Битеф

kao brabancio, dezdemonin otac, mocni mlečanin; dužd mletački; vise senatora; lodoviko, poslanik; graciano, brabancijev brat; otmeni kiprani; jedna keine rica; jedan mor nar; jedna crnkinja; jedna starija gospoda itd. premijera odriana 7. maja 1976. Benjamin Henrichs razgovara JÊKi sa Peterom Zadekom. ÆL л) anarhija flckyi osečanja Ovaj razgovor je yoden nekoliko ncdelja prc prvog prikazivanja ¡щЙжр' »Gospodine Zadek , primcíio 'i. sam, uporedujuä sa radovima Щ drugih poznatih režisera, da iz у aši h r adoy a i zbij a najviše '^ВшЯВь Ии Æsf agresije. Ostvarenja Petera Л| Steina i Rudolfa Noelte, na primer, izazivaju opšte divljenje čak i kod onih kojima ovi režiseri ne ulivaju ideološko poverenje. Radovi Klausa Michela Grubera bili su, doduše, razumljivi samo manjem broju Ijudi, ali ih je vecina ipak prihvatila kao nešto zagonetno i daleko, i kao takvo vredno pošto vanja. Nasuprot tome, vaši radovi skoro uvek izazivaju najzešću reakciju, najveće oduševljenje ili najveće ogorčenje. Šta je posredi ? Zbog cega se Ijudi toliko Ijute na vas?« Pa, upravo pokušavam da razmislim o tome postoje moje režije, kod kojih to nije bio slucaj, ali sam ih zato smatrao dosadnim. Sećam se pre deset godina napravio sam inscenaciju sa kojom sam svuda neobićno dobro prošao; bio je to komad »Buđenje proleća«. Proučio sam tu inscenaciju ponovo i uvideo da je bila zapažena i da su je svi smaírali ludom svi osim mene— jer je meni ona sada izgledala perfektna i dosadna. »Ali i »Bohumskog galeba « su bezmalo svi smatrali apsurdom I« Da, i to me je neobićno iritiralo. To me je stvarno zbunilo. Ne znam ne bih vam na to mogao tačno odgovoriti. »Mazda bi se to donekle objasniti ovim prime rom: sećam se vaše poslednje hamburške režije pre otprike godinu dana bio je to Ibsenov komad » Divlje patke«. U njemu Ulrich Wildgruber igra Hjalmara Ekdala. Wildgruber je glumac sa kojim cesto saradujete, sa kojim baš sada realizujcie »Otela«. Već и pauzi neki Ijudi su bili krajnje revoltirani, jer je Wildgruber govorio nerazgovetno i kretao se na neki neprikladan naćin. Bilo je ocigledno da je tog vecera mnogim ljudima posebno išao na živce, jer se njegovo ponas anje nije slagalo sa ustaljenim predstavama o ponašanju jednog glumea pred publikom. Ako bisie mogli reći, zašto tako rado

sarađujete sa jednim glumcem kao sto je Wildgruber, Ыо Ы to moîda odgovor na pitanje: Sta je to, što tako revoltira ljude и vašim reSjama.« —То ne znam. AH, moga vom и svakom slučaju reći, zašto ja mada je sve to, razume se, vrlo kompUkovano, zaSto se sa nekim glumcem tako rado i cesto sarađuje ali onaj osnovrü razlog, zbog kojeg sa Wildgruberom tako rado, čak i viSe od toga, skoro manijački rado sarađujem, laži и tome, što je on obdaren najaktivnijom i najživljom maStom, kojom nijedan od mem poznatih glumaca ne raspolaže. Spreman je da prihvati i one najnezahvalnije zahiere, koji potiču bilo od samog komada, bilo od mene, Hi od nekog drugog glumca, iii su pak uslovljeni nekim situacijama, iako je svestan da ne może da ih zadovolji. Mislim da u tome ijeste razlog révolta, naime, on čini neSto, što je u suStini stvarno umetnost. Po Wildgruberovom mišljenju, sve Sto predsíavlja umetnost, mora da budę ap s о lut no umetnîcki, ali posto se on a to je ono, Sto smatram tako uzbudljivim neprestano kreće na putu prividno tačne stvarnosti, on ispija caSu doduSe kao Hjalmar Ekdal, ali se pritom tromo klati, lako namiguje levim okom i izgovara пеки nerazumljivu recenicu, koja je verovatno najvaznija recenica u celom komadu Sto sve и svemu predstavlja tipičan Wildgruberov postupak. Tako je gledalac istovremeno obaveSten da to, и stvari, i nije Hjalmar Ekdal, nego gospodin Wildgruber, koji zamiSlja da bi tako mogao da postupi i Hjalmar Ekdal. Upravo radimo na »Otelu«. Otelo je, prema tradiciji, jedan otvoren, plemenit, neuravnotezen, lep, fizički dobro razvijen i pomalo glupi Crnac. A Wildgruber je jedan amalen, dosta punacak, oronuo, intelektualna rasírgan i konfuzan tip. Zaista suSta suprotnost. Samo, poSto verujem da ga dobro poznajem, izgleda mi da mu je baS njegova umetnicka maSta pomogła da shvati i prikaze naivnost ovog Crnca, mada nije ni pokuSavao da odigra ovu ulogu onako kako je bila zamiSljena. »Ali okolnost da Wildgruber nailazi na otpor g degod se pojavljuje jeste cinjenica. Govori li on loSe? Smatrate li da on loSe govori? Primećujete li to, i da li vam to smeta? PokuSavate li to da otklonite, Hi vas u radu sa Wildgruberom to uopSte ne zanima?« Da, to je pitanje. Ako se kolebam, odnosno kada treba da se opredelim izmedu prenaglaSenosti govornog izražavanja, êiji ritam glumcu ne odgovara, i neodredenog ili neuobicajenog nacina, ja pribegavam, naravno, tim nejasnočama. Ne činim to тек, već samo ako kvalitet tih nejasnoća to opravdava. Ne činim to, ako je suStina vaSeg pitanja и tome, da bi nekoga provocirao. To znači, ako Wildgruberu pode za rukom da svoju haotičnu maStu formuliSe jasnije, ne odustajući od one haotičnosti Sto smatram za najteze sve će postati joS uzbudljivije. To je pitanje Wildgruberove evolucije. Medutim, ja radim vrlo kratko vreme s njim. Radim s njim tek od pre četiri godine, a to je nedovoljno. Rad sa Wildgruberom znaci za mene stalno improvizovanje, koje se sve viSe svodi na jednu tačku. Naime, on radi na jednoj ideji, na jednoj situaciji, na nekoj drugoj liënosti, Hi prosto rozraduje neSto, Sto mu je tog trenutka palo na pamet, Sto ni njemu samom nije sasvim jasno, pa prema tome ni meni, otprilike tako to izgleda, a onda ponovimo sve joS jednam i