Битеф

čedomorku vezanu za ular. Svet njegovog Fausta nije romantična reminiscenci ja isčezlog srednjeg veka nego realni svet u kome se Cete rodio i odrastao. Njegov život protice uz mnoge promene, ratove, socijalne revolucije, nove uslove života koji su posledica promena u nauci, umetnosti 1 poezijì. Doživeo je Sedmogodišnji rat koji, izmedu ostalog, donosi kraj carstva, Američku 1 Francusku revoluciju, Dvadesetpetogodisnji rat, Napoleonovu domìnaciju, zatim njegov kraj, Restauraciju i Reakciju. U poznljim godlnama svedok je i Pariske komune 1830 u kojoj je proletariat prvi put u istoriji istakao svoje političke zahteve. U umetnosti, rokoko dolazi posle baroka, romantizam^s menjuj e klasici N emačka i riiprl svet da bi naglo pro a . J n predstavnik, postaje svetsk, s.mbol jedne la P v°a e se, zahvaljujuéi Geteu, u žižu svet?k? 'e k tfa V z n e° S iad U i Scizi tusf Ame' rikanci d trbt jani. Tehnika napreduje gigantskim koracima; stari Geteov Faust sanja o tome kako bi bile divno da doživi prekopavanje Sueckog i Panamskog kanala. U njegovim zbirkama nalaze se modeli prve želez. ö o « n ~ n n ce, a na ezeru u Kostanci putuju nnijski parobrodi njegovog izdavada Cotte. U nauci alhemija se preobrazila u hemilu i udarila te’melj. P mnoglm grana™ industrije. Stara teološka slika o svetu skinuta je sa trôna, čovek upoznaje zakone evolucije prirode, čemu je i sam Gete mnogo doprineo svojim istraživačkim duhom, tumačeći pojave u prirodi. Osnivaju se nove discipline u nauci. ide se putevima specijalizacije, znanja se proširuju, dok Gete, jedan od poslednjih enciklopedista, još uvek pokušava da sam obuhvati celokupnu nauku i da je sam istražuje. ü svemu tome on učestvuje, ali sa svojim sopstvenim svetom, verujuéi da je sama priroda božanstvo i da njegovo sopstveno biće neče doživeti svoj kraj u smrti. Richard Friedental »Goethe njegov životi njegovo vreme« Piper-Verlaq

torquato tasso 1. Premijera u Bremenskom teatru Geteov trg 30. 3. 1969. Vreme izvodenja 1968/69: 14 predstava 1969/70; dve predstave 2. Prva predstava u Ciriškom pozorištu 8. 11. 1969. 3. Gostovanje u eksperimentalne svrhe

7. 6. 1969. u Frankfurtu na Majni 4. Gostovanje u Kilu 25. 6. 1969. 5. Gostovanje u Venecìji, Teatro Fenlče 4. 10. 1969. 6. Gostovanje u izerlonu 23. 3. 1970. 7. Gostovanje na Berlinskim teatarskim susretlma, pozornica na obali Hale 9—ll. 5. Dve predstave i jedna javna generalna proba 1970. Ukupno 38 predstava u 7 gradova.

