Битеф

poražena ona koja je zagovarala put preko Narodnog vijeća u Zagrebu. 1918. 26. studenoga. U Podgorici se sastala ernogorska Narodna skupština koja je zbacila dinastiju Petrovića i odlučila ujediniti se sa Srbijom. 1918. 27. studenoga. Izaslanstvo Narodnog vijeća kreće za Beograd. 1918. 29. studenoga. Predsjednik Pribićević odlazi u audijeneiju kod regenta Aleksandra. 1918. 29. i 30. studenoga. U audijeneiju kod regenta Aleksandra odlaze i Ante Tresić-Pavićić i dr Ante Pavelič i drugi. 1918. 1. prosinca. Izaslanici Narodnog vijeća u svom pozdravu prijestolonasljedniku Aleksandru saopćili su odluku od 24. XI. »da žele i hoée da se ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu«. Radi konačnog uređenja te države trebalo bi sazvati Ustavotvornu skupštinu. U svom otpozdravu regent je, u ime kralja Petra, proglasio »ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.« Rekao je još da on i njegova vlada »potpuno prihvataju« sve »želje i pogiede«, koje su izaslanici iznijeli о Ustavotvornoj skupštini. U »decembarske akte« о ujedinjenju nisu ušli zahtijevi izraženi u tzv. »naputeima« Narodnog vijeća od 24. XI a posebno prva točka: »Konačnu organizaeiju nove države može odrediti samo sveopća narodna ustavotvorna skupština svega ujedinjenoga naroda Srba, Hrvata i Slovenaca s večinom od dvije trećine glasova.« Ti »decembarski akti« nisu ni kao takvi podnijeti na ratifikaciju Narodnom viječu. 1918. 3. prosinca. Predsjedništvo Narodnog vijeća objavljuje da je »prestala funkcija Narodnog vijeća kao vrhovne i suverene vlasti države SHS na teritoriji bivše Austro-Ugarske«. 1918. 3. prosinca. Zapljenjena je »Hrvatska« jer je objavila frankovački proglas Stranke prava koji se protivi ujedinjenju, 1918. 5. prosinca. U krugovima vojnika dolazi do političkih rasprava. Vojnici, posebno 53. pješadijskog i 25. domobranskog puka, izlaze iz kasarni i manifestiraju idući к Jelačićevom trgu, gdje dolazi do općih demonstracija u kojima se uzvikuje; »Živjela republika«, »Živjela hrvatska republika«, »Živjela republika SHS«, »Živio Stjepan Radić« »Živjela boljševička republika«, »Dolje kralj Petar«. Kad je, idući llicom, povorka sretala srpske oficire ili vojnike culi su se poklici »Živjela braca Srbi«, na što su ovi odgovarali »Živjela braća Hrvati«. Demonstracije na Jelačićevom trgu završili su se krvavim obračunom između pobunjenih vojnika s jedne, i sokola i mornara, s druge strane, 1918. 20. prosinca. Formirana je prva vlada nove države pod predsjedništvom Stojana Protića. U međuvremenu, regent Aleksandar niie htio potnisati ukaz о vladi s Nikolom Pašićem. Potpredsjednik

nove vlade bio je Korošec, Trumbić je uzeo resor vanjskih poslova, a Pribićević je postao ministrom policije. Sveukupno bilo je tu 13 ministra Srba, 4 Hrvata, 2 Slovenca i 1 Musliman. 1918. 22. prosinca. Protićeva vlada, sama svojim autoritetom, riješila je da će se država zvati »Kraljevina SHS« i ustanovila je njenu zastavu i grb. Ta zastava i taj grb nisu bili istovjetni sa zastavom i grbom Kraljevine Srbije. 1918. 29. prosinca. Srpska skupština biva izvještena о »decembarskim aktima« koje ima samo da uzme »na povoljno znanje«. Srpska skupština je saslušala akte sa iednodušnim odobravanjem i njen je predsjednik objavio da je »Srpska narodna skupština jednoglasno primila i izgiasala ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu.«

ABHEOLOŠKD ISKOPAVANJE

Predstava vrši arheološko iskopavanje ideja iz ruševina jednog stvarnog dogadaja opisanog u eseju »Pijana novembarska noč 1918« Miroslava Krleže. Glumci govore i autentične tekstove iz novina koje su izlazile za vrijeme vlasti Narodnog veća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu: »Pučke novine«, »Hrvatska«, »Hrvatska država«, »Glas Slovenaca, Hrvata i Srba«, »Jutarnji list«, kao i iz knjige »Slom Austro-Ugarske monarhije« Bogdana Krizmana.

ČAJANKA

Cajanka je potrajala do ranog jutra. Naravno, da se u ova burna vremena svaka pa i najmanja zabava pretvara u političku skupštinu, pa tako je i jučerašnja čajanka postala pozorištem jedne burne debate, koja vrlo duboko zasijeca u naš budući život i koja je unijela mnogo svijetla u prilike koje su neposredno prethodile slomu Austro-Ugarske Monarhije. Kad je naime, ustao potpukovnik Kvaternik da govori, poviknuo je hrvatski književnik Miroslav Krleža: »Dolje sa nedostojnim« apostrofirajući time na djelovanje potpukovnika Kvaternika za vrijeme njegovog službovanja kod marsala Borojevića i kod generalnog gouvernementa u Srbiji. Općinstvo je zauzelo ostro stanovište za i protiv toga poklonika, koje je geslo one struje koja ide za radikalnim čišćenjem narodnog života od strane austrijanštine, dok nije ustao povjerenik za vojne poslove gospodin doktor Drinković i u oduljem govoru branio hrvatske časnike, koji da su dali poštenu riječ da postene služe svojoj domovini. Gospodin doktor Drinković zauzeo je vrlo energično stanovište protiv potkopavanja ugleda hrvatskih časnika. Općinstvo je sa burnim odobravanjem ìli negodovanjem pratilo izvode povjerenika za vojne poslove. Major Grubić osudio je ostro napadanje na jednog tako vrsnog časnika i nazvao je te napadaje jeftinom demagogijom, te je izjavio da on i svi časnici zavjerenici капе odstupiti sa svoga mjesta,