Битеф

»Vi niste imali ni dekor, kofi je pre prve probe bio tek и pripremi?« Ne. Dakle, kod » O tela«, uopšte ne. Kod » Lira « smo, и stvari, imali samo šest kulisa. Docnije smo odlućili da hi, ipak, trebalo dodati i neke lestvice iii tako nešto. »A како to ide, mislim takav rad bez dekora?« Dekor se stvara postepeno. On nastaje prema potrebi. Ja radim sa jednim slikarom, koji je stalno prisutan na svim probama a to je vrlo naporno. Moj sadašnji dekorater, koji je doskora bio samo kostimograf, a sada sa mnom pravi za » Otela « i kostime i dekor acije, Peter Papst, svakodnevno je tu, od deset ujutro, pa sve do kraja proba. On vidi sve što se odigrava i ućestvuje u svakom radu, cok i na obradi tekstova. Upravo kod » Otela « danima smo radili samo na tekstu, prevodili, menjali i šta sve nismo radili, iako se to njega licno uopste ne tice. On pad na sve, pravi predloge Hi, na primer, primečuje da uloga male Nute и komadu idskuje nesto posebno; onda on sledećeg dana donosi petnaest raznovrsnih šešira, peínaest suknji i petnaest pari cipela i stavlja sve to pred devojcicu. Ako se devojdca ne maze sama odlučiti, on joj pomaze pri izboru. Wildgruber uvek ranije dolazi i šminka se sam. Isprobao je svemoguće varijacije, koje se samo zamisliti mogu, da bi pronašao onu koją će najbolje odgovarati liku jednog Crnca. A onda smo odjednom ustanovili da šminka postepeno gubi и intenzitetu. I to je postało najosnovnijim elementom ove režije. » Z nači li to, da šminka ble di?« Jeste, crna šminka bledi. »/ to se primećuje ?« Da. Sećam se jedne reklame iz prošlog veka za neki sapun. Na njoj je bilo prikazano jedno dete, jedno crnacko dete u kadi, sa sapunom pored njega. Na drugoj slid to dete je izvadeno iz kade kao savim belo. Posto su me slićne ljudske predrasude neobićno privlaćile, one će svakako činiti sasíavni deo ove režije, tu mislim na pitanje, koje svakom belom detetu pada na pamet: Otire li se boja sa Crnca, ako ga neko dodirne, mamice? Verujem, da su takve stvari trajno prisutne и ljudskoj duši i, £ak potisnute i suzbijane, ostavljaju trag и našem odnosu prema Crncima. U početku, to je zabavno. Ako zamislim da sam glurnac i da treba da glumim jednog Crnca, za mene će na prvom mestu biti zabavno to, što ču se naŠminkati crnom bojom, iako to uopste nije bitno i kao takav glumiti i istovremeno misliti: sta to zapravo znači, šta znači biti našminkan, a sta biti Crnac, sta je to, na primer, crni čovek, ko je taj opaki crni čovek? Sve su to rnisli sa kojima radimo na »Otelu«, i več mesecima živimo sa njima, mada nas one ponekad navode na apsurdna rešenja kao, na primer, sa onim Crncem koji, nekom prilikom, stavlja sebi crnu masku na lice da bi se prikrio nemojte me pitati St a to znaći, jer to ne znam ni sam, zam samo da se to uklapa u situaciju. »U radovima drugih režisera ponovo da spomenem Noeltea i Steina uvek se oseća velika teznja ka lepoti, rekao bih ćak potreha za harmonijom. Dok u vaširn rezijama osećam nesto sasvim drugo neko interesovanje za raźno i uzivanje u disharmoniji .« To je taćno. » Ovo pitanje то zda će biti besmisleno. Poslednjih

godina živeli ste и Bohumu, koji važi kao vrlo ružan grad ima li nekog uticaja na vas to, što živite u ruinom gradu? Ili nalazite, da su legi grado vi lepi?« To je dobro pitanje. Ne smeta mi ako iivim u nekom ruinom gradu. Osećao sam se, na primer, vrlo nesrećan u Minhenu. I verovatno ću se osećati joś nesrećnijim u Salcburgu. Do te vrsíe lepóte meni uopšte nije stalo. Najbolje se oseéam ako je reč o nemačkim gradovima koje poznajem najbolje se, dakle, oseéam u Hamburgu, zato sto je to lučki grad sa puno nećistoće i mnogo zanimljivih stvari, koje me prosto fasciniraju. »Postoje i uredne četvrti Hamburga .« Ne odlazim tamo cesto , iako u jednaj od njih iivim. Stvar nije u tome, mene privlaće nered i haos, iako sam po prirodi vrlo oprezan čovek. Ne bijem se po krcmama i uopšte nisam tip čoveka koji se silom probija kroz iivot, ali u mojoj mašti postoji mnogo haotičnog i ludog. Mene prvenstveno zanimaju kontr adikcije, dakle stvari koje se ne slaiu, to ste sasvim dobro zapazili. Tako stoji i sa umetnošču. Najviše me privlači stilizovana umetnost i zato me pozorište, onakvo kakvo je dañas, skoro nimalo ne interesuje. Poslednji put me jedno pozorište privuklo pre otprilike dvanaest godina, kada je Living Theatre gostovalo na svom putu око sveta. Bilo je vrlo uzbudljîvo. » Zar ne postoji и vama makar malo malogradanske éeinje za harmonijom, lepotom i redom?« Ne, to bi me dovelo do ludila. Poludeo bih. »Postoji još jedna razlika u odnosu na druge reiisere. U reüji jednog Steina zapaia se uvek nešto slicno tradiciji, nekoj velikoj građanskoj i kulturnoj tradiciji. Ne bih to sada detaljnije definisao. U vašim reüjama, medutim, nazire se druga tradicija tradicija plebejskog karaktera. Oseéaju se uticaji cirkusa, keéerske šatre i mjuzikla, а и pojedinim scenama promicu i prizori prostaékih uiivanja. Tim putem dobija se jedna reiija Hiena celine i dobrog ukusa, a svodi se na nesto do krajnosti haotiéno i anarhisticko. Ima li to пеке veze sa vašom biografijom?« Svakako. Roden sam и Nemačkoj, imao sam pet godina kad smo se iselili, odrastao sam u Engleskoj, nikąd nisam bio srećan u Engleskoj, nikąd se nisam osećao kao Englez, iako sam dvadeseí pet godina živeo u Engleskoj i engleski sam državljanin. »A da li su se vaši roditelji osećali kao Englezi ?« Vopite ne. Nikada. Ali se nisu osećali ni kao Nemci. A nisu se osećali ni kao Jevreji. A bili su Jevreji. Ija sam Jevrejin, ali kao i vecina liberalnih Jevreja nisam ništa znao o cionizmu iii песет slićnom i, prema tome, može se reći da sam ćovek bez porekla, nisam svestan gde spadam. Doiao je rat i doñeo još vécu otuđenost. A zu vreme tog rata bio sam Nemac, uz to još i nemački Jevrejin и Engleskoj. Pośle rata bio sam natur alizovan, a onda sam otputovao za Nemačku. Neka veza mozda nepostojeća Uni da se na neki naéin najbolje oseéam medu Nemcima, jer onda dolazi do najveée napetosti. Moje rczije и Engleskoj, kao prvo izvodenje Geneovog » Balkona«, na primer, bile su тек и nekom kornicnom neskladu sa engleskom publikom, ali ne one vrste nesklada koji nastaje ovde, dakle ne provokativnog nesklada koji privlaći ljude и pozorište, jer u Engleskoj bio