Битеф

pod modi grca nepresušna reka uzdržanoci seksa. Otuda DOM BERNARDE ALBE pod zaštitnim znakom čika-Reich-a. šefovt nas varaju; iza njlh je čovek koji pokreće njihovu mašineriju. Fotografije nas varaju; iza njih je fotograf koji bira oejsaž. Federiko, naivan i aristokrata, zamislio bi svoju kudu za Bernardu očlma qledaoca nemog filma. Dobro. Ali mi, mol eòi se za stvarnost, mi odbacu jemo Goldvinovog lava. Od Goje do Bunjuela dobru umetnost guši sto hiljada slika, koje odbijaju da nestanu. Otuda Izražajni puls predstave. Reči nisu dovoljne, one su mumije. Upotrebljene, iskrlvljene i ukalupljene od strane filosofa, pisana i govornika, one jedva da mogu da posluže kao nagoveštaj daha ogromnog piamena vestine. Zemlja ne brblja, zemlja ispušta svoj krik ženke pribijene za kupole Akademìja. I obešena na vetrokazu ostaje njen nemoguói lizazov. Otuda »canto flamenco«, koji se iz utrobe razleže. Kontrast i dijapazon igre glumaca. Poiicijska kasta evnuha se uvek oslanja na zatvorske éelije Inkvizioije. Kastrirani kastrira i tako se uludo sveti. Bernarda nije ni lena ni muskarac, veé amfibija, prljava i lepljiva, apsurdna groteska koja donosî zakone o smrti. Dvosmislen gest travestita. Otuda Bernardu Albu giorni muskarac. zašto? Reči ću vam u poverenju nekoliko stvari: Mnoglma od nas iz Iberijske arene nedostaje detinjstvo. Roditelji su bili tu da nas blagoslove i da nam lagano podsecaju muda. Oni su govorili da su to krila, ali ne treba im verovati. Gledajte naše državnike dobro ih pogledajte! Kollko Bernarda Albi u našem životu? Tata, marna, čika-Alfonso, onaj katiheta, razredni starešina, čijeg se imena ne mogu setiti, kojii je jednom pokušao da pronađe toplinu mog malog spolovila ... Ne, medu slikama skrivenim u mom mozgu nema pravih lena. Ne uspevam da se setim sak ni Jokastinih bradavica. Bio je rat, marni je presušilo mleko i morao sam se zadovoljiti kašlkom. Utoliko gore! Mi mali ludaci živimo u azilu. Imamo gospodlna šefa koji se s vremena na vreme pojavljuje na televiziji da nam priča kako smo srećni, i kako je život lep, i kako ćemo, molda, jednoga dana moći da igramo košarku. Imamo još i armiju kiovnova koji su strašno ozbiljni i koji oobijaju vrlo lepe sumice da nam pričaju 0 ddietnosti, politici i bezbroj drugih

budalaština. Najzad, imamo 1 bolničarke, one su neverovatno konjaste, i uzimaju nas pod svoje onog trenutka kad dodemo na neverovatnu ideju da stavimo ruku medu noge. Eto, sve je to koren naše predstave. Vreme izneverenog detinjstva, precizne slike o starijim, u crno obučenim i verski zanetim osobama, koje nam nameću osećanje greha, zabranjena tela, koja gutamo oöima u ipornografskim časopialma zaključani u toaletu, batine koje smo trpell kod kuće i kako im izbeći u skroz naskroz katoličkom internatu, časovi provedeni u mraku porođične tarnnice, pekmezi koje nam nikada nisu dali ... 'i šta sve još! »Dom Bernarde Albe« bio je naš zajednički dom. Neki vise vole da ćute. Trebalo bi sakriti neke ožiljke, kao da su tragovi neke sramne bolesti. Ali ne, dragi moji Abelari! Pokažimo bubotke, gnojave pilkove i usiirenu krv naših odsečenib spolovila. To je naš otkup, ta groteskna grimasa koju navučemo preko njuške kadgod se slikamo za ličnu kartu. Baš nas briga što se gospoda direktori i njihovi klovnovi dure. Oni prljaju naie najdraže slike, povlače naše plakate i programe pošto su ih malo tolerisali uvek ta kuća tolerancije! prete nam da će nas išutirati... nlje čudo, oni od toga live! ... Ipak postoji nešto što oni nikada neće uspeti: da iizbrišu tu tugu koja nam izobličava lice od dana našeg prvog pričešća. (Angel Facio)

radnja Po tekstu Federiko Garsije Lorke

• . cm Ponsija i Služavka Ciste kudu i govore o Bernardi. Marija Hosefa, uzldana, pokušava da se oslobodi. Bernarda, njene prijateljice i kóeri mole se za dušu njenog muža Bernarda diktlra zakone kućne žalosti. Angustija, koja je izašla da vidi mladiée, ozbiljno je kažnjena. Ponsija šapuće Bernardina übo seoske tračeve. Bernarda ce se pozabavitl deobom nasledstva. Martirio i Ameli ja otkrivaju svoju mržnju prema muškarcima. Madalena javlja svojim sestrama vest

dana: Pepe Romano će se oženiti Angustijom. Sestre utišavaju Adelin bes. Angustilo, koja se našminkala, majka opet kara. Bernardine kćerke se svađaju oko nasledstva. Marija Hozefa uspeva da se izvuče iz zida, all je ponevo vraćaju u njenu rupu. . ein Ponsija i Bernardine kćeri vezu Angustijinu devojačku spremu. Ponsija im govori o dobu kada je ona bila mlada. Adela, po nagovoru Ponsija, priznaje svoju strast za Pepe Romana. Sestre u mim popodneva slušaju pesmu muškaraca koji se vraćaju sa žitnih polja. Martirio izralava Ameliji svoje sumnje. Angustila zahteva da joj se vrati slika Pepe Romana, koja joj je ukradena iz sobe. Po Bernardinom naredenju, Ponsija sve pretraž uje I nalazi krivea. Ponsija boće da Bernardu obavesti o svemu što se u kući događa, ali Bernarda se pravi da ne primećuje. Sen Pepe Romana nadvila se nad kuóom: prošle noci bio je u dvorištu u četiri sala ujutro, I to ne zbog Angustije. Adela I Martirio se otvoreno suočavaju. U susednoj ulici komšinicu, koja je übila svoje dete da bi sakrila svoj greh llnčuje razbešnjena gomlla. 1 V* 3. ein Bernarda i njene kéeri primaju Prudensiju u posetu. Angustija ce se odati za nekoliko dana. Kćerke izlaze da se nadlšu sveleg noćnog vazduha. Bernarda daje savete Angustijl. Kóerke idu na spavanje. Ponsija pokušava još jednom da upozori Bernardu, ali ova još uvek odbija da se suoči sa stvarnošću. Ponsija i služavka otkrivaju u tlšini nodi nepodnošljivu napetost koja vlada u kući. Sve je pospalo. Adela prelazi scenu i ide da se nađe sa Pepe Romanom u Stali, Marija Hozefa se oslobada iz zida i peva uspavanku za svoje dete ... mrtvo jagnje. Martirio osluškuje na vratima Stale I poziva Mariju Hosefu da i ona dođe, pa poziva Adelu i medu njima se zameóe žučna svađa. Svi se bude i sve izlazi na videlo. Bernarda puca na Pepe Romana, koji beži. Adela misti da je on pogođen i übija se.

89