Битеф

mi se odmah dopao, i čim mi se pružila prilika, startovao sam. Ali i sada, nakon premijere, hteo bih naglasiti da ja lično ovu predstavu ne smatram pozoriltem. Kolikogod me ovo Iznenaduje, ne mogu nastavltl dlskusiju dok ne rešlmo pltanje šta Vi smatrate pozorlštem? Ja lióno nisam pozorilni čovek i ne razumem se u pozorilte u onom klasičnom smislu te reči. Iz tih razloga nisam mogao doprineti njegovom nastavijanju ili obnavljanju. Po mom shvatanju tačna definicija komada »Sjajni vetrovi« bila bi predstava čiji cllj ni je llterarno ostvarenje, prikazivanje jedne drame, nego neposredna agitaeija. I to u onom smislu te reči kako ju je koristio proletkult. Razlika je jedino u tome, bar se tako nadam. da naia predstava agituje pored lenjinizma i izražajnim sredstvima naleg doba. Nemojte se Ijutlti ako Vam kazem da mi ovo zvučl nekako suvlše uopšteno. Onda ću to dopuniti time da »Sjajni vetrovi« ni kao film nisu bili hronika iz 1947 godine, nego su isticali kako mi vidimo tu prollost. Nova varijanta bai svojim agitacionim karakterom, jol vile se vezuje za sadalnjost. Namerno ne opisuje život tog prollog vremena, nego govorl i agituje o tome na koji način treba da se slože revolucionarne snage, ukoliko zaista hoóe da promene svet.

Ipak nlje slučajnost da pojedìnì elementi ove price ostro I polemìókì istìóu misaone I metodske deformacije. Naravno da nlje. Samo Ito njihova drultveno-kritióka funkeija u ovoj priói nije najbitnlja. Za to bi trebala jedna mnogo dublja analiza. Deio pre ima karakteristiku mementa, opomene. Celo deio se može smatrati realnim, dakle lenjinistiókim. U naie doba vredi agltovati samo razmilljanjem. Ne znam da li namerno HI sluóajno obilazite tokom diskusije ime Brecht-a? Namerno. Moji kritióari me ponekad počastvuju time Ito me nazivaju Brechtovim đakom, ali ja ne poznajem u toj meri niti njegova dela niti njegove principe da bih ga nazivao svojim učiteljem. Naprotiv, priznaóu Vam, u stvari ga i ne volim. Znam da je on klasik ovakvih dela, ali on je za mene isuvile Nemac, Isuvile precizan, isuvile očigledan. Smeta mi način na koj! iz situacije izviači čistu ideologiju, dok su naie istine i naie doba, po mom shvatanju, isuvile komplikovane za to. A Ito se otuđenja tiče, ono je u poslednje vreme isuvile ullo u modu. Možda bal kao suprotstavljanje

ovoj modi mene u poslednje vreme sve vile zanima uticaj agitacije 1 njena sredstva. Vi tako prlčate o tome, kao da se I ovo rešenje lavilo tokom rada. Da II to značl da ste I u pozorištu zadržali Improvlzacijskl način rada? U sultini da. Razlika je jedino u tome da se ovde tokom rada formira predstava. U stvari predstava ni do danas nije gotova, u svim svojim pojedinostima. Kako su probe uspele bez toga? Probe nisu počele bal komadom, nego zajedničkom pesmom, zatim uz pomoó naleg koreografa, Gyórgyfalvai Katallne,' nastavili smo rad. Ja sam jol na akademiji naučio kako komad treba stivatiti i analizovati. Ali je trebalo da sàm iskusim kako proba režiser bez gotove knjige scenarija. Kako ste uspelì da nametnete takav slstem rada? Jedino objalnjenje za to je da su svi veó od samog poóetka verovali u poduhvat. Deca su zaista sarađivala dulom 1 srcem. Videli su i Itavile, uživali u tome da se tokom svake probe nelto delava. da se predstava polako formira. Noóu smo sa Hernédi Gyulom razgledali knjigu scenarija kao sirovinski materijal, i u obliku beskrajnih dlskusija nastavljali rad. Pokulali smo da evociramo naie uspomene kao kolegista, i preturali smo po novim publikacijama. Drugog dana se pokazalo da je to dobro. Glume! su imali teži posao. Morali su da veruju u to da óe blti i predstave i uloga. Kad smo več kod uloga, Interesantno je da u Vašim fìlmovima uvek Ima po nekolìko Izvanrednlh uloga, glumačkog brìIjiranja, a VI ìpak ne prìdajete mnogo vainosil karakterlzacìjl llkova. Ja bih voleo da se gledalac sazivi ne samo sa ponekim likom, nego i sa strukturom. Za ostvarenje strukture tako služl i obilje igara i pesama. Premljera je već prošla pa mogu da Vas upìtam da II le ovaj rad dao pozìtlvan Stimulans I iskustvo? Bez pogovora. Ipak, najvrednije iskustvo nisam stekao tokom proba nego na samim predstavama. Otkrio sam Ita znači raditi sa živim materijalom. Naime, kod filma veó ne volim naknadan rad. Svoje filmove nikada nisam gledao vile puta jer nervira nemoguónost bilo kakve promene. Pozorilte mi je pružilo veliko užlvanje i dožlvljaj da čak i uz pridržavanje koreograflji, iz večeri u veče ispađne nelto Ito je novo. Učestvovanje živih Ijudi činl produkciju živom, a ja to sada osećam prvi put. Hoče II ovaj izlet u svet pozorlšta Imati I svoj nastavak? Ne znam. Možda. Ja ne bih želeo da stvorim film ili pozorilte, nego da agltujem u svakoj za to moguóoj umetnosti.

Verujem u ono što jedan ideolog »underground« filma kaže; u umetnosti možemo da prkosimo strogo društvenoj raspodeli posta i kao stvaraoci moramo ostati na neki način amateri. (intervju sa Janscó Miklósem »Szinhéz« februar 1972)

film-pozor iste Io Ito je deio Hernadi Gyule i Jancsó Miklósa »Sjajni vetrovi«, prvo filmovano a tek kasnije izvedeno u pozoriltu, je samo prividno u redu. Stanley Kramerove »Okovane« su u lenjingradskom Pozoriltu »Gorki« postavili ma scemi po knjizi scenarija Douglasa Smitha, a iz Fellinijevog filma »Kabirijine noci« stvorili su muzičko deio sa mazivom »Sweet charity«. Možda je najuspelniji susret film-pozorilte bio bai ovaj, jer Jancsóva fllmska delà nisu oslobođena izvesne doze teatralnosti u poslednjem, »Nebeskom jagnjetu«, kao da je veó stigao do wagnerovskog sklada u umetnosti, a »Smrt u vatrl« potvrduje tu pretpostavku. Za Jancsóv talenat pozorilte je uvek na neki naöim bl Io pretpostavljeno filmu, i po mom milljenju, ako bi se ta veza mogia načiniti planskom to ne bi bilo beskorisno za pozorilte. (Molnér Gèl Péter, »Kortars« februar 1971)

prepoznavanje Najznačajnija premi jera u Budimpešti bila je pozorišna izvedba dela Jancsó Miklósa »Sjajni vetrovi« u »25. Pozoriltu«. Film, napravljen 1969. god., prikazuje akclje narodnih kolegista između 1945. i 1948. godine iz óijih redova je kasnije izašao najveći broj partijskih rukovodilaca. Istoimeni pozorišni komad približio se toj temi sa jedne nove strane. Oltra polemika se odvija na sceni a kasnije I među samom publikom, i to između stare 1 nove generacije. Pisac ovih redova je i sam prisustvovao jednoj takvoj diskusiji. Komad je s jedne strane bio odbijen kao »čisto agitaciono pozorište«. S druge strane isticali su potrebu za takvim pozorištem, i takvim pozorišnim delima, da bi najzad dolio do otvorene diskusije. Marksizam ne znači izvikivanje parola. Marksizam je revoluoija pametnih, trez-

107