Битеф

INGENIJA NA TAURIDI

burgtheater • beč • austrija • Johann Wolfgang von goethe: iphigenie auf tauris *prva varijanta iz 1779. godine • režija: adolf dresen • dekor i kostìmi: matthias kralj • dramaturg predstave: gerd leo kuck • asistent režije: harry reich-ebner • učestvuju: elisabeth orth (ifigenija), heinrich Schweiger (toant), wolang hübsch (orest), franz morak (pîiad), frltz grieb (arkad) • tehničko rukovodstvo: friedrich schianzar, franz max • osvetijenje: ernst prawetz, waiter Stadler • sutler; frederika darer • inspicijent: rudoif sterner • maske: ingeborg lamm, heimut grandegger • akustika; kurt steinböck • pauza posle trećeg čina •

ARIEMIDA mm

Prvobitno velika boginja matrijarhata. Povezanost sa materinstvom i lunarnim periodom (kult Meseca), a tek docnije devičanska boginja. Njen kult je prehelenski; u hramu u Brauronu, u Arkadiji (njegov osnivač bio je Arkad, »čovek medved«), još 1300. godine pre naše ere, devoike obučene u odeću boje šafrana, kao uvod u svadbene svečanosti, igrale su igru medveda. Sastavni deo svetkovine bilo je žrtvovanje koze; u želji da umilostivi boginju, neki meštanin žrtvovao je kozu obučenu u haljinu svoje kčerke. Igra medveda, koja je najpre bila ritualni obred prilikom primanja u klan medveda, izvodila se kada su totem, koji je predstavljao novajliju, übijali; druga sveta životinja ove boginje bio je bik (Taurus), po коте je i nazvana Zemlja Bikova Taurida. Sinonim boginje je takođe i Ifigenija (ona koja je došla s neba); spominje se î u čuvenom grčkom mitu, u коте se Agamemnonova kćerka, obučena u haljinu boje šafrana, umesto u bračnom krevetu, našla na žrtveniku boginje Artemide, koja ju je ipak blagonaklono zamenila sa jednom životinjom, Devojke iz Braurona postovaie su ovu boginju sve do dana kada je njen kult zamenjen kultom Bogorodice. [po Tihomsonu]

4

iZ PISANA

»Krevet u коте te je majka donela na svet imao je plave zavese. Imala je tada osamnaest godina i bila je godimi dana u braku. Ostaćeš večito mlad, rekla je ona, i tyoje srce nikada neće ostariti, pošto nosiš u sebi miadost svoje majke. Tri dana si se predomišljao pre nego sto si došao na svet i tvojoj majci prirejdio teške časove. Besan što te je nužda naterala da napustiš prirodno mesto obitavanja i što te je babica zlostavljala, došao si na svet sasvim crn i bez znaka života. Trljali su ti grudi vinom, gubeći nadu da ćqš ostati živ. Tvoja staramajka stajala je iza kada si prvi put otvorio oči, ona je uzviknula: »Retin, on je živ!« Tada se proludilo moje materinsko srce, pričala mi je tvoja mati u svojoj sedamdeset petoj godini, i živela je od tog trenutka u stanju staine ekstaze, sve do ovog casa.«

[Bettina von Arnim Goetheu]

»Najdraža tetka, dolazim iz Ofenbaha! Moje sree je uvek kao čarapa lice je okrenuto na naličje, a naiičje na lice. Molim Vas! Na misi pogledajte око sebe to je za Liiiü! Galanteria, bižuterija, sve ono najnovije i najelegantnije! Samo Vi osećate i zato Vas volimi Ali sve treba da ostane među nama, ni reči marni о tome. Molîm. I napišite šta će to da košta!!!«

[Goethe Johanni Palmer]

»Petnaestog uveče, oko 10h, dođe Goethe i zatekne nas kako sedimo ispred vrata. Njegovo cveće bilo je nemarno ostavijeno. Osetio je to, bacio ga u stranu i izražavao se u alegorijama. Noću, sve do 12 časova, šetao sam sa Goetheom uiicama. Razgovaraii smo, a on je bio vrio neraspoložen i mnogo je maštao, pa smo se, na kraju, nasionjeni na jedan zid, svemu tome smejaii. Šesnaestog je Goethe dobio od Lottchen dugo i tužno pismo. Rekla mu je da se ne sme nadati ničemu osim prijateljstva, a on je postao bled i veoma potišten.«

[iz Kestnerovog »Dnevnika«]

»Jednom su me pozvali u sveštenikovu kuću na ručak. Friederike je vedila brigu о deci. Odjednom sam videia kako Friederike iz jedne zdele sa pilećim paprikašem vadi najbolje komade džigericu i belo