Битеф

Lepo je to što je postepeno, neprimetno, rastao ton, osećala se pobuna. Pored toga vašarsko pozorište je pozorište tradicije reči, u tome je njegova specifičnost. Poštovali smo čitljivost: oseća se gnev naroda. Ali, da li smo 'našli' sam pad Bastilje? Koji je njegov pravi smisao, zašto je došlo do tog dogadaja? Kada bismo uspeli da damo zaista mitsko videnje pada Bastilje, dobili bi kritičko viđenje; jer tradicionalno viđenje nosi u sebi sopstvenu negaciju samim tim što se vremenski udaljavaju od čina. Prvi put je tada narod Pariza pobedio svoj strah, uzeo reë i osetio ukus pobede. Pokušavamo: pobunu prekida glasnik koji najavljuje pad Bastilje. Jedan od glumaca predlaže da na to nadovežemo male vašarske scene koje bi obeležile eksploziju narodne radosti. Veče; Ponavljamo ovo povezivanje: priču glumaca koja počinje vrlo tiho i postepeno biva sve glasnija, prekid glasnika koji najavljuje pobedu naroda i izbijanje radosti i opšteg veselja. Ova slika ponovo budi oduševljenje: pomoću sredstava vašarskog pozorišta savim logično i bez senke realizma našli smo pravo mesto za scenu; vašar. Petak 4. septembar Rad se nastavlja političkom analizora onoga što je izazvalo 14. juli; ponavljanje ranijih improvizacija na tu temu, uklapamo ih i povezujemo pravolinijski da bismo obeležili razvojni put (bankar, gradanska porodica, dvoje dućandžija, vojnik) što nas dovodi do vode Gospodina Fobur-a. Sve se završava odlukom da se 'pusti narod’, Ovaj razvojni put se potom povezuje s pričom vašarskih glumaca i veseljem u koje su übačene neke improvizacije: improvizacija na temu grofa Artoa, koja je već postojala, sad je prilagodena ovoj vašarskoj atmosferi, improvizacije o kralju koga primaju Baji i Lafajet, napravljene su naknadno. Ovaj dugi i spori rad, jer sve su etape bile neophodne, dozvolio je da se izdvoje bitni elementi dogadaja i da se nađe pozorišna situacija koja nešto znaći, to jest: rasklapanje političkog mehanizma, priču naroda o sopstvenoj pobedi - veselje koje sve elemente uvodi u kontekst igre i pozorišne celishodnosti, jer to i daje život i dah predstavi. Scenografija Sa 1789 prvi put smo bili u mogučnosti da se poslužimo istim postupkom na svim poIjima izgradnje predstave. —• kao Sto je prilikom improvizacija ostavljana potpuna sloboda glumcu, tako ni rad tehničke ekipe, koja je radila dekore, ni 'kostimografa’, pa ni rasvete, nije zamišljen a priori već se razvijao uporedo sa predstavom tokom proba. Scena je u početku zamišljena u okviru igrališta za košarku. Pošto trupa nije imala stalno mesto za predstave, činilo nam se da će ovaj okvir olakšati predstave na turneji, jer nema grada koji nema košarkaško igralište. Ovaj timski sport, zamišljen kao predstava gde su individualne akcije važne, doveo je do strogo utvrdenih razmera prostora koji odgovara predstavi 1789. Košarkaško

igralište daje 'gledanima' (igračima-glumcima) dovoljno prostora za grupno kretanje a dozvoljava ’gledajućima’ (gledaocima) da ne izgube nijednu pojedinost individualnih akcija. Pored toga u odnosima tribina-igralište-scena našli smo neku odgovarajuću vrednost odnosima vašarskog pozorišta na trgovima gradova u pijačni dan: tako su u Kambreju putujući glumci igraii na pijaci pred narodom, ali je sa prozora građanskih kuća pogled na predstavu bio drugačiji. Prvi put smo pri prvim probama u Palati sportova na Versajskoj kapiji mogli da zamislimo dekor u prirodnoj veličini koji nam je dozvolio da oprobamo različite elemente: idealna visina podijuma s obzirom na stajanje u gledalištu, broj scenskih 'punktova’, način njihovog povezivanja. Kada smo utvrdili okvir i glumci ga isprobali prvo na improvizovanoj sceni, sagradili smo po planovima taj okvir ali na način stolara iz onog doba, sve sa drvenim čivijama. Na kostimima se nije radilo tradicionalnim načinom prema dokumentima istorijskog doba: glumci su od prve probe imali čitavu gomilu kostima (iz prethodnih prestava, kostimi kupljeni kod starinara, kostimi iz Francuske komedije ili filmova) iz koje su vadili po svom izboru i potrebama improvizacije određenih silueta. ’Maskirali’ su se kao deca kada se igraju gusara ... Kostimograf se potom služio oblicima, bojama, materijalima na koje je glumac ukazao da bi dao konačne kostime, koji su uglavnom svi dopunjeni ili prerađeni. Po istom postupku je nađeno i osvetljenje. Pošto smo prvo pokušali da osvetlimo reflektorima svaki pratikabl, uvideli smo da ono što se zbiva oko tih prostora predstave, kako među glumcima tako i među gledaocima, ne sme ostati u potpunom mraku, to bi čak bilo i paradoksalno. Zato smo morall da napravimo ’plan osvetljenja’ od sijalica i indirektnog osvetlenja, kojim se upravljalo iz centralne komandne table, što nam je omogućilo da menjamo intenzitet osvetljenja. Tako se jedna scena može da osvetli manje ill vise, a da se time ne odseče od okoline, jer indirektno osvetljenje dozvoljava vezu sa ostalim delovima. Reflektors koristimo samo za specifično 'teatralne’ scene kao što je ’Noć 4. avgusta’. Očigledno je da ovakav izbor ne doprinosi mnogo, ma kakve bile mogućnosti i jačina osvetljenja, osvetljavaju glumca, stoga koristimo i četiri pokretna reflektora koji prate sve ličnosti. Barutana Savet grada Parlza je od septembre 1970. dodelio na tri godine Pozorištu sunca (Théâtre du Soleil) tri prostorije. Prva od tri haie (1600 m 2) služi za javne predstave, druga će biti pretvorena u salu za probe, treéa je radionica za dekor, kostime i tehniku. Pošto je postojanje trupe zavisllo od traženja mesta prikazivanja, i pošto su predlozi skoro potpuno izostali, trupa je odlučila da sama ovu prostoriju, prvobitno zamišljenu samo kao mesto za probe, pretvori u dvoranu za prikazivanje predstava publici. Značaj ovog mesta je u tome sto predstavlia veliki prazan prostor koji ne može da podražava tehniku polivalentnih i izmenljivih dvorana. 1789 nije prilagodena ovom mestu, zgrada

nije dekorisna za ovu predstavu. Prosto je očišćena, prebojena, popravljena je akustika pomoću veluma, prilagođeno osvetljenje, obezbeđena vidljivost pokretnim tribinama kao i bezbednost gledalaca.

istorijski podaci U to doba: Francuska je imala oko 25.000.000 stanovnika podeljenih u tri klase: Plemstvo, koje se cenilo na 350.000 ljudi, ili 1,5% stanovništva, sveštenstvo, prvi stalež kraljevine sa 120.000 ljudi, treči stalež ili preko 24.000.000 ljudi, obuhvatao je narod gradova i sela. Broj nepismenih činio je preko 80% stanovništva. Pariz je imao 650.000 stanovnika. Stanovništvo zemlje je seljačko u odnosu 9/10 prema 1/10 gradskog. Verovatnost dužine života od rođenja, u doba pred revoluciju, je 29 godina. Jula 1789. cena hleba u Parizu je 4 sua pola kilograma. Radnik zaraduje od 30 do 40 sua na dan. Deca od 8 do 12 godina plaćaju se od 8 do 15 sua na dan. Radno vreme je u većini manufaktura bilo od 5 časova ujutru do 7 uveče, s prekidom od pola časa za ručak, jedan čas za večeru i pola časa za užinu. Od 1778. radilo se i prazničnim danima. 1789 Od januara do jula Pisma Kralja kojima saziva izbore za Tri staleža. Za Treći stalež izbori su dvostepeni, oak i trostepeni. Kralj Zahteva glasanje po redu, treći stalež traži glasanje po glavi. Objavljene su mnogobrojne brošure rodoljubive propagande. Od februara do maja 'Bune glad!’ po čitavoj Francuskoj, izazvane glađu, skrivanjem i špekulacijom žitaricama posle užasno slabe žetve 1788. Najteži zemljoradnički nemiri odigravaju se u Provansi, oblast Gapa, i u Pikardiji. Mart Početak izbora u skupštinu staleža u celoj Francuskoj. Upisivanje u Knjige žalbe po parohijama i feudima April Pobuna u predgrađu Sent-Antoan, protiv Revejona, fabrikanta tapéta koji je tvrdio da radnik može lepo da živi od 15 sua dnevno. Ugušenje pobune u krvi i nasumlčna pogubljenja. Maj 5. maj — Početak rada skupštine staleža. Ponlžavajući protokol za treći stalež 6. maj — Treći stalež uzima naziv ’Komune' da bi se tešnje povezao sa narodom Juni 17. — Sa 490 glasova protiv 90 Komune obrazuju Narodnu skupštinu.

47