Битеф

drugo do prilika da steKnem iskustvo. Bolove i zadovoljstva, sve sam s pažnjom prihvatala, smatrajuči sva ta osečanja samo činjenicama koje treba dobro da zapamtim, kako bih kasnije o njima mogla da razmišljam. Ova specifična izučavanja same sebe vremenom su počela da mi . pričinjavaju zadovoljstvo. Upravo sledeči .svoje osnovne principe i nasuprot mišljenju da, od svih osoba, svoje poverenje treba da poklonim mužu, odlučila sam da baš zato što sam se veoma brzo uzbučtivala, da se pred njim pravim neosetljivom i hladnom. Ta lažna hladnoča postala je osnov njegovog ogromnog poverenja Tome sam pridodala i ponašanje kojim sam ovladala u samoj mladosti, tako da meje on uvek smatrao detinjastom upravo onda kad sam od njega pravila budalu. Uz to, moram da priznam, u početku sam se prepustila tokovima burnog društvenog života Ali več posle samo nekoliko meseci gospodin Merteuil meje poveo sa sobom na njegovo usamljeno imanje

i strah ocTdokolice ponovo me je vratio mojim proučavanjima sebe same, I pošto sam tamo bila okružena svetom od koga zbog razlike u društvenem statusu nišam morala da strahujem, poslužila sam se tom okolnošču i proširila polja svojih eksperimenata. Tu sam se, - pre svega, uverila da je ljubav, koju nam prikazuju kao izvor svih naših zadovoljstava, u najboljem slučaju samo izgovor. Bolest Gospodina de Merteuila bila je razlog zbog koga sam morala da prekinem s tom prijatnom zabavom. Morala sam da pođem s njim u grad, gde se nadao da če pronači lek za svoju bolest. Kao što znate, on je übrzo posle toga umro. lako se nišam mogla na njega požaliti, nišam imala ni razloga ■ da sada manje cenim slobodu koju mi je doñeo status udovice i zarekla sam se da ču je naširoko koristiti. i Moja majka je sigurno očekivala : da ču otiči u manastir ili da ču ži• veti s njom, Ništa od toga nišam iz■ abrala-smatrala sam da je najbo: Ije da se vratim na imanje, gde mi

je preostalo da obavim još neka ispitivanja. Pojačala sam ih pomoču lektire. Samo nemojte misliti da sam čitala samo knjige na koje ste Vi pomislili. Proučevala sam naše ponašanje prikazano u romanima, študirala naša mišljenja iz filosofskih spisa, čak sam s pažnjom proučavala šta najstroži učitelji ljudskog ponašanja od nas zahtevaju, tako da sam shvatila šta je dozvoljeno, 0 čemu treba misliti i u šta treba verovati. Kad sam izgradila svoj stav o tim pitanjima, ostalo mi je još samo da naučim da ga sprovodim. Čini mi se da ču nači sredstva 1 načine da to i ostvarim. Prijatelji iz moje seoske okoline übrzo su počeli da mi budu dosadni; za mene je tu bilo premalo raznovrsnosti. Osečala sam želju da ponovo budem aktivna i to me je vratilo ljubavi. Svakako ne zato što sam želela da je osètim, ne, samo sam želela da je primam i odglumim. Uzalud su mi govorili, a čini mi se da sam to negde i prečkala, da se ta vrsta osečanja ne može odglumeti. Uvidela sam da

je za ostvarenje mog cilja bilo dovoljno spojki umešnost nekog pisca pozorišnih komada i talent glumca. Oprobala sam se u oba zanata, čini mi se s uspehom. Ali, umesto bezvrednog pozorišriog uspeha, odlučila sam da to iskoristim, kako bih što više sebe usrečila, za šta mnogi moraju da žrtvuju svoju sujetu.