Битеф

kažemo da nije morao Hjalmar, и onom prizoru, na nešto drugo da poimSlja, dok je sve to činioT Kr enemo onda od te predpostavke, a onda primetimo da je bila pogrešna. Pa ipak, ponešto i ostanę. Dolazimo tako polaka do one vise manje odlućujuće tacke. Rekoh vise monje, jer do jedne konacne odluke iii krajnje granice ako se mogu tako izraziti koda je u pitanju umetnićko delo do toga mi uopste mje stało. A nadam se, da to neće biti slućaj ni kod Wildgrubera, ni kod bilo koga drugog. »Ali to bi bio, то zda, odgovor na moje prvo pitanje : staje to, sto toliko revoltira ljude kod Zadeka? Jer posto ji opStepoznata predstava o pozoriStu, odnosno da je neko izvođenje utoliko bolje, ukołiko je dovedeno do stepena savrSenstva. Ako to nije slućaj pre svega ako gledaoci osećaju da taj stepen namerno nije postignut onda to svakako deluje provokativno.« Da, verujem da to izaziva osećanje nesigurnosti. »Da li vas taj utisak zabavlja?« I to. Kada bih, imajući и vida taj utisak, uspeo da moja rezija posiane otprilike ono sto sam zamisljao, naroćito bi me zabavljalo, priznajem, do koję će se mere gledalac osetiti nesiguran. Sada je to već sporedna stvar, jer sam se u međuvremenu upitao, Sta zapravo time postižem. Jer, verujem da ono što stvaram sada, iii što pokušavam da stvorim, što svako ko ima veze sa umetnoSću pokuSava da stvori to je težnja za prikazivanjem sveta kako ga ja zamiSljam. A pošto moj svet, svet и коте živim i koji osečam око sebe, j este jedan ludo komplikovan i neodgonetnut svet, ja pokušavam, и stvari, da prikažem, како probierni nisu reSeni i како je svet haotičan ili zastraSen, ili бак smeSan, Ui naprosto lud, ne dajuči pritom nikakva resenja za te problème, rešenja koja ni meni nisu poznata. Mazda bi se to mogło drukčije formulisati, mislim na to pozivanje gledalaca na zajednićko traženje, koję bi na kraju sas vim sigurno dalo samo fragméntame delove traženog. Übeđen sam, da bi to za veči deo gledalaca bilo ne samo neobično, već i straSno teSko. I to je taćno. Dakle, kada bi neko rekao, hajdę da se molo prośetamo, a oni vas prvo pitaju: a kuda a ja bih odgovorio: ne znam to ni sam, ali odavde to izgleda privlačno, hajdę da pogledamo, i onda se krene negde i upadnę и пеки гири. A ja ču reči: oprostite, užasno mi je žao, ali ja nisam znao da je tu пека rupa. Mislim, ipak, da и tome postoji пека vrsta pustolovine. Za тепе, licno, to uvek znači je dnu ekstravagantnu avanturu, a verujem da je isti slucaj i sa glumcima i sa većim delom publike, jer i pored svakolike njihove mrzovolje, mnogi se odazivaju torn pozivu i osećaju se zadovoljni. Hoču reći da je intimna potreba za avanturama neSto St о nije dovoljno koriSćeno. Mislim, da bi pozoriste moralo da vodi raíuna o tome. Jedan glumac, koji se u tako neSto upusti, mora da bude sasvim siguran и sebe, ne mislim tu na njegovu tehniku ili nesto slieno, već na njegovo poznavanje samoga sebe. On mora da bude voden sigurnim osećanjem svog identiteta i svog lienog »ja«, pa da se upusti и jedan takav haos, jer mu se maze dogoditi da dode na probu i da ne zna St a ga tog dana očekuje. Ne samo zhog scena koję će biti uvezbane, to bi on mogao mozda da zna, već zbog onoga Sto će se u okviru tih scena odigravati, jer onaj drugi glumac, sa kojim treba da igra, slobodan je u istoj

