Битеф

me du paris im sankilotima. Danton se, meâutim, pokazao kao vatreni orator. Delovao je и nekoliko politickih klubova, odlazio je i u klub jakobinaca. Od početka 1790. godine bio je clan gradske vlade francuske prestonice, Pariske komunę, gde su rasla levićarska, radikalska i republikańska raspoloïenja, a u toj istoj insńtuciji, krajem 1791. godine, postao je zamenik drzavnog tuïîoca. Imao je misljenje dinamicnog javnog rodnika i republikanca. Teško je bilo utvrditi, и toj prvoj etapi, bilo kakve politîèke razlike izmedu Robespjera i Dantona , ali se odmah jasno uvidala razlika и njihovim sposobnostima i karakterima. Robespjer je bio hladnokrvan, priseban i pravedan, fanatičan pristalica Rusove utopije, koju je zeleo da sprovede и Život da bi usrečio ljude. Danton je bio čovek naglog temperamentu, pohlepan na materijalna dobra, neosetljiv na moralnost, kao Robespjer. Sklon kompromisima, popustljiv prema političkim protivnicima, realista bez skrupułu, nije mogao biti prijatelj idealistę Robespjera, koji je mislio da će zajedno sa Republikom zavladatî i era kreposti, strogost obićaja i opita sreća. Na osnovu konstitucije ustavotvornu vladu u Francuskoj predstavljala je Zakonodavna skupština. Ni Robespjer ni Danton nisu ušli и sasíav ovog tela, ali su radili и političkim klubovima, a Danton je pojacao svoj uticaj и Pariskoj komuni. U klubu jakobinaca, Robespjer je vodio jestoku borbu sa desnicarskom grupom, kojom je upravljao Brissota, a koja je kasnije nazvana Žironda. Jedan od glavnih povoda za sukob bio je problem revolucionarnog rata Francuske sa Austrijom i drugim nemackim drïavama. A taj rat samo što nije izbio. U Evropi, među vladajučim kraljevima i kneževima, postojala je opravdana bojazan da rev alucio nar na agitacija iz Francuske, šireći se van njenih granica, može dovesti do rušenja monarhističkih prestóla. Na atraktivnost i snagu revolucionarnih ideja računala je vecina francuskih revolucionara: oni su očekivali velik i lak trijumf, dokazivali su da će to jednostavno biti pohod revolucionarnih armija pozdravljen ovacijama od strane narada koji će biti oslobodeni od tiranije kraljeva i plemstva. Übrzo će Francuzi formulisati lapidarno geslo: »Rat palatama, mir seoskim kućama!«. U proleće 1792. godine Danton se übrajao и pobornike rata, prihvatao je iluziju brzih pobeda, а a možda iz oportunizmu nije hteo da se suprotstavlja velikom entuzijazmu. S druge strane, Robespjer se svim silama borio protiv raine propagande, misleći da će rat revolucionarnoj Francuskoj doneti neuspeh. Nije verovao generalima i oficirima, smatrajući da su oni, u stvari, ostali rojalisti koji će prvom prilikom izdati revoluciju. Ukazivao je na znatne konírarevolucionarne snage u samoj Francuskoj, koję će ojacati po izbijanju rata. Skoro proroćanski, u velikim govorima u klubu jakobinaca, predviđao je poraź, nagoveštavao nesreće, glad, trijumf sada pritajenog Luja XVI i preparad starog poretka. Bio je to govor u vetar. U opštem entuzijazmu, u aprilu 1792. godine, Francuska je objavila rat Austriji, kojoj se übrzo pridružila Pruska. Pretpostavke Robespjera obistinile su se u velikoj meri. Poraž.ene francuske armije odstupale su prema Parizu, izdaja rojalista i pad duba medu revolucionarima krćili su osvajaću put ka prestonici Francuske. U toj situaciji, raste

talas mržnje prema kralju na koga se sumnja s pravom da ostaje u kontaktu sa neprijateljem i ocekuje poraz svoga narodu. Pariski sankiloti, dobrovoljci koji su stupili и vojsku iz cele Francuske, vodeni jakobinskom grupom, Robespjerom i Pariskom komunom, udaraju na kraljevski dvor, 10. V 1111792. godine. Kralj je zarobljen. Zakonodavna skupśtina osniva privremenu vladu pod nazivom Privremena izvršna viada. Robespjer postaje clan Pariske komunę и kojoj dominîraju radikali i jakobîncî, a Danton ulazi и sastav privremene vlade kao ministar pravde. Tokom leta i jeseni 1792. godine, Danton je doživljavao svoje najveée dane. Postao je faktički sef vlade. Olicavao je kao niko volju pobede. Svoju titansku energiju usmerio je na mobilizaciju svih sila Francuske. Njegov otpor je odlučio о tome da viada i Zakonodavna skupština, koja je nameravala da pobegnu na Loaru, ostanę и Parizu. Odlazak vlade iz Pariza imao bi bezbroj posledica i mogao bi moralno slomiti zemlju. Danton je bio patron prvim aktima terora и odnosu prema politickim protivnicima kada su, и septembru 1792. godine, na osnovu kratkih presada, poubijani optuzeni koji su se nalazili u pańskim zatvorima. Aktima terora hteli su da paralizuju neprijatelja i da mu pokazu svoju nepopustljivost. Na kraju, zahvaljujući nesalomljivom síavu, revolucionan su pobedili. Pobedena pruska vojska, pod Valmom (20. IX 1792), napušta Francusku, a specijalno zakonodavna telo, izabrano na opštem glasanju Narodna konvencija 22. IX 1792. godine, proglašava Francusku za Republiku. Luj XVI je izveden pred sud i pogubljen, 21. I 1793. godine. Smrt kralja zapanjila je veliku koaliciju rnnogobrojnih evropskih država, koje su se borile protiv revolucije i objavile rat Francuskoj. Nova velika opasnost, uništenje mlade Republike, nadvila se nad Francuskom. Robespjer i Danton zaseli su и Konventu, gde se vodila zestoka borba dve republikanske grape: ïirondinaca, koji su napustili klub jakobinaca i jakobinaca pod vodstvom Robespjera, koje su se nazivali Brdani (Górale), jer su и Konventu sedeli na gornjim klupama. Medu tim grupama vodio se spor о koncepciji nove drzave i o sredstvima kojima treba ocuvati Republiku. Žirondinci liberalna burïoazija, su ïeleli očuvanje parlamentarnog sistema, a u ekonomici su se izjasnili za slobodnu igru privrednih snaga. Drugačije su mislili jakobinci. lako su u tom društvenom položaju takode predstavljali buržoaziju, oni su razumeli da u ovoj situaciji, kada drzavi preti smrtna opasnost spoljne najezde i kontrarevolucije, treba primeniti diktatorske metode, uvesti centralizam, vladu jake ruke, » despotizam slobode«, a privredu zemlje podrediti zahtevima koje postavlja armija i mase gladnih u gradovima. Robespjer je pokazivao sve već razumevanje prema zahtevima sankilota, koji su nepoverljivi i gladni manifestovali pred Konventom. Sankiloti su trazili hleba i nemilosrdne kazne za kontrarevolucionare. Bili su gladni, a bajali su se uništenja Republikę i izdaje. Najbrojniju grupu u Konventu činili su neodlučni poslanici, koji su težili zirondincima ili jakobincima. Nazivali su ih »ravnica« ili, pogrdno, » bara«. Oni su bili neodlučni, hteli su da se održi Republika, ali su se bajali naroda. Robespjer je drzao Ыс и pozadini