Битеф

sankilota, da bi primorao »ravnicu« na odluku koją će biti saglasna sa jakobińskim pravima. Poslanicima » ravnice « blizi je bio Danton nego Robespjer, uostalom zasluge Dantona za spasenje Republikę u jesen 1792. godine bile su nesumnjive. U prvom Komitetu javnog spasa, u republikanskoj vladi, koja je nastała preko Konventa, u proleće 1793. godine, sedeo je Danton. U send njegove individualnosti radio je ceo Komitet. Danton je postao i Revoludonarni tribunal, cija je dužnost bila brzo kaznjavanje konträrer ołucionara. Kada su u martu 1793. godine Austrijanci započeli ofanzivu u Belgiji, па front je krenuo Danton pozivajuči na mobilizaciju sve raspoložive snage za odbranu. U unutrašnjoj politici Danton je hteo široki republikański front, и коте bi se našli i žirondinci i jakobinci, а и spoljnoj politici je hteo da razbije solidarnost evropske koalicije i da sklopi mir sa pojedinim zemljama. Ipak, pretrpeo je potpun poraz. Njegov prijatelj, a komandant na belgijskom frontu, general Dumourîez je postao izdajica i prešao na stranu Austrijanaca. Od tada je i Danton postao sumnjiv. Njegovi pokušaji da prekine lanac neprijatelja, koji atakuju na Republika, završili su se neuspehom. Vode evropskih koalicija protiv Francuske nadale su se da će sada zadati odlućujući udarac i likvidirati Republika. Isto tako, nade za pomirenje zavađenih u vezi principijelnih stvari žirondinaca i jakobinaca nisu mogle računati na uspeh. Po prvi put Dantona je izneverilo njegovo realistično političko čulo. Njegove koncepcije pokazale su se kao kuća od karata. Kao rezultat dosledne akcije uperene protiv Žirondinaca, od strane jakobinaca i pod pritiskom sankilota, Konvent je bio primaran da uhapsi, 2. VI 1793. godine, vode Žironde, koji su pogubljeni na giljotini. Posle tih neuspeha Danton je morao istupiti, 10. VII 1793. godine, iz Komiteta javnog spasa, а и sastav tog glavnog izvršnog organa vlade ušao je Robespjer, 27. VII 1793. godine, započinjući period jakobinske diktature. Danton se übrzo povukao iz aktivnog politiikog zivota, napustio Pariz i nastania se и provinciji, gde je vodio primeran zivot dobrodušnog gradanina. Period и коте je Robespjer preuzeo vladu let о 1793. godine bio je najtezi u toku cele francuske revolucije. A rmije velike evropske koalicije krenule su u napad, а demoralisane francuske vojske su odstupale. Komitet javnog spasa kontrolisao je manje od polovine teritorije Francuske, do к je ostali deo obuhvatio pozar domaéeg rata. Englezi su se iskrcali u Tulonu. Lion se pobunio protiv jakobinske vlade. Skupoéa je brzo rasla, a papirni novae je gubia vrednost. Država je bila na granici potpunog bankrotstva i rusenja. U ovoj situaciji revolucionad su pokazali svoju veličinu. Komitet javnog spasavoden titanima ideje i rada: Robespjerom, Saint-Justom, Couthonom i Carnotom, uspeo je da uradi velike stvari. Stvorena je milionska armija, a na njeno celo postavljeni su novi republikański konandanti. Sa velikim zamahom izgradena je industrija za naoružanje i и tu svrhu angalovane su sve dostupne sirovine и zemlji. Uvedene su maksimalne cene za najpotrebnije artikle. Sacuvana je vrednost novea, centralizovana je viada, ugušena je kontrarevolucija apsolutnim terorom, koji je pogadao ne samo krive veé i sumnjive. Giljotinirani su ne samo komandanti, koji su izdavali ili

koji su bili osumnjičeni za izdaju, već i oni, koji nisu uspeli da pobede. Robespjer je potpuno ukinuo feudalne namete na selu. Sankiloti su za vreme njegove vladavine ulazili и najviše krugove državne vlade. Jakobinci su pobedili. Republika je spašena. Spasenju francuske revolucije doprinela je i Poljska. U borbi protiv Poljske, koja je branila Konstituciju 3. maja, kao i и brobi protiv ustanka Košćuška, nemacke drfave su angažovale deo vojske sa francuskog fronta. Kada je ofanziva neprijatelja zaustavljena, činilo se da će, и proleće 1794. godine, Francuska Republika lepo naprę dovati. Deslio se drugacije. U republikanskom taboru počeli su razdori i barbe, koje su dovele do pada diktature jakobinaca. Osnovni problem, koji je zatalasao redore jakobinaca, bio je konßikt sa sankilotima. Sankiloti su predstavljali drustveno zalede Robespjera, ali su ipak, kao pristalice neposredne demokratije, mislili da na sekcijskim (rejonskim) sastancima Pariza imaju pravo da slobodno kritikuju viada i Konvenciju. To je naislo na protest Robespjera, tako da je nastupio strašan sudar izmedu difame discipline i narodnog pokreta, коте se pridrufila i antihriščanska akcija, koja je lansirana и sekcijama, a podrfavao ju je klub kordiljera, gde su se nalazile mnoge vođe sekcija. Oštri antireligijski ispadi mirisali su na ateizam, Sto je izazvalo nezadovoljstvo deiste Robespjera, koji je pripremao nova republikańska religiju koja je priznavala Najvise Biée. Kordiljeri i vade sankilota trafili su još veće zaoštravanje terora, uglavnom protiv nepoštenih trgovaca i aferista. Jakobinci i pored velikih ñapara nisu mogli и potpunosti da obezbede gradare sa hranom i glad je i dalje mučila najbednije stanovnike Pariza i drugih gradova. Na torn tlu pócela se stvarati mogućnost narodnog ustanka, usmerenog protiv jakobinske vlade. Novine kordiljera ostro su zigosale podmiéivanje i potplaéivanje, zatim aferiste okupljene око Fabrea d’Englantinea, raznorazne podmitljivce, kao i lopove zajedničke imovine, povezane sa rojalističkim agentima, koji su uhapšeni и septembru 1793. godine, и vezi sa otkrivanjem velikih pronevera prilikom likvidacije trgovinskog društva Istocno-indijske kompanije. Hapšenje Fabrea izazvalo je dolazak Dantona u Pariz, oktobra 1793. Hteo je da spasava prijatelja, a mofda se bojao da će pri razmatranju mnogih finansijskih afera i пека njegova pronevera izači na povríinu. Danton i njegovi prijatelji krenuli su u napad. Posebno su snažno pogodili kordiljere i sankilote, predstavljajuéi ih kao krvofedne hijene. Sve cešće, na zaobilazan način, ali žestoko, napadali su i vladu. Dobili su ime »popustljivi«. Zahtevali su prekid represija, umesto revolucionarnog suda trafili su sud milosrđa, Želeli su otvaranje zatvorskih kapija za stotine hiljada zatvorenika, trafili su odlaganje terora, koji je ispunio svoj zadatak и trenutku kada je najezda neprijatelja zaustavljena. » Popustljivi« su brzo siekli popularnost и redovima burfoazije, kao i medu ostacima Žironđe. Njihove ideje sirio je casopis »Le Vieux Cordelier «, pod redakcijom izvrsnog novinara Kamila Desmoulinsa. Već u januaru 1794. Danton je opet postao politička siła u Parizu. Ali, Robespjer se snašao и novoj situaciji i osmog januara 1794. ukazao je na opasnost koja Republici preti od strane dve frakcije,