Битеф

élevés par un couple de serviteurs noirs, Carise et Mesrou, dans une totale solitude et une complète ignorance du monde, vont reproduire en l’espace de quelques heures le premier âge de l’humanité, les premières amours. Et voici que l’expérience devient insoutenable pour les nobles voyeurs. Au lieu de découvrir l’innocence trant espérée, ils voient sous leurs yeux s’écrouler brutalement les utopies de l’humanisme éclairé. Es voient les premiers mensonges et les premières peurs; plus de bon sauvage, plus d’état de nature, voici que naissent la révolte, la dissimulation, les meurtres commis contre soi-même et voici que fleurit un étrange érotisme. E ne reste plus alors qu’à chasser les enfants pervers et les abandonner à eux-mêmes. Un dernier couple d’adolescents, Dina et Meslis, introduit dans le jeu à l’ultime instant, pourra-t-il répondre à l’aspiration morale des souverains? Après ce conte noir, l’auteur, qui s’appelait Marivaux et n’était déjà plus jeune, s’arrêta peu à peu d’écrire et se mura dans le silence.

vampirisme JL comme «invivable. Je ne trouve là rien de gracieux. Pas de » marivaudage«. Au narcissisme émerveillé succède la haine de l’autre. On se jette des portraits au visage. Ce conte noir décrit un vertige de vampirisme. On peut y voir deux filles, rivales semblables, s’empêcher mutuellement de respirer. »La Dispute« aborde des recoins secrets, inhabituels au théâtre. On touche à l’écorce intime des rapports amoureux.« »Un pacours philosophique souterrain ne constitue pas un spectacle. Cest la langue de Marivaux qui mène le bai. Concrète, dégraissée, rapide, elle dit l’eccentiel avec peu. Les comédiens ont découvert qu’elle fait jaillir des couteaux. (Patrice Cher eau) рш л Ta predstava je mnogo značila za тепе; / Сс*3 Ł na^az ‘ m da je komad neverovatan, vrlo snažan i uvek sam želeo da ga ponovo postavim. /7 СЖЛ T/* /~й /"# Marivaux je u » Raspravi « я ЩгШ/кЗ L/ и %/Щ/ V Hizmislio priču o dvoru na коте se daje predstava, о jedno m eksperimentu sprovedenom nad četiri podanika oba pola, izdvojena u tom cilju od najmladih dana . . . Priča je odredena, neverovatna, ali ona neprestano nagoni na razmišljanje, to je prica koją vas vodi mnogo dalje od prvobitne numere. Četvoro mladih od dvadeset, deset, dvanaest godina, ne zna se koliko spoznaju zrelost, igru osećanja, potom svet. Za jedan ías oni otkrivaju ono íto bilo koja licnost upozna tokom deset ili dvanaest godina. To otkrivanje sveta je užasno jer se tako brz prelaz ne može

učiniti bez štetnih posledica. tNaravno, to nije realistički komad, to je alegorija čiji se koreni protežu do onih najdubljih stvari и пата, svakako veoma teško za igranje, glumci moraju da predstavljaju, moraju da se iznova začude pred veka ñama je dañas ne prir o dan, izveštačen. Da bih pomogao gledaocu da ude и tu klimu napisao sam sa François Regnaultom prolog, montażu od filozofskih Marivauxovih tekstova. Prolog omogućuje da se prodre и klimu delà, a ona mora biti klima jednog cudnog sveta koji mora ostań ¿araban. Za pisanje tog prologa pošli smo od ove ideje: ljudi XVIII veka, prosveéeni despoú, pripremaju se za jednu svecanost, tokom razgovora svecanost se preobrača и nešt o strašno, и mračan eksperiment, a to je i Marivauxov komad. Као пека vrsía uvodenja prolog se igra u sali. On treba da traje otprilike četrdeset i pet minuta, i u njemu je sadrzano petnaest minuta Mocaría Posmrtni mars tako da ukoliko neko ne voll to Sto je urađeno može тек da se uteši sa četvrt sata Mocaría. (Patrice Chéreau, na konferenciji za Stampu odrzanoj 16. aprila 1976)

ÍtpjL ■ Poznato je da je » Rasprava « ,5 vrsta filozofske коте dije koją п Ч е I/na^a us P ß ha 7.a > . Ł Marivauxova života. Izgleda, 'Я uostalom, da sve do izvrsne režije Patricea Chéreaua и svih casnih pokušaja, délo nije ■HH nikąd imało tu sreču da se dopadnę. T.N.P. ga sada ponovo stavlja Ш na repertoar. Bolje receno, *&. Шгш iznova ga postavlja, jer po JS ugledu na svog starijeg » perfekcionistu«, Rogera Planchona, Patrice Chéreau nikada ne ponavlja ono što je veé jednom uradio negó ga iznova radi, obogaćen stečenim iskustvima. Navedimo najpre primetne izmene. Napisao je nov prolog, naravno na osnovu Marivauxovih tekstova, od dijaloga iz komada i filozofskih déla, koja bolje »odgovaraju«. Govori Vladara, kneginje Hermiane i njenih pratilja, pred orkestarskim prostorom ispunjenim tajanstvenim dimom,