Битеф

precrtan tim znakom pitanja, tom dilemom: u nemogućnosti da piśemo sebi i Bogu, sto je stvar diletanata piśemo s neophodnom svešću da će delo biti razumljivo. Međutim .. .« Sledečih godina još nekoliko puta Psibisevska se lača posła. Pośle »Stvari Dantona « vraća se skicama » Thermidora « i završava tu drama (» Thermidor « je napisan na nemackom zbog stranih scena), koja je kao produžetak »Stvari«. Nikada se nije pomirila sa gubitkom »Stvari Dantona «. Nadajući se da će možda nači čitaoce, kada napiše beletrističko delo, trudila se svim silama da napiše nekoliko delà te vrste. Jedan roman je priznala kao dobar, » Drama je moje kraljevstvo«. Vecina pokušaja da se prebaci na drugu vrstu stvar alastra nije uspela. Literarna materija se razilazila pod perom, »lakše« teme bile su joj smrtno dosadne: zaśto se baviti dobrodusnim bračnim trouglom, »kad svaka apstraktna misao, svaka knjiga, svaki politički dogadaj .. . oívara bez poređenja šire Perspektive, bar do nečega doro di, a ne u krug ...« Naj zad Psibisevska je izgubila u poslednjem periodu, silom podržavanu volju veru u bilo kakve šanse za svoja delà. U prljavoj baraci, и krajnjoj bedi, Pšibiševska je izgubila i fizićku sposobnost za rad. Pre negó što je nastupila fizička smrt, nastupila je psihićka smrt dramskog pisca, koji nije mogao da živi i da stvara samo za »sebe i Boga«. Teśko je bilo zahtevati da joj u tom trenutku budę dovoljna misao 0 postojećem potencijalu u potomstvu, ćitaocu. Poslednje dve godine zivota to je već period rezignacije. Tvrdoglavo je odbijała pomoc, odlazak u Varšavu, gde je htela da je odvede Barlinska (»ne mogu tamo da se vratim kao bednica« ) ; takode je odbijała i lekarska pomoc. U jednam momentu je izgubila samokontrola (a mozda joj vise nije ni bilo stało do toga) u upotrebi morfijuma i drugih sredstava sa istim delovanjem. Sada je bilo već mnogo gore nego 1932, kada je pisała S. Augustins koj,po narednom nastupu depresije: »Bila sam dañas u polozaju samoubilaćke duše. Piśem to sa odgovornošću za reć. . . Ponavljam da »samoubilački polozaj duse « nije kod mene istovremeno sklonost za übistvo. To je samo siguran stepen trpljenja «. Kasniji izveštaj Augustinske, u pismima Heleny Barlinskoj, neće pominjati vise » polozaj duse«, već uzbudljiv prizor, koji je videla svrativsi jednog dana u baraku: » Nikog živog nisam videla и takvoj napustenosti, ne mogu da gledam kako umire od gladi 1 zimę, и očajanju je, jer vidi smrt koja se približava«. Stanislava PšihiŠevska je umrla 1. V 1111935. godine. Helena Barlinska je panela iz Gdanjska veliki paket mašinskih i rucnih rukopisa svojoj kuci, и Varsavi, i sakrila ga da ne bi bio unis ten za vreme drugog svetskog rata. Osiguranje celog nasledstva, и Arhivu poljske akademije nauka u Poznanju, zasługa je prof, dr Stanisława Helsztynskog. Poljskoj sceni drame Stanislave Pšibisevske vratîo je 1967. godine Jerzy Krasowski postavljajući »Stvar Dantona « и Poljskom pozoristu u Vroclavu, jednoćinku »Devedeset treći« и pozoristu TV (Centar Vroclavski) i » Thermidor « 1970. godine, takode na sceni Poljskog po zarista и Vroclavu. Godine 1971. Centar Vroclavski TV prikazao je predstavu,

čiji su tekst činili fragmenti korespondencije S. Psibisevske, pod nazivom »Stvar Pšibiševske«. Adolf Rudnicki, pod utiskom videne predstave, pisao je : »Na kraju predstave jedan glumac je vrlo lepo i vrlo uzbudljivo pročitao pismo iii nekrolog pośle smrti Stanislave Pšibiševske, koją je umrla u 34. godini. Tek što je zatvorila oči, već se sve znało. Več se znało da je poljska drama izgubila nekog, ko je mogao da je izvede iz porodicnih agrada, ko je imao sve podatke za to, da nepravda te mlade lene nije bila samo njena lična nepravda, već nepravde svih nas. Moj Bože, več se tako mogło pisatil Tulilac vise nije bio ž iv, centrifugalne sile, neprijateljske sile uniśtenja već su bile zauzete tralenjem novog tela, objekta za novi udarac, trg je već bio očišćen, vrh izravnan sa zemljom, princip uništavanja već je osetio satisfakciju, pa je već bilo moguće upotrebiti sve prave reči«. »Stvar Dantona « vraća se na scenu prestonice na četrdesetogodišnjicu smrti autorkę. Dug Varšave u znak sećanja na Stanislava Psibiševskou isplaćuje Teatr Powszechny. jr Dantona éI H/® áH ШИ 0 Teatr Wielki u Lavovu. %/%/ s ĘrĘ/M š s-'sC' Predpremijera 20. marta 1931. Režija: Edmund s tutus hive ■■ V* W ® V Л Glumci; Danton psîbisevske -ВТ Chadecki, Desmoulins R. Michniewski. Teatr Novy u Lodu. Premijera novernbar 1970. Obrada teksta i r elija: Jerzy Zegalski, scenografija: Aleksander Wielogorski, muzika: Jerzy Bauer. Glumci: Robespjer W. Pilarski, St. Just M. Grzybowski, Danton B. Sochnacki, Desmoulins M.