Битеф

va dosta sumornom psihologijom Beaumarchais mogao postići tako revolucionaran učinak - koji se vise neće do te mjere ponoviti u kazališnom stvaralaštvu, osim možda u Gogoljevu Revizora - to se može objaśnili jedino kvalitetama njegova duha. One se očituju na dva načina: dajući trośnom zapletu brzinu i ritam koji čine komičnu igru iznimno živom i obogaćuju je svim sredstvima zabavnosti; stavljajući u usta osobama a osobito Figaru, koji predstavlja autora, razmišljanja gdje se spaja komika s izricanjem točnih dijagnoza. Pomoću sastavnica koje se mogu učiniti marginalnim, Beaumarchais je uzdigao moći komedije do začudne razine. U »Seviljskom brijaču« vidimo kako se pojavljuje osobito prva sastavnica: komično. Unatoč tome, Beaumarchaisovo opredjeljenje za inteligenciju i uglađenost Figara, dakle Trećeg staleža (građanstva), bilo je tako očito da su se reakeije übrzo snažno osjetile. U »Figarovoj ženidbi« kritička nakana prema aristokraciji pokazuje se osobito u nekim Figarovim ośtricama uperenim protiv Grofa. Ali ne

samo u tome. Prizor V čina gdje se u sjeni kestena odvija niz burlesknih dvosmislica, pokazuje kölikö se istančanijih, ali i veselijih učiпака može postići kada se igra s pogreškama i preduvjerenjima osoba. Beaumarchais se čuva da Figara napravi junakom. On ga ocrtava kao čovjeka svog doba, koji je dosta iskren sa sobom, ali kome Suzanne može reći: Spletke i novae: to je tvoje polje Odatle njegova privlačnost za gledaoce. Ozračje čeznutljive i svidljive ironije obavija Cherubina. В arthol o i Marceline, Bazile i Gusan tvore komični zbor koji titra između gluposti i lukavosti. U podtekstu se provlače naluzije na francuski Dvor (Figaro . . Roden sam da budem dvorjanin. Suzanne - Kažu da je' to tako teško zvanje! Figaro - Primati, uzimati i traiiti: eto tajne u tri riječi.) Grof je tretiran prirodno, s onim drskim egoizmom koji je svojstven njegovoj klasi i spolu. On hoće po svaku eijenu posjedovati Suzanne, ali ne može podnijeti pornisao da bi ga Grofica prevarila. On je na svojim posjedima ukinuo isu primae noctis kao barbarski

О - • Ödön von horvath figaro se rastavlja (figaro lässt sich scheiden) komedija prevodilac: janko marinković redatelj: paolo magelli dramaturg predstave: vjeran zuppa scenograf: marina čuturilo kostimograf: Svetlana vizintin skladatelj: Ijupče konstantinov redatelj-suradnik: krešimir dolenčić suradnici za pokret: marina petrović/željko vukmirlca dramaturg i redaktor prijevoda: zvonimir mrkonjić učestvuju: božidar alić (grof almaviva), helena buljan (grofica, njegova žena), mustafa nadarević (figaro, grofov sobar), anja šovagović (susanne, njegova žena, grofičina sobarica), ante dulčić (prvi pogranični službenik), ivo fici (drugi pogranični službenik), vicko ruić (treći pogranični službenik), mladen budiščak (oficir), stevo krnjaić (pomoćni šumar), slavica knežević (babica), željko vukmirica (antonio, vrtlar u dvorcu), ksenija marinković (fanchette, njegova kći), sreten mokrović (pedrillo, njezln muž, bivši grofov konjušar), mladen budiščak (stražar), željko duvnjak (cherubin, bivši grofov konjušar), mladen budiščak (stražar, željko duvnjak (cherubin, bivši grofov paž), boris svrtan (gost), mladen popović, sanja kopić, snježana vukelić, sanja plepillć (gosti u zimovalištu i u cherubinovu cabaretu).

I3ITI:I :

Il«~