Битеф

rfvorsko društvo formaino prognalo iz «voie sredine predmet su drame; tim fetirn žudnjama i zabranjenim strastlma tn društvo pljeska sa mešavinom dopaHania i užasavanja, istovremeno! U jednom neljudskom poretku genlje koji nlje daleko od ludaka ima svoj ventil sigurnosti u onome što je suviše ijudsko. Građansko društvo od svog pozorišta očekuje isto ono što je društvo na dvoru očekivalo od svog pesnika. Ova odeklvanja ispunidemo u našoj mizansceni: cinedi to, ponašajmo se kao što se ponašao Geteov Taso i sam Gete. Podelimo uloge i razveselimo modnike grdenjima i orimasama glumaca na soenii Sa impotentnom publikom budimo i mi nesposobni da pravilno artikulišemo Ijutnju i boi u pređnosti smo, jer smo bar pre te publike osetili svoju nesposobnost! Ipak, nije nam uspelo da na sceni, na razumijiv nadin, pokažemo i svoje sumnje u smisao posla koji radimo. Naš komad ostaje u Geteovskom artistidkom ambijentu koji bismo mogli uništiti jedino našom grubošdu. Ali, pošto se u pozorištu, pod uslovom da ono ne postane sasvim iluzionistidko, stvari ne mogu promeniti vise nego što se to može u društvu koje piada to pozorište, u našem izdanju smo izbrisali samo poeziju. Nepromenjena je ostala uloga subvencionatorà. (Peter Stein Yaak Karsunke)

sadržaj Torkvato Taso i dalje uživa naklonost vojvode Alfonsa li i dama sa dvora u Ferari, vojvodine sestre Eleonore I kontese Eleonore Sanvitale. Kada Taso predaje vojvodi završenu poemu »Oslobodeni Jerusalim« vojvotkinja ga nagrađuje iovorovim vencem. Taso ovu nagradu Ismatra za najvedu sredu. Ali konflikt počinje kada se državni sekretar Antonio pridruzuje društvu. Antonio zavidijivo posmatra podasti kojim obasipaju Tasa dame sa dvora, kao i sam vojvoda, govori im o svetu visoke diplomatije u Rlmu gde je opravo izvojevao pobedu za svoga gospodara, i vređa Tasa, hvaledi direktno Arrosta. Vojvotkinja i Taso vode razgovor o »zlatn°j | epohi« čovečanstva koja de jednom zaviadati kada »bude dozvoijeno sve što " arn se dopada« po mišijenju Tasa, dok Po mišljenju vojvotkinje to de vreme w>ci kada »bude dozvoijeno ono što priO torn problemu ipak treba da UGe dame. Taso nudi svoje prijateijžel° T ton^u j® r î» 1° vojvotkinjina ja. Taso to dini na vrlo upadljiv nadin

pa se Antonio, po prirodi vrio rezervisan, povlači i od njega sve više udaijuje. Na ( kraju sukoba, sa obe noprijateljske strane padaju vrio uvredljlve redi. Taso izvlači mad. U tom trenutku stiže vojvoda Alfonso koji smiruje svađu ! osuđuje Tasa na sobni pritvor, a ukorava Antonija: »Kada se dvoje posvađaju lako je poznati krivca to je onaj lukaviji«, a Antonio je dovoijno mudar da na sebe primi krivicu. U kudnom zatvoru Tasu se vrada osedanje ranijeg nepoverenja prema ljudima oseda se napušten i izdan od svih. Eleonora Sanvltale prima na sebe uiogu posrednika: ustvari, ona zeli da za sebe priveže slavnog pesnika ! da ga povede na dvor u Firencu. Njoj Antonio iskreno priznaje da zavidi Tasu, ne toliko zbog lovorovog venca, koliko zbog naklonosti koje mu žene ukazuju, all ipak naglašava da je spreman da ode kod Tasa i da mu ponudi izmirenje. Tek što je izašao iz zatvora, i pored sopstvene želje da pokaže dobru voiju za pomirenje, Taso odluduje da napusti Belriguardo i vojvodin dvor. Dok se oprašta sa vojvotkinjom ponovo oseda svoju strast prema njoj i zeli da je snažno zagrli. Zbog toga, vojvoda, vojvotkinja i kontesa nagio odlaze i napuštaju Belriguardo. Taso se očajan baca u naručje Antonio koji de ga, dvrst kao stena, spasti od životnih stradanja.

peter stein Roden je 1937. godine u Berlinu. Studirao je germanistiku i istoriju umetnosti u Frankfurtu na Majni I Monaku. Zajedno sa Peterom Giesing-om radio je u pozorišnoj sekciji Univerziteta u Monaku kao glumac i reditelj. U svojstvu dramaturga î asistenta reditelja angažovan je 1964. na kamernoj sceni u Monaku. Prvi komad koji }e režirao »Garettet« (Spasen) od Edwarda Bonda bio je izabran za »spektakl u 1967«. u pozorišnoj reviji »Theater heute«. U toku 1967. postavio je na scenu »Kabale und Liebe« (»Ljubav ! spletka«) od šilera u bremenskom pozorlštu za koju je dao scenografiju Jürgen Rose: 1968. postavija na kamernoj sceni u Monaku Brehtov »Im Dickicht der Städte« (»U gradskoj džungii«), »Vletman Diskurs« [»Razgovor o Vijetnamu«) od Poterà Weissa kao i na beriinskoj sceni Schaubühne am Helleschen Ufer; u Bremenu prlprema 1969. »Tassa* od Goethea, dok je scenografiju dao WHfied Minks; iste godine u Cirihu priprema u pozorištu »Early Morning« od Edwarda Bonda.

wilfried minks Soenograf, rođen 1930. u Binai, čehoslovadka. Od 1955 do 1957. studira scenografiju sa Willi Schmidt-om na Akademiji lepih umetnosti. U toku 1958. postaje asistent Gerharda Richtera u Državnom pozorištu Württemberga u Stutgartu. Tokom 1959. prelazi u pozonište u Ulmu a 1962. Kurt Hübner ga poziva u Bremen. U Bremenu je realizovao »The Hostage« od B. Behana; »Music Man«-a od Merediths Wilsona; »Henriha V« od Šekspira pod naslovom »Henry the Hero* u adaptaciji Patera Zadeka I W. Minksa, zatim »Quare Felow« od Behana sve tokom 1964. Zatim »Hamleta« od šekspira i »Die Unberatenen« od Thomasa Valentina i Roberta Mülera tokom 1965; Šiierove »Razbojnike« u 1966; u adaptaciji P. Zadeka, Burkhardta Mauere i Martina Sperra realizovao je 1967. šespirovu »Meru za Meru«. Tokom 1968. izdaje, piše i ilustruje časopis: »Gewidmet; Friedrich dem Grosse«, iste godine postavlja na sceau i daje nacrte kostima za »Comedy of Errors« od šekspira. U toku 1969. dao je nacrt za scenografiju Šekspirove »The Tempest« koju je Klaus Michel Gruber postavio na scenu za Piccolo Teatro u Milanu.

geteovo vreme Bah i Hendel su bili još u životu kada se Cete rodio. Dečadke uspomene, na osnovu pridanja roditelja i poznanika. dosežu unatrag čak do podetka veka pa I ranije. Od starili osoba mogao je još duti pride o ratovima sa Turcima, o pohodima Luja XIV dije su se posledice još videle na Palatinatu u Hajdelbergu. Na gradskim vratima Frankfurta, nabijene na gvozdene šipke, još su se viđale osušene i bezoblidne glave pobunjenika iz vremena ranijih pobuna. U to vreme Frankfurt ima potpuno srednjovekovni izgled; izgrađen je u obliku kule, stešnjen među gradskim zidinama. Čuvari gradskih vrata svako filtro primaju kljudeve iz ruku gradonačelnika kako bi mogli da otvore tcapije. Još posto}! građanska obaveza da se svi upisuju u razne cehove, postoji podela na patricije i plebejce, kao i stragi propisi o načinu odevanja, posebno za svaku klasu. Smrtne kazne se izvršavaju na gradskom trgu na koji dovode

79