Битеф

Konstantin Eger Nakit obiikovao akademski vajar: Vladislav Petrović Lica: Marko Todorović: (Klaudije, danski kralj) Stevo Žigon: (Hamlet, sin pređašnjeg, a sinovac današnjeg kralja) Buda Jeremić (Polonije, veiiki doglavnik) Tanasije Uzunović (Laert, Polonijev sin)

Boro Stjepanović (Horacije, Hamletov prijatelj) Milan Gutović (Rozenkranc) Faruk Begoli (Gildenstern) Toni Laurenčić Vlasta Velisavljević (Ozrik) Žarko Mitrović (Glumac) Nikola Simić (I grobar) Branko Cvejić (II grobar)

Slobodan Đuršć (Mornar) Irena Koiesar (Gertruda, kraljica Danske, Hamletova mati) Mirjana Vukojičić Cvijeta Mesić (Ofelija, Polonijeva kći) Tehničko vođstvo î rasveta: ing. Dobrîlo Nikolić Scenarist; Dušan Čeklić Sutler: Ksenlja Ranisavljević

jugoslovensko dramsko pozorište

(Jedan pozorišni dijaiog koji se sasvim izvesno i nije mogao dogoditi te je sastavljen iz delova nekoliko monologa) (Ognjen Lakićević) : Kada se zavesa spustila, kada se utišao frenetični aplauz koji je uveličao jednu, inače veliku predstavu, kada se pogase svetia i zatvore vrata za poslednjim posetiocem, onda ne ostaje ništa što se može reći, osim poslednjeg stiha koji izgovara Hamlet: Ostalo je ćutanje. Šta to impresionira i zbog čega je Žigonov Hamlet nov, ohrabrujući, izuzetan i moderan? (Mirko Miloradović) : U spoljašnjem izgledu Žigonova predstava Je označila definitivan raskid sa konvencionalnim pozorištem, te će za mnoge giedaoce, koji nisu pohađali BITEF, ovakvo viđenje ’Hamleta' biti šokantno i bezobzirno. Zato je borba sa ’literarnim’ pozorištem na našem terenu u Žigonovoj predstavi došla do svog značajnog datuma, ako ne i do prevratničke tačke. (Milosav Mirković): Žigonov Hamlet je deo i njegovih privatnih zabiuda kao što je dramatski žestok deo zabluda svih mogućih Hamleta. Igrao je krajcarice sa svojim drugovima, udavio je a ne rasporio Klaudija, čitao je knjižurak kao što se čita 'Hajduk Stanko’, prevrtao je Šekspirov tekst kao da je Žari na času Huga Klajna, (o, drskosti naše!), ali je ipak lepoti našao ogledalo vulgarnosti, otmenosti otkopčao dugmad, poeziji otkrio košmar. Žigon je igrao, poigravao se i preigravao! Sve u jednoj uiozi, sve u jednom naporu, da tragediju odrazi a ne da je preobrazi. (Žarko Jovanović) : U režiji Steve Žigona Šekspirov Hamlet je ispreturan, pomeren, isparcelisan. Drugačiji je od svih Hamleta koje sam video. Žigon nemilice ’isteruje’ svog ’Hamleta’. Surov je prema Šekspiru. No nisam tu da branim Šekspira. Njemu odbrana nije potrebna. Treba odbraniti Žigona i njegov rediteljski eksperiment. (Feliks Pašić) : Žigon je, očigledno, više držao do toga šta će on reći nego šta će njemu, eventualno, kazati šekspirolozi. Uspeo je; (1) da ispriča svoju priču, sa umnom doslednošću koja vezuje poverenje i sumnjičavost, (2) da

63