Битеф

država, ali to ne bi isključivalo formiranje samoupravnih jedinica prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama. U njoj bi vladala potpuna ravnopravnost sva tri narodna imena, oba pisma (latinica i éirilìca) i sve tri vjeroispovjesti (pravoslavne, katoličke i muhamedanske). Naziv države bio bi Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Krfska deklaracija jeste prvi zajednički akt srpske vlade i Jugoslavenskog odbora; njime je utvrdeno da Srbi iz kraljevine i austro-ugarski Jugosloveni podjednako žele narodno ujedinjenje, i to van okvira Austro-Ugarske, pod srpskom narodnom dinastijom. Krfska deklaracija prihvačena je od Crnogorskog odbora kolovoza 1917. 1918. Početak godine. Američki predsjednik Wilson, u svom programu od četrnaest točaka, daje uvjete za sklapanje mira između SAD i Centralnih sila. U tom kontekstu on odbija pretenzije Italije na južnoslavenski teritorij, te predlaže da se Srbiji osigura izlaz na more, a za pollacene narodne Austro-Ugarske, Wilson predlaže »najslobodniju priliku za autonomni razvitak«. 1918. sjeenja. Pobuna na ratnim brodovima u Puli. 1918. 1. do 3. veljače. Velika pobuna »ervenih mornara« u Boki Kotorskoj ugušena je u krvi. 1918. 3. ožujka. Narodni zastupnici i politicar! pripadnici raznih stranaka i grupa sporazumjeli su se u Zagrebu о zajedničkoj akciji za nezavisnu i demokratsku državu južnih Slavena. 1918. 17. kolovoza. Osnovan je u Ljubljani Narodni svet, s glavnom zadaćom da radi na ujedinjenju naroda u nezavisnu državu. 1918. 14. rujna. Počinje velika ofanziva na Solunskom frontu. Srpske divizi je, jugoslavenski dobrovoljci i saveznička vojska probijaju bugarski-njemački front. Srpska vojska osvaja svoju zemlju donoseći joj ponovo slobodu. U svjetskom ratu bilansa Srbije je: 1.200.000 žrtava i opustošena zemlja. 1918. 6. listopada. Pred prvim znacima sloma Austro-Ugarske izaslanici Slovenaca, Hrvata i Srba iz Slovenije, Trsta, Istre, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Ugarske, s cijelog jugoslavenskog etničkog podrueja u Austro-Ugarskoj, osnovali su u Zagrebu Narodno vijeće. Predsjednik Narodnog vijeća bio je dr Anton Korošec, a potpredsjednici dr Ante Pavelić i Svetozar Pribićević. U tom prvom obliku Narodno vijeće nije bilo nikakava vlast, već samo vrhovni politick! klub jugoslavenski, koji je imao da ujednački akeiju austro-ugarskih Jugoslavena. 1918. 16. listopada. Car Karlo izdaje manifest u kome kaže. »Obraćam se svojim pozivom na narode, na čijem će se samoodređenju osnovati nova država da sudjeluju kod ovog velikog djela po narodnim vjećima koja će se sastaviti od carevinskih zastupnika svakoga naroda, a imat će da zastupaju interese naroda uzajamno, kao i u saobraćaju s Mojom vladom.« 1918. 19. listopada. Narodno vijeće izdaje proglas da,

opunomoćeno od svih narodnih stranaka i grupa, uzima u svoje ruke vođenje narodne politike i da »od sada neće uopče u narodnim pitanjima nikoja stranka ni grupa ni parlamentarna skupština više vediti nikakve posebne politike ni zasebno stupati u pregovore s faktorima izvan naroda«. U tom se proglasu tražilo »ujedinjenje cjelokupnoga našega naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na čitavom njegovom etnografskom teritorìju, bez obzira na ma koje pokrajinske ili državne granice u kojima danas žive u jednu jedinstvenu potpuno suverenu državu. 1918. 20. listopada. Nakon povratka bosanskih delegata iz Zagreba, u Sarajevu je osnovan glavni odbor Narodno g vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu. 1918. 22. Itstopada. Nitko nije radio, iako je bio radni dan. Ban Mihailovich uputio je proglas u kojemu poziva da se sve manifestacije provedu trijezno, ozbiljno i dostojanstveno ne narušavajući red. U 10 sati prije podne započele su manifestacije pred kazališnom zgradom, gdje se sakupila masa svijeta koja kliče Wilsonu, Trumbiéu, Jugoslaviji. Manifestacije se nastavljaju pred Sabornicom, na Markovom trgu, uz sudjelovanje oficira i srpskih ratnih zarobljenika ~. Masa se bratimi s vojnicima, klice se i Masaryku, zelenom kadru i Pašiću. Pjeva se »Marseljeza« i crnogorska himna, staro ilirsko davorje, odjekuje refren pjesme »Slovenac, Srb, Hrvat za uvijek brat i brat.« 1918. 29. listopada. Austro Ugarska se obratila Sjedinjenim Državama molbom za mir. 1918. 29. listopada. U 10,20 sati počinje sjednica Hrvatskog sabora, na kojoj su doneseni sii jedeći zaključci: 1. »Svi dosadašnji državno pravni odnošaji i veze između Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, s jedne strane, te Kraljevine Ugarske i carevine Austrijske sa druge strane, razrješavaju se. Ukida se, i ništetnom proglašuje napose Hrvatsko-ugarska nagodbaf ...)« 2. Dalmacija, Hrvatska, Slavonija sa Rijekom proglašuje se posve nezavisnom državom prema Bugarskoj i Austriji, te prema modernem načelu narodnosti, a na temelju narodnoga jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba, pristupa u zajedničku narodnu i suverenu državu Slovenaca, Hrvata i Srba, na cijelom etnografskom podrucju toga naroda bez obzira na ma koje teritorijalne i državne granice u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas živi.« 3. »Sveopća narodna ustavotvorna skupština svega ujedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odlučit će sa unapred odredenom kvalificiranom većinom, koja potpunoma zaštićuje od svakoga majoriziranja, konačno, kako u formi vladavine, tako u unutrašnjem državnom ustrojstvu naše države utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba.« Hrvatski Sabor je na ovoj sjednici izjavio da priznaje Narodnom vîjeéu SHS vrhovnu vlast. Ban Mihailovich je, u ime hrvatske vlade, izjavio da