meri kao i on, slobodan и svemu. Prema mojoj zamisli, vrsta pozorista koju trenutno stvaram razvija se prvenstveno и pravcu koji će omogučiti da iskrenost dogadaja na pozornici svakoga vecera postaje sve slobodnija, lisena svake kontrole i puna iznenadenja. Ne znam koko će biti, mogu samo da se nadam. »To bi, istovremeno, značilo izvođenje, koję Stolno menja svoj lik?« Jeste, ono će svaki put biti drugaćije. U tome je, barem, moja numera. Sívari već sada tako stoję, jer izvođenja koję soda ostvarujem, pored onih iz proteklih par godina, a to su »Lir«, » Dirlje patkę«, a soda i »Otelo«, već sada imaju tendenciju ka bezbrojnim rańjacijama. Te rańjacije su, medutim, zasada samo one koję se ticu, recimo, ćula iii misli glumca i njegove intimne iskrenosti, a u manjoj meri znaće varijacije spoljnih efekata. To je ono sto me prvenstveno interesuje sloboda akcije za glumca kada je on na pozornici, i na tome najviše radim. Ipak, bas to dovodi do révolta, jer ni sam glumac ne objašnjava ništa. On nije tu da bi nešto objašnjavao, već da doživljava neki trenutak, koji se tog casa odigrava na bini, i baš u tom trenutku gledalac Ы, ako je to moguće, trebalo da uzme učeŠća. Da li će taj trenutak biti zanimljiv iii dosadan, to vam ne mogu obećati, ni predvideti. Ukoliko se budę radilo o Wildgruberu, postoji sansa da će taj trenutak biti zanimljiv i napet, ali ako na njegovom mestu budę neki dosadan ćovek, i sam trenutak će biti dosadan. » Mozę li se prema tome zakljućiti, da je u poredenju sa proteklim vremenom, nastupila izvesna promena u vašim odnosima sa glumcima?« Ne, ràkakva promena и mojim odnosima sa glumcima nije nastupila. Mislim, zapravo, da je došlo do nekih bitnih promena u naćinu rada sa glumcima. Ranije sam ih vrlo rado upućivao u rad i uživao и tome, ali sda sam se toga skoro sasvim odrekao. Postajem nekako sve uz.držljiviji i izbegavam svako mešanje и njihov rad. Jedino ako uvidim da je došao pravi trenutak, kada se nešto stvarno mora uraditi —ja to uradim samo kada ustanovim da glumac nije и stanju da savlada neki problem, a to se może dogoditi kada je и pitanju neki trenutak iz njegove uloge sa kojim on, pośle uzaludnih pokušaja, ne može da izađe na kraj. Onda poćinjem da mu prićam, mada je i toga sve monje, ili pokazujem mu slike koje mogu izazvati kod njega izvesne asocijacije. Uvek donosim čitavu gomilu gramofonskih placa i fotografija na probe, sviramo, prelistavamo knjige, mada te knjige ponekad nemaju nikakve direktne veze sa pomenutom ulogom, ali u kojima oseéam nešto, sto jedan glumac putem intuicije i to, nadajmo se, vrlo jake intuicije inaće ne bi bio nikakav glumac za mene mora da oseti na íta ja mislim. Izbegavam da objašnjavam i upućujem, jer znam da objasnjavati nešto и umetnosti dakle prilikom rada sa umetnošću znači razarati onu slobodu stvaranja, koją se nićim ne sme sputavati. Ilustracije radi, da vam navedem jedan primer: prikom mojih poslednjih r ezija, a to je slućaj sada kod »Otela«, kao i ranije kod »Lira«, ja nisam imao nikakve skice kostima, negó sam traxio da se na probe donase ogromne kolićine raznih kostima, koje su glumci oblacili prema svom izboru i и njima na tim probama glumili.