratio i počinje da ublažava jučerašnje oduševljenje. Desnica se plaši da neuki narod ne shvati pogrešno domet izjave o jednakosti, drhti pri pomisli na zloupotrebe do kojih bi moglo dovesti doslovno primenjivanje tog načela. A onda, neće li objavljivanje Deklaracije o pravima čoveka u zaglaviju Ustava navesti ljude da zaborave na svoje dužnosti? Mara i njegove pristalice uspevaju da održe deklaraciju. Ali pravna jednakost će naići na suprotstavljanje taktičkog prava na nejednakost, a šta ustav opeva kao svetu prirodu privatne svojine. Evo opet pripovedača, on će nam prikazati ’na varvarski način' molitve koje su 'Lambalka, Polinjakovica i najgora od svih, Austrijanka’ upućivale Kaljiostru. Ove opasne lude u trakama igraju đavolsko kolo oko Kaljiostra satanskog pogleda u plamenom odelu. One traže da se opet otera Neker, da se istrebe svi ustanici, da se pozovu austrijske trupe. Kralj se poduhvata ostvarenja njihovih želja, stavlja veto Skupštini. Plemstvo doiazi k sebi. Slavi pobedu u Parizu, pritisnutom glađu, na bestidnoj gozbi. Ali kraljev veto nema više značaja. On se pokorava Skupštini izdajući je istovremeno. Ali narod Pariza je gladan, preti mu prisustvo vojske u Versaju. Žene Pariza odlaze u Versaj da traže Pekara, Pekarku i pekarče. Dovode ih sutradan. Njihova duga bela povorka, mašući palmovim granama, prolazi kroz gomiiu noseći pobedonosno ogromne karnevalske lutke čiji nebeski plavi ogrtači posuti krinovim cvetom lepršaju po vazduhu. Novi ustav prelazi mora. U Sen-Domingu jedan plantažer lenstvuje pod baldahinom koji drže dve mlade crnkinje. Malo dalje pod istim takvim nebom sanjari bogata kreolka, dok je lepezom hladi služavka malo tamnije kože. Doiazi glasnik iz prestonice. Čita tekst Deklaracije o pravima čoveka. Mlade crnkinje, kad to čuju, ostavljaju baldahin i lepezu, ali radost im je kratkog veka. Ustav govori o Ijudima a ne o crncima. 1 ’dudu’ se vraćaju svojim gospodarima. Položaj Ijudi se sada ceni po njihovom bogatstvu i mlada kreolika kaže smejući se francuskom plantažeru; ’Sada mogu da vas pozovem na čašicu ruma!' I I u Francuskoj buržoazija uživa u svojoj pobedi, naslađuje se komadom koji i prikazuje njenu pobedu: vidi se čovek iz Trećeg staleža koji u datom tre. nutku pušta iz trščane korpe — Narod, ovaj obara vladara, sveštenstvo i ; plemstvo. A zatim ga Treći stalež vraća u kutiju i počinje da slavi sopstvene , zasluge. Zanet torn hvalom ne vidi da se iza njega poklopac kutije diže. Buržuji se stiskaju jedan uz drugog, uzmiču, glasno opominju kao u ginjolu,

45