Битеф

Peter Brook priča о svojoj poslednjoj avanturi Philipu Oakesu §\S , U gluvo doba f} Ç T fh noči ’ i edna Шtr кЗ Ш/ U grupa glumaca cucóla je око logorske votre и If /J I/ đjnigerijskoj šumi ~ sa njihovim • rukovodiocem •я Peterom Brookom i perada Ęy / improvizovane pesme, kada se iz dzbunja iznenada /* •-я pojavilo щЛ'Я И włV » Stajali su i slušali naše pevanje, a onda su nam dali znak da podemo za njima,« każe Brook. »Provlačili smo se za njima nekih dve milje u potpunom mraku, dok nismo izbili na jedan proplanak. lako niko nije govorio, bili smo svesni prisutnosti Ijudi oko nas. Ponudiše nas da sednemo i uskoro se razleže neko prekrasno pevanje. Usred tog proplanka lelao je mrtvac. Doveli su nas da bismo prisustvovali pogrebnom ritualu.« » Pozvali su nas da dodemo, jer su čuli nose pevanje na velikoj razdaljini kroz suma i, pośle tri do cetiri sata, zamolili da pevamo za njih. Nasa grupa se iznenada nasla pod izvanrednim i jedinstvenim okolnostima, i ono što je torn prilikom dala od sebe, moje se smatrati kao njeno vrhunsko ostvarenje. Završili smo nas и pesmu i napustili to svojevrsno bdenje, a da niko od ñas nije ugledao likove prisutnih. U torn i jeste čudesna osobina pozorišta: prisno spajanje dveju ljudskih skupina kroz umetnicki ohlik.« » Problem je kale Brook da se taj oblik nade. Ono sto treba pronaéi, to je put na коте se realnost današnjice i poz.orisna sívarnost mogu sresti.« A on je to pronašao, bar tako veruje, u njegovom delu » The Ik«, kojim je započela šestonedeljna sezona u lopdonskom Roundhousu, 15. januara. Naziv tog delà je, и stvari, ime jednog ugandskog plemena veštih lovaca, koji su to bili sve do onog tuznog dana kad je пека viada zvanicno odlucila da dolinu Ika proglasi za nacionalni park. I tako su pripadnici plemena Ik bili naprečac obavešteni da je lov zakonom zabranjen, iako im je lov oduvek bio izvor livota. Onda su oni kremli и planine, ali ulov je tamo bio oskudan, pa su se okrenuli poljoprivredi. Svaki antropolog če vam reći da je to gigantski korak, ali píeme Ik je bilo prinudeno da se prilagodi novim uslovima livota takoreći preko noći. »Njihov mein livota bio je suštinski poremećen. Oni nisu mogli da prihvate novi sistem. Ali mor ali su da prelive. Nešto je moralo da se uradi. Ono što je usledilo, medutim, bio je potpuni nestanak meduljudskih odnosa. Ljubav, privrlenost, briga za blilnjeg sve je nestalo. A na njihovo mesto došla je netrpeljivoat i ravnodusnost : pozitivni dementi novog društva.«

»Izgradili su društvo и kojem su roditelji odbacivali svoju decu i lišavali ih hrane. Ako su deçà jela sa divljim zverima, utoliko bolje. I sami roditelji, čija starost nije prelazila trideset godina, bili su osudeni na propast. Ceo život se svodio na onaj trenutak kad je bilo hrane, dovoljne samo za kretanje. Tako su stekli novi socijalni poredak. A taj poredak je imao samo jednu osobinu: onu koja iscrpljuje.« »Nije to nikakva bajka o dalekoj zemlji« każe Brook. » Pripadnici plemena Ik su preziveli ali po koju cenu tako činimo i mi. Poredenja su alarmantna. Jer na isto stanje nailazimo i u gradskoj sredini Zapada. Za mene to predstavlja izvrsnu metaforu : nešto što postoji na dra nivoa realno, u smislu života koji poznajemo, i realnog, u dubokom smislu mita.« 0 plemenu Ik Brook je prvi put saznao iz knjige antropologa Colin Turnbulla (njegovog druga iz univerzitstskih dana). Ali ono sto je njegOYoj priči dalo oblik i suštinu, poteklo je od njegovog troipomesečnog putovanja kroz Afrika. Na celu grupę glumaca iz njegovog Centre for Theatre Research prošao je Nigeriju, Mali, Dahomej i Sahara. » Grupa i igra su kao pojam nerazdvojni. Da bi doili do izrajaja, trebalo je da steknu iskustvo, koje im je možda najvećim delom prujilo upravo to putovanje kroz Afrika. Suvišno je baciti neko seme и šumu, jer ono tamo ionako postoji. Ali jedan glumac koji ne nosi u sebi klicu Ijubomore ne moje da se uzdigne na stepen koji je potreban da se uloga Otela odigra na zadovoljavajući način. Ta klica mora da se rodi iz ličnog iskustva.« »Na tom putovanju bilo je svega« к aje Brook. Jednog strašnog dana njihov Landrover pregazio je neko dete. Na sreću, ostało je jivo. »Drugi put, jedan od članova naše grupę Bruce Myers zalutao je usred Saharę и četiri sata ujutro. Cela grupa, glasovno dobro mejbana, razvila se u strelce i krenula и poteru, uz neprestano dozivanje. Ali poroznost pešačanih dina upijała je zvuk. Myers je na kraju bio pronaden, ali vise zahvaljujuéi sreéi negó pameti.« Brookovu drajina sacinjavaju Afrikanci, Nemci, Japanci 1 Englezi. Sediste joj je и Parizu, a predstave se izvode na francuskom i engleskom jeziku. » Sa znanjem ta dva jezika mojete se sporazumeti sa skoro svakim, na koga naiđete u gradu,« tvrdi Brook. Neko vreme bili su dotirani iz fonda Gulbenkian, a 1975. francuska viada finansirala je dve produkcije » The Ik « i »Timon of Athens«. »Troškovi su bili svedeni na minimum, kaje Brook a gotovina iz pozorisne blagajne imala je da posluji za dalja istrajivanja.« »Nase postojanje je тек zavisilo od dotacija, drugim rečima tavorili smo. Nikąd nisam želeo da zavisim, na bilo koji način, od пеке ustanove.« Brook nikada nije zairajio posredovanje neke britanske pozorisne agencije. On je, doduse, jos тек jedan od direktora Royal Shakespeare Company: njegov poslednji rad za to društvo, još pre nekoliko godina, je uspešna re jija déla »San letnje noći«. Pokremio sam pitanje državnog pozorista. Da li ga perspektiva rada u tom pozorištu uopšte interesuje? »Uvek sam Petem Hallu davao sasvim jednostavan odgovor. Bio bih očaran da radim pravu stvar и pravo vreme, ali ne mogu ništa uzimati u obzir, dok ne ispunim moje ranije obaveze prema RSC .« On priprema takode spisak dugorocnih