Битеф

potpuno usvaja stajalište Hrvatskoga sabora i da cijelu egzekutivu stavlja na raspoloženje Narodnom vijeću. 1918. 31. listopada. Vojno ministarstvo u Beču predalo je Narodnom vijeću »ratne brodove, utvrde i sve mornaričke naprave u Kotoru, Šibeniku, Rijeci, Puli i Trstu.« 1918. 31. listopada. U Versaiilesu sastavljen je tekst ugovora о primirju. 1918. 1. studenoga. Narodno vijeće ovlastilo je Jugoslavenski odbor u Londonu »da zastupa interese Slovenaca, Hrvata i Srba kod drugih država«. 1918. 1. studenoga. Srpske trupe ulaze u Beograd. 1918. 2. studenoga. Pročelnik Odjela za narodnu obranu Narodnog vijeéa dr Mate Drinković poziva na mobilizaciju. No, na taj Drinkoviéev poziv gotovo se nitko nije odazvao, tako da su Drinković i njegov štab u Zagrebu doista bili i ostali »generali bez vojske«. I ono malo vojnika što je ostalo napuštalo je kasarnu i bježalo je kuči. Nešto sokola, naoružanih omladinaca i studenata u Zagrebu, odred mornara iz Pule, kao i odredi formirani od srpskih ratnih zarobljenika čine jedini oslonac i »oružanu silu« Narodnog vijeéa SHS, koja je kao jedan od svojih ciljeva imala obranu od boljševizma. 1918. 2. studenoga. U Splitu se osniva »Zemaljska vlada za Dalmaciju«. 1918. 3. studenoga. U Padovi Austro-Ugarska potpisuje primirje. Donosi se i odredba о demarkacionoj liniji. 1918. 3. studeni. Formirana je prva narodna vlada Bosne i Hercegovine. Predsjednik vlade je bio Atanasije Sola, koji je u vladu ušao direktno ìz travniékog zatvora. 1918. 3. studenoga. Narodno vijeće, »priznati predstavnik svih Slovenaca, Hrvata i Srba bivše Austro-Ugarske Monarhije«, moli vladu Francuske Britanije, Itali je, Sjedinjenih Orzava da bude priznato za redovnu vladu austrougarskih Jugoslavena. 1918. 4. 5. 56. studenoga. Talijanske trupe okupiraju Zadar, Komižu, Vela Luku, Pulu, Pag, Premudu, Hvar, Mljet i obalu od Karlobaga do Trogira. Do 19. studenoga talijanske su oružane snage veé zaposjele čitavu demarkacionu liniju. Medutim, nisu se na njoj zadržale, nego su je na pojedinim mjestima prekoraéivale jer se radilo о bivšem austrougarskom, to jest formalno, još uvijek neprijateljskom području. 1918. 5. studenoga. Predsedništvo Narodnog vijeéa proglašava prijeki sud za pobunu, bunu, umorstvo, grabež, palež, javno nasilje, zlobnu odštetu, siloviti otpor vojnoj sili ... itd. 1918. 8. studenoga. Srpska vlada izvjestiîa je Narodno vijeée da ga priznaje za zakonitu vladu austrougarskih Jugoslavena, i u isto vrijeme uéinila je korak kod saveznika da i oni priznaju Narodno vijeée. Za svog kratkog vijeka Narodno vijeée bilo je priznato samo od srpske vlade, i ni od koje druge. 1918. 9. studenog. U Ženevi dolazi do pismenog

sporazuma između predsjednika srpske vlade i Narodnog vijeéa о stvaranju jedne nove države ujedinjenih Srba, Hrvata i Sloveniaca koja spaja u sebi kraljevinu Srbiju i austrougarsku Jugoslaviju. Crnoj Gori ostavljeno je da sama riješi hoée li se priđružiti toj državi. Ustav bi donijela Ustavotvorna skupština izabrana opčim, jednakim, neposrednim i tajnim glasanjem. Do tada vlada Kraljevine Srbije i Narodno vijeće u Zagrebu produžili bi »otpravljati poslove svaka u svom unutrašnjem i teritorijalnom deiokrugu na redovan način kakav gde postoji«. Pored te dvije viade bila bi formirana jedna zajednička privremena vlada za vanjsku politiku, vojsku, pomorstvo i pripremanje Ustavotvorne skupštine. Ženevska dekiaracija ostala je mrtvo slovo na papiro, srpska vlada nije htjela da je primi, a i u krilu Narodnog vijeéa izbili su protìv nje protesti. 1918. 13. studenog. U Zagreb stiže generalštabni potpukovnik Dušan T. Simovič, novoimenovani komandant srpske Vrhovne komande kod Vlade Narodnog vjeća SHS. Istovremeno, na putu se nalazi jedan bataljon 5. pješadijskog puka upućen šeljeznicom iz Rume preko Zagrebs u Rijeku da je zaposjedne u ime Saveznika i da je zaštiti od Talijana. 1918. noć 13-og na 14. studenoga. U Zagrebu, u dvorani »Hrvatskog sokola«, »Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena«, priredilo je čajanku u počast srpskih oficira. Na ovoj čajanci reč je uzeo i književnik Miroslav Krleža .. * 1918. 15. studenoga. Na zagrebački Glavni kolodvor stiže bataljon 5. pješadijskog puka pod komandom potpukovnika Ljubomira Maksimovića. Dočekuje ga delegacija Narodnog vijeća na čelu sa S. Pribičevićem koji se izljubio s Maksimovičem i tako pozdravio prve srpske trupe sa Solunskog ronta, koje su, prešavši Savu, ušle u Zagreb. 1918. 22. studenoga. Vođa socijalista Korać otkriva »zavjeru« izvjesnog broja oficira na čijem se čelu nalazio bivši austrougarski general Lipošćak, a koja je, navodno, imala namjeru da svrgne Narodno vijeće i da formira Viječe vojnika, radnika i seljaka. Vođa zavjere i nekoliko oficira su uhapšeni, a poduzete su potrebne mjere opreza i sigurnosti. 1918. 24. studenoga. Središnji odbor Narodnog vijeća izglasao je zaključak (s jednim glasom protiv glasom Stjepana Radica), о odašiljanu delegacija od 28 članova koja ima poéi u Beograd da tamo, u sporazumu sa srpskom vladom i predstavnicima svih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, neodgodivo provede organizaciju jedinstvene države. Za zaključcima Narodnog vijeéa od 24. XI, stvorena je jedinstvena država i prije sastanka Ustavotvorne skupštine koja je imala za cil j tek odlučiti о konačnom uređenju već stvorene države. 1918. 25. studenoga. Na sjednici Velike narodne skupštine u Novom Sadu prevladala je struja koja je bila za direktno ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom, a