Битеф

Barbaśewlcz. ф Thermidor Teatr Polski u Vroclavu. Premijera 11. februara 1971. Obrada tekstu i rezija: Jerzy Krasowski, scenograf ija: Wojciech Krakowski, prevod sa nemačkog : Stanislaw Helsztynski. Glumci: Robespjer I. Przegrodzki. St. Just /. Peszek. Teatr Wybrzeże na Targu Węglowym Gdanjsk. Premijera 11. marta 1972. Preveo sa nemačkog: Stanislaw Helsztynski, obrada tekstu: Jerzy Krasowski, režija; Marek Okopinski, zajednički rad na režiji: Stanislaw Hebanowski, scenografija: Ali Bunsch. Glumci: St. Just —J. Sieradzinski, Robespjer —H. Bista. Państwowa Wyzsza Szkoła Teatralna L. Solskiego u Krakovu. Diplomska predstava studenata IV g o dine Wydzalu Aktorskiego , pripremljena pod vođstvom J. Krasowskiego - 1974. Teatr Telewizijny Wrocławski Ośrodek TV. фDevedesettreći Premijera 24. januara 1969. Režija: Jerzy Krasowski. Glumci: Maud M. Lawinska, Knez de La Meuge A. Chronić ki. /> * Antoniju tVíIQ ТП PIS TH slon i imskom В я IC' fil W" В * й- ( pismo verovatno nije poslato ) _ * __ Gdanjsk, 10. IX 1927. Wß / V rgß Prvi uzrok poraża 1794. bila je Jf' pr er anost revolueije; kapitalizam pada je zavisnost pasivnog naroda щЯЁВк * stezao и ravnodušnu pasivnost. Тек и toj pasivnosti kristalizovao se око različitih roda (dajući pri izbom dokaż potpunog nedosíatka instikta) i bario se, kada mu je naredeno vise nije vodio veé je bio voden (. ..) Kakva je bila potpuna zavisnost naroda od licnosti vade to dokazuje činjenica da se decentralizovani postupak izmenio neposredno posle 9 Thermidora и haotieno povlačenje i raspadanje. Jos izrazitije se to vidi kod jakobinaca. Taj snažan i živi organizam, rasejan po celoj Francuskoj, vaspitavao je narod i ujedinjavao provineiju sa prestonicom živeo je mišlju i voljom Robespijera. Velika organizaeija nije preživela čak ni mesec Thermidor. Njoj je, isto tako, otsečena glava . . . Danas spoljašnji uslovi odgovaraju; kapitalizam je došao

do vrhunca, vrti se u mestu, sam sebi smeta u komplikadjama rastrojstva koję rastu. I unutraśnji uslovî su se popr avili: revoludonarna stihija poseduje široko teoretsko znanje i praktiino iskustvo od 130 godina. Masa je relativno póstala svesna, pa Ы mogła samostalno da sudi i aktivno istupa ne padajud nci7.he7.no и najteze takticke greške. Kolektivizam se raz.vio kao metoda; uzajamna kontrola onih koji vladaju i kojima se viada, taj jedini nacin neutralizadje opasnih nagona ljudske prirode prestao je da bade utopija ( ... ) AH sve tone i eliminiše osnovno zlo и mehanizmu revoludje: neizbežnu obavezu decentralizadje celog poduhvata oko jedinke voda. I vise, oko jednog vode, jer dok njih bude nekoliko na jednam mestu, dotle se moraju boriti ( ... ) Verovatno, dañas naród neće vise biti haotičan i nezaštićen materijal и rukama tog vode; dañas će diktator podlegati potpunoj kontroli; uzajamna zavisnost vode i naroda ée se izjednačiti, kako je to zahtevao Marat. I pored toga diktator če ostati covek; i mada če сак kontrola moći da neutralizuje ljudski egoizam, to još uvek neće obezbediti individualnu nesavršenost и njegovom intelektualnom organizmu. Jednostran talenat, opservacija s manom, mole prouzrokovati osnovne greške, koje če društvo kasno primetiti ( ... ) Ne znam da li je to bitna vrlina ljudskog urna, Hi vrlina koja slučajno dominira kod pojedinaca kojima pripada: ne umem da stvaram zakl jucke za budućnost drugaćije negó na osnovu analogije. Odatle verovatno potiče i moj pesimizam. Bog piše o politićarima »koji trezveno gledaju«, koji mir smatraju dečjom fantazijom. Razume se, Bog se bori protiv rata svim silama, Bog se trudi da vrati narod iz tupe apatije, da ga nagovori na protest odbijanja, da uzme ućesče и novom übijanju masa. Razume se, takode, da bog oćekuje rezultat pośle tih napora. Svi se nadamo, kad rat bude dekretovaii, da će viada naići na ozbiljnu prepreku Ijude. Ali to se neposredno tiče sutra; a šta neogranićenoj budućnosti smatra li bog stvarno mir kao dećju fantaziju? Ja, na l.alost, tako mislim. Analogija je neumoljiva! U organskom svetu mir ne postoji kao stalno stanje nigde... To mi ne smeta da mrzim rat i sve sto je vezano za njega; to mi, iak, ne smeta da se hranim izvesnim nadama (na osnovu poverenja u volju masa), da neće biti lako vladi da počne novu partiju Saba na telu Evrope. Vidim neophodnost i verujem u mogučnost ukidanja individualnog posedovanja velikih vrednosti, verujem и mogućnost posledica te osnovne reforme, počevši od promene uređenja. Sve to je neophodnost, zahtev samog livota и njegovom sadasnjem obliku; sve to, manje vise, slaže se sa ljudskom prirodom. Verujem, iak, и postepeno ukidanje drzavnih granica, kad drlava prestaje da bude forma posebne društvene grupę, već ukidanje grupa (koje će budućnost podeliti prema drugaiijim principima nego sto su principi narodnosti). U napuśtanje masovnih borbi, medu novostvorenim grupama nikako ne mogu da poverujem. Sve te sumuje i pretpostavke ne üblalavaju mrznju prema neaktuelnim formama, s kojima se borimo ne parališu (pretpostavljam) energiju izazova kod aktivnog ratnika. Samo to и borbi treba staviti и džep ; obaveza govora i pisanja istine ne odnosi se na to naprotiv, molda je bolje prečutati ( ... )