Битеф

prisiljena da ono što je pobuđivalo moje interesovanje skrivam pred diugima, pokušavala sam da bar svoje poglede usmeravam kud mi je volja. Od tada mi je pošlo za rukom da steknem pogled koji je svedočio o mojoj odsutnosti duha, koju ste Vi tako često hvalili. Ohrabrena tim prvim uspehom, trudila sam se da ovladam i pokretima svog lica. Kad sam bila zabrinuta, trudila sam se da delujem veselo, čak radosno. Išla sam tako daleko da sam sama sebi nanosila bol, a pri tome licem izražavala zadovoljstvo. Sa istom pedantnošču i s največim naporom trudila sam se da moje lice nikada ne pokazuje ni trunku zadovoljstva koje bi mogla da proizvede iznenadna sreča. Na taj način sam, napokon, uspela tako da ovladam svojim licem da ste i Vi sami ponekad bili iznenađeni. Bila sam tada još vrlo mlada i neupadljiva. Ali ništa nisam posedovala do svog unutrašnjeg života i užasavala me je i sama pomisao da bi mi ga neko mogao oteti ili da ga, protiv moje

volje, prokuži. Cesto sam isprobavala to svoje prvo oružje. Uskoro me više nije zadovoljavala samo činjenica što više niko nije mogao da prodre do mojih misli, pa sam s još večim zadovoljstvom pokušavala da se što tešče prikazujem u uvek novom svetlu. Pošto sam potpuno ovladala tom igrom, s pažnjom sam izgovarala svaku reč, često se prilagođavajući uslovima, a ponekad se orijentišuči samo prema svojim idejama ili raspoloženju, Od tog trenutka samo sam ja znala šta stvarno mislim, pokazujuči samo ono što bi mi moglo biti od koristi, Ovaj rad na sebi samoj usmerio je moju pažnju na izraz lica i karak tera i fizionomije; i stekla sam onaj prodorni pogled, na koji se, kako me je iskustvo naučilo, ne treba potpuno oslanjati. Ali, sve u svemu, on me je veoma retko razočarao. Nišam imala još ni petnaest godina, a več sam posedovala talente kojima največi broj naših državnika može da zahvali za svoju slavu,

a tek sam bila dosegla do najjednostavnijih osnova nauke kojom sam htela da ovladam. I sami možete zaključiti da sam, kao i sve mlade devojke, želela da spoznam sve tajne ljubavi i zadovoljstva vezana za nju. Pošto nikada nišam bila u manastiru, a nišam imała ni dobru drugaricu, i pošto me je majka stalno držala na oku, o torne sam imala podosta nejasne predstave, koje mi nisu mnogo koristile. Priroda, kojoj samo mogu biti zahvalna, tada mi još nije davala nikakav znak, kao daje radila u potaji na savršenosti svog dela. Samo mi je u glavi bio haos. Nišam imala zelju za zadovoljstvima, samo sam želela da saznam. Želja za saznanjem mi je sama sredstva i načine. Osečala sam da je jedini čovek s kojim bih mogla o torne da razgovaram, a da se ne razotkrijem, bio moj ¡spovednik, Prevazišla sam svoj devojački stid: pohvalila sam se grehom koji uopšte nišam pedinila, tvrdeči da sam uradila „ono što žene rade". Tako sam se izraz-

ila; ali izgovorivši to, nišam, uistinu znala o čemu govorim. Moje nade nisu ostale neispunjene, ali nisu bile ni zadovoljene. Strah da se izdam nije mi dozvolio da mi stvari postanu jasnije. Ali dobronamerni ¡spovednik mi je grehe prikazao toliko strašnim da sam iz toga zaključila da i zadovoljstva, vezana za njih, moraju biti velika. Posle želje da ga upoznam, uskoro se javila i želja da ga okusim. Ni sama ne znam kud bi me ta želja odvela, pošto sam u to doba bila potpuno neiskusna; možda bi me i jedna jedina prilika odvela pravo u propast. Na sreću, majka mi je nekoliko dana posle toga saopštila da ču se uskoro udati. Istog trenutka nestaia je moja znatiželja, koja se pretvorila u devičansku predaju Gospodinu Merteuil-' su. Smireno sam iščekivala trenutak spoznaje i više nišam morala da pazim da moj strah i zabrinutost ne budu primečeni. Noč za koju mnogi vezuju bolne iii siatkę pretpostavke, za mene nije bila ništa