Битеф

ako se budu potpukovniku Kvaterniku stavljale takve zapreke njegovom djelovanju (povici: »Dakle vam je potpukovnik Kvaternik više od cijele Jugoslavie!«). Nakon toga ustao je gospodin Miroslav Krleža, kojega je općinstvo pozivalo da uzme riječ i počeo je da govori sa stanovišta, kako je sam naglasio, ne onih koji su za vrijeme rata pili u časničkim menažama, nego u ime onih, za koje je kao simbol uzeo dvadesetipetu domobransku pukovniju, kojî su od vlastitih časnika gonjeni i bijeni, u duši nosili ideju oslobodenja, očekujući spas od Srbije, od iste Srbije na koju su ih ti časnici vodili. Kod tih riječi nestaia je vika, upadice, odobravanje, te se cijela skupština rastavila u pojedine grupe gdje su pojedini governici, časnici, dobrovoljci, podčasnici, vojnici, gradani a pogotovo oni koji su za vrijeme rata bili zatvarani i kao politick! sumnjivci vučeni po frontama razvijaii svoje misli. U opéoj galami ne čuje se ništa sto pojedinci govore. U to je priređivački odbor dao po giazbi zasvirati kolo i time je ta upadnica momentalno riješena, a da gospodin Miroslav Krleža nije mogao dovršiti svoj govor. Držimo, medutim, da se u jednoj stvari od ovolike zamašenosti ne može izreći konačan sud, dok se ne iznesu sva akta i dokazi, jer u ovim momentima dok stvaramo novu organizaciju, a pogotovu voinicku, potrebno je da imademo posla sa čistim računima. [»Obzor«, od 14. XI 1918. br. LXIX 257, str. 3. Poslijepodnevno izdanje ]

DO U RANU ZORU

Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena priredilo je sinoć čajanku u počast srpskih oficira, koji su se zaustavìli na proputovanju za Rijeku sa jednim bataljonom srpskih četa. Dvorana i galerije dupkom pune općinstva iz svih slojeva gradanstva. Osobito je brojno bio zastupan krasni spol. Dvorana je bila prekrasno iskićena narodnim i slavenskim barjacima i zelenilom. Arrangement uopće u svakom pogledu uspio, ma da je sama priredba bila improvizirana u prostorijama u kojima se dan i noć izmenjuju naše sokolske straže. Čajanku je otpočeo naš jugoslavenski zagrebački pjevački klub sa pjesmom »Slovenec, Srb, Hrvat« dalmatinski đaci; Srbijanci i Bosanci, Srkulj, Pribićević, Drinković, a od Srbijanaca bili su prisutni potpukovnik Simonović uz silno oduševljenu radost i zadovoljstvo gradanstva. Maia disonanca radi koje su morali uzeti riječ Budislav Grgur Anđelinović, Mato Drinković, potpukovnik Kvaternik i Miroslav Krleža, koja se je, da je bilo vise takta sa svake strane, mogia izbijeći. Ali ju je vrlo brzo preturilo jednodušno pjevanje »Iz bratskog zagrljaja«. Čajanka je potrajala do u ranu zoru. [»Riječ Srba, Hrvata i Slovenaca«]