Битеф

i_jXV. Jd U lUiiiC lie Ulli liiUgdU da govorim, budući da stalno, i samo gostujem po Nemačkoj, Engleskoj i Holandiji. KREJCA: Profil pozorišta zavisi od karaktera nacije, tradicije, načina gledanja društva u kome se igra i koje igra. Karakteristika naše tradicije je široka demokratija i činjenica da je naše pozorište u pravom smislu narodno. Najveći problemi našeg naroda bili su socijalni i politički. Zato su socijalne i političke terne uvek prisutne na našim scenama, a prednost jedne i druge zavisi od atmosfere koja je dominantnija u procesu naše zemlje i našeg naroda. TOVSTONOGOV: Naš teatar ne može da insistira na čistoj emociji, veé mora da bude misao koja utvrđuje život. Mnogi savremeni zapadni teatri bave se problemom raspadanja i umiranja čoveka, a mi se staramo da poučimo čoveka kako da živi.

(Milunka Marković)

(Ekspres, Beograd, 23. IX 1968)

idimi - dođimi

Po Peteru Vajsu i njegovim radnim teorijama »Balada o luzitanskoj nemani« treba da bude ogoljena istina 0 kolonijalističkoj baščelikovskoj aždaji ko ja je oličena u Salazaru 1 Portugaliji. Po reditelju Hans An-

selmu Pertenu čitava predstava treba da bude brehtovska serija songova sa bošovski zasvaštarenim

c-i tcz,um u. puAdU-iiii. ten lid na pesnički aljkav način, čitava storija je postala naivni, uprošćeni i pseudonarodnjački plakat. I kao što su umetnici iz Bremena ispraznili i »srce i iznutricu« Sekspirove »Mere za meru«, tako su gosti iz Rostoka ispraznili pozorišnu svest 0 vremenu u kome živimo upravo jednom vrstom baroka ogoljenosti 1 sokolske muskuloznosti. »Totalno umetničko delo« raspalo se samo od sebe: pozorište je još jednom satrveno prejakom i nejakom tendencijom naporedo, u isti mah.

(Milosav Mirković)

(Eilten Bitefa, 24. IX 1968)

poljska predstava

Sinoć je prikazana predstava »HLADAN TUS« od Majakovskog u režiji poljskog scenografa i reditelja Ju-

oajiicN Posle predstave ansambl krakovskog pozorišta pozvao je svoje domaćine na mali susret uz čašu tradicionalnih poljskih pica, i razgovor o predstavi. (Politika, Beograd, 24. IX 1968)

igrač stvara lepotu u prostoru

Otkud igra na festivalu novih pozorišnih tendencija? Odgovara A. Nikolaj (...) Nikolajevo pozorište je pri tom tako autentično američko, sa prostora i iz vremena te zemlje koja je rodila »pop-art«, iz samo njoj svojstvene psihodinamike. Razgovor sa ovim vedrim čovekom, koji je pre dvanaest godina prestao i sam da igra, počeo je od njegovog totalnog autorstva: Volim pozorište, sve što je u njemu dosad bilo i bilo šta što se odigrava na sceni, kaže Nikolaj. Odnosi između ljudi i predmeta uvek su me uzbuđivali. Ako ste i sami primetili da je kod mene igra ravnopravni deo svega ostalog u mom spektaklu, to je sasvim tačno. Igrač je povezan sa svim što ga okružuje

da bi živeo u lepoti svega ostalog oko njega, a na šta on utiče. Njegova lepota je nedovoljna, on mora da

19