Битеф

Joanna zolkowska (lujza) franciszek pieczka (ve ster man ) olgierd lukaszewicz (kamil denuden) grazyna marzec (lusila) krysztof majchrzak (delakroa) edmund fetting (filipo) kazimierz kaczor (burdon) maciej goraj (bilo) maciej ray zacher ( barer) andrzej wykretowicz (karno) leszek herdeger (collot) jan jeruzal (amar) Janusz bukowski ( radier) andrzej graziewicz (posluzitelj) edmund karwanski (linde) piotr Zaborowski (sekretar) rafael mickiewicz (kur toa) mariusz benoit ( merlin ) gustaw lutkiewicz (lezandr) Jerzy kleyn (talian) aleksandar ford (f reran) maciej szary (pañis) andrzej piszczatowski (ero) Zbigniew mich (somet) tadeusz bialoszczynski (fabr) andrzej graziewicz (nadzornik zatrora) andrzej szalów ski (fukije) piotr cieslak (erman) * * * (kat sansón) * * * (frizer) direktor teatra: tadeusz kazmierski umetnički direktor: zygmunt hiibner dramaturg: roman brainy gostovanje teatra powszechnog ostrareno je u saradnji sa pagartom (rarsara) 1 • Sitkob između robespierreizzL 9 odigrao se u vaírí -m žestokih političkih borbi, u I HHtil Otl p r° leće . \ 794 - godine - obe hcnosti drame za celu svoju političku karijeru duguju zahvalnost velikoj francusko j revoluciji, koją je njih, nepoznate advokate, postavila na kormilo vlade jedne od najnaprednijih zemalja Evrope. Obojica su bili Ijudi Prosvečenosti, a osnove svoga obrazovanja i koncepcije svoje savremene politike stekli su zahvaljuéi filozofiji i literaturi te epohe, koje su predstavljene и Didroovoj

morao je ustupati i politički kompromitovan, gubia je tacku po tačku u igri za odrzavanje snazne kraljevske vlade i feudalnog uredenja. Generalni stalezi preobrazili su se u Konstituantu i и septembru 1791. objavili konstituciju, koja je meta hurjoaziju и monarhiju kao novu snagu, likvidirajuéi veéinu privilegija plemstva i sveštenstva, a što je dovelo do oslobodenja seljaštva iz okova staleške zavisnosti. U teškoj borbi s kraljem i braniocima staroga režima važnu ulogu и gradovima Francuske, a narocito u Parizu, odigrao je übogi gradski narod, sankiloti. To je и početku bio pogrdan naziv, koji je koristilo plemstvo za üboge republikance koji nisu nosili otmene, tesne pantalone, sapete ispod kolena (cullottes), već dugę, komotne pantalone koję su dopirale do stopala. Narod je prihvatio taj naziv koji od tada postaje sinonim za najodanijeg revolucionara. Sankiloti manufakturni radnici, sitne zanatlije, najsiromašniji trgovci nisu predstavljali društvenu klasu, iako su bili jaka politička siła, zahvaljujući istim mentalnim osobinama. U Parizu su bili već 1789. godine najjača grupa pritiska u borbi sa kraljem, a u daljim etapama revolucije sa liberalnim plemstvom i bogatom buržoazijom. Najaktivniji političari su već na početku revolucije počeli da se grupišu и političke klubove, da bi slobodno diskutovali i usklađivali različite političke programe. U početku, и Parizu, najveću ulogu je imao klub jakobinaca, gde su se od samog osnivanja borili raźni pogledi, ali 1791. pobedio je republikański program. Pomenimo i klub kordiljera koji je imao mnogobrojne veze sa pańskim sankilotima. Već u prvoj fazi revolucije, Robespjer i Danton postali su poznati politicari u Francuskoj. Robespjer je izbaran za poslanika Generalnih staleža, gde se brzo proslavio kao izvrstan govornik koji logicno argumentuje svoje govore i kao veoma obazriv političar, kako u Kanstituanti, tako i u klubu jakobinaca, gde je iz.bio na celo levih republikanaca. Radikalizam koji je propagirao Robespjer svojim parolama borba za opste pravo glasa, protiv cenzusu imovine kao i njegova nesebičnost, doneli su mu veliku popularnos t