oticrnlv n n't nu U Gete se u svojim de|jma prema nemgs . kom društvu svoga vremena odnosi dvoj akcK g gotovo neprijateljski; pokušava |zbegne a ono št0 P m J u je J prot S; urečnoi HalHi ""of'se fS^o^u mu°ie Zï J..® 6 . " J k 9 |ïa?u n i ca 1 Saz E ' bran q . . jstori iskib ookreta nam ? a od , navale ,s . to r. lJSklh pokreta ’ naro cito u delima u kojima pominje francus. . .. _ : r * neVaîkoqTvoÂé^ete karakteristlke nemackog zivota koje Gete zn T a olesSaseS 0 le s S as e S u î l6 :, ° su cesce razlicita raspolozenja u ko J ima se ° n ® am nalazi. To je jedna neprestena borba u njemu samom izmegemjalnog pesmka kome se gad, beda n J e 9° v ® ° kolma ' obaznvost frankfurtsk°S. savetnickog deteta sma vajmarskog opStmskog odbormka, koj. se oseca prinu^e[l s njom sklopi pnmirje i da se na , nju navikne. Tako je Gete cas kolofalan. čas majusan cas prkosn. podsems'i,vl 9 en| J e fto prezire svet cas obazrm, u lT ,er ® ri 1 ' skuaen l |Star - ak ni u stanju da pobedi nemacku bedu. Naprotiv, ona je pobedi la njega i ta pobeda mizernog nad najvec.m Nemcen} najbolji je dokaz da se beda ne moze savladati »iznutra«. Gete je bio isuvise univerzalan, preterano aktivne prirode, previše puten da bi potražio šilerovsko bekstvo u Kantovom idealističkom spasavanju od bede. On bio vid da ne primati kako se takvo bežanje najzad pretvara i svodi sa obične na preteranu bedu. Njegov temperament, njes e ,rS,% SSSZ čan život, a taj praktičan život koji je on pronalazio bio je bedan. U toj dilemi što egzistira u životnoj sferi, koju mora da prezire i još da za nju, kao jedinu sferu u kojoj može da se potvrdi bude prikovan, u takvoj dilemi živeo je Gete neprestano, I što je bivao stariji utoliko

se vise moćni pesnik povlačio de guerre lasse (umoran od borbe) u beznačajnog vajmarskog ministra. Mi ne prebacujemo Geteu kao Born i Mencel da nije bio liberalan, već samo da je povremeno umeo da bude filistar; ni da je bio nesposoban za nemački slobodarski entuzijazam već da je malograđanskom strahu od svih savremenih istorijskih zbivanja žrtvovao svoje napredno, ispravno estetsko oseéanje. Ne kažemo ni da je bio dvorski čovek već da je s vremena na vreme kao, recimo, kad je jedan Napoleon îspraznio veliku Nemačku Augijevu štalu mogao sa svečanom ozbiljnošću da se bavi najbeznačajnijim događajima i menus plaisirs (dvorskim veseljem) jednog od najmanjih nemačkih dvoraca. Mi mu ništa ne prigovaramo ni s partijskih, ni s moralnih stanovišta, već krajnje estetičkih i istorijskih: mi Getea ne merimo ni moralnim ni političkim, već »Ijudskim« merilima. (Engels »Nemački socijalizam u poeziji i prozi«)

o vulgarìzacijì marksiznta Prema materijalističkom shvatanju istorie poslednja instanca odlučujućeg trenutka u istoriji jesu produkcija i reprodukcija stvarnog života. Više od toga nikada nismo tvrdili ni ja ni Marks. Ako neko iz toga izvuče zaključak da je ekonomski moment jedino odlučujući, taj celu recenicu pretvara u apstraktnu, apsurdnu frazu koja ne znači ništa. Ekonomski položaj je osnova, dok su raziičiti trenuci nadgradnje politicks forme kiasne borbe i njeni rezultati stavovi koje utvrđuje pobednička klasa po dobijenoj bici itd. Zakonske forme, pa čak i refleksi svih tih istinskih borbi u giavi učesnika, politicks, pravne, filozofske teorije, religiozna shvatanja i njihov dalji razvitak i sistem dogmi utiču takođe na tok istorijskih borbi i određuju u mnogo sluöajeva prvenstveno njihov vid. To je smenjivanje uticaja svih tih momenata kroz beskonačnu gomilu slučajnosti (što znači stvari i događaja, čija je dublja međusobna povezanost toliko daleka ili neutvrdiva da je ne možemo posmatrati kao postojeću, niti zanemariti {prodire kao nužnost ekonomskih pokreta). Inače bi primena teorije na bilo koji istorijski period bila jednostavnija od rešenja proste jednačine prvog stepena. Poiitički, pravni, filozofski, literarni, re-